1. Problemi liječenih 'psihotičara s halucinacijama'
a) Znanost (čitaj: Wikipedija ) nam pojašnjava psihozu, konkretno shizofreniju i shizofrene poremećaje mnogim čimbenicima nastanka i pojavljivanja, od genetike-nasljeđa, preko utjecaja okoline i društva, odgoja, obrazovanja do utjecaja okoliša-prirode i vremenskih prilika. Jedan jedini gen, pravit ću se stručnom, ili jedan kromosom nikako ne uzrokuje psihozu. Ako genetika i jest veoma važna, mora se imati u vidu da se za komplicirane bolesti ili kompleksne poremećaje, navodno, mora izolirati "uzrok" iz dubljih istraživanja čitave DNA, deoksiribonukleinske kiseline-našeg potpisa, a ne samo brzinskom i površnom akcijom. Prema tome, shizofrenija nije nasljedna, ali nasljedna je, primjerice, pojačana i veća sklonost ka psihičkim oboljenjima. Odgoj roditelja, odgajatelja i učitelja nema toliko utjecaja, ali nas dovodi u škole i do motivacije za učenje pa postajemo više ili još više obrazovani, a to već jako utječe na pojavljivanje, razvoj i liječenje bolesti.
Shiza nije ludilo, ona je bolest kao i svaka druga, nalik je u prenesenom smislu na kakav tumor koji vam zasjedne na neke točke organizma pa organizam ne može harmonično funkcionirati, a to djeluje na daljnje loše funkcije potpuno zdravih dijelova organizma. Problem je veći kada se takav "psihički tumor" mora odstraniti; za sada shiza je trajno mentalno oštećenje i nije izlječiva, ali je jako, jako popravljiva ako okolnosti liječenja pomognu bolesniku, ako liječnici imaju prilike pomoći te ako vam Bog da. Sve zemlje svijeta troše mnogo sredstava za ljekove koji pomažu toj bolesti.
b) Lista simptoma po kojima se prepoznaje shizofrenija je malo tanja knjiga, kao malo izdanje Katekizma Katoličke Crkve.
Najčešće su deluzije, to jest "umišljaji", ono što čovjek jako umisli, a nije toga gotovo nikako svjestan, njegov organizam čak realno i stvarno doživljava i proživljava halucinaciju. Postoje halucinacije zvučne, vizualne-vidne, mirisne, opipne-dodirne i proživljene povišenjem krvnog tlaka, načinom zaključivanja (koliko smo samo navikli izvesti neki zaključak na temelju osjeta i koliko smo toga rijetko svjesni!). Ako razmišljate previše opsesivno i uporno o bilo čemu, od toga nećete dobiti psihozu, možda samo blagu migrenu. Umišljanje samo po sebi nije toliki problem koliko je problematično iskustvo organizma: javlja se neobjašnjivi i nekontrolirani strah i tjeskoba, a može doći i do mentalne boli, počevši od leptirića u trbuhu preko teškoća s disanjem pa do gušenja ili pokušaja samoubojstva koje bi prekinulo to neizdrživo stanje.
Haluciniraju se uglavnom neki glasovi koje čuješ, glasovi koje umišljaš, glasovi koje čitaš i napisane riječi koje razumiješ, a sve to istovremeno s pokušajem obavljanja normalnih, svakodnevnih radnji i poslova, te uobičajenog razmišljanja, čak i učenja i borba s mislima koje postaju nekontrolirane zbog straha i boli ili nekih manifestacija organizma.
c) Paranoična proživljavanja također prate halucinacije. Svi smo mi normalno prestrašeni i oprezni, a svi ponekad imamo normalnu paranoju koje smo svjesni i o kojoj često međusobno pripovijedamo. Psihotičan čovjek se zna često vezati za jednu osobu ili instituciju, a da toga nije svjestan, te je njegova paranoja pojačana i usmjerena dok mu inače organizam funkcionira uobičajeno normalno.
2. Pravovjerje, vjera i krivovjerje
Nakon što se bolesnik oporavi malo na liječenju, puno toga zaboravi, Bogu hvala, i ne vjeruje da "je bio tako lud", ali počinje diskretno vjerovati u božanstva i u paranormalne pojave. Rijetko se nađe neki prokušani i istinski praktični vjernik u Jednoga Boga pa stoga ne čudi što neki psihijatrijski bolnički odjeli u svijetu zabranjuju vjersku literaturu jer pacijenti samo time često pojačavaju svoje praznovjerje te sami sebi otežavaju liječenje i terapiju.
Istinska vjera vam neće dozvoliti da se upuštate u proučavanje doživljaja i "događaja" koje ste vidjeli i proživjeli za vrijeme svojega akutnoga stanja psihoze, a naročito nećete na temelju takvih incidenata graditi povjerenje i naglašavati svoju vjeroispovijest. To bi bilo pravovjerno.
Veliko krivovjerje gotovo isto je što i praznovjerje. Praznovjerni ljudi su statistički slabije obrazovani.
3. Utjecaj vjerskih podataka na oporavak: kada istinski vjerujete, prestajete previše umovati, naročito kad ste bolesni od psihoze. Jednostavno pokušavate moliti i to vam je i najpametnije makar izgovorili samo jednu molitvicu na dan.
Nisu svi shizofreničari istinski vjernici, ali su svi istinski vjernici zapravo više ili manje shizofreni ako definiramo djelomično neke simptome kao iskustvo istinskoga vjerskog obraćenja.
28.03.2017. 15:22
