Žubore potoka kamenčići i kapi,
a padina mu nije nekakva ravnina,
nebu se uzvisuje, i, sva strma, hlapi,
voda skače gore, od potoka popudbina.
Tko još nije vidio da se mijenja sve,
tko još ne zna da je Grijeh po svuda.
Vratiti se nemoguće, polomiti sne,
nego naći srce jako koje zna za čuda.
Valja nositi na ruci križić bijeli
koji sjetit će te svih početaka, sredine
da ne lomiš zaziv koji bio ti je cijeli,
da prihvatiš nove rosne livade i ledine.
Bog
naš, on je taj što uvijek kaže:
„Gledaj, sve činim iznova
i novo”,
i vraća se na Golgotu jer križ ne laže,
već nam tiho pripovijeda svoje slovo.
Kralju nebeski, čovječe zemaljski, Gospode,
Bože zlatni naš, Dušo naša, Tijelo i Krvi -
Euharistijskom se tvojom slavom vode
tvoji vjernici i odani, oni posljednji i oni prvi.
Sve će isto biti, poput početka,
ali ti ćeš stvarati nove ljude i novi svijet.
Tko se kraju bliži, proglašenju svetka,
taj će ponijeti na svojim lovorima cvijet
što na dlanu preobražava se u svetu mrvu Česti.
Slavit ćemo vječno sjajne dane, ispisane
u toj knjizi života što se pišu kao dobri gesti,
kao riječi ljubavne i slavne, tebi izricane.
04.05.2025. 23:00
No comments:
Post a Comment
just do it