Molitva prinosa

Ne diraj svete stihove,

oblikovani su kao bez mrene;

pusti glase njihove

da čežnja bukne iz sjene.

Nek ti se, Kriste, pogani raduju,

lijepoj riječi i dobrom djelu,

daj da nikada više ne žaluju,

već nek se dive ti Krvi i Tijelu.

Neka i slijepi započnu pjevati,

neka na svjetlo dođu stajati

i neka im suze krenu lijevati

kada se sjete svi pokajati.

Neka prođe što biti mora

da se k pameti mnogi privedu,

neka nam spadne s obraza kora

i neka skine sa sobom bijedu.

Neka te hvale, Oče, zbog hrane,

zbog života i posvećenja, i blagosti,

zbog pobjede grijeha za vječne dane,

zbog tvoje divote i milosti.

Svijetli nam, Kriste, i dan donesi

zvijezdu Danicu da vidimo svi;

sebe nam s Duhom Svetim prinesi

i jedinu istinu pokaži nam ti.

19.05.2025. 21:32 

Isusova Muka, najbolje i najljepše što svijet ima

 

Ljepota i odbojnost, dobro i zlo

Zlo te može natjerati na bol, patnju i žrtvu, ali ono samo to ne može doživjeti jer zlo egzistira parazitski na pozitivi i kada te pozitive ima samo u patnji, zlo to ne može pratiti i nestaje jer nema što izgubiti, dati, žrtvovati. Zlo je gubitak i negativa pa stoga nema više što izgubiti, ali može dobiti svježu pozitivu na kojoj će parazitirati i koju će rušiti i uništavati sve dok boli i patnje te razne smetnje ne postanu predanje i žrtva koja još uvijek u sebi jest pozitiva.

Jedina i najveća pozitiva i Bitak je Krist u svojoj Muci – time je pobijedio smrt, grijeh, laž i zlo.Na takav način pobjeđuje dobro, koje se sasvim izlišava za ljubav i u ljubavi prema Bogu koji je Dobro, Ljepota i Ljubav, i prema dobrim ljudima i djelima; tada isto dobro i lijepo ostaje i pobjeđuje.

Dobro i lijepo ne može rušiti i uništavati, niti može biti odvratno (koje može biti vrlo agresivno i nasilno), a zlo je žrtvom dobra pobjedivo i ne može ono izgledati drugačije nego odvratno, i kada napada, i kada nestaje jer može još slabim snagama proizvoditi zle slutnje, tjeskobu, nelagodu, sumnju i slično, sve što je odbojno.

Strašna snaga zla isto je toliko u djelima, koliko i u ponašanju i izgledu kao pojava velike odvratnosti od koje se može zalediti okolina kao što se plijen paralizira pred zmijom.

Zato je ono što je dobro i lijepo, nesposobno za odbojnost, ono što se izlišava u ljubavi, plijeni sebe sama za drugoga i nalazi to drugo u dobroti i ljepoti te tako nastaje veće, nastaje jedinstvo i zajedništvo.

Zlo nije sposobno za zajedničarenje.

Kad Isus prstom Božjim izgoni đavle, tada je uistinu došlo k nama kraljevstvo nebesko.

Zato je najljepše vrhunsko Dobro na djelu, a to je Isus na križu, to jest njegova Muka kojom je otkupio svo zlo naše, progresivno i napredno. Zato je Muka Isusa Krista, tako učinkovita, najbolje i najljepše što je čitav svijet ikada imao i vidio.

Potrebno se je oplijeniti i predati, izlišiti u ljubavi za Boga i ljude da bi se moglo vidjeti jasnije, i ne samo po vanjštini, da bi se mogle duše vidjeti dušama, plodovi plodovima, srca srcima, ljepota ljepotom, dobrota dobrotom i milosrđe koje se gleda i sluša milosrđem.

17.05.2025. 10:20

Situacija zla

(Walter Casper)

Dosadašnje raščlambe ostale su još uvijek apstraktne; one su se odnosile na solidarnost i zastupništvo kao temeljnu strukturu čovjeka. Konkretno, solidarna isprepletenost svih ljudi temelj je međutim opće situacije određene zlom. Ta situacija zla sastoji se u tome da faktično ljudi ne prihvaćaju jedan drugoga kao čovjeka i da jedan drugome ne daju prostor ljudskog života, NEGO SE JEDAN DRUGOME ZATVARAJU I MEĐUSOBNO SE ISKORIŠTAVAJU KAO SREDSTVO U SVRHU OSIGURANJA SVOJE VLASTITE EGZISTENCIJE. NIJE LJUDSKA SOLIDARNOST MOĆ KOJA UREĐUJE ODNOSE, NEGO JE TO VLASTITA KORIST I VLASTITI INTERES.

Tamo gdje se s ljudima postupa kao sa sredstvom, robom,radnom snagom i brojevima, tu anonimne veličine, kao novac, moć, osobni ili nacionalni ugled postaju najvećim „vrednotama” koje sebi podređuju čovjeka i o kojima konačno on biva ovisan. Posebno od vremena Hegela i Marxa takvo izokretanje odnosa između osobe i stvari označava se izvorno ekonomsko – juridičkim pojmom otuđenja te time izražava da se otuđenje ljudima ostvaruje u odnosima, koji kao objektivno anonimne veličine sa svoje strane ovladavaju ljudima. Solidarna isprepletenost uvjetuje onda situaciju, u kojoj smo već od početka „rasprodani” „silama i vlastima”, tako da više ne pripadamo samima sebi (usp. Rim 7,15-24).

„Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22 Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!
Ja, dakle, umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.”

Apostolsko vjerovanje preuzelo je biblijske hyper – formule s tvrdnjom „za nas ljude i radi našega spasenja”. Time je opisan cijeli Kristov život i djelo.

Isusova solidarnost s ljudima

(Wlter Casper)

ISUS KRIST JE PREMA PISMU ČOVJEK ZA DRUGE LJUDE. NJEGOVA BIT JEST PREDANJE I LJUBAV. U TOJ LJUBAVI PREMA LJUDIMA ON JE KONKRETNI OBLIK POSTOJANJA KRALJEVSTVA LJUBAVI BOŽJE ZA NAS. NJEGOVA SUČOVJEČNOST JE DAKLE POJAVNI OBLIK (EPIFANIJA) NJEGOVA BOŽANSKOG SINOVSTVA. NJEGOVA TRANSCENDENCIJA SPRAM LJUDI PORED NJEGA JEST IZRAZ TRANSCENDENCIJE U ODNOSU PREMA BOGU. KAO ŠTO JE ON SPRAM BOGA EGZISTENCIJA U PRIMANJU (POSLUŠNOST), TAKO JE SPRAM NAMA POTPUNA EGZISTENCIJA U PREDANJU I ZASTUPNIŠTVU. U TOJ DVOSTRUKOJ TRANSCENDENCIJI ON JE POSREDNIK IZMEĐU BOGA I LJUDI.

(dodatak Walter Casper: „Isus Krist”)

Anzelmovo pitanje „Cur Deus homo?” postavlja se i sada, na kraju ovog, drugog poglavlja trećeg dijela. Mi na nj možemo odgovoriti slično kao i Anzelmo

Ordo universi, mir i pomirenje među ljudima mogući su ako sam Bog postane čovjekom, čovjekom za druge, te tako postavi početak jednog novog solidarnog čovječanstva.

Razumije se da utjelovljenje nije u tom smislu logički nužno zamišljati kao da bi bilo izvedivo iz nekih načela. Upravo imamo obrnut slučaj: Takva načela kao što su mir, sloboda, pravda, od samog su početka zacrtani prema Kristu, kao gramatici u kojoj se i kroz koju se ljubav Božja na neizvediv način trebala izreći i ostvariti.

Kršćanska vjera ostaje, dakle, uvijek upućena na Isusa Krista, posrednika Boga i ljudi te ljudi međusobno.

„I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro (Post 1,31).”  

Pravednici i grešnici

 

Svijet ide malo brže pa opet malo sporije, pa malo zastane i u biti nema napretka ni u čemu važnom za čovjekov kvalitetan život. Zašto bi se ljudska duša pokrenula ka boljitku? Zar samo zbog toga što se okreće Zemlja? I odakle da sazna o tome što joj je potrebno?

Mnogi mudri ljudi kazuju kako smo kao jedinke potpuni jedino kao cjelina i kako nam je to cilj i smisao za uspješnu budućnost.

A mi uporno tumačimo jedni drugima da se radi o nekakvom takmičenju koje se odvija u čovječanstvu, pod nazivom: ”mi ili oni”, „biraj, on ili ja” i slično. I na koje bi se temelje morali vraćati? Nema povratka, ni budućnosti bez Isusa jer da ga ima i da je moguć – možda Boga ne bismo bili toliko potrebiti. Može se reći da Gospodin na Zemlji gradi uspješno čovječanstvo, ali izgleda da nikada ne znamo ima li i koliko otpadnika i u kojem trenutku u tom savršenom svijetu budućega i u ljudskom rodu. Grijeh i zlo su jači i bogatiji nego što je opće dobro i zbog toga jedino ljudska žrtva može biti toliko dobra i moćna, jaka, velika i bogata da bi dobro pobijedilo.

A kad o tome promislimo, vidimo da nam je Gospodin već odavno sve protumačio, što ćemo i kako ćemo, uključujući i smrt i život.

Kad umremo, uskrsnut ćemo, poput Isusa, dospjeti na Posljednji sud ili dočekati Drugi dolazak Gospodinov njegovom izabranom narodu.

To razmatranje, u kojem se pojavljuje zaključak da svijet ne napreduje, mada neprekidno mislimo da se nekamo krećemo, podsjeća me na onaj stih iz Svetoga pisma, kod proroka Zaharije, 12. glava i u Ivanovom Evanđelju, 19.glava, redak 35-37.

„Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.” Iv 19,35-37

Pisma ta se odnose na Isusa, raspetoga na križu, probodena nakon njegova izdahnuća i proročanstvo su o osobama i događajima na kraju, kad nastupe posljednja vremena. To je naše vrijeme i naša civilizacija.

Ponekad, ako mi se omakne da izvan konteksta zamislim narod koji viče Pilatu za Isusa: „Raspni ga, raspni!” i gledam veliku grupu ljudi, golorukih i zarobljenih od manjine ljudi koja posjeduje oružje i općenito ekonomsku nadmoć, ne mogu a da ne pomislim kako su poslije utihnuli svi kad je Isus izdahnuo i kad se dogodio potres i rasporio se hramski zastor. Svi su bili pratili kako Isus nosi križ na Golgotu gdje su stigli ti gledatelji, hodajući za njim i za vojnicima kojih je bilo manje nego ljudi u gomili. I gledali su nijemo u probodeno tijelo Bogočovjeka na križu, isto kao i danas. A kada su gledali u podignutu mjedenu Mojsijevu zmiju, ozdravljali su. I danas mnogi ozdrave kada pogledaju Isusa, onoga koga su proboli, ali većina šutke gleda, pasivno. Ne čini ništa.

Ono malo mučenika tih prvih dana stradalo je dragovoljno zbog Isusa, a poslije ih je bilo više. I danas trpe progonstva na određenim područjima globusa, zbog Isusa koji ih ozdravlja.

Iznova vidim sliku: gomila ljudi koja je pratila Isusa kako liječi i čini čuda i, na drugoj strani, nešto manje vojnika s kopljima i mačevima. Da su se svi pokrenuli kako bi obranili Isusa od nevolja i bičevanja, da ih nije bilo strah farizeja i Rimljana, da ih nije bilo strah za vlastite živote i obitelji, savladali bi manjinu, obranili bi Gospodina i ne bi dopustili da pogine Bog ili bi izginuli zajedno s njim.

Da su ljudi sposobni obraniti svoju vjeru pred čitavim svijetom, možda bi mnogi izginuli, ne, sigurno bi izginuli, ali bi se našli u raju po uskrsnuću od mrtvih. Ne bi nijemo gledali u onoga koga su proboli, koga su ubili, a nije im vjerojatno bilo jasno tko je zapravo ubio Isusa.

U demokraciji nitko nikada nije odgovoran, svi su dobri i poslušni su naređenjima, slijede naredbe. Nije Pilat krivac, nije sam i jedini krivac, to se zna. Nisu bili prisiljeni slušati naređenja, nisu morali birati Barabu, ali bi prije ili kasnije stradali, toga su svi u narodu bili svjesni. Prije ili kasnije. Sad ili poslije. Odmah ili sutra.

I da su ljudi sposobni osigurati budućnost s Isusom, na Zemlji, tada nam ne bi bila potrebna činjenica da postoji pakao koji je vječan. Ne bi nam bio potreban.

Da su ljudi sposobni za sveopći mir, ne bi nam bio potreban Sin Božji koji je isti jučer, i danas, i uvijek.

Možemo gledati u Raspelo i čekati kraj.

Depresivno?

Naravno, zato i imamo pad moralnih vrijednosti u svijetu, ali ni to nije ništa novo, oduvijek je tako na Zemlji.

Oduvijek i vjerojatno zauvijek gledamo pasivno onoga koga smo proboli.

Isusa Krista.

A bez njega – ništa. Nula. Nihilizam. Prah.

16.05.2025. 21:17

Kontemplacija na čast Katoličkoj akciji povodom događaja „Hod za život” i „Progledaj srcem”

Dodaci:

„Proroštvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah čovjeku u grudima:
2 »Evo, učinit ću Jeruzalem čašom opojnom svim narodima uokolo – za opsade Jeruzalema. 3 U onaj dan učinit ću Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teško će se izraniti, a skupit će se na nj svi narodi zemlje. 4 U onaj dan« – riječ je Jahvina – »udarit ću sve konje strahom, a njine jahače mahnitošću. Ali nad domom Judinim otvorit ću oči, a sljepilom ću udariti sve konje narodâ. 5 Tada će u srcu reći plemena Judina: ‘Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi nad vojskama, Bogu njihovu!’ 6 U onaj dan učinit ću da plemena Judina budu kao žeravnica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje stajati na svome mjestu.« 7 Jahve će najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude. 8 U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao anđeo Jahvin pred njima.
9 »U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. 10 A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11 U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. 12 I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; 13 porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; 14 i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose.” Zah 12

„Četvrta pjesma o Sluzi Gospodnjem

Gle, uspjet će sluga moj,
podignut će se, uzvisit’ i proslaviti!
14 Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga
– tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo
te obličjem više nije naličio na čovjeka –
15 tako će on mnoge zadiviti narode,
i kraljevi će pred njim usta stisnuti,
videć’ ono o čemu im nitko nije govorio,
shvaćajuć’ ono o čemu nikad čuli nisu: (Iz 52,13-15)”.

„1 »Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno,
kome se otkri ruka Gospodnja?«
2 Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zaglédali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
3 Prezren bješe, odbačen od ljudi,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bješe, odvrgnut.

4 A on je naše bolesti ponio,
naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali
da ga Bog bije i ponižava.
5 Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.
6 Poput ovaca svi smo lutali
i svaki svojim putem je hodio.
A Gospodin je svalio na nj
bezakonje nas sviju.
7 Zlostavljahu ga, a on puštaše,
i nije otvorio usta svojih.
K’o jagnje na klanje odvedoše ga;
k’o ovca, nijema pred onima što je strižu,
nije otvorio usta svojih.

8 Silom ga se i sudom riješiše;
tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje živih ukloniše njega,
za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.

9 Ukop mu odrediše među zločincima,
a grob njegov bî s bogatima,
premda nije počinio nepravde
nit’ su mu usta laži izustila.

10 Al’ se Gospodinu svidje da ga pritisne bolima.
Žrtvuje li život svoj za naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.

11 Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
12 Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu
i s mogućnicima plijen će dijeliti,
jer sâm se ponudio na smrt
i među zlikovce bio ubrojen,
da grijehe mnogih ponese na sebi
i da se zauzme za zločince. (Iz 53,1-12)”.

PSALAM 22 (21)

Patnje i nade pravednika

 Zborovođi. Po napjevu »Košuta u zoru«.
Psalam. Davidov.
2Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Daleko si od ridanja moga.

3Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš;
noću vapijem i nema mi počinka.
4A ipak, ti u Svetištu prebivaš,
Nado Izraelova!
5U tebe se očevi naši uzdaše,
uzdaše se, i ti ih izbavi;

6k tebi su vikali i spašavali se,
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

7A ja, crv sam, a ne čovjek,
ruglo ljudi i naroda prezir.
8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9»U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

10Iz krila majčina ti si me izveo,
mir mi dao na grudima majke.
11Tebi sam predan iz materine utrobe,
od krila majčina ti si Bog moj.
12Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,
a nikog nema da mi pomogne.

13Opkoliše me junci mnogobrojni,
bašanski bikovi okružiše mene.
14Ždrijela svoja razvaljuju na me
k’o lav koji plijen kida i riče.

15Kao voda razlih se,
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska,
topi se u grudima mojim.
16Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.

17Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure u me.
19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.

20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
21Dušu moju istrgni maču,
iz šapa pasjih život moj.
22Spasi me iz ralja lavljih
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

23A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
24»Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,
i nije sakrio lice svoje od njega;
kad ga je zazvao, on ga je čuo.«

26Zato ću te hvaliti u zboru veliku,
pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete.
27Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Jahvu koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!

28Spomenut će se i Jahvi se vratit’
svi krajevi zemlje;
pred njim će nicê pasti
sve obitelji pogana.
29Jer Jahvino je kraljevstvo,
on je vladar pucima.

30Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
31njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat’ 32sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
»Ovo učini Jahve!«

„Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike (Mt 9,13b).”

 

Milosrdno Srce

 

Najveća ljubavi ove duše,

jedina srećo i srži moja,

suze se ruše i srce mi guše

jer bila sam kao da nisam tvoja.

Kako je dugo bilo bez tebe vrijeme,

kako je proletio ovaj uz tebe tren,

Isuse koji blagoslivljaš mi tjeme

i daješ mi Majku, a uvijek si njen.

Tvoja mi riječ je zakon i srce para

kao što razdire jedrilica more,

valove što se lelujaju od siline dara,

kao mač koji raskine tminu od zore

svojim sunčanim, svijetlim zrakama,

svojim zalazom noći i mjeseca.

Oni su poput ruku tvojih mi drama

jer već me zarana Ljubav presijeca

da bi me vodila do večeri časne

jer ne želim ja ostati jako slaba

već da se razbistre zvijezde jasne;

i mijenjam se stalno, stalno, moj Abba.

Dok prsti mi godine broje silne,

dlanovi skrivaju sve naše tajne

koje smo imali, od meda umilne,

i tišine i tmine, od zvijezda tih sjajne.

Uz mene je strašna i draga struja

što jača ljubav i naklonost moju.

Amen! Amen, Isuse, Aleluja,

vršit ću zauvijek volju tvoju.

15.05.2025. 16:00

Biblijska znamenja

 

Pripovijeda se da je Isus Krist bio velik, kontroverzan i moćan čovjek na zemlji na poseban način jer bez oružja i vojske je pokorio i osvojio svijet:

Isus Krist nije imao diplomu, a zvali su ga Učitelj.
Nije imao sluge, a zvali su ga Gospodin.
Nije imao lijekove, a zvali su ga Iscjelitelj.
Nije imao vojsku, a kraljevi su Ga se bojali.
Nije vodio niti jednu vojnu bitku, a osvojio je čitav svijet.
Nije počinio kriminal, a razapeli su Ga.
Sahranjen je u grob, a On i danas živi.
Isus Krist isti je - jučer, danas i zauvijek.

Evo što je još evidentirano o Isusu Kristu, Bogočovjeku, Riječi Očevoj, a nalazi se u najznačajnijim spisima i knjizi istinitoj ako ju netko nauči sricati i čitati – Bibliji, Svetom pismu svih vjernika Kristovih:

Načinio je svijet i postojanje iz ničega. – Post 1,1

Pretvorio je drveni štap u zmiju koja je proždrla ostale zmije. - Izl 7

Pretvorio je vodu riječnoga korita u rijeku krvi. – Izl 7,14

Načinio je od zmija otrovnica mjedeni lijek. – Br 21,8

Načinio je od otrovne vode pitku vodu pustinjske rijeke. – 2 Kr 2,20

Pretvorio je vodu u vino. – Iv 2,9

Pretvorio je vino u svoju Krv. – Mt 26,26

Pretvorio bi kamenje u djecu Abrahamovu. – Mt 3,9

Pretvorio je kamena srca u srca od mesa. Ez 36,26

Postavio je svoj Zakon u naša srca. - Jr 31,33

Dao nam je vijenac mjesto pepela. - Iz 61,3

Dao nam je ulje radosti mjesto ruha žalosti. – Iz 61,3

Pretvorio je duha očajna u pjesmu zahvalnicu. – Iz 61,3

Pretvorio je smrt u život. - Iv 11,43-44

Božanski se preobrazio u molitvi. - Mt 17,1 -10

Pretvorio je Muku i naviještanje Radosne vijesti u pobjedu nad zlom. - Lk 10,18

Pretvorio je suđenje u klanjanje. - Mk 1,15

Načinio je novo nebo i novu zemlju. Otk 21,1

Pobijedio je grijeh i smrt i uskrsnuo je od mrtvih. - Lk 24,13sl ; Mt 28,16sl ; Mk 16,14 ; Iv 20,19 sl : Dj 6,1-8

Pretvorio je mnoge grešnike u svete osobe. - Iv 20,29

Pretvorit će sunce u tminu, a mjesec u krv. – Jl 3,4 ; Dj 2,20

Preobrazit će svijet u raj. – Otk 21,1-2

"Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi.

A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu."  Jeruzalemsko izdanje , Iv 20,30-31

15.05.2025. 09:47

"Obratite se k meni da se spasite,
svi krajevi zemlje,
jer ja sam Bog i nema drugoga!" 

 Iz 45,22

Sveti pir

Stezanje unutar toraksa,

ukočene drhtave ruke,

to je nezgodna praksa

ove osobnosti puke;

ta, sluga sam bez hrabrosti,

bez najvažnijih elemenata,

značajan čovjek bez jakosti,

žena suviška sentimenata;

povremeno pod zakonom

svoga Gospodina Isusa

kao da sam pod zaklonom

Milosti bez neka okusa.

I, kao takva, podići se usuđujem

desnicu šaku u znak protesta,

kao neka važnost prosuđujem

i čekam da dođe posljednja fešta

jer svako slavlje izgleda krajnje,

kao da čuvam dragocjene mrve

za neko poslije, sjajnje i tajnje,

gdje ću dobiti znakove prve

za obećanu vječnu sreću

što donosi neopisivi mir

koji izgubiti neću

kada god prođe sveti pir.

To je poziv, to je postanje

i dužnost ljubavi koju vršim;

tako već dolazi moje poslanje

da Bitak bića svoga ne kršim.

14.05.2025. 20:58