ROZETA
poezija 16
Kazalo:
Blagoslovi
putuju tišinom
Božanska
romantika
2
Čaša Ljubavi
1
Da
mi te je prostrijeti kroz dušu
Dodir
noći
2
Govor Duha
1
Kao nekad
Klasje
Kušnje
3
Ljepota spasa
1
Povijesni tijesak
1
Rozeta
1
Svjetlo od svjetla
1
Tvoja molitva
1
Zov nebeskih stvorenja
1
Životna
staza
1
Blagoslovi
putuju tišinom
Mirno
spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti
umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim
trzajem i šumom.
Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek'
te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve
najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.
Blagoslovi
ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a
svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat
obećanja.
Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha
uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti snovi žive bojama
akrila
da se Božji blagoslov umnoži.
Ako Duh te
zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke
zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom
bila.
31. kolovoza 2018. 08:28:35
Božanska
romantika
Zvijezde
gledaju da l' snivam
u
taj kasni, sparni sat,
a
ja velove otkrivam;
duša
mi je kao rat.
Još
i kišne kapi
posjetile
ovaj stan
iz
kojega hlapi
protjerani
san.
Neka,
nek se vine,
ja
sad moram otpjevati
toj
romansi da mi sine
koja
će mi s duše otjerati
sve
prljavštine i boli.
I
u čemu je romantika
kad
se zdušno Boga moli,
gdje
je tu semantika?
Zar
ne pališ svijeće
u
ljubavnoj noći
kada
srce skreće
ka
ljubavnoj moći
da
se preda,
da
sve drugo zaboravi?
Ni
zboriti ne da
je
l' trenutak pravi.
Tako
Isus i Gospodin moj
otare
mi mrve s lica
pa
prepusti meni govor svoj
dok
me trese nevjerica.
Milošću
si zadobila spas,
ja
sam duši tvojoj Straža.
Ne,
ti ne boj se za nas
jer
si mi najdraža,
jer
si jedina u mnoštvu
kojoj
gorim pokraj sunca,
jedina
u mnogoboštvu
gdje
siromah sada bunca.
Za
mene si uvijek pravi tren,
pravo
osvježenje
jer
Bog uvijek želi biti njen
koja
nosi otrežnjenje.
Pustinju
ću natopiti,
gdje
će biti meda, mlijeka,
koja
će se rastvoriti
da
poteče bistra rijeka
kojom
krštavam te ja svu za se,
kojom
vatru svoju gasim,
preuzimam
grijehe, boli na se,
da
za ljubav svoju tebe spasim.
25.07.2021.
23:27
Čaša
ljubavi
Ti
oslobađaš me svakog zla,
grijeha
što u sebi me razara.
Nije
važno da l' sam patila
već
da imam patnje dara.
Ti
ne priječiš muke moje
već
sačuvati me hoćeš čistom
da
te moždane mi ljubav zbroje,
vjeru
koju zovem svojim Kristom.
Nije
važno što me muči u životu,
samo
dok Te čujem, slutim
i
dok vidim Ti ljepotu
što
je tako žarko ćutim.
Molitva
mi svakojaka,
al'
je veza čvrsta s Tobom;
Ti
si izvor svježa zraka,
ne
daš meni biti robom
nevolja
i izgubljenih želja.
Slobodna
sam i u patnji,
mir
me nosi moga Učitelja
od
kojega nema zakon zlatnji.
Još
je bolje kad je teško
jer
u Tebi postojim još više
i
ne mogu sastati se s greškom;
moje
ime na Tvom križu piše.
Sav
si predao se nama, meni,
Kralju
vjekovječni, Stijeno časna
što
mi sudbinu promijeni
jer
si Duh i Hrana krasna,
jer
si vjera moja, moje biće cijelo.
A
nju nosim ja na duši,
ime
moje potpuno je moje tijelo
u
kojem se Tvoja rana guši,
na
kojem su tragovi od biča
poput
jezika od guje
što
bi zavela me izobiljem kiča
da
se Tvoja riječ preslabo čuje.
U
tjeskobi svojoj vapio si
kao
i ja usred svoga srca,
kao
krvca pot je hlapio Ti
jer
si za me pio čašu grča.
I
Tebe su plaštem ogrnuli,
purpurom
su ismijavali Ti moć,
na
Te udarcima nasrnuli
da
uvidiš samo mračnu noć,
a
Ti šutio si, Ljubavi od meda
kakve
nitko drugi ne doživi,
koju
duša moja nikome već ne da,
koja
niti zločince ne krivi.
Samo
praštao si njima, neukima
dok
su krunili Te oštrim trnjem
što
na čelu odraz naših grijeha ima,
ispunjen
si bio Ti božanskim zrnjem.
Ali
Sine Čovječji moj u tišini,
kakva
je to ljubav slavna!
Tako
nevina i čista u tuđini
gdje
joj niti jedna druga nije ravna.
28.07.2023.
03:32
Da
mi Te je prostrijeti kroz dušu
Mislio
je da ću reći "Zbogom"
našem
prijateljstvu, našoj nadi
kojima
sam opijena kao drogom.
Ti
me, Nebo, sad ukradi
da
me Te je nosit' u zjenama sjajnim,
da
mi Te kroz dušu prostrijet'
istom
nadom s onim žarom trajnim
kojim
nosim svoju kostrijet.
Da
mi je sad reći sve,
u
Tvom praštanju još tugom zanositi
svakom
notom ove krasne sne
pa
da mi je slavljem zarositi.
Mislio
je da ću proći pokraj njega
kao
tihi lahor, kao tren,
kao
pokraj lanjskog snijega,
kao
uzdrhtala, blijeda sjen'.
Ti
mi, Nebo, podaj tu širinu
jer
ja drugo nemam, samo žuđ
da
doživim srcem Ti mirinu
radi
koje dragi uvijek mi je tuđ
pa
da i ja opet mognem zaploviti
u
toj lađi koja nema kraj,
da
me mogneš dragim zakloniti
pa
da gledam očiju mu sjaj.
Tada
on bi mene prepoznao
kao
pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu
i
moj život tad bi stao
na
tom osunčanom i Nebeskom pragu.
subota,
9. prosinca 2017. 15:23:36
Dodir
noći
Tama
cvate
i
čuje se dah
u
tišini.
Svjetla
se klate,
zvjezdani
prah
u
daljini.
Budne
li noći,
romansa
slatka
s
Tobom u misli,
ljubavne
moći,
govora
kratka
da
svi bi svisli.
Brzo
putuje
svaka
riječ
u
slobodnoj razmjeni;
srce
Te čuje,
vječnosti
mliječ
u
vremenskoj mijeni.
Zemlja
spava,
i
mora, i rijeke,
a
duhovi lebde.
Putanja
prava
i
staze su meke;
uvijek
su negdje
između
nas.
Molitva
tiha,
nečujna
uhu.
To
prilazi spas
i
romantika
na
dušu gluhu
za
svjetovne stvari.
Znala
sam, znala
da
ćeš mi prići.
Nebeski
dari
što
sam ih krala
brzo
će stići.
Zrak
od jeseni
i
babljega ljeta
svježinu
ima,
srce
mi plijeni.
Noć
je sveta,
božanska
klima,
sasvim
pogodna
za
divljenje Tebi,
Isuse
Kriste!
Prilika
zgodna
što
pustit' se ne bi,
a
ruke čiste
i
molitva strasna,
iako
mir tu vlada
i
nije san.
Noć
je časna
i
još je mlada
kao
poljubac ran,
kao
zagrljaj života.
Velik
si, Bože,
a
tako mi blizu
Tvoja
ljepota.
Trnci
se množe
i
dušu mi grizu
kao
tisuću čežnji
i,
ako treba,
mrijeti
bi lako
usprkos
težnji
zemlje
i neba
za
biće svako
jer
čovjek je slijep
za
Tvorca svoga,
godinama
spava.
A
Ti si, Kriste, lijep
svetošću
Boga.
Svaka
Ti čast i najveća slava!
26.10.2020.
03:23
Govor
Duha
Druga
izlaza za mnoge duše nema
nego
da podnašaju se strpljivošću.
Svakog
dana neka nova tuđa anatema
rađa
blagoslovnom, prokušanom blagošću.
Što
se duši više pjeni jad i ljubomora,
to
je manje sposobna za život pravi
i
za osluškivanje joj Duha, ptica ili mora,
i
ne čuje kad se neki stvor njoj javi.
Da
joj rekne za te više, ljepše stvari,
makar
i za tugu usamljenu koja čeka
da
joj stane život il' za novu bol ne mari.
Da
je zove pod obronke neba ili rijeka
i
pokaže Boga Krista običnim govorima
kao
što su riječi, šum, cvrkut ili tihi valovi.
Jer
svi žele vidjet sebe pod lovorima
dok
stvorenja časte Onog čiji svi su darovi.
Kiše
slave Gospoda, i zvijeri Ga časte,
ptice
poklone se Njemu svakog časa.
Jer
On šalje sunce žarko, i oblake tmaste,
a
čovjeku daje izobiljem da mu napuni se čaša.
Jer
Bog šalje ljude, djevojke, djecu i dječake,
sve
mladiće i sve starce koji nešto traže,
koji
ne znaju ni tko se krsti u riječne brzake,
niti
tko se preobrazi kao Biće voljeno, najdraže.
Na
vrutke ih tihane vodi, dušu krijepi,
sve
za život blag i za život izobilja vječna.
Jedan,
Dobri, Istiniti, Pravedni i Lijepi
daje
nadu, ljubav i za život vina tečna.
26.07.2022.
18:58
Kao
nekad
Kao
žena koja
vjerno čeka
kao
i nebo što me Hostijom hrani,
i
kamen kao postelja meka;
i
vrijeme, moji zbrojeni dani.
Njena
je žrtva duboka, strašna
kao
te jame od pijeska i trave.
Suza
joj tiha,
potajna,
izdašna,
nebesa
sred duše, beskrajno plave.
Pregažene
kosti bezbroj puta,
kameni
spomenik stoji teško i tvrdo,
ruka
glavara čvrsta i kruta
i
zakoni postaju mrtvo brdo.
Samo
se ori pjesma za nju;
gdje
god da dođem, ratnici kruže,
pjevaju
stalno, za svaku pobjedu
i
u porazu na nju bacaju ruže.
Od
svega ostaje tračak dima,
sjećanje
jarko k'o da bilo je sada.
Navali
na me kao velika plima:
neki
je siluju kao i
tada.
A
ona će ipak rame ogoliti
samo
za moje poljupce vruće
i
djeca će naša Boga moliti
da
preda
nam sjajno
uskrsnuće.
05.04.2025.
13:33
Klasje
Prolazim
kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje
što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje
moć.
Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce,
dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće
želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.
Ništa
meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim
bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim
pojiti se istim pićem.
Još ni sama nisam sasvim
svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je
uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju
tražiš.
Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla
sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u
svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;
blažena
li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u
životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi
pokaza nebesku ljepotu
pa sad ne znam što bih na ovome
tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire
se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
26.
rujna 2018. 17:20:46
Kušnje
Neke
pojave u duši ne podliježu mijeni
kao
što i kosti srastu ponekada krive.
Čuvaj
moju dušu na toj svojoj stijeni,
Isuse
i Pravedniče ove zemlje sive.
U
miru, kod sebe, štiti ono što je tvoje
da
nam budu vječni dani blaženosti.
Pogledaj
na uvijek prazne ruke moje,
štiti
me u svome milosrđu i u pravednosti.
Neke
pojave u duši uvijek nevolje donesu
što
ih raznovrsne vile različito dijele
da
bi spoznalo se po njihovom plesu
jesu
li im pjesme crne, sive ili bijele.
Teško
prepoznat je neke vještice od purpura,
ali
ponekad sve duše lažnu im ljepotu vide.
To
je rijetko, ali kada stigne neka takva ura,
povode
se duše ravno da se ne postide.
Vilenjaci
zato postoje u nekom grijehu
da
bi bolja bila kušnja nebeskoga Krista,
da
bi skrivala se il' u suzi, il' u smijehu,
i
da konačno bi neka duša rodila se čista.
Hvala
ti, Gospodine i voljeni moj brate
koji
pravedan se predao za svakoga od nas,
dade
život svoj za prijatelje i za druge svate
samo
zato da ostvari nekad nedostižan spas.
Daleko
od tebe bilo da mi dušu sad pogubiš
koja
te je tako kriva, nepravedna dugo tražila
da
bi te pronašla, da bi spoznala da ljubiš,
da
bi kosti srasle, da bi žeđi napokon utažila.
26.12.2023.
04:25
Ljepota
spasa
Lijep
si, Kriste, najljepši od svega,
besprijekoran
lik je Tvoj za mene
koja
nisam znala ništa o stvarima burnim
jer
me nađe usred bespomoćna bijega
već
zarana, kad su prekrile me sjene,
kada
plovila sam oblacima tmurnim.
Ti
raščistio si nebo kišom, pljuskovima,
sasuo
si na me Duh Tvoj strašni
kao
mnoštvo spoznaja od svake strane.
Miješale
se svete riječi s ružnim znakovima,
probile
moj život, nemiran i strasni,
da
bi ispunile moje srce, moje dane.
Bolesnoga
uma kukavički pratitelji
jarom
svojim držali me čvrsto kao jarci
kad
navale tući se sa bijesnim psima;
košmari
i noćne more kao prijatelji
skupili
se da bi na me popadali udarci
od
kojih je nastajala bizarna mi rima.
Pripovijedali
su šale od kojih mi planu
jaka
vatra što me proždirala sve do srži;
duša
se od ljute boli povukla iz svijeta,
ali
Duh je tada bio već na mome dlanu
da
me blago pomiluje mjesto da me sprži,
da
mi dade snagu mlada ptičja leta,
da
otvori moje krnje srce, iscrpljeni um.
Tada
mnogim darovima dušu mi pomaže,
ljubavlju
i pažnjom, pečatom i pomastima
kojima
si ovjenčao vjerom osjećaje, razum.
Dao
si mi bijele ljude da me klonulu osnaže,
osokolio
mi dušu, Kriste, mnogim počastima.
Lijep
si, Kriste, Tvoja me ljepota liječi,
Tvoja
mudrost nježna, Tvoja plemenitost
budi
divljenje mi duše, strahopoštovanje.
Tvoja
ljubav tu je, sva u meni, da me spriječi
da
potonem bilo kad u staru vremenitost,
da
popustim pred svim kušnjama u staro stanje.
Makar
nisam duša od velikih djela,
najveće
mi moćno djelo Ti učini
kada
me prozove prije mnogih ludih djevica,
kada
mi pošalje svoga Duha čista, bijela
na
toj dubokoj i usamljenoj pučini
da
Ti priđem bliže, da Ti budem miljenica.
17.04.2020.
10:45
Povijesni
tijesak
Teško
bilo nam je stići
na
taj zdenac gdje se sreća pije.
Anđeli
morali su sići
da
se nagledaju kako zemlja zrije.
Nitko
kao da i nema pojma, k'o da ne zna
što
to znači sanjati je vjekovima,
zemlju,
more, brda, barjak do nebesa,
slobodicu
kao sestru milu koja baklju ima.
Svaka
ova duša u pjesmi je borbe,
slaveći
je, rađala se, umirala.
Stoljećima
nastajale mirotvorne tvorbe,
težnja
što je Domovinu umivala,
stoljećima,
milenijima, biti mora.
Podizali
se iz grobova pravednici
kada
god je puklo iznad dvora
da
se bore i da mole ovi ratnici
što
su duhove nam predaka dozivali
da
obnove san o Domovini: naša lijepa.
Niti
jednoj zemlji nisu ljudi snivali,
samo
njoj su sjale zvijezde, neprekidna okrijepa.
Tako
pjevali se divni stihovi i ode,
formirali
pravi san za nju na pravom terenu.
Pravi
ljudi, pravo vrijeme, bile zgode
kad
su djeve horvatovske pratile od Križa Jelenu,
i
Tomislava, Zvonimira, Zagorku, i Katarinu,
svećenike,
mučenice dara franjevačkih.
Moreplovca
i težaka što je obirao maslinu,
ribare
i djecu oko Gospe, suza djevojačkih.
Iz
ta povijesnoga tijeska vjekovječitoga
izašla
je ona kao teška ranjenica,
ali
udahnula vonj slobode, srca riječitoga,
s
kajdankom ljepote kao sanjalica
pa
je spoznala da uvijek slobodna je bila,
kao
ropkinja i ratnica iz borilačka sna.
Jer
ta narav njena božanska je oda čila,
uvijek
pjevnija i jača, Kristu vjerna sva.
31.03.2025.
21:00
Rozeta
S
one strane zemlja, vrijeme, svijet,
puno
grijeha i još više mnoga dobra;
neboderi,
dvorci, neka izba ili klijet,
kula
Babilona ispod sama neba obla.
Osjetilima
unutarnjim duša moja diše,
visoka
rozeta krasi poglede iz Katedrale
kao
da je načinjena da nam anđeo nariše
kako
gleda molitelj kroz prozore male.
Nije
zato da umanji veličinu i mekoću
svega
što je na toj zemlji dobro stvoreno
već
da zvuke rezonantne osluškuje noću,
večerima
kasnim kad je sve otvoreno.
Svaka
blaga crta i sklad boja u nijansama
s
vanjskim svjetlom ili bijelim kamom
i
po neka višnja svijeća smirujuća plama
čine
obred kontemplirajućom dramom.
Svoj
toj veličini umanjuje se sve oblikom
kada
duša pred ponizna Patnika sustane
koji
najveći je od tog svega svojom odlikom
da
oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.
30.04.2018.
03:52
Svjetlo
od svjetla
Možda
nisam noćas tvoja duša,
horizonti
mi se otvaraju
mjesečevim
odsjajima;
možda
noćas Bog me strašno kuša
jer
se brane sve obaraju
kojih
ne znam da li ima.
Mjesečina
slađa je od svih tunela
što
ih sanjamo
i
što imaju na kraju svjetlo;
ova
noć je najljepša turneja
kakvima
se klanjamo,
koje
nam otkrivaju podrijetlo.
Mjesec
se raspršio
iza
tamna ruba,
iza
tamna drveća;
život
je dovršio
putovanja
gruba,
slatku
pjesmu cvijeća.
Još
po neka gori svijeća,
limovi
na krovu sjajni;
svjetionici
su noći
kao
što je svijetla sreća
koja
krije mnoštvo tajni,
koja
uskoro će proći.
Čemu
da se divim,
što
da slavim, ili koga,
kome
moram zahvaliti
što
baš sada živim?
“Spasit
ću te”, riječ je Boga:
“Ovo
crno nebo ću zaplaviti”.
U
muklini duša moja odgovara
da
se sjeća svih svanuća,
molitvi
i uslišanja
i
polako se otvara
jer
i noć je ova nemoguća
ako
nema svjetla danja.
“I
po noći smjelo hodi,
stvorio
sam zvijezde za te
da
za sunce doznaš,
da
se raduješ slobodi,
da
te moje misli prate,
da
i mene prije spoznaš.”
05.09.2016.
01:50
Tvoja
molitva
Sanjat
ću te,
pokraj
izvora života
noćas
ću te naći,
sklanjati
se u te
jer
ti duševna ljepota
ravna
svakoj plaći.
Sanjat
ću te ove duge noći,
makar
izgubila um
od
prejaka ćuta,
makar
i ne mogla proći
taj
kameni drum
tvoga
turbulentna puta.
Sanjat
ću te jer ti snaga
vidi
se u slabostima
i
na djelu marljivome,
i
u slijedu tvoga traga,
i
u raznim datostima
od
kojih se drugi slome.
To
je kao nježna snaga majke
i
upornost ratnika u boju
kakvu
nosiš svakodnevno;
ti
ne pripovijedaš bajke.
Mnogi
vide ljubav tvoju,
da
sve činiš temeljito, revno.
Sanjat
ću te noćas obavezno
kao
što u tebi moja nada cvate,
moja
hrabrost, mladost moja.
Sanjat
ću te odlučno i nježno,
nikom
neću dati na te
jer
sam vapaj i molitva tvoja.
19.12.2019.
20:47
Zov
nebeskih stvorenja
Svi
stvorovi svijeta
ranim
će jutrima buditi
mnoge
ljude na slavu.
Duše
nebeska leta
nikada
ne znaju kuditi
već
nude uvijek milostinju pravu.
One
su izvori svetih želja,
nose
u praskozorje svilene niti
kojima
slava Boga putuje.
Od
njih nema boljega učitelja
koji
će ljubav tumačiti
svakome
tko ih čuje
jutrima
ranim, srca čista,
spoznajom
nemirnih putanja,
dobroga
sluha, naravi vedre
što
teče iz Srca Krista
da
usmjere sve staze lutanja
i
ljudima Boga iznjedre.
Budi
me, dušo s neba
da
napustim svoje snove,
da
živim ljubav i sreću
jer
to mi jedino treba,
jer
ljubav me životu zove
što
ga propustiti neću.
To
moj je život u Bogu,
to
moje je nebesko stanje
gdje
volja Njegova vlada.
U
Kristovom Srcu sve mogu
jer
uvijek mi daje poslanje
na
stazama nebeska Grada.
19.06.2020.
05:10
Životna
staza
Dok
se golubovi obrušavaju
niz
okno pa sve do trave,
pogled
moj prati životnu stazu.
Na
njoj se mladi ptići okušavaju
kako
bi postigli visine prave;
ledi
se vjetar na mome obrazu.
Iz
jedne tišine u tišinu drugu
odlaze
pozdravi duše prema svodu,
a
čestica vraća se k meni;
vrane
grakčući presijecaju prugu
koja
me vodi daleko k rodu;
krošnja
se trešnje već zeleni.
Uskoro
cvjetovi bit će bijeli,
čitavu
zemlju prekrit će lati
i
zvijezde će sjajne rasvijetliti put;
u
daljinama netko se možda veseli,
u
daljinama netko možda pati,
a
tu, pokraj mene, samuje ćut.
nedjelja,
18. ožujka 2018. 11:55:34