»Neka
se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i
u mene vjerujte!” Iv
14,1
Vjera
je Božji dar.
Ona
se uvijek iznova rađa i sve više razvija kada Bog pozove čovjeka
na životno putovanje i na vjersko hodočašće.
„Vjera
je čin razuma koji, na zapovijed volje koju pokreće Bog milošću,
daje pristanak božanskoj istini” (Sv. Toma Akvinski, KKC 155.
odlomak).
O
vjeri se može i mora pripovijedati, razmišljati i kontemplirati na
dugačko i na široko. I nikada se ne zna gdje počinje, niti gdje
završava u jačem ili slabijem obliku.
U
molitvi krunice vjernik neprekidno promatra Gospodina Isusa Krista, a
u tome promatranju nalazi sebe, svoj identitet i svoju subjektivnu
vjeru.
Na
misnim slavljima vjernici uvijek iznova proživljavaju otajstvene
događaje koji su u bilo kojoj vezi s Gospodinom, svaki put na
drugačiji, ali vjerski način.
***
Kako
tumačiti nevjernicima svoju vjeru, često je teško pitanje u
svijetu bezbožništva, ratova, abortusa i kulture smrti. No, vjernik
sebi puno lakše tumači kršćanska i katolička otajstva.
Pokušati
najkraćim načinom izreći rađanje i razvijanje vjere znači
oduzeti joj božansko bogatstvo, neizmjerje i izobilje. Postoji, na
primjer, svakoga dana drugačiji pogled na vjeru za vjernika, to je
molitva po pojedinim otajstvima krunice. Na taj način može se
uvijek „dobiti” nekakav sažetak rađanja vjere i sazrijevanja
vjere, uvijek drugačiji, uvijek istiniti, uvijek poseban, uvijek
neki novi način sagledavanja.
***
Preobraženje
Isusovo uzrokuje u sljedbenicima Kristovim ugodne osjećaje i nježne
želje, dobru volju, a um je vjernikov u službi toga lijepog
trenutka i čezne ostati zauvijek tako. Rađa se čovjekova vjera,
čovjekov odnos prema Bogu.
Na
slavlju Euharistije događa nam se slično prilikom čina Pretvorbe i
podizanja Tijela i Krvi Kristove kada po svećenikovim riječima,
zazivima i molitvama u prilikama kruha i vina na privilegirani način
Krist dolazi na susret sa svojim narodom.
Ta
vjera je na nekom djetinjem stupnju, ispunjena djetinjim
oduševljenjem. Moliti je ugodno, u susretu s Isusom je vjerniku
lijepo, čak toliko da se ne pita ništa posebno, niti odakle to
stanje, niti kamo vodi, niti općenita pitanja o Bogu i čovjeku. Kao
da nema znatiželje i nije ni potrebna.
Tek
nakon uskrsnuća Isusova od mrtvih, apostoli i sljedbenici koji su se
susreli s Uskrslim, koji su Ga vidjeli i čuli, opipali i doživjeli
postaju ljudi vjere koja traži nešto više od ugode, mada ne može
objasniti kako se događa sve oko života i smrti. Rađaju se
bezbrojna pitanja i nastaju bezbrojne nedoumice.
Slično
se događa vjernicima na slavlju Euharistije prilikom lomljenja
Kruha, to jest Tijela Kristovoga: vidjeli su Gospodina, znaju ponešto
o Bogu i o sebi i još uvijek žele učiti o tome i znati više, po
mogućnosti sve. No i to je dovoljno jer je pred narodom uskrsli
Jaganjac koji oduzima grijehe, koji oprašta grijehe zbog kojih
nastupa smrt čovjeka, smrt koju je Jaganjac pobijedio i uništio pa
sve to pokazao svim ljudima, objavio se definitivno kao Spasitelj
svijeta.
Ta
vjera naroda je zrelija vjera, vjernici kao temelj svoje vjere imaju
u srcu činjenicu da je Isus uskrsnuo i da će i oni uskrsnuti. Ugoda
koja se javlja u molitvama stvara nešto nalik ovisnosti vjernika o
onome što vjeruje, a zapravo ovisnost o Bogu. Također, vjernici
razlučuju duhove i uče što je grijeh, što je ono što je potrebno
izbjegavati, a što je to što je potrebno činiti da bi na
Posljednjem sudu, po uskrsnuću od mrtvih, dospjeli u Gospodinovo
kraljevstvo nebesko, a ne na muke paklene gdje je plač i škrgut
zubi.
No,
bilo je neophodno da Gospodin ostane s apostolima, da ostane zauvijek
prisutan uz svoje vjernike i čitave narode. Stoga, nakon što Isus
uzađe na nebesa i sjede s desne Ocu, mora se dogoditi poslanje Duha
Svetoga.
Tek
po Duhu Kristovom i Duhu Boga Oca vjernici mogu postati zreli i
odmaknuti od one djetinje vjere, a da ne izgube one lijepe osjećaje
i ugodu molitve i suživota s Isusom. Sada već znaju iz vlastitog
iskustva da su ta ugoda i činjenica uskrsnuća zapravo Ljubav, a to
je Bog kojemu sve vjeruju i kojega slijede. 05.01.2023. 09:11
„Vjera
je sigurna, sigurnija od svake ljudske spoznaje, jer se temelji na
samoj Riječi Boga, koji ne može lagati. Doduše, objavljene istine
mogu se ljudskom razumu i iskustvu činiti nejasnima, ali 'sigurnost
koju daje božansko svjetlo veća je od sigurnosti što je daje
svjetlo naravnog razuma' (Sv. Toma Akvinski). 'Deset tisuća
poteškoća ne čine ni jednu jedinu sumnju' (John H. Newman) –
KKC, 157. odlomak).”
