Susreti s Isusom

Jesi li ikada susreo Gospodina,

onako obično i s puno ljubavi?

Ljubav Duha, kao Križa sveta trina,

u srcu, u duši tada se pojavi,

kao nježna naznaka mača Marije, majke

što probija grudi i slatko, u ogorčenju,

i kao trn iz bajke, i kao strah od hajke...

tako je strašan mu glas u porođenju

i tako divan, čuju ga djeca;

i tako kristalan, prodire dubinama;

i kao da nikad ne tuguje i ne jeca,

samo ljubomoru pruža u svojim visinama.

Potrese stvara, a milosrđe čini,

iza brda lavine od kamenja.

I, grohotom se smije mjesečini,

zvijezde padaju mu poput znamenja.

Zaista, srdi se i plače sred tišine

da ne čuju svi što slabi su u vjeri

nego tvrde šije, da ih bičem sve ošine

kako imali bi život koji se ne mjeri.

Sin je Čovječji, a posinstvo daje

svakoj duši svetom riječju svojom

u kojoj božanstvo i nama potraje,

zajedno i s posvetom, i s dušom tvojom.

Preteška je, pretvrda je govora pa šuti,

uslišanja čuju mu se, odjekuju na daljine

gdje ti duša rajsku sreću malo tek oćuti

sve dok sanjaš da si dirnuo mu haljine.

19.02.2025. 19:43

 

Marijine suze

 

Marijice, Djevo naša stamena

što razgoniš kosti đavla drska,

tvoja suza, makar vidim, kamena,

jako mi je, strašno mi je mrska,

ali opet budi moje sjetne osjećaje.

Bog tu može načiniti svoju djecu

kamenitu i od suze što je srce daje,

može duši razgoriti i malenu svijeću

da joj vene grije, da joj srce žari.

Može tebe, Majko, postaviti voditeljicom

sviju nas koji dozivamo čas nam stari

kad te dade Isus nama biti roditeljicom.

Stoga, značajne su tvoje ispraćajne suze

kad si vodila ga zaspaloga grobu

gdje raskinuo je platno, svoje uze,

kad je uskrsnuo, javio se u svečanu sobu.

Da presuše, suze naše da presuše

što su navirale sve za plačem tvojim,

da nas đavao i smrt ne guše,

da te prozovemo znakom svojim.

19.02.2025. 13:46

Pouzdanje

Željeli su Boga ljubiti na silu

i bez svijesti svoje duše meke

koja gura krv kroz svaku žilu,

koja rađa ljubav za sve vijeke.

Nisam znala kako prihvatiti

Duha što me zove dušu dati,

kako Zapovijedi dohvatiti

prije dana kada čovjek pati.

Kraljevstvo se moli prvo,

prije svega, od početka.

Zato imam Isusovo Drvo,

da me ljubav dirne usred Svetka.

Povjerenje predaje me cijelu

Bogu što je zaglavni mi kamen

da se klanjam Krvi mu i Tijelu,

da mu uvijek odgovorim: Amen.

19.02.2025. 03:57

 

Jednog dana

Jednog dana,

u jednom trenutku,

proljeće će mirisati

kao krošnja razlistana

u nekome kutku

gdje će svom svježinom odisati.

Bit će vrlo skoro,

prestat svi će ratovi

i prepirke će umuknuti,

makar vrlo sporo,

nestat će zli svatovi,

izvori će iz dubina suknuti.

Dragi draganu će uzeti za ruku,

ptice će skakutati,

a violina zasvirati note.

Cvijeće će se stiskati u struku,

djeca će šaputati,

pretrčati sve značajne kote.

Duša naći će se Bogu svome

u naručju iz kojega se diše,

tamo gdje će gledati krajobraze.

Vlati trave dočekat će da ih slome

krupne kapi kratkotrajne kiše,

zvijeri će ih pratiti dok odlaze.

17.02.2025. 21:03

 

Odabrane riječi

 

Često ostanem bez note

od siline onih koje naviru,

guraju se, plaču il' se pote

pa se sve u duši sabiru.

To je kada duša drugo ne zna,

zapretana, nenavikla na spoj,

samo laki otpor šutnje protiv zla.

Dobro poznaje me Isus moj.

Duh se Sveti trgne takvom času,

odbije tog napasnika od mene

i još dodaje mi ispjevanu krasu

koji potiče mi svaku notu da mi krene.

Najviše te ljubim u tišini

i kad nemam riječi jasne

koje skrivaju se u toj tmini

da provire samo one časne.

To je ono što će Isus reći

za sve moje muke i sav trud.

Kako bilo, pjevat će o sreći,

riječi stiha neće biti uzalud.

17.02.2025. 01:29

Mala zemlja, veliki uspjesi

 

Marljive ruke, vrijedni životi, skroman duh,

sve to krasi dušu što na odlazak sad čeka,

premda nije došlo vrijeme, ponoć topla, vjetar suh;

i presušila je od kamena korita malena rijeka.

Loši uvjeti za odlazak iz stare građevine

i za kratko putovanje u daleki kraj.

Nikada ne napušta se domovine,

nju se srcem nosi gore, u taj sladak raj.

Tradicija stara, još od apostolskih dana,

Isus vodi svoje stado jer je Pastir pravi,

jer ga čuju ovce vjerne, nije zova strana,

strpljivo ga očekuju da se javi.

Ima li još kakvo stado, ovca izgubljena

ili neko malo janje koje traži Majku?

Treba stići svakog časa, skora trena,

kad izmakne, kad izbjegne novu hajku.

Moja domovino, moja rodna grudo,

što nam teže, to smo više ponosni mi na te

i na sve pastire, razne ljude, rođene za čudo,

koji trpe, stvaraju i grade, koji ginu za te

i za tvoju baštinu s nebesa i iz tvrda krasa;

neki šute, neki pjevaju i viču, mnogi rade svuda,

svi su svjesni da ti jedina nas dovodiš do spasa,

i do Sina Boga koji spašava od svijeta luda,

koji sve nas hrani poniznošću, i poji nas sluhom,

razvija nam stolove za sveto zajedničko jelo

pa upravlja našim lađama sa Svetim Duhom,

pa nas časti svojim svetim Tijelom.

15.02.2025. 12:40

Moj Spas

Pored oštra trnja crvenoga lovora

što pod ciglom blijedom miri,

pustim suzu i zaboravim dar govora,

pjevam da se duša sa sobom pomiri.

Žuč me štipa, srce drhti, srdžba peče

ubili me hirovi od sudbine i vile

za koju i samo Nebo jednom reče

da je glasa umiljata, duše gnjile.

Mene je pronašla, sve u tebi, Bože,

bolesnika koji nikoga ne dira,

samo šuti, trpi, stihuje što može;

još i drugima po volji svira.

Pomoć tražim gorućega Krista

što na križu nikad ne izgara

da mi čuva Zakon koji svagda blista

i po čijoj pravdi dobivam ja dara.

Milo moje, opet Majka me doziva

da mi nešto važno kaže ovih dana,

nudi Kruha od kojeg sam vazda živa

da progutam Riječ i da budem izabrana

pa da shvatim što mi moždane i ne bi,

pa da ljubim što mi srce uvijek teži;

da pokažem svima, samoj sebi,

zašto svaka vila, svaka noć od mene bježi.

Neka ponovi se put moj, Kriste, moj Gospodine,

da utabam nastale krivine, neravnine,

preko moga trnja čvrsto vodi me

da u ljubavnome žaru pokrijem praznine.

15.02.2025. 09:18