Glas našega opstanka

Glas nerođenih – glas našega opstanka

Središnji Hod za život je 10.05.2025. s početkom u 10:30 sati.

Počinje od Trga republike Hrvatske (HNK) i nastavlja se do Zrinjevca.

Molimo i postimo i prikazujemo:

1. na osobnoj razini: da ženama koje misle da žele napraviti pobačaj, naše molitve promijene srce i da ginekolozi samo potiču život, a ne da ga oduzimaju;

2. na javnoj razini: da se pobačaj u Hrvatskoj zakonski zabrani, da političari hrabro potiču život i da zagovornici ubojstva budu spriječeni u svojim namjerama;

3. za nas koji se borimo: da nam Bog da mnoštvo milosti da se odupremo sotonskim napadima i da mudro i hrabro budemo glas onih koji ne mogu govoriti u svoje ime 

Povijesni tijesak

Teško bilo nam je stići

na taj zdenac gdje se sreća pije.

Anđeli morali su sići

da se nagledaju kako zemlja zrije.

Nitko kao da i nema pojma, k'o da ne zna

što to znači sanjati je vjekovima,

zemlju, more, brda, barjak do nebesa,

slobodicu kao sestru milu koja baklju ima.

Svaka ova duša u pjesmi je borbe,

slaveći je, rađala se, umirala.

Stoljećima nastajale mirotvorne tvorbe,

težnja što je Domovinu umivala,

stoljećima, milenijima, biti mora.

Podizali se iz grobova pravednici

kada god je puklo iznad dvora

da se bore i da mole ovi ratnici

što su duhove nam predaka dozivali

da obnove san o Domovini: naša lijepa.

Niti jednoj zemlji nisu ljudi snivali,

samo njoj su sjale zvijezde, neprekidna okrijepa.

Tako pjevali se divni stihovi i ode,

formirali pravi san za nju na pravom terenu.

Pravi ljudi, pravo vrijeme, bile zgode

kad su djeve horvatovske pratile od Križa Jelenu,

i Tomislava, Zvonimira, Zagorku, i Katarinu,

svećenike, mučenice dara franjevačkih.

Moreplovca i težaka što je obirao maslinu,

ribare i djecu oko Gospe, suza djevojačkih.

Iz ta povijesnoga tijeska vjekovječitoga

izašla je ona kao teška ranjenica,

ali udahnula vonj slobode, srca riječitoga,

s kajdankom ljepote kao sanjalica

pa je spoznala da uvijek slobodna je bila,

kao ropkinja i ratnica iz borilačka sna.

Jer ta narav njena božanska je oda čila,

uvijek pjevnija i jača, Kristu vjerna sva.

31.03.2025. 21:00

Zov nebeskih stvorenja

 

Svi stvorovi svijeta

ranim će jutrima buditi

mnoge ljude na slavu.

Duše nebeska leta

nikada ne znaju kuditi

već nude uvijek milostinju pravu.

One su izvori svetih želja,

nose u praskozorje svilene niti

kojima slava Boga putuje.

Od njih nema boljega učitelja

koji će ljubav tumačiti

svakome tko ih čuje

jutrima ranim, srca čista,

spoznajom nemirnih putanja,

dobroga sluha, naravi vedre

što teče iz Srca Krista

da usmjere sve staze lutanja

i ljudima Boga iznjedre.

Budi me, dušo s neba

da napustim svoje snove,

da živim ljubav i sreću

jer to mi jedino treba,

jer ljubav me životu zove

što ga propustiti neću.

To moj je život u Bogu,

to moje je nebesko stanje

gdje volja Njegova vlada.

U Kristovom Srcu sve mogu

jer uvijek mi daje poslanje

na stazama nebeska Grada.

19.06.2020. 05:10

ROZETA abc

 

ROZETA

poezija 8

Kazalo:

Blagoslovi putuju tišinom

Božanska romantika

2

Da mi te je prostrijeti kroz dušu

Dodir noći

2

Klasje

Kušnje

2

Rozeta

1

Životna staza

1

Blagoslovi putuju tišinom

Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem i šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35

Božanska romantika

Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.

Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.

Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati

sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?

Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći

da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.

Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.

Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,

jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.

Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.

Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka

kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27

Da mi Te je prostrijeti kroz dušu

Mislio je da ću reći "Zbogom"

našem prijateljstvu, našoj nadi

kojima sam opijena kao drogom.

Ti me, Nebo, sad ukradi

da me Te je nosit' u zjenama sjajnim,

da mi Te kroz dušu prostrijet'

istom nadom s onim žarom trajnim

kojim nosim svoju kostrijet.

Da mi je sad reći sve,

u Tvom praštanju još tugom zanositi

svakom notom ove krasne sne

pa da mi je slavljem zarositi.

Mislio je da ću proći pokraj njega

kao tihi lahor, kao tren,

kao pokraj lanjskog snijega,

kao uzdrhtala, blijeda sjen'.

Ti mi, Nebo, podaj tu širinu

jer ja drugo nemam, samo žuđ

da doživim srcem Ti mirinu

radi koje dragi uvijek mi je tuđ

pa da i ja opet mognem zaploviti

u toj lađi koja nema kraj,

da me mogneš dragim zakloniti

pa da gledam očiju mu sjaj.

Tada on bi mene prepoznao

kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu

i moj život tad bi stao

na tom osunčanom i Nebeskom pragu.

‎subota, ‎9. ‎prosinca ‎2017. 15:23:36

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23

Klasje

Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46

Kušnje

Neke pojave u duši ne podliježu mijeni

kao što i kosti srastu ponekada krive.

Čuvaj moju dušu na toj svojoj stijeni,

Isuse i Pravedniče ove zemlje sive.

U miru, kod sebe, štiti ono što je tvoje

da nam budu vječni dani blaženosti.

Pogledaj na uvijek prazne ruke moje,

štiti me u svome milosrđu i u pravednosti.

Neke pojave u duši uvijek nevolje donesu

što ih raznovrsne vile različito dijele

da bi spoznalo se po njihovom plesu

jesu li im pjesme crne, sive ili bijele.

Teško prepoznat je neke vještice od purpura,

ali ponekad sve duše lažnu im ljepotu vide.

To je rijetko, ali kada stigne neka takva ura,

povode se duše ravno da se ne postide.

Vilenjaci zato postoje u nekom grijehu

da bi bolja bila kušnja nebeskoga Krista,

da bi skrivala se il' u suzi, il' u smijehu,

i da konačno bi neka duša rodila se čista.

Hvala ti, Gospodine i voljeni moj brate

koji pravedan se predao za svakoga od nas,

dade život svoj za prijatelje i za druge svate

samo zato da ostvari nekad nedostižan spas.

Daleko od tebe bilo da mi dušu sad pogubiš

koja te je tako kriva, nepravedna dugo tražila

da bi te pronašla, da bi spoznala da ljubiš,

da bi kosti srasle, da bi žeđi napokon utažila.

26.12.2023. 04:25

Rozeta

S one strane zemlja, vrijeme, svijet,

puno grijeha i još više mnoga dobra;

neboderi, dvorci, neka izba ili klijet,

kula Babilona ispod sama neba obla.

Osjetilima unutarnjim duša moja diše,

visoka rozeta krasi poglede iz Katedrale

kao da je načinjena da nam anđeo nariše

kako gleda molitelj kroz prozore male.

Nije zato da umanji veličinu i mekoću

svega što je na toj zemlji dobro stvoreno

već da zvuke rezonantne osluškuje noću,

večerima kasnim kad je sve otvoreno.

Svaka blaga crta i sklad boja u nijansama

s vanjskim svjetlom ili bijelim kamom

i po neka višnja svijeća smirujuća plama

čine obred kontemplirajućom dramom.

Svoj toj veličini umanjuje se sve oblikom

kada duša pred ponizna Patnika sustane

koji najveći je od tog svega svojom odlikom

da oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.

30.04.2018. 03:52

Životna staza

Dok se golubovi obrušavaju

niz okno pa sve do trave,

pogled moj prati životnu stazu.

Na njoj se mladi ptići okušavaju

kako bi postigli visine prave;

ledi se vjetar na mome obrazu.

Iz jedne tišine u tišinu drugu

odlaze pozdravi duše prema svodu,

a čestica vraća se k meni;

vrane grakčući presijecaju prugu

koja me vodi daleko k rodu;

krošnja se trešnje već zeleni.

Uskoro cvjetovi bit će bijeli,

čitavu zemlju prekrit će lati

i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;

u daljinama netko se možda veseli,

u daljinama netko možda pati,

a tu, pokraj mene, samuje ćut.

‎nedjelja, ‎18. ‎ožujka ‎2018. 11:55:34