Različita
je jer su različiti ljudi koji imaju dar vjere.
Vjersko
oduševljenje ponekada kod jedne osobe izgleda veoma poletno, a
katkada je sama šutnja i muk.
Polog
katoličke vjeroispovijesti nas uči da su vjernici Trojstvenoga Boga
daroviti, zahvaljujući Duhu Svetome koji počiva nad njima.
Vrlo
je teško odrediti vjeri, to jest vjernicima nekakve krajnje točke u
čijim okvirima se njihova vjera može pobliže promatrati. To je
ljudima uglavnom nemoguće.
Zbog
toga se vjera, odnosno vjernici i nevjernici, služe raznim znakovima
i različitim simbolima ili različitim tumačenjima istih znakova.
Ovdje
se sada ne govori o tome traži li nečija vjera znakove Božjega
djelovanja već je tema kontemplacije znak vjere, znakovi koje
upotrebljavaju vjernici ili čak samo jedan jedini vjernik. Ovdje se
govori o vjeri čovjeka koja je živa i dinamična kao da ima svoju
vlastitu volju nalik ljudskoj volji i osobnosti.
Vjera
se ponaša kao kraljevstvo, kao klanjalište i kao učionica.
Za
vjernike ona je Isus, ona je križ, ona je zrno gorušice, ali ti
pojmovi su još mnogima nepoznati ili se tumače površno.
Dinamičnost
i životnost katoličke vjere i vjeroispovijesti je neodoljiva jer
ona je Božji dar, ona je kraljevstvo nebesko, ona je Sin Boga, ona
je Isus Krist, Riječ koja je stigla u ljudsko tijelo i dušu; ona je
Duh Boga, Boga živoga, pravoga Boga od pravoga Boga.
Možda
je prikladno napomenuti da vjera nije lakovjernost ili praznovjerje;
da
nije sugestija ili autosugestija;
da
nije puki interes;
da
nije placebo efekt;
da
nije Pavlovljev uvjetni refleks ili sindrom;
da
nije običan kukavičluk jer ima strah Božji;
da
nije ona sigurnost čovjeka koji se bezbrižno kreće iz točke A u
točku B i ne pomišlja na mogućnost da neće nikada stići na cilj.
Katolička
je vjera možda površno i nalik svemu onome što ona nije, ali vjera
nije zaista ni religija, na primjer. Vjera se klanja Životu dok su
religije vrlo često poklonici neživoga ili, još gore, klanjaju se
zlu ili smrti.
Vjera
se klanja živoj i poznatoj Osobi nad svim ljudskim osobama, Bogu
Trojedinome koji se objavljuje i javlja, i predstavlja ljudima, koji
ljudima govori o sebi, o njima i o svemu.
Vjera
održava ovaj svijet svojim duhovnim nitima.
Da
nema vjere, ne bi svijeta bilo.
Niti
nevjernici ne bi bili na životu.
Nevjernici
mogu ponešto znati o vjeri u znakovima, odnosno u znaku križa na
više načina.
Kada
netko nosi križ, to može biti privjesak. Kada se netko iščuđava,
to može biti sablažnjavanje nad križem, ali može biti dublje
vjersko iskustvo.
Čovjek
koji je nevjernik mora se s vjerom ponašati pristojno jer nikada ne
zna kada će je susresti ili joj čak postati dobar znanac.
Vjera
je lagana kao pero, čvrsta kao korijenje nekog hrasta, uporna kao
nadolazeća bujica, nezainteresirana kao ljetni povjetarac,
tvrdoglava kao stijena.
Ona
voli cvijeće i svijeće, ali se bolje osjeća u nekoj hladno
uređenoj i tijesnoj prostoriji.
Ona
je nebesnica, voli otvoreno nebo, terase, livade, ali se bolje osjeća
u nekoj natrpanoj prostoriji.
Vjera
je kao dijete, i vedra, i tužna;
znatiželjna
i iznenađujuće tupa;
radoznala,
ali šutljiva;
topla
i hladna.
Pokažite
vjeri minus i plus, zvjezdicu i ljestve, ona tu vidi samo križ.
Vjera
sama kaže da joj je križ težak i pretežak, ali joj je divan i
predivan.
Vjera
se naizgled ponaša mazohistički: gladuje do iznemoglosti, a onda se
šeće kao mjesečarka s blaženim osmijehom na licu.
Vjera
je jednostavno neuhvatljiva, ne može se definirati, ali ju nevjernik
može progoniti, zadirkivati i provocirati.
Vjera
je usamljena u mnoštvu, a u samotnosti ne prestaje komunicirati sa
svima i svakim.
Vjera
je ljubav, ali nije uvijek ljubazna.
Vjera
je nada, ali one nisu kompatibilne. Zbog toga uz vjeru se posebno
dodaje ljubav i nada. Vjera se umnaža, nada se učvršćuje, a
ljubav se usavršuje. To je kvalitativna razlika među njima, ali im
je zanimljivo živjeti zajedno.
Vjera
je Božjem blaženstvu ispala iz košare u koju je Bog pospremao
rajsko voće da ga posluži svojim prijateljima.
„9Podaj
svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati
dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako
velik!« 10Bijaše
milo Gospodinu što je Salomon to zamolio. 11Zato
mu Gospodin reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života,
ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u
prosuđivanju pravice, 12evo
ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno,
kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije
tebe, 13ali
ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među
kraljevima. 14I
ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i
zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje
dane.« 15Salomon
se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade
pred Kovčeg saveza Gospodnjega; prinese paljenice i žrtve
pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim (Prva Knjiga o
Kraljevima 3,9-15).”
„Pohvala
mudrosti (kralj Salomon)
Jer
u nje je duh razborit, svet, jedinstven,
mnogostran, tanan, okretan,
pronicav, neoskvrnjen, jasan,
nepristran, dobrohotan, oštar 23nezaprečiv,
dobrotvoran, čovjekoljubiv, postojan,
pouzdan, bezbrižan, svemoćan,
svenadzoran, što
prodire kroza sve duše, mudre,
čiste i najtanje. 24Jer
je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona
proniče i prožima sve svojom čistoćom.
25Jer
je ona dah sile Božje i
čist odvir slave Svemogućeg; zato
je ništa nečisto ne može oskvrnuti. 26Ona
je odsjev vječne svjetlosti i
zrcalo čisto djela Božjeg, i
slika dobrote njegove. 27Jedna
je, a može sve, i,
ostajući u sebi, sve obnavlja. Ona
prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i
čini od njih Božje prijatelje i proroke. 28Jer
Bog ne ljubi nikoga osim
onoga tko se druži s mudrošću. 29Ona
je od sunca sjajnija i
nad sve zviježđe uzvišena; uspoređena
sa svjetlošću, ona je nadmašuje: 30jer
svjetlost ustupa mjesto noći, dok
zloća nema moći protiv mudrosti.
8,1
Njena
se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi
i
blagotvorno upravlja svemirom.
2
U
mudrosti su sva dobra
Nju
zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i
nastojah da mi bude zaručnica i
zaljubih se u ljepotu njezinu. 3Njezina
životna prisnost s Bogom podaruje
sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer
je ljubi gospodar svemira. 4Ona
je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica
djela njegovih. 5Ako
je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što
je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? 6Ako
opet razum stvara, tko
je na svijetu od nje veći umjetnik? 7Ako
li pak tko ljubi pravednost, pa,
kreposti su plodovi njezinih napora: ona
poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti
i hrabrosti, od
kojih u životu nema ništa korisnije ljudima. 8Ako
li tko čezne za većim znanjem, ona
poznaje prošlost i proriče budućnost, vična
je izrekama i
umije odgonetati zagonetke. Ona
znade unaprijed znake i čudesa i
slijed razdoblja i vremena
(Knjiga
Mudrosti 7,22 – 8,8).”
O,
Mudrosti koja proizlaziš sa usana Svevišnjega, koja sežeš od
kraja do kraja, koja odlučno i blago uređuješ stvari, dođi i
pouči nas putu razboritosti i načinu razumijevanja. 11.03.2020.
16:59
Još
uvijek mislim da Te ne bih nikada mogla osuditi za svoje grijehe.
Ljudi
kažu da si Ti uzrok svega što im se događa jer upravljaš svime
jer sve si to Ti stvorio, Bože moj, i svijet, i sreću, i uspjeh, i
patnju; i da po Tvojoj volji ljudi griješe.
Ako
Te čovjek bar malo ne poznaje, svakako će misliti da si želio
čovjekov pad i da je zbog toga čovjek pao. Čak misle mnogi da nisu
pali već da se uspinju stubama sreće.
Malo
će ljudi priznati da su im srca zla, da je grijeh procvao zbog
slobode, to jest, zbog slobodne volje koju si pustio čovjeku na
milost i nemilost.
Jer
što je čovjek bez svoje slobodne volje?
S
druge strane, svi viču da žele slobodu, da nisu nikad slobodni. Tu
galamu nazivaju borbom za svoja prava iako ne znaju tko im je njihova
prava odredio, niti protiv čega se moraju boriti da bi se osjećali
slobodnima.
Srce
je teren na kojemu se odvija borba.
Čovjek
ima slobodnu volju, ali to nije njegovo pravo već dar od Boga koji
ga stvori slobodnoga. Čovjek je najčešće sam sebi kriv za sve,
kao prvo zato što nikada ne spozna da je za sve kriv on sam i da
borbu za svoja prava ne mora voditi jer sva svoja prava čovjek pred
Tobom, Isuse, već ima od početka svijeta.
Čovjek
ima pravo griješiti.
Čovjek
popravljanjem svojih grešaka dolazi u stanje čovještva koje nosi
svako ljudsko dostojanstvo te je tako čovjek zaista humano živo
biće.
Ali
nikada to ljudi neće sami dokučiti nego tek tada kada se malo
upoznaju s Tobom.
Druga
postaja: Isus prima osudu i uzima svoj preteški Križ
Ti
odlučuješ, Bože moj.
Ti
odlučuješ o spasu čovjeka jer Ti si onaj Pravednik koji se ne mora
boriti za sebe i svoja prava jer sva svoja prava već od postanka
ima. Pravednik se mora boriti za pravednost u prosuđivanju svijeta i
ljudi, mora se u svome srcu boriti protiv zloga kojemu Ti dopuštaš
da čovjeka napastuje kako bi svi vidjeli da nikakva napastovanja
zlih duhova ne mogu savladati Dobro, Istinu, Pravednost i Ljubav,
Milosrđe Tvoje.
Čak
i kada svjetina oko Tebe pod vlašću đavla viče da si Ti, Bože,
krivac za sve jer Ti si odgovoran zato što ljudi imaju slobodnu
volju po kojoj čine zla djela, čak i tada Ti se boriš samo u svome
srcu, a ne protiv zlih osuda: Ti se boriš ljubavlju prema ljudima,
Ti se predaješ slobodnom pravedničkom voljom za čovjeka i zbog
čovjeka i to svakoga pojedinog čovjeka koji je ikada živio i
živjet će po Tebi, Gospodine.
Treća
postaja: Isus pada pod križem
Križni
put je događaj spašavanja čovjeka, križni put je jasna slika
spasa gdje Ti, Isuse, postaješ zaista za sve glavni krivac. To je
božanska dramaturgija za sva vremena. Bog Otac Te je dao kao svojega
jedinca Sina da ne umiru ljudi od svojih grijeha već da se spase svi
koji Te vide i čuju na tome Križnom putu te povjeruju u Božji
spas.
Križ
je težak, križ je Tvoj, Isuse, znak i simbol, slika i pokazatelj
svega zla u svijetu. Iako je Napasnik uobličen kao Lažac i Otac
laži, križ Tvoj, Kriste, pokazuje da nije dostojan i jak toliko da
bi Ti ušao u borbu protiv njega već ga samo prtiš na svoja ramena,
uzimaš ga na sebe i nosiš ga na Golgotu.
Napasnik
misli da je jak jer ga svi ljudi slijede, naročito kada su okupljeni
u mnoštvo koje se daje voditi, koje se povodi za huškačima. Gdje
je nestala borba za ljudska prava, gdje je nestao humanistički poriv
i sloboda, pravo na slobodan izbor svakoga čovjeka? Čovjek, dakle,
ne zna što bi učinio sa svojom slobodnom voljom, ona je kao
strijela u zraku koja dođe i prođe te ne ostavlja iza sebe nikakva
traga; slobodna volja kao pravo čovjeka samo je slabost ljudska jer
čovjek ne zna razlučiti što je dobro ako nije u Tebi, Gospodine
moj, ako ne čuje Tebe, Tvoju ljubav koja, eto, pada pod teretom što
ga je na Tebe uprtila slavna sloboda ljudska.
Križ
je težak najviše zato što Ti se na ljubav i pravednost uzvraća
zlim povicima koji diktiraju da Tebe treba uništiti i ubiti jer
ljudi ubijaju slobodu, pravednost i ljubav u sebi, u svojim srcima.
Četvrta
postaja: Isus susreće svoju svetu Majku
Evo
ljudskoga stvorenja, evo, one koja je po Tebi, Bože, idealan čovjek,
onaj kakav je bio još u raju, prije Prvoga grijeha zbog kojega uđe
grijeh u svijet. I više od toga.
Kada
si rodio Blaženu Djevicu Mariju, pokosio si sve lažne ljudske
ideale; njezinom poniznošću odrubio si zmiji glavu. Borba za
ljudska prava počinje u poniznosti srca koje se klanja svojem
Stvoritelju.
Evo
razloga, evo uzroka, evo nade. Majka Te poznaje iako ne zna što vas
još čeka. Majka Te gleda jer zna tko si i što si, zna što činiš
i zašto. Majka Ti odlazi među Tvoje krvnike. Majka Ti je poticaj za
uspinjanje, od nje si ponio obličje ljudsko.
Kad
je Tvoja presveta Majka otišla u mnoštvo koje je pratilo Tvoj
Križni put, nađoše se ljudi da podnesu dio puta do Golgote; nađoše
se ljudi koji su Te željeli vidjeti razapeta tamo gore te narediše
da Ti se pomogne. Šimun Cirenac doživljava istinsko iskustvo Tvoga
života na zemlji.
Šesta
postaja: Veronika pruža Isusu rubac
Veroniku
nitko nije natjerao da Te ljubi, ona Ti briše krv sa lica. Veronika
već vidi nepravdu, razlikuje u srcu što je jedino Dobro, klanja Ti
se i upoznaje Te te joj ostavljaš odraz svoga svetog Lica koje će
jednom svi ljudi imati prilike gledati u raju.
Sedma
postaja: Isus pada drugi put pod križem
I
Tvoja Majka, i oni koji nose Tvoje muke, znaju da si padao Ti i znaju
da i svi ljudi svijeta padaju na svome putu do smrti. Iako umiru,
ljudi ne žele padati i griješiti. Padovi i kušnje očekuju i Tvoje
apostole i Tvoju Crkvu, i Majku Tvoju, i Cirenca, i Veroniku, i mnoge
druge.
Osma
postaja: Isus susreće jeruzalemske žene
Plačite,
žene; plačite, ljudi, plačite za svojom djecom i nad svojom djecom
kao što Bog plače nad čovječanstvom. Jeruzalemske žene plaču
nad Tobom, Isuse, ali tu nema muškoga roda, nema onih koji Te
okriviše i osudiše. Ako otac obitelji ili upravitelj nad ljudima ne
poznaje Tebe, Isuse, ne mogu niti majke svoju djecu približiti Bogu.
Deveta
postaja: Isus pada treći put pod križem
Eto,
doslovno je jasno, Isuse, da su Ti svi Tvoji vjernici i žene što su
Te pratile, zajedno Tebi težak križ. Crkva Tvoja to jako dobro zna
i osjeća jer kako su progonili Tebe, tako progone i Crkvu svoju.
Crkva pada s Tobom pod teretom zla.
Deseta
postaja: Isusa svlače i poje žučju
Tvoje
tijelo, Isuse, odvajaju od haljina. Nije im dosta što su Te nekako
doveli na Golgotu, moraju Te obilježiti na stupu sramote. Baciše
kocku za haljine Tvoje kao što bacaju kocku za pripadnike Tvoje
Crkve, za Tvoje sljedbenike koje đavao želi odvući od Tebe. Žučno
se bacaju drvljem i kamenjem na pojedinog vjernika kao što Ti,
žedan, ispijaš ocat i žuč.
Ali
Tvoje Presveto Tijelo postaje izvor blaženstva vjernicima na zemlji.
Jedanaesta
postaja: Isusa pribijaju na križ
Raspni
Ga, slobodno odlučiše ljudi o sebi samima jer kada su prikucali
Tebe koji si njihova Sloboda i Pravednost, prikucali su na sebe
krivnju i odgovornost za svoje vlastite odluke.
Svi
žele biti slobodni, ali nitko za tu slobodu ne želi ponijeti
odgovornost.
Svi
žele svoja prava, ali nitko ne dopušta i drugima pravo na pravdu.
Svi
žele da ih netko ljubi, ali ne znaju prvi ljubiti drugoga.
Svi
mole za milost, ali nemaju milosrdno srce za sebe, ni za druge.
Dvanaesta
postaja: Isus umire na križu
Gotovo
je, učinio si, uz Očevu pomoć, ono zbog čega si došao na svijet,
ono radi čega si rođen na zemlji: da svjedočiš za istinu.
Dušo
Kristova, posveti me;
Tijelo
Kristovo, spasi me;
Vodo
iz prsiju Kristovih, operi me;
Muko
Kristova, okrijepi me.
O,
dobri Isuse, usliši me,
među
rane svoje sakrij me,
ne
dopusti da se odijelim od Tebe,
od
neprijatelja zlobnoga brani me.
Na
času smrti moje zovni me
i
zapovijedi da dođem k Tebi,
da
Te sa svetima Tvojim hvalim i slavim
u
vijeke vjekova. Amen.
Trinaesta
postaja: Isusovo tijelo u Marijinom krilu
Marijo,
rastužena Majko Isusova i Majko moja!
U
svoje krilo primila si mrtvo Isusovo tijelo.
Želiš
Ga dati svakoj duši. Izmoli mi da Ga u svetoj pričesti uvijek
dostojno primam.
Predajem
Ti se, Isuse, jer želim se predati kao što se Ti predaješ meni.
Uvijek i do kraja, do smrti, smrti na križu.
Kada
si umro na križu svome i našem, pao je zloduh i Lažac u ponore
paklene.
Pao
je uzrok i suradnik ljudskoga grijeha u srcima ljudi.
Sada
si Ti taj koji je razapet u mojim grudima i na čelu, tamo gdje
uvijek činim znak križa, Tvoj znak, Bože, o Bože moj, jer Ti nije
duša ostala u podzemlju gdje si dizao mrtve pravednike već si
zauvijek tu.
Dvanaesta
postaja: Isusa polažu u grob
Tvoj
sveti, prazan Grob je svjedočanstvo čitavom svijetu, Tvoje
svjedočanstvo za istinu: Sin Božji je postao čovjekom da otkupi
ljude od smrti. Trećega je dana uskrsnuo jer On je Put, Istina i
Život.
Molitva
pred Oltarom:
Daj
nam, Isuse, i po Majci svojoj, da svaki dan strpljivo nosimo svoj
križ koji nam šalješ i, razmišljajući o Tvom križu, njime u
životu budemo zaštićeni.
Hvala
Ti za život u niskosti, Isuse, Ti si Bog moj.
Hvala
Ti što gledaš milosrdno na mene iako Te mučim u svojim grudima i
okrećem se od Tebe u srcu svome.
Hvala
Ti što si mi dao Majku koja mi pomaže do Tebe.
Hvala
Ti na životu, Živote moj.
Hvala
Ti što si me oslobodio moje takozvane slobodne volje jer želim
vršiti ono što si mi Ti namijenio.
Moja
su prava u mome srcu u kojem kraljuješ Ti.
U
ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen! 11.03.2020. 06:49