ROZETA
poezija 24
Kazalo:
Barjak pravde
Blagoslovi putuju tišinom
Božanska romantika
3
Čaša Ljubavi
1
Da mi te je prostrijeti kroz dušu
Divan čovjek
Dodir noći
3
Govor Duha
1
Kao nekad
Klasje
Knjiga milosrđa
Kušnje
4
Ljepota spasa
1
Pečat Ljubavi
Povijesni tijesak
2
Rosa Duha Svetoga
Rozeta
2
Svjetlo od svjetla
1
Tunel plavetnosti
Tvoja molitva
2
Zagrljaj Križa
Zov nebeskih stvorenja
Zračenje Duha
3
Životna staza
1
Barjak pravde
Ti si ona moja rana kolijevka,
tvrda zemljo tvrdih šaka.
Trudna sva si, nespretna si popijevka,
nikad nisi blaga ili laka,
makar izgledaš mi kao med
kad se jutrom obalama budiš
podno stijenja što ih kupa led,
snena pod nebesima ti bludiš.
Razvijaš u meni meku ćut
i osjetljivost za krasne prizore
što nailaze na svaki put
na koji se penjem svake zore
pa ja mislim da te zbog ljepote volim.
Ali ne, ti me vežeš dubljom obavezom
kao da sam ono Dijete što ga noću molim
da me drži za te kao lađu svojim vezom,
da mi spasi djecu, ratnike i žene
koji svi su kolijevkom odavde,
razasuti slobodno i poput pjene
da potraže za te barjak pravde.
Pjevaj, samo pjevaj, trči i ne bježi
od svih izazova koji ti na stazi stoje.
Ostani zauvijek kao nebo koje teži
dati ploda, kiše i ljubavi svoje.
09.04.2025. 11:30
Blagoslovi putuju tišinom
Mirno
spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti
umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim
trzajem i šumom.
Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek'
te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve
najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.
Blagoslovi
ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a
svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat
obećanja.
Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha
uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti snovi žive bojama
akrila
da se Božji blagoslov umnoži.
Ako Duh te
zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke
zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom
bila.
31. kolovoza 2018. 08:28:35
Božanska romantika
Zvijezde gledaju da l' snivam
u taj kasni, sparni sat,
a ja velove otkrivam;
duša mi je kao rat.
Još i kišne kapi
posjetile ovaj stan
iz kojega hlapi
protjerani san.
Neka, nek se vine,
ja sad moram otpjevati
toj romansi da mi sine
koja će mi s duše otjerati
sve prljavštine i boli.
I u čemu je romantika
kad se zdušno Boga moli,
gdje je tu semantika?
Zar ne pališ svijeće
u ljubavnoj noći
kada srce skreće
ka ljubavnoj moći
da se preda,
da sve drugo zaboravi?
Ni zboriti ne da
je l' trenutak pravi.
Tako Isus i Gospodin moj
otare mi mrve s lica
pa prepusti meni govor svoj
dok me trese nevjerica.
Milošću si zadobila spas,
ja sam duši tvojoj Straža.
Ne, ti ne boj se za nas
jer si mi najdraža,
jer si jedina u mnoštvu
kojoj gorim pokraj sunca,
jedina u mnogoboštvu
gdje siromah sada bunca.
Za mene si uvijek pravi tren,
pravo osvježenje
jer Bog uvijek želi biti njen
koja nosi otrežnjenje.
Pustinju ću natopiti,
gdje će biti meda, mlijeka,
koja će se rastvoriti
da poteče bistra rijeka
kojom krštavam te ja svu za se,
kojom vatru svoju gasim,
preuzimam grijehe, boli na se,
da za ljubav svoju tebe spasim.
25.07.2021. 23:27
Čaša ljubavi
Ti oslobađaš me svakog zla,
grijeha što u sebi me razara.
Nije važno da l' sam patila
već da imam patnje dara.
Ti ne priječiš muke moje
već sačuvati me hoćeš čistom
da te moždane mi ljubav zbroje,
vjeru koju zovem svojim Kristom.
Nije važno što me muči u životu,
samo dok Te čujem, slutim
i dok vidim Ti ljepotu
što je tako žarko ćutim.
Molitva mi svakojaka,
al' je veza čvrsta s Tobom;
Ti si izvor svježa zraka,
ne daš meni biti robom
nevolja i izgubljenih želja.
Slobodna sam i u patnji,
mir me nosi moga Učitelja
od kojega nema zakon zlatnji.
Još je bolje kad je teško
jer u Tebi postojim još više
i ne mogu sastati se s greškom;
moje ime na Tvom križu piše.
Sav si predao se nama, meni,
Kralju vjekovječni, Stijeno časna
što mi sudbinu promijeni
jer si Duh i Hrana krasna,
jer si vjera moja, moje biće cijelo.
A nju nosim ja na duši,
ime moje potpuno je moje tijelo
u kojem se Tvoja rana guši,
na kojem su tragovi od biča
poput jezika od guje
što bi zavela me izobiljem kiča
da se Tvoja riječ preslabo čuje.
U tjeskobi svojoj vapio si
kao i ja usred svoga srca,
kao krvca pot je hlapio Ti
jer si za me pio čašu grča.
I Tebe su plaštem ogrnuli,
purpurom su ismijavali Ti moć,
na Te udarcima nasrnuli
da uvidiš samo mračnu noć,
a Ti šutio si, Ljubavi od meda
kakve nitko drugi ne doživi,
koju duša moja nikome već ne da,
koja niti zločince ne krivi.
Samo praštao si njima, neukima
dok su krunili Te oštrim trnjem
što na čelu odraz naših grijeha ima,
ispunjen si bio Ti božanskim zrnjem.
Ali Sine Čovječji moj u tišini,
kakva je to ljubav slavna!
Tako nevina i čista u tuđini
gdje joj niti jedna druga nije ravna.
28.07.2023. 03:32
Da mi Te je prostrijeti kroz dušu
Mislio je da ću reći "Zbogom"
našem prijateljstvu, našoj nadi
kojima sam opijena kao drogom.
Ti me, Nebo, sad ukradi
da me Te je nosit' u zjenama sjajnim,
da mi Te kroz dušu prostrijet'
istom nadom s onim žarom trajnim
kojim nosim svoju kostrijet.
Da mi je sad reći sve,
u Tvom praštanju još tugom zanositi
svakom notom ove krasne sne
pa da mi je slavljem zarositi.
Mislio je da ću proći pokraj njega
kao tihi lahor, kao tren,
kao pokraj lanjskog snijega,
kao uzdrhtala, blijeda sjen'.
Ti mi, Nebo, podaj tu širinu
jer ja drugo nemam, samo žuđ
da doživim srcem Ti mirinu
radi koje dragi uvijek mi je tuđ
pa da i ja opet mognem zaploviti
u toj lađi koja nema kraj,
da me mogneš dragim zakloniti
pa da gledam očiju mu sjaj.
Tada on bi mene prepoznao
kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu
i moj život tad bi stao
na tom osunčanom i Nebeskom pragu.
subota, 9. prosinca 2017. 15:23:36
Divan čovjek
Nisam pronašla te iza ugla,
niti tražila te preko raznih veza
čiji konci jesu oličenje rugla,
nego na tvom putu boje sljeza.
Ljetni dani s paučinom svuda
za mene su bili dio krasne priče,
i moj stih već sad vrluda
od ljepote što iz tebe kliče.
Pravocrtno gibanje ti ukras
čitava života rana još i mlada.
Ti si najveći nebeski Kras
koji vodi zemlju gdje je nada.
Divan čovjek, iznad svega Bog
u kojem se nalazi mi biće,
ti si znao da ću voljeti tvoj slog
od kojega vječnost meni sviće.
Nisam sve to tražila, ni snila,
a ti si me tako tiho zvao
da bi moja vjera stvarna bila
i sve što si meni govorio, dao.
06.04.2025. 17:20
Dodir noći
Tama cvate
i čuje se dah
u tišini.
Svjetla se klate,
zvjezdani prah
u daljini.
Budne li noći,
romansa slatka
s Tobom u misli,
ljubavne moći,
govora kratka
da svi bi svisli.
Brzo putuje
svaka riječ
u slobodnoj razmjeni;
srce Te čuje,
vječnosti mliječ
u vremenskoj mijeni.
Zemlja spava,
i mora, i rijeke,
a duhovi lebde.
Putanja prava
i staze su meke;
uvijek su negdje
između nas.
Molitva tiha,
nečujna uhu.
To prilazi spas
i romantika
na dušu gluhu
za svjetovne stvari.
Znala sam, znala
da ćeš mi prići.
Nebeski dari
što sam ih krala
brzo će stići.
Zrak od jeseni
i babljega ljeta
svježinu ima,
srce mi plijeni.
Noć je sveta,
božanska klima,
sasvim pogodna
za divljenje Tebi,
Isuse Kriste!
Prilika zgodna
što pustit' se ne bi,
a ruke čiste
i molitva strasna,
iako mir tu vlada
i nije san.
Noć je časna
i još je mlada
kao poljubac ran,
kao zagrljaj života.
Velik si, Bože,
a tako mi blizu
Tvoja ljepota.
Trnci se množe
i dušu mi grizu
kao tisuću čežnji
i, ako treba,
mrijeti bi lako
usprkos težnji
zemlje i neba
za biće svako
jer čovjek je slijep
za Tvorca svoga,
godinama spava.
A Ti si, Kriste, lijep
svetošću Boga.
Svaka Ti čast i najveća slava!
26.10.2020. 03:23
Govor Duha
Druga izlaza za mnoge duše nema
nego da podnašaju se strpljivošću.
Svakog dana neka nova tuđa anatema
rađa blagoslovnom, prokušanom blagošću.
Što se duši više pjeni jad i ljubomora,
to je manje sposobna za život pravi
i za osluškivanje joj Duha, ptica ili mora,
i ne čuje kad se neki stvor njoj javi.
Da joj rekne za te više, ljepše stvari,
makar i za tugu usamljenu koja čeka
da joj stane život il' za novu bol ne mari.
Da je zove pod obronke neba ili rijeka
i pokaže Boga Krista običnim govorima
kao što su riječi, šum, cvrkut ili tihi valovi.
Jer svi žele vidjet sebe pod lovorima
dok stvorenja časte Onog čiji svi su darovi.
Kiše slave Gospoda, i zvijeri Ga časte,
ptice poklone se Njemu svakog časa.
Jer On šalje sunce žarko, i oblake tmaste,
a čovjeku daje izobiljem da mu napuni se čaša.
Jer Bog šalje ljude, djevojke, djecu i dječake,
sve mladiće i sve starce koji nešto traže,
koji ne znaju ni tko se krsti u riječne brzake,
niti tko se preobrazi kao Biće voljeno, najdraže.
Na vrutke ih tihane vodi, dušu krijepi,
sve za život blag i za život izobilja vječna.
Jedan, Dobri, Istiniti, Pravedni i Lijepi
daje nadu, ljubav i za život vina tečna.
26.07.2022. 18:58
Kao nekad
Kao žena koja vjerno čeka
kao i nebo što me Hostijom hrani,
i kamen kao postelja meka;
i vrijeme, moji zbrojeni dani.
Njena je žrtva duboka, strašna
kao te jame od pijeska i trave.
Suza joj tiha, potajna, izdašna,
nebesa sred duše, beskrajno plave.
Pregažene kosti bezbroj puta,
kameni spomenik stoji teško i tvrdo,
ruka glavara čvrsta i kruta
i zakoni postaju mrtvo brdo.
Samo se ori pjesma za nju;
gdje god da dođem, ratnici kruže,
pjevaju stalno, za svaku pobjedu
i u porazu na nju bacaju ruže.
Od svega ostaje tračak dima,
sjećanje jarko k'o da bilo je sada.
Navali na me kao velika plima:
neki je siluju kao i tada.
A ona će ipak rame ogoliti
samo za moje poljupce vruće
i djeca će naša Boga moliti
da preda nam sjajno uskrsnuće.
05.04.2025. 13:33
Klasje
Prolazim
kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje
što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje
moć.
Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce,
dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće
želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.
Ništa
meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim
bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim
pojiti se istim pićem.
Još ni sama nisam sasvim
svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je
uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju
tražiš.
Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla
sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u
svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;
blažena
li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u
životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi
pokaza nebesku ljepotu
pa sad ne znam što bih na ovome
tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire
se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
26.
rujna 2018. 17:20:46
Knjiga milosrđa
Grijeh je grozan, ali veće milosrđe tvoje,
Kriste, Kralju naš iznad svih stvorenja;
jer Sotona već ne priznaje sve grijehe moje,
nudi svoje carstvo zemaljskoga priviđenja
gdje ne postoji ni razlog vjerovanja Bogu Ocu.
I kao da ti nisi, Sine Božji, zaista u srcima ovim,
proslavljen u sjećanju kad si predao se noću
da te sluge grijeha razapnu sa Savezom Novim,
knjigom milosrđa tvoga koje grešnicima sve oprašta:
i taj ludi pokret protiv stvarne ljubavi u srcu,
i tu bludnost što je stvara grešna ljudska mašta.
Isuse, vjernošću ti dižeš ljude koji svi žive u grču
jer su sluge oholosti, ne znaju za život bolji
i na prazne dlanove im pada samo smeće.
Ti nas, Bože, učiš moliti po svojoj volji
da bi naše molbe uslišao za vrhunac sreće.
Ne vjeruju tebi, Riječi, ne vjeruju Svetom Duhu
nego samo dijalektiku i materijalizam gaje
da bi bili značajni i važni, jadni siromasi vlastitome kruhu,
žedni vode žive i ljubavi gladni koja vječno traje.
Moje ime bilo je upisano u prahu,
a sada ga tvoriš kao ime živo, tajno
kao dušu, tijelo koje izbjeglo je mraku
da bi jednog bijelog Dana postalo mi sjajno
kad se nađem u svoj slavi tvoga Uskrsnuća.
Milosrđe tvoje učim, a grijehe ispaštam,
i Sotonu šaljem daleko u suha bespuća.
Tebe ljubim, Kriste, ljudima opraštam.
08.04.2025. 06:50
Kušnje
Neke pojave u duši ne podliježu mijeni
kao što i kosti srastu ponekada krive.
Čuvaj moju dušu na toj svojoj stijeni,
Isuse i Pravedniče ove zemlje sive.
U miru, kod sebe, štiti ono što je tvoje
da nam budu vječni dani blaženosti.
Pogledaj na uvijek prazne ruke moje,
štiti me u svome milosrđu i u pravednosti.
Neke pojave u duši uvijek nevolje donesu
što ih raznovrsne vile različito dijele
da bi spoznalo se po njihovom plesu
jesu li im pjesme crne, sive ili bijele.
Teško prepoznat je neke vještice od purpura,
ali ponekad sve duše lažnu im ljepotu vide.
To je rijetko, ali kada stigne neka takva ura,
povode se duše ravno da se ne postide.
Vilenjaci zato postoje u nekom grijehu
da bi bolja bila kušnja nebeskoga Krista,
da bi skrivala se il' u suzi, il' u smijehu,
i da konačno bi neka duša rodila se čista.
Hvala ti, Gospodine i voljeni moj brate
koji pravedan se predao za svakoga od nas,
dade život svoj za prijatelje i za druge svate
samo zato da ostvari nekad nedostižan spas.
Daleko od tebe bilo da mi dušu sad pogubiš
koja te je tako kriva, nepravedna dugo tražila
da bi te pronašla, da bi spoznala da ljubiš,
da bi kosti srasle, da bi žeđi napokon utažila.
26.12.2023. 04:25
Ljepota spasa
Lijep si, Kriste, najljepši od svega,
besprijekoran lik je Tvoj za mene
koja nisam znala ništa o stvarima burnim
jer me nađe usred bespomoćna bijega
već zarana, kad su prekrile me sjene,
kada plovila sam oblacima tmurnim.
Ti raščistio si nebo kišom, pljuskovima,
sasuo si na me Duh Tvoj strašni
kao mnoštvo spoznaja od svake strane.
Miješale se svete riječi s ružnim znakovima,
probile moj život, nemiran i strasni,
da bi ispunile moje srce, moje dane.
Bolesnoga uma kukavički pratitelji
jarom svojim držali me čvrsto kao jarci
kad navale tući se sa bijesnim psima;
košmari i noćne more kao prijatelji
skupili se da bi na me popadali udarci
od kojih je nastajala bizarna mi rima.
Pripovijedali su šale od kojih mi planu
jaka vatra što me proždirala sve do srži;
duša se od ljute boli povukla iz svijeta,
ali Duh je tada bio već na mome dlanu
da me blago pomiluje mjesto da me sprži,
da mi dade snagu mlada ptičja leta,
da otvori moje krnje srce, iscrpljeni um.
Tada mnogim darovima dušu mi pomaže,
ljubavlju i pažnjom, pečatom i pomastima
kojima si ovjenčao vjerom osjećaje, razum.
Dao si mi bijele ljude da me klonulu osnaže,
osokolio mi dušu, Kriste, mnogim počastima.
Lijep si, Kriste, Tvoja me ljepota liječi,
Tvoja mudrost nježna, Tvoja plemenitost
budi divljenje mi duše, strahopoštovanje.
Tvoja ljubav tu je, sva u meni, da me spriječi
da potonem bilo kad u staru vremenitost,
da popustim pred svim kušnjama u staro stanje.
Makar nisam duša od velikih djela,
najveće mi moćno djelo Ti učini
kada me prozove prije mnogih ludih djevica,
kada mi pošalje svoga Duha čista, bijela
na toj dubokoj i usamljenoj pučini
da Ti priđem bliže, da Ti budem miljenica.
17.04.2020. 10:45
Pečat Ljubavi
Ljubav uzima mi oblik
moje duše, misli tih
da je bolje spoznavati mogu:
razgovor poprima lik
raznih zaziva mi molitvenih
što ih istinitom upućujem Bogu.
Srce se rastopi na tom žalu
gdje Gospodin ribe, kruha dijeli
pa i moja ljubav se iskaže;
osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu
i što Petar triput veli:
da Ga ljubi kao blago od sveg draže.
Ti, Gospodine, sve znaš, i to
koliko Te ljubav obasipa
s ove strane u nutrini
i u ovoj duši koja izbjegava zlo.
Savila se poput plodna klipa
da Ti se pokloni u tišini.
Gospodine, Ti znaš da ljubim
i da nemoćan sam grešnik,
da mi srce veće je od toga,
da ga za Te neprekidno budim
jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;
duša prima sve od svoga Boga.
Tako dobila je ovlaštenje,
Božji pečat, pečat Sveta Duha
da je zaljubljena vjekovima.
I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene
što prinosi samu sebe pokraj Kruha
jer i ona tu božansku snagu ima.
20.06.2021. 14:23
Povijesni tijesak
Teško bilo nam je stići
na taj zdenac gdje se sreća pije.
Anđeli morali su sići
da se nagledaju kako zemlja zrije.
Nitko kao da i nema pojma, k'o da ne zna
što to znači sanjati je vjekovima,
zemlju, more, brda, barjak do nebesa,
slobodicu kao sestru milu koja baklju ima.
Svaka ova duša u pjesmi je borbe,
slaveći je, rađala se, umirala.
Stoljećima nastajale mirotvorne tvorbe,
težnja što je Domovinu umivala,
stoljećima, milenijima, biti mora.
Podizali se iz grobova pravednici
kada god je puklo iznad dvora
da se bore i da mole ovi ratnici
što su duhove nam predaka dozivali
da obnove san o Domovini: naša lijepa.
Niti jednoj zemlji nisu ljudi snivali,
samo njoj su sjale zvijezde, neprekidna okrijepa.
Tako pjevali se divni stihovi i ode,
formirali pravi san za nju na pravom terenu.
Pravi ljudi, pravo vrijeme, bile zgode
kad su djeve horvatovske pratile od Križa Jelenu,
i Tomislava, Zvonimira, Zagorku, i Katarinu,
svećenike, mučenice dara franjevačkih.
Moreplovca i težaka što je obirao maslinu,
ribare i djecu oko Gospe, suza djevojačkih.
Iz ta povijesnoga tijeska vjekovječitoga
izašla je ona kao teška ranjenica,
ali udahnula vonj slobode, srca riječitoga,
s kajdankom ljepote kao sanjalica
pa je spoznala da uvijek slobodna je bila,
kao ropkinja i ratnica iz borilačka sna.
Jer ta narav njena božanska je oda čila,
uvijek pjevnija i jača, Kristu vjerna sva.
31.03.2025. 21:00
Rosa Duha Svetoga
Tko Ti ne bi ispjevao stih
i za svako doba jednu odu,
svakoj riječi, Gospodaru svemira;
Ljubavi za dušu kojoj glas je tih,
Sjemenko života za slobodu,
Kralju sveta i vremenitoga nemira?
Tko te ne bi, Crkvo Krista,
Savezu svih svetih ili siromaha,
ljubio u srži tvojoj i ljepoti,
u raznolikosti Duha čista
i u Pismu koje čita se bez daha,
i u mudrosti što klanja se divoti?
Tko Te ne bi zvao u pomoć i stalno
kao kakav utopljenik blizu spasa,
poput rose koja teži zablistati?
Tko se ne bi uzdigao nad jezero kalno
kad u vjeri konačno pokrene se i stasa
da Te mogne nemoguće zaiskati?
Da sam Tvoja, Gospodaru moj,
da sam Tvoja pa da se priklonim
skutima Ti, rumenim i krvavim,
i da sam uz Tebe kada krene boj,
da se samo Tvome križu tad poklonim,
da se preobrazim u ritama prljavim!
Postala bih to što jesam stvarno,
činila bih mala djela za Tvoj Grad,
a Ti zvao bi me kao sunce rosu.
Poput vjetra, koji hladi srce sparno,
častila bih svaki uspon, opraštala svaki pad;
slavila bih kao dašak koji mrsi kosu.
24.10.2020. 14:47
Rozeta
S one strane zemlja, vrijeme, svijet,
puno grijeha i još više mnoga dobra;
neboderi, dvorci, neka izba ili klijet,
kula Babilona ispod sama neba obla.
Osjetilima unutarnjim duša moja diše,
visoka rozeta krasi poglede iz Katedrale
kao da je načinjena da nam anđeo nariše
kako gleda molitelj kroz prozore male.
Nije zato da umanji veličinu i mekoću
svega što je na toj zemlji dobro stvoreno
već da zvuke rezonantne osluškuje noću,
večerima kasnim kad je sve otvoreno.
Svaka blaga crta i sklad boja u nijansama
s vanjskim svjetlom ili bijelim kamom
i po neka višnja svijeća smirujuća plama
čine obred kontemplirajućom dramom.
Svoj toj veličini umanjuje se sve oblikom
kada duša pred ponizna Patnika sustane
koji najveći je od tog svega svojom odlikom
da oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.
30.04.2018. 03:52
Svjetlo od svjetla
Možda nisam noćas tvoja duša,
horizonti mi se otvaraju
mjesečevim odsjajima;
možda noćas Bog me strašno kuša
jer se brane sve obaraju
kojih ne znam da li ima.
Mjesečina slađa je od svih tunela
što ih sanjamo
i što imaju na kraju svjetlo;
ova noć je najljepša turneja
kakvima se klanjamo,
koje nam otkrivaju podrijetlo.
Mjesec se raspršio
iza tamna ruba,
iza tamna drveća;
život je dovršio
putovanja gruba,
slatku pjesmu cvijeća.
Još po neka gori svijeća,
limovi na krovu sjajni;
svjetionici su noći
kao što je svijetla sreća
koja krije mnoštvo tajni,
koja uskoro će proći.
Čemu da se divim,
što da slavim, ili koga,
kome moram zahvaliti
što baš sada živim?
“Spasit ću te”, riječ je Boga:
“Ovo crno nebo ću zaplaviti”.
U muklini duša moja odgovara
da se sjeća svih svanuća,
molitvi i uslišanja
i polako se otvara
jer i noć je ova nemoguća
ako nema svjetla danja.
“I po noći smjelo hodi,
stvorio sam zvijezde za te
da za sunce doznaš,
da se raduješ slobodi,
da te moje misli prate,
da i mene prije spoznaš.”
05.09.2016. 01:50
Tunel plavetnosti
Priđoh tamo gdje se širi Maslinski tvoj vrt,
prestale tjeskobe mi i bol, a rana suha.
Ožiljci ti znak da te nije oplijenila smrt,
da u njima vidim utjehu mi tvoga Duha.
Slabost duga kao čitav ljetni dan
hvatala me za ramena, mlaka, umorna
i strovali me u neki mrtav san
kao da je bila ona zmija uporna.
A ne želim popustiti tvome teškom jadu
što se kao razvalina nizbrdice spusti.
Ne ovisim ni o snu, ni o svome radu,
srce prođe kroz taj kraj magloviti i gusti
koji ide u nebesa, tako otvoreno plava,
samo treba proći križ, tu kritičnu kotu.
Klone tijelo, sabire se srce, glava
da izusti, kao uvijek, povjerljivu notu
jer je način to na koji razgovara
i sa svojom dušom, i sa svojim Kristom
gdje mi duša protiv svega prigovara,
gdje me Isus čeka s ljubavlju svom čistom.
Tvoje tijelo, bol i umor vode prema svjetlosti
i uz puste želje, uvjerenja, padanja.
Plavetnost mi zrači u tom tvom tunelu svetosti,
ona nazire se i polako rađa kao cvijet svih nadanja.
11.04.2025. 13:20
Tvoja molitva
Sanjat ću te,
pokraj izvora života
noćas ću te naći,
sklanjati se u te
jer ti duševna ljepota
ravna svakoj plaći.
Sanjat ću te ove duge noći,
makar izgubila um
od prejaka ćuta,
makar i ne mogla proći
taj kameni drum
tvoga turbulentna puta.
Sanjat ću te jer ti snaga
vidi se u slabostima
i na djelu marljivome,
i u slijedu tvoga traga,
i u raznim datostima
od kojih se drugi slome.
To je kao nježna snaga majke
i upornost ratnika u boju
kakvu nosiš svakodnevno;
ti ne pripovijedaš bajke.
Mnogi vide ljubav tvoju,
da sve činiš temeljito, revno.
Sanjat ću te noćas obavezno
kao što u tebi moja nada cvate,
moja hrabrost, mladost moja.
Sanjat ću te odlučno i nježno,
nikom neću dati na te
jer sam vapaj i molitva tvoja.
19.12.2019. 20:47
Zagrljaj Križa
Moji vrtovi su neki maslinski,
kapljama su krvi zasipani.
Kruna slična kao trn je raslinski
mom šeširu koji sav je odrpani.
Puno prosim kao žedan pića,
k'o siromah ispred bijela kruha.
Ispred mene nalazi se Križ svih bića
s kojim razgovaram dok je noć još gluha
jer ne ljubim strasno takva rana jutra
koja bičuju i pale kao jezici zli,
licemjerno obećavaju mi bolje sutra
dok mi uskrsnuće poput slanih suza zri.
Ja te volim, Bože, za to sve što dade,
učini od mene nježnu ovisnicu
koja satkana je od nebeske nade
s kojom nosi te k'o svoju ukosnicu.
Ne razabiru me koji zbore zgodno,
ali ti me znaš po opipu i osjećaju
i po slutnji koja rodi voće plodno;
ti me poznaješ u mnogom susretaju
i povlačiš me sve više k sebi, tamo gore
gdje te uzdigoše kao svoj sveopći lijek
za kojega zaista se nikad ne izbore
kao da je prazan čitav ljudski vijek.
Prikovana ljubavlju za tebe, moja misao se gubi
jer ne tražim ništa osim zagrljaja Križa
dok me drži ljepljiva ta daska što je ljubim
jer izvlači me iz nemira, ratova i kriza.
08.04.2025. 20:57
Zov nebeskih stvorenja
Svi stvorovi svijeta
ranim će jutrima buditi
mnoge ljude na slavu.
Duše nebeska leta
nikada ne znaju kuditi
već nude uvijek milostinju pravu.
One su izvori svetih želja,
nose u praskozorje svilene niti
kojima slava Boga putuje.
Od njih nema boljega učitelja
koji će ljubav tumačiti
svakome tko ih čuje
jutrima ranim, srca čista,
spoznajom nemirnih putanja,
dobroga sluha, naravi vedre
što teče iz Srca Krista
da usmjere sve staze lutanja
i ljudima Boga iznjedre.
Budi me, dušo s neba
da napustim svoje snove,
da živim ljubav i sreću
jer to mi jedino treba,
jer ljubav me životu zove
što ga propustiti neću.
To moj je život u Bogu,
to moje je nebesko stanje
gdje volja Njegova vlada.
U Kristovom Srcu sve mogu
jer uvijek mi daje poslanje
na stazama nebeska Grada.
19.06.2020. 05:10
Zračenje Duha
Nova stranica ostat će praznina,
neka ispiše je vjetar blagotvorni,
neka pripovijeda da je čitava baština
predala se letu lišća kao suton sumorni
što danas vlada svim životom ovim.
Krize uvijek postoje i pokoji stres,
ali sad oluja, kiše čine život novim,
donose sa sobom dobru vijest.
Jer bez radosti, što bi ostalo tu, Kriste,
i bez ljubavi za istinu koja nikada ne šuti?
Bez toga mi ne bismo ni znali duše čiste,
duše svete što im slijede duhovni puti.
Uzvitlava se lišće, ali kiše bit će jače
i sve teže vode prekrivat će tlo
da istrunu listovi koji Duhom zrače
jer je Uskrs, jer je Bog pobijedio zlo.
Hvalim tebe, Isuse, moja mila Riječi,
slavim tvoju moć i pravednosti plam!
I mene ti svojim govorom izliječi,
Smisao života za sebe govori sam.
24.09.2024. 17:48
Životna staza
Dok se golubovi obrušavaju
niz okno pa sve do trave,
pogled moj prati životnu stazu.
Na njoj se mladi ptići okušavaju
kako bi postigli visine prave;
ledi se vjetar na mome obrazu.
Iz jedne tišine u tišinu drugu
odlaze pozdravi duše prema svodu,
a čestica vraća se k meni;
vrane grakčući presijecaju prugu
koja me vodi daleko k rodu;
krošnja se trešnje već zeleni.
Uskoro cvjetovi bit će bijeli,
čitavu zemlju prekrit će lati
i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;
u daljinama netko se možda veseli,
u daljinama netko možda pati,
a tu, pokraj mene, samuje ćut.
nedjelja, 18. ožujka 2018. 11:55:34
.jpg)
