Uzdasi za kasnije

Nebo zebe, kiša hladi do dubina

u kojima uzdah moj se ote,

uzdah olakšanja i novih svježina.

Njima milujem te, dragi moj živote.

Tek sam se otrijeznila i osvježila,

tek sam dahnula od mokra zraka,

a duša mi već se svakim darom napunila,

svjesna da je važan dio mraka.

Čekaj, nebo, čekaj u spokojstvu

ona divna obećanja što unutra leže,

u tome preminulom rastrojstvu

gdje se rađam, gdje mi zebnje bježe.

Čekaj, dušo, i doživi svaki dubok čas

u punini kojoj ne vidi se kraja,

koja donijela je bezvremeni spas,

koja je pokazala mi ukus raja

jer ja idem, tek na pragu vječnosti,

u taj prijelaz gdje me promatra blaženstvo,

iza svake sumnje i oprečnosti,

iznad svega što donosi genstvo,

sasvim nešto drugo, sasvim novo:

ispunjenje neznanih mi žeđi,

otkrivenje koje daje udisanje ovo

koje obećavali su moji pređi

da se sjetim kada dođem na taj prag

da ja ulazim u prapočetke

i u onaj isti prostor koji mi je tako drag,

koji čuva moje pretke;

da se sjetim željenoga dostojanstva

što ga može dati samo uskrsnuće,

ulazak u neznana prostranstva

koja nadilaze želje ogromne i vruće.

Neću se opraštati, ni osvrtati,

nemam više ono staro tijelo;

nikada se više ne može izvrtati

ono što se nije i što se je htjelo

jer sam daleko od svega što me sačinjavalo.

Samo želim još trenutak zastati

da ponesem sve što se je davalo

jer se moram s dragim svojim sastati.

15.10.2015. 02:42

Mjesto za molitvu

Da te nisam jedne noći srela,

ne bih znala kome otvoriti dare;

ne bih znala pjevati i kad bih htjela,

ne bih znala da za mene mare,

da zbog moga spasa anđeli se trude

i da za mnom tvoje misli ginu.

Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,

ti si mojim pogledima dao da ne minu.

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,

gdje bih bila sada, ne zna duša moja

kojoj niti jedan uzdah kratak

ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,

dahni samo prema Bogu poruke za mene

pa će moja sreća biti potpuna i cijela;

ja ću znati, kada molitva ti krene,

kojim putem prošao si da te slijedim.

Znat ću točno gdje mi leže stope

i da ondje najviše ti vrijedim,

i da ondje molitva se tvoja prope.

15.10.2015.  00:29

U samoći

Noć je pala, kiša lako pljušti,

a ti ne znaš da u tami bdijem.

Kad se vjetar na borove stušti,

ja te u toj noći na svom srcu grijem.

Duhovi razni plutaju po cesti,

ja te zovem, ja te blagoslivljam;

ne znam kada opet ću te sresti

i po praznom listu stihovima divljam.

Nemam dara boljeg od samoće,

nemam ljepše čestitke za tebe.

Volim kad mi srce iskočiti hoće,

volim kada duša u tajanstvu zebe.

Zovem anđele na svjetlu

što mi dopire kroz sjene,

pratim neke mirise u vjetru

što prolazi sav kroz moje vene.

Kao nova radost priroda šušti,

kao nova vijest na oknu se ljulja,

a na dlanovima sok mi gusti

od svih kapi što se tuda šulja

kao da će predati mi tvoje suze,

otkucaje tvojih misli i molbenica.

Po svim borovima vapaji mi puze;

ja sam sretna kao usamljenica.

14.10.2015. 23:56

Nebo ih ne pamti

"...napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!"

Mal 3,13-20a

Nebo ne pamti imena zlobnika, nisu upisana u Božju knjigu uspomena

„A evo što psalam veli o zlobnicima, o onima koje smatramo sretnima: 'Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su kao pljeva što je vjetar raznosi. Jer Gospodin zna put pravednih, a propast će put opakih'“, podsjetio je Papa, citirajući spomenuti psalam.

http://www.laudato.hr/Novosti/Vatikan/Nebo-ne-pamti-imena-zlobnika,-nisu-upisana-u-Bozju.aspx

Gospodine i Bože moj, opet bila sam u zemlji zvjerskoj gdje si mi pokazao podivljale vukove posvuda. Kako je naivno sjećanje na moje dvorište po kojemu sam trčkarala i bilo mi je prostrano, uvijek dovoljno prostrano, a osim mene nikoga nije bilo tamo, samo moji izmišljeni prijatelji, krpeni medvjedić, a kasnije i neke figurice. Za sve knjige bilo je uvijek još toliko mjesta. Kasnije stigoh među bolesnike, a evo me sada i sa siromasima. Moje oči bile su navikle ispitivački promatrati jer sam dugo i često šutjela, procjenjivale su izvanjsko, a u srca nisam znala gledati dok se nisam obratila pa spoznala da bi se moglo reći da sam prilično usamljena. A evo sada bježim iz one zemlje jer mi naiđe stari prijatelj kao vjeran pas koji dobro poznaje svoj rod, svoje porijeklo i svoju budućnost, naiđe da me podsjeti sve što mi je govorio, a moje oči nisu razumjele.

Sada vidim, biti sam znači biti s Tobom, čak i onda kada ti nitko ne pojasni tko si Ti koji mi pošalje davno one silne knjige i razgovore u tišini. Razgovore o pačićima, o bitku, o stripovima i o raznim “knjigama mrtvih” s istoka i s juga;

razgovore o ludama i o redanju rima, o sarkazmu i slikarstvu; razgovore o čudotvornom meskalitu i neizbježnoj starici koja proganja svojega ubojicu; razgovore o zapisima iz mrtvih domova i ratnih baraka; razgovori o škrtcima i potrazi za izgubljenim vremenom; razgovori o visokom društvu i udžbenici o savezima pionira i omladine; silne enciklopedije, rječnici i lektire, književnost, pjesništvo...

Sada se sjećam kako su me istjerivali pripovijedanjem o estetskome kada sam, sva umorna, bježala u svoje dvorište iz svijeta lutaka. One mi nisu spominjale vukove, tek nedavno Ti mi pokaza da su vjerni psi kao janjad među njima, odjeveni bez varke, bez janjećih koža kojih bi se domogli tko zna kako da bi prevarili sve oko sebe, da bi sakrili svoja divlja srca.

Sjetih se i jednoga davnog “nesretnog slučaja” kada me okriviše, a tek sada oči moje vide da su me okrivili jer ih bijaše strah, strah od tih divljih zvijeri.

Onaj moj vjerni stari prijatelj vidje da sam povezala sve što mi je govorio u jednu cjelinu, vidje konačno i opet ode za svojim poslom. A jedva sam ga slušala i nikako ga nisam razumjela sve do sada.

Samo Ti mi dade izvući živu glavu.

Kako se trudi zvijer izvršiti pomor, o, kako se trudi. Mrze vlastito, drže se u čoporu samo zato jer još nisu spoznali svoja divlja srca, nisu spoznali uopće Tebe, Gospodine. Zato psuju, ne znaju tko si.

 Nebo ne pamti imena zlobnika

"Najvjernija Odvjetnice Hrvatske"

Iz solinske Molitve Velikog Zavjeta

Presveta Bogorodice i Majko naša!

Bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kad smo se kao narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utočište u krvavim vremenima kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalan poticaj naših obnova. Majko naše prošlosti, budi majkom i naše sadašnjosti i budućnosti. Izručujemo Ti i posvećujemo Crkvu i narod u Hrvata u domovini i po svijetu raseljen. Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu Nasljedniku u zajedništvu Katoličke crkve. Primi u svoje srce naše vjerničko, ljudsko i narodno postojanje. “Najvjernija Odvjetnice Hrvatske”, Velika Zagovornice sinova ljudskih, to Te molimo.

Amen.

Darovi Božji

Zašto je prosječnom i donekle obrazovanom vjerniku lakše poremetiti svoj život praznovjerjem nego nekome tko je neuk? Zašto je vjera u tom srednjem sloju tako slaba?

Jer ljudi znaju nešto više, a zaista ništa ne znaju toliko dobro da bi dovršili svoje obrazovanje. Tako se događa da ljudi koji su djelomično obrazovani, a teško im se je još malo potruditi u učenju, počinju odbacivati znanost, a i dalje se drže vjernicima.

Što je takvom jednom katoliku Isus Krist? Možda samo magijska jamčevina. Sakramentalni život mu nije blizak, ali praznovjerni nadriliječnici su mu na dohvat ruke. A njima se može i platiti zdravlje pa i spasenje te se takav  vjernik ne osjeća odbačenim nego dobiva neku lažnu sigurnost u svoj spas. Vjernik često doživljava vjeru kao puki osjećaj i tamo gdje mu njegovi nestalni i nestabilni osjećaji daju znakove, tamo vjernik traži svoju sigurnost i daje povjerenje. Takvome vjerniku možete reći i preporučiti da se liječi kod doktora medicine te da koristi sakramente što redovitije, to jest da koristi sakrament Pomirenja temeljito, da primi Bolesničko pomazanje i da bude redovan na misnom slavlju, ali njemu se to jednostavno ne da činiti. I dalje želi blagovati Tijelo Kristovo.

Spašava li Euharistijski Isus takva stvora? Da, dokle god je vjernik uporan u blagovanju Euharistije i dokle god se pričešćuje, ali vjernika nadriliječnici odvuku polako od realnoga Krista, Boga. Mnogi su bolesni pa ne idu na misno slavlje, a duhovno se ne pričešćuju barem nedjeljom i blagdanima. Ne traže svećenika da ih pohodi nego plaćaju nadriliječnike koji za novac nastoje odglumiti, svjesno ili ne, kako posvećuju punu pažnju predragocjenoj vjernikovoj osobi.

I eto, to je preuzetnost, sebičnost, oholost. To su grijesi na koje upozorava Isus.

Takvi vjernici također misle da mogu zaslužiti ili kupiti svoje spasenje, a to se ne može. Nikakva dobra djela, muka, trud ili novac te mnoge usluge i milostinja neće takvoga izvući iz pakla. Na kraju takav vjernik pati sve više i nastoji se ljudima prikazati kao žrtva, a voli i pretjerano vezati druge ljude za sebe. Mnogi odu u iluzije, to jest pripovijedaju o reinkarnaciji i ostalim sklepačicama poluobrazovanih mudraca. U poganskom životu imala sam prilike sresti jad i zavist takvih ljudi. Zvali smo ih polupismenjacima. Oni su značili najgoru kategoriju ljudi, bili su lošiji od znanstvenika, a još gori od neukih siromaha ili neobrazovanih seljačkih slojeva. No, pogledajte kako ti neuki znaju i prepoznaju realnog Isusa, a da nisu pročitali niti retka Biblije!

Da, Bibliju dobro zna samo 2% (slovima: dva posto) ljudi, čak mislim da su kršćani, ali pretpostavljam da je više od polovice tih ljudi koji su opredijeljeni za komunističku ideologiju ili slijede Antikrista, a ostalo su teolozi i još neki iskusni i obrazovani znanstvenici.

Oni iz srednjeg sloja ipak su dovoljno naučili čitati i pisati pa i računati da bi mogli razviti osjećaj nadmoći nad neukima koji također znaju sve molitve i platiti režije makar ne čitaju i ne pišu ili ne znaju teoriju matematike.

Svi su ti vjernici prosječno ili natprosječno inteligentni što samo pokazuje da je inteligencija samo jedan manje važan element za sretan život. Upravo inteligencija traži za sebe hranu, to jest traži obrazovanje i upornost u običnom svakodnevnom učenju i školovanju. Znam pak neke koji su stigli jako daleko u školi, do fakulteta i raznih novih i starih učilišta, ali nisu uspjeli završiti svoj stupanj obrazovanja, to jest ostali su gladni znanja i spoznaje onoga što uče pa su postali frustrirani i malovjerni, odbacuju općenito i generalno znanost kao takvu. Tu treba spomenuti da su mudrost, znanje i razum darovi Božji, darovi Duha Svetoga; uzalud čovjek ide u škole ako uči napamet, ako se zaplete u memoriranje činjenica i zanemari praktičan život, ako nije povezao u smislenu cjelinu sve što je naučio. Zato znanje može dobiti samo vjernik koji je uporan u vjeri i koji pristupi sakramentu Potvrde jer tada dobiva sedam darova Duha Svetoga (mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji) koji se čitav život razvijaju.

Mnogi vrli znanstvenici prognoziraju događaje u svemiru, a onda zaključe da nisu bili točni jer-matematiku treba znati, treba je zaista dobro znati. Nije krivnja na svemiru nego na oholim štreberima. I nije krivnja na Isusu, iako je On ponio svu krivnju čovječanstva, kada netko blaguje Njegovo Tijelo na svoju vlastitu štetu i osudu. 07.10.2015. 15:59

Borba molitve

Katekizam Katoličke Crkve, Borba molitve

2725 Molitva je milosni dar i odlucan odgovor s nase strane. Ona uvijek podrazumijeva napor. Veliki molitelji Staroga saveza prije Krista, kao Majka Bozja i sveti s Njim uce nas: molitva je boj. Protiv koga? Protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki, koji sve cini da covjeka odvrati od molitve, od jedinstva s njegovim Bogom. Covjek moli onako kako zivi, jer i zivi onako kako moli. Ako nece postojano djelovati po Duhu Kristovu, ne moze ni postojano moliti u njegovo ime. "Duhovna borba" novoga zivota krscana nedjeljiva je od molitvene borbe.

2738 Objava molitve u naumu spasenja uci nas da se vjera oslanja na Bozje djelovanje u povijesti. Sinovsko povjerenje potaknuto je njegovim najizvrsnijim djelom: mukom i uskrsnucem njegova Sina. Krscanska je molitva suradnja s njegovom providnoscu, s njegovim nacrtom ljubavi za ljude. 2739 U svetom Pavla, to je povjerenje smiono, utemeljeno na molitvi Duha u nama i na vjernoj ljubavi Oca koji je za nas predao svoga Sina jedinca. Preobrazba srca koje moli prvi je odgovor na nasu prosnju. 2740 Isusova molitva cini od krscanske molitve uspjesnu prosnju. On joj je uzor, on moli u nama i s nama. Buduci da srce Sina ne trazi nista drugo doli ono sto se svidja Ocu, kako da srce posvojene djece prione uz darove radije nego uz Darovatelja?

2746 Kad je dosao njegov Cas, Isus moli Oca. Ta molitva, najduza sto je prenosi Evandjelje, obuhvaca svekoliki naum stvaranja i spasenja, kao i njegovu smrt i uskrsnuce. Molitva Isusova Casa ostaje uvijek njegova, kao sto i njegova Pasha, koja se dogodila "jednom zauvijek", ostaje prisutna u liturgiji njegove Crkve.

2747 Krscanska predaja naziva je s pravom Isusovom "svecenickom" molitvom. To je molitva naseg Velikog svecenika, nerazdvojiva od njegove zrtve, njegova "prijelaza" [Pashe] k Ocu kojim se sav "posvetio" Ocu.

2748 U toj vazmenoj zrtvenoj molitvi, sve je "uglavljeno" u Njemu: Bog i svijet, Rijec i tijelo, vjecni zivot i vrijeme, ljubav koja se predaje i grijeh koji je izdaje, ucenici prisutni i oni koji ce po njihovoj rijeci vjerovati u Njega, ponizenje i slava. To je molitva za jedinstvo.

2749 Isus je posve dovrsio Ocevo djelo te se njegova molitva, kao i njegova zrtva, proteze do svrsetka vremenâ. Molitva Casa ispunja posljednja vremena te ih vodi k dovrsenju. Isus, Sin kojemu je Otac sve dao, sav je predan Ocu, a istodobno se izrazava s neogranicenom slobodom po moci koju mu je Otac dao nad svakim tijelom. Sin, koji je postao sluga, jest Gospodin, Svevladar. Nas Veliki svecenik koji moli za nas jest i Onaj koji moli u nama i Bog koji nas uslisava.

2750 Molitvu kojoj nas uci, "Ocenas!", mozemo iznutra prihvatiti ako udjemo u sveto ime Gospodina Isusa. Njegova "svecenicka molitva" nadahnjuje iznutra velike prosnje Ocenasa: brigu za Ocevo ime,zudnju za njegovim Kraljevstvom (Slava), ispunjenje Oceve volje, njegova nacrta spasenja i oslobodjenje od zla.

2751 Konacno, u toj nam molitvi Isus objavljuje i daje nerazdruzivu "spoznaju" Oca i Sina, sto je samo otajstvo molitvenog zivota.

Ukratko

2752 Molitva pretpostavlja napor i bitku protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki. Molitvena borba neodvojiva je od "duhovne borbe" potrebne da redovito djelujemo po Kristovu Duhu: covjek moli kako zivi, jer zivi kako moli.

2753 U molitvenoj borbi moramo se suociti s pogresnim shvacanjima, s raznim mentalitetima i s iskustvom nasih neuspjeha. Na te napasti, koje bude sumnju u korist pa i u samu mogucnost molitve, valja odgovoriti s poniznoscu, povjerenjem i postojanoscu.

2754 Glavne teskoce u molitvenom zivotu jesu rastresenost i suhoca. Lijek im je u vjeri, obracenju i budnosti srca.

2755 Dvije ceste napasti prijete molitvi: manjak vjere i duhovna lijenost, sto je oblik klonuca zbog slabljenja askeze i koji vodi u malodusnost.

2756 Nase sinovsko pouzdanje dolazi u kusnju kad osjetimo da nismo uvijek uslisani. Evandjelje nas poziva da se pitamo je li nasa molitva u skladu sa zeljom Duha.

2757 "Bez prestanka se molite" (1 Sol 5,17). Moliti je uvijek moguce. Stovise, to je zivotna potreba. Molitva i krscanski zivot neodvojivi su.

2758 Molitva Isusova Casa, s pravom nazvana "svecenicka molitva", sazimlje sav Bozji naum stvaranja i spasenja. Ona nadahnjuje velike prosnje Ocenasa.