Nemoć u mojoj moći,
snaga iz Krvi tvoje
i svježina hladne noći
zbrojit će plodove svoje.
Jer ja ću opet putovati
onoga dana kad svane
toplo jutro za nježne lati
i melem odozgo za nove rane.
Prebroditi treba čekanje
s okusom neizvjesnosti
za bolno i nebesko stanje
jedne ljudske povijesnosti.
Sine Čovjeka, Riječi štura
i slađa od medena saća,
ti dobro znaš da moja je ura
teška i lijepa, dobra plaća.
Zato te, Oče nebeski, molim:
sačuvaj od napasti, umakni srđu,
zajedno sa mnom koja te volim;
postavi mi srce u svoju Tvrđu.
Tako ću znati i spremna biti
kad zasine sunce na istoku
i tvoje ću slavno Ime prozboriti
kad mi zasvijetliš u novome sroku.
To riječ je Saveza naša
i pouzdanja u smrtnome času.
Slatka je, hranjiva, moja čaša,
moj Suputniče, moj jedini Spasu.
03.02.2025. 23:55