Svetost je ono čega na prvi pogled nigdje nema.
Ona je jednostavna pojava u jako kompliciranom svijetu, ona je naizgled beznačajno uživanje u elementarnim životnim pogodnostima gdje postoji velika jurnjava ljudi za profitom, za političkim pozicijama, za dobitkom na lutriji, za što većim posjedovanjem nekretnina, stvari, ugleda i ljudi, za voljenim osobama i slično. Takva jurnjava se ogleda u proizvodnji sve bržih i jačih prijevoznih sredstava, u neprekidnom stvaranju svježega novca, u nedostatku slobodnog vremena za važne susrete i stvari.
No, svetosti ima u svijetu puno više nego što bi se reklo, svete su grupe siromaha o kojima bogati slabo brinu i zapravo od kojih bogatstvo oduzimaju, većina siromaha su kolateralne žrtve luđačkog bogaćenja.
Svet čovjek je onaj koji ljubi, ljubi ljude, braću svoju, ljubi prirodu i svemirska tijela, zemlju, sunce, mjesec i zvijezde, voli raditi svoj posao, pomučiti se i raduje se kad je posao dobro napravio te je iznad svega darežljiv i dobrohotan. Svet čovjek ne preživljava od plaće ili od profita, ili od oduzimanja već ga održava Gospodin Bog, Stvoritelj neba i zemlje. Svetac je stvor koji se divi Božjem stvaralaštvu i Božjim stvorenjima. Ako ga Bog pozove na neki put, svetac odlazi i u vjerske zajednice gdje se usavršava u dobroti, čistoći života, humanitarnoj djelatnosti i, učeći o ljubavi Božjoj, usavršava se u posvećenju toj ljubavi iz koje proizlazi pravednosti, mudrost, milosrđe, opraštanje i karizmatična osobnost te plodan život za okolinu.
Svetac je najčešće na cjeloživotnim i teškim kušnjama, živi po Božjem zakonu u različitim duhovnim borbama, izlazi iz kušnji sve bolji, sve jači i svetiji i sve bliži kraljevstvu nebeskom gdje nad svetima i anđelima vlada Isus Krist, Sin i Svetac Božji.
Poziv na svetost Krist, Gospodin upućuje svim ljudima, ali Ga svi ne čuju, a i oni koji Ga čuju, nisu uvijek odlučni krenuti za Isusom i odreći se ustaljenoga načina života. Odlučnost svetaca je Božji dar, a za taj dar se može uporno i vjerno moliti Gospodina.
Svetom čovjeku nisu toliko potrebne stvari koliko duhovni život. Ne privlače ga blještavi dragulji, zlato, mnogo novca, različita bogata imovina jer svetac dobro vidi koliko je isprazno tražiti užitke i smirenje u stvarima koje ljudi proizvedu. Ako mu je nešto na raspolaganju, svetac će to pametno upotrijebiti bez sklonosti da postane ovisnik o predmetima koji služe višoj svrsi. Što god naiđe, dobra je kušnja.
Svetac posti i živi dosta zdravo u Božjoj milosti pa ne postaje umoran pod stare dane. Štoviše, duhovnost je ta koja mu ulijeva životnu snagu sve dok ne dođe vrijeme da umire radostan.
Pojam „svetac” nastao je u kršćanskoj Pracrkvi.
Svetost kršćana proizlazi iz Božjega izabranja, zahtijeva od njih da raskinu s grijehom i poganskim običajima; oni moraju djelovati prema svetosti koja dolazi od Boga, a ne od tjelesne i putene mudrosti.
Taj zahtjev svetoga života jest temelj svekolike kršćanske asketske tradicije; ona ne počiva na idealu nekog zakona koji je još izvanjski, već na činjenici da je kršćanin 'zahvaćen Kristom' i da mora iskusiti udio u Njegovim patnjama, prilagođavajući se Njegovoj smrti, ne bi li tako postigao uskrsnuće od mrtvih, uskrsnuće na blaženi rajski i vječni život.
To je ujedno i svrha svete knjige kršćana, Biblije koja tumači vjernicima Kristovim sve ono što je Gospodin Bog objavio svim ljudima u svojoj velikoj ljubavi za svoje stvorenje, a to je čovjek, i u svojoj neizrecivoj božanskoj milosti. 27.09.2023. 09:54
„Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: ‘Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš!” Lev 19,2
