Slana rijeka

 

Pustinja je ova sočna i bez straha,

pustoš otvara me za sitnice

da ja bolje vidim Tebe, Kriste, jasno

jer Ti pišeš preko moga praha

što ga nisu dotaknule niti ptice

koje često naokolo lete strasno.

Niti jedan treptaj mene ne probudi

tako kao što me trgne Tvoje slovo

od kojega sva protrnem dahom.

Život brzo nadolazi mi u grudi

pa sve mislim da je trnje ovo

opasno za moje dane mahom.

Velika suhoća usamljenih zvijeri

napada me neprekidno poput jara

jer sam to što moram biti,

osoba sam koja nikada ne mjeri

koliko je potrebno uložiti žara,

ali u Tebi se mogu i od zvijeri skriti.

Oblačim na sebe nepropusne stope,

molitva me pere, klanjanje me blaži,

strah me samo da Te ne promašim

kad se misli, osjećaji skroz utope.

Tvoja ruka me u živom blatu traži

slanom rijekom kada se zaprašim.

I kad ne znam zašto, ne znam svrhe dar,

sigurna u sebe sve to više

da si mi podario najljepšu stazu

i sve pute koji spašavaju srca žar,

miluješ me kapljicama bistre kiše

koja čisti sol na mome obrazu.

04.12.2020. 21:11

Neki drugi rođendan

 

Svake godine slavimo rođendan Boga koji se utjelovio po Duhu Svetom, rođen od Marije, Djevice, postao čovjekom, otkupio nas na križu Mukom svojom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao i treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedio o desnu Boga Oca Svemogućega. Donio nam je nadu i vjeru, donio nam je uskrsnuće i ljubav, a mi Ga se sjetimo svake godine za rođendan.

Božić je klica Muke Isusove.

Kroz Djetešce naziremo križ Kristov.

Krist nam je rekao da ne brinemo tjeskobno.

Nismo li ipak malo previše bezbrižni i površni?

Mogu li slaviti rođendan Boga na zemlji, a da ne proslavim Njegovo utjelovljenje u krilu Djevice Majke, i da ne proslavim što je ona sama Bezgrešno Začeće, i da ne proslavim Marijino uznesenje na nebo, i da ne slavim uskrsnuće, zaista, mogu li slaviti rođendan, a da ne slavim uskrsnuće? Ne.

Ne mogu slaviti rođendan kao da tih rođendana ima bezbroj i kao da im nikad nema kraja, i kao da su rođendani nešto samo po sebi dovoljno i nešto najvažnije.

Rođendan na zemlji postoji zato da bi nas odveo do krštenja, do rođenja za nebo, do nade da ćemo uskrsnuti ako smo s Kristom u krštenju ukopani u Njegovu smrt, do neugasive vjere u Uskrsnuloga, do Isusa, Gospodina.

Božić se slavi zato da se dogodi u nama, a ne samo zato što se Isus rodio na zemlji. Božić se slavi zato jer je Gospodin otkupio ljude od smrti, zato jer je uskrsnuo, inače ne bismo imali pojma kada i gdje je rođen, i zašto bismo Ga slavili.

Božić se ne slavi zato da od svoga srca, koje je hram Duha, načinimo trgovinu i marketing već zato da se Bog dogodi nama, svake godine na isti način, ali svake godine sve dublje, sve dok se srca ne rasprsnu da bi u njima dovoljno mjesta bilo za Božju volju koju drugačije ne možemo upoznati nego tako da Boga molimo i slavimo, da slavimo Njegov dolazak i silazak među nas.

Nema potrebe darivati djecu za Božić, nagrađivati ih za nešto, ukrasiti lampicama dječju sobu ako ne kažemo da je to svjetlo u sobi Isus koji jest Svjetlo, Svjetlo istine i Svjetlo naše vjere.

Jer bez vjere nemamo ništa i nismo proslavili ništa. Dali smo kunu prosjacima, nahranili smo se, napili smo se kako bismo zaboravili na brige, a da nismo ni primirisali Krv Boga na križu, a da nismo ni okusili Njegovo Tijelo.

Da je Isus tu, a jest, uzeo bi batinu i sve bi nas rastjerao, pustio bi sve purice i odojke da odu svojim putem, razbio bi naše komercijalne kućice s gotovom brzom hranom.

Isus i anđeli slave drugačije: kada se netko obrati od komercijalizacije svetinja, kada se netko pokaje i odluči promijeniti sebe po uzoru na riječ Božju, rađa se za nebo. To je rođendan kojega slavi Isus. 04.12.2020. 18:13

Ljubav neviđena

Gubim svoju snagu,

zavjet mi je loš

i nervi bez veze.

Uspomenu dragu,

lijepu poput meda koš,

nosim podno breze

gdje mi suza krene.

I još mnogo toga,

znam u srcu svome,

ovdje drži mene

u milosti Boga

na vidiku tome.

Nikada se nije znalo

da sam pjev od ptica

urezala u svoj stan

kad je drvo palo,

a sada mi nevjerica

obuzima sladak san.

Sada ne mogu bez njih

sastaviti svoje slike,

svoje note jasne

što su pratnja dana svih;

i taj čar poetike,

duševne i strasne.

Terapija srca moga

ako nađem izraz,

to je poziv nebesnika

jer bez uma umornoga

naiđem na izlaz;

utjeha za ostarjela pjesnika.

Ovaj stil je za te noći

kad je duša ispunjena

snovima i javom;

na počinak poći,

tako slaba i zbunjena,

teško s punom glavom.

Toliko značajnih riječi;

niti jedna da je ona

kojom ljudsko srce nađe

izraz koji liječi;

poput premalena zvona

vrlo tanke građe.

Zadovoljstvo neizmjerno

za knjiškoga moljca

što se spasi svoje kobi

kao biće tako vjerno,

poput duše dragovoljca,

da i kosti si orobi.

To je poziv, zvanje,

rijedak izraz prilježnosti

životne nutrine

koja nema znanje

nego otvara se nježnosti

božanske dubine.

04.12.2020. 00:14

Vrata srca

 

Zovem iz dubine srca svoga

glasom šutljivosti u tišini

samo da bih dala odgovor.

Osluškivanje je jezik Boga

i zaglušna buka u visini

gdje se čuje samo dogovor,

gdje se samo spojevi pronađu,

gdje i cvijeće samo raste, cvate,

gdje se ljubi čovjeka i ženu,

gdje izgubljeni mladunci zađu,

gdje se stope same vrate,

gdje i more spušta svoju pjenu.

Zgrčeno je ovo tvrdo srce bilo,

ali u tom grču čekao je sutra

Bog moj od kojega srce moje pade.

Čekao je da prohodam čilo,

čekao je, sakriven unutra

sve dok duša pred Njega ne stade.

Bog je Ljubav koja dolazi iz srži;

srce svakoj duši dolazi od Boga

kada odluka se kobna stvori.

I kada se duša nad grijesima prži,

srce može naći vrata Doma svoga

gdje mu Bog o ljubavi govori.

Tamo odlazim ja ove noći

kao što je duša navikla na mir,

kao što i žena krene prema zdencu.

Gospodin će u mome srcu poći

da otvori mojoj duši sakriveni vir

kao što se Sinu otvara, Prvencu,

da prihvati moje tijelo i zavlada

smrću i životom, ljubavlju i redom.

Tamo pjevat će mi ta tišina,

a ja u njoj primila bih lentu Grada

kada ne bi ljubilo se Božjim slijedom.

Osluškivala bih pjevanje visina.

02.12.2020. 23:00

Sveta prava siromaha

 

Siromasi zauzimaju u Bibliji vidno mjesto.

Oni su ubogi, potrebni, mršavi, kržljavi, izgladnjeli, prosjaci, poniženi i jadima pohođeni.

Daleko od toga da bi se siromaštvo smatralo nekim duhovnim idealom; u tome se vidi zao udes koji je potrebno podnijeti i stanje vrijedno prezira jer materijalna su se bogatstva smatrala Božjom nagradom, plaćom za vjernost Bogu.

Znalo se, mudraci to znaju uvijek, da ima časnih siromaha, ali i da je siromaštvo posljedica nemara i nereda pa može postati grešnom prigodom te se čini da je ideal u nekoj zlatnoj sredini.

Mnogi siromasi žrtve su ljudske pohlepe, na primjer onaj seoski proletarijat čiju strahovitu bijedu opisuje Job 24,2-12:

„Bezbožnici pomiču granice,

otimaju stado i pasu ga.

Sirotama odvode magarca,

udovici u zalog vola dižu.

Otkidaju od sise sirotu,

ubogom u zalog dijete grabe.

Siromahe tjeraju sa puta;

skrivaju se ubogari zemlje.

Ko magarci divlji u pustinji

zarana idu da plijen ugrabe:

pustinja im hrani mališane.

Po tuđem polju oni pabirče,

paljetkuju vinograd opakog.

Goli noće, nemaju haljine,

ni pokrivača protiv studeni.

Oni kisnu na planinskom pljusku;

bez skloništa uz hrid se zbijaju.

Goli hode, nemaju haljina;

izgladnjeli, tuđe snoplje nose.

Oni mlina za ulje nemaju;

ožednjeli, gaze u kacama.

Samrtnici hropću iz gradova,

ranjenici u pomoć zazivaju.”

Ti razbaštinjenici dobili su u prorocima svoje stalne branitelje. Za Amosom, koji „riče” protiv Izraelovih zločina, svi drugi nosioci riječi Gospodnje bez predaha žigošu „nasilja i otimačine” što kaljaju zemlju: bestidne prijevare u trgovini, zelenaško kupovanje zemlje, tlačenje malenih, zloporabu vlasti i izopačenost same pravde. Jedna će od Mesijinih zadaća biti upravo obrana prava jadnika i siromaha (Dufour, str. 1167).

Ni mudraci, kao ni proroci, neće propustiti podsjetiti na sveta prava siromaha komu je Gospodin moćni Branitelj. I zna se da je milostinja bitan sastavni dio istinske biblijske bogoljubnosti.

Vapaj ubogih koji dopire do Boga često odjekuje u psalmima u kojima čujemo žalbe ubogih, molitvu progonjenih, nesretnih, ucviljenih. Svi su oni pripadnici obitelji siromašnih i psalmi nam otkrivaju da su oni jedna duša. Oni svoj spas očekuju od Boga, svjesni da su s Njime solidarni, poput „siromašnog” Jeremije koji svoju stvar stavlja u ruke Božje.

Neprijatelji siromaha su i neprijatelji Božji: oholice i bezbožnici.

Bijeda siromaha razlog je za Božju ljubav.

„O, zašto iziđoh iz majčina krila?

Da vidim jad i nevolju,

i u sramoti da dokončam dane!” Jr 20,18

Siromah iz psalama prijatelj je i sluga Gospodnji, on se zaklanja za Gospodina koga se boji. Siromah je blag i smiren u kušnji, uglavnom ponizan i pravedan, sa strahom Gospodnjim i s vjerom i vjernošću.

Oni koji pate i mole s takvim osjećanjima i te kako zaslužuju ime „siromaha Gospodnjeg”, oni su predmet Njegove blagonaklone ljubavi i prestavljaju prvine skromna i čedna naroda (Sef 3,12 sl.), „Crkve siromaha” što će je Mesija otkupiti.

Isus otvara svoj nastupni govor Blaženstvom siromašnih (Mt 5,3) i hoće da u siromasima prepoznamo povlaštene baštinike kraljevstva što ga On navješćuje.

Jakov, biskup jeruzalemski, piše poslanicu u kojoj napominje:

„Poslušajte, moja ljubljena braćo, zar nije Bog izabrao siromahe, prema shvaćanju svijeta, da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva, obećanog onima koji Ga ljube?” Jak 2,5

Tako je pjevala Djevica Marija, ponizna službenica Gospodnja:

„Iskaza snagu mišice svoje,

rasprši oholice umnišljene,

silne zbaci s prijestolja,

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima,

a bogate otpusti prazne.”

„Magnificat”, Lk 1,46-55

Sada dolazi čas kad se ostvaruju obećanja: siromasi će jesti i nasititi se, oni su uzvanici za stolom Božjim. Tako se Isus pokazuje kao Mesija siromaha koji je pomazanjem posvećen da donese Radosnu vijest poniznima koji prije svega prvi dolaze Isusu.

Isus je i sam siromah.

Betlehem, Nazaret, javni život – sve su to razni oblici siromaštva što ih je Isus redom iskusio i posvetio, sve do posvemašnje oskudice. On može pozvati sve one koji pate da dođu k Njemu jer je krotka i ponizna srca. Čak i u svom slavlju na Cvjetnicu ostaje poniznim Kraljem, a nadasve u svojoj Muci uzima na sebe patnju i molitvu svih siromaha Gospodnjih – Psalam 22, „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”.

Osim toga, siromasi svojim osjećajem oskudice i slabosti postaju bliski djeci te im, kao i djeci, pripada kraljevstvo Božje.

U duhovnom siromaštvu Isus traži one koji imaju dušu siromaha i odriču se vremenitih dobara da bi bili kadri željkovati i primiti istinska bogatstva.

Ne smije se zaboraviti religiozna vrijednost stvarnog siromaštva, ukoliko je ono znak odricanja. To je materijalno siromaštvo dobro kad je nadahnuto sinovskim pouzdanjem u Boga, željom slijediti Isusa, darežljivošću prema našoj braći. Siromaštvo stvarno može omogućiti da se slobodnije prihvati Božji dar, kao i potpunije služenje i posvećenje službi Božjega Kraljevstva: sve su to pobude što ih je među pismima Novoga zavjeta naročito Luka volio stavljati pred oči (npr. Lk 12,32sl):

„Gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce.” Lk 12,34

Stvarno siromaštvo ostaje glavni put do siromaštva u duhu.

Ali njegov početak i kraj jest zajedništvo u misteriju „milosrđa Gospodina našega Isusa Krista”: „Krist je od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši Njegovim siromaštvom” - 2 Kor 8,9

02.12.2020. 16:44

Molitva zemaljskog praha

Duša, prljava od pepela i praha

moje zemlje neplodne i žedne,

zaprljana uniženjem ispred Trona,

hoće Tebe, Boga pustiti bez daha

k odajama srca svoga, samo Tebi vrijedna,

mada ljubav lako stigne i do Krona

u kom ljubavna procvatu susretanja.

Ali sada, sada u Tebi mi, Bože, čitav svijet,

a u meni njegova prljavština i nada

koje dolaze iz obraćeničkoga stanja

i baš tako srce želi krenuti na let

gdje ćeš uzeti mi život što propada

da od moga praha Ti načiniš novo

i stvorenje Tvoje opet sada da se rodi

poput kaktusova cvijeta, ali vjekovima.

Da Ti bude uvijek blisko srce ovo

zemaljskoga praha, da se, Kriste, u Tebi oplodi

tamo gdje je zaštićena zemlja snjegovima.

Primit ću Te u naručje grešne duše svoje,

jer ja ne znam nabrojiti zatvorene klijetke,

sigurno ću očuvati Tvoje nježne kosti;

pjevat ću Ti zahvalnice i sve čežnje svoje

da mi otreseš sa srca sve prašnjave retke.

Dođi, Isuse, do moje srži, dodirni me, Nevinosti.

01.12.2020. 23:47

Još malo statistike

 U prošlih šest mjeseci najviše pregleda imao je post:

"HVALOSPJEV LJUBAVI SVETOGA PAVLA", skromnih 105 pregleda.

Najjači mjesec je bio mjesec studeni, također u zadnje vrijeme.

Kroz čitavo razdoblje drastično se ističe mjesec siječanj, godine 2018.-te: to jest 40K pregleda.