Saturday, April 5, 2025

Slavljenička oprava


 

Stisnulo se nebo mračno

podno okna ovih, pod taj krov,

gusto, mada malo oblačno,

kao da je čulo duše zov.



Još ona ne sanja, još ne spi,

otvorena srca Krista očekuje,

čela glatka, čiste savjesti

kojom Anđelova molitva odjekuje.



U tišini, skrivenosti, buja njena hvala,

i ne osvrće se, naprijed gleda

da bi sve što potrebno je znala,

radi pravednosti, radi reda.



Krist će donijeti joj sav svoj mir

da ga pronađe na svetom dlanu

jer ni jedna pomisao nije samo hir,

jer je zamislio nju u svome planu.



Tada sanjat će duboke i široke sne,

a pred jutro će čuti za se jednu riječ

i probuditi se kako vršila bi ono sve

što će izatkati ruho za blagdansku sveč.

05.04.2025. 21:50



Kao nekad

 


Kao žena koja vjerno čeka

kao i nebo što me Hostijom hrani,

i kamen kao postelja meka;

i vrijeme, moji zbrojeni dani.



Njena je žrtva duboka, strašna

kao te jame od pijeska i trave.

Suza joj tiha, potajna, izdašna,

nebesa sred duše, beskrajno plave.



Pregažene kosti bezbroj puta,

kameni spomenik stoji teško i tvrdo,

ruka glavara čvrsta i kruta

i zakoni postaju mrtvo brdo.



Samo se ori pjesma za nju;

gdje god da dođem, ratnici kruže,

pjevaju stalno, za svaku pobjedu

i u porazu na nju bacaju ruže.



Od svega ostaje tračak dima,

sjećanje jarko k'o da bilo je sada.

Navali na me kao velika plima:

neki je siluju kao i tada.



A ona će ipak rame ogoliti

samo za moje poljupce vruće

i djeca će naša Boga moliti

da preda nam sjajno uskrsnuće.

05.04.2025. 13:33



Wednesday, April 2, 2025

Glas našega opstanka



Glas nerođenih – glas našega opstanka



Središnji Hod za život je 10.05.2025. s početkom u 10:30 sati.

Počinje od Trga republike Hrvatske (HNK) i nastavlja se do Zrinjevca.



Molimo i postimo i prikazujemo:



1. na osobnoj razini: da ženama koje misle da žele napraviti pobačaj, naše molitve promijene srce i da ginekolozi samo potiču život, a ne da ga oduzimaju;



2. na javnoj razini: da se pobačaj u Hrvatskoj zakonski zabrani, da političari hrabro potiču život i da zagovornici ubojstva budu spriječeni u svojim namjerama;



3. za nas koji se borimo: da nam Bog da mnoštvo milosti da se odupremo sotonskim napadima i da mudro i hrabro budemo glas onih koji ne mogu govoriti u svoje ime 

Monday, March 31, 2025

Povijesni tijesak




Teško bilo nam je stići

na taj zdenac gdje se sreća pije.

Anđeli morali su sići

da se nagledaju kako zemlja zrije.



Nitko kao da i nema pojma, k'o da ne zna

što to znači sanjati je vjekovima,

zemlju, more, brda, barjak do nebesa,

slobodicu kao sestru milu koja baklju ima.



Svaka ova duša u pjesmi je borbe,

slaveći je, rađala se, umirala.

Stoljećima nastajale mirotvorne tvorbe,

težnja što je Domovinu umivala,



stoljećima, milenijima, biti mora.

Podizali se iz grobova pravednici

kada god je puklo iznad dvora

da se bore i da mole ovi ratnici



što su duhove nam predaka dozivali

da obnove san o Domovini: naša lijepa.

Niti jednoj zemlji nisu ljudi snivali,

samo njoj su sjale zvijezde, neprekidna okrijepa.



Tako pjevali se divni stihovi i ode,

formirali pravi san za nju na pravom terenu.

Pravi ljudi, pravo vrijeme, bile zgode

kad su djeve horvatovske pratile od Križa Jelenu,



i Tomislava, Zvonimira, Zagorku, i Katarinu,

svećenike, mučenice dara franjevačkih.

Moreplovca i težaka što je obirao maslinu,

ribare i djecu oko Gospe, suza djevojačkih.



Iz ta povijesnoga tijeska vjekovječitoga

izašla je ona kao teška ranjenica,

ali udahnula vonj slobode, srca riječitoga,

s kajdankom ljepote kao sanjalica



pa je spoznala da uvijek slobodna je bila,

kao ropkinja i ratnica iz borilačka sna.

Jer ta narav njena božanska je oda čila,

uvijek pjevnija i jača, Kristu vjerna sva.

31.03.2025. 21:00



Saturday, March 29, 2025

Zov nebeskih stvorenja

 


Svi stvorovi svijeta

ranim će jutrima buditi

mnoge ljude na slavu.

Duše nebeska leta

nikada ne znaju kuditi

već nude uvijek milostinju pravu.



One su izvori svetih želja,

nose u praskozorje svilene niti

kojima slava Boga putuje.

Od njih nema boljega učitelja

koji će ljubav tumačiti

svakome tko ih čuje



jutrima ranim, srca čista,

spoznajom nemirnih putanja,

dobroga sluha, naravi vedre

što teče iz Srca Krista

da usmjere sve staze lutanja

i ljudima Boga iznjedre.



Budi me, dušo s neba

da napustim svoje snove,

da živim ljubav i sreću

jer to mi jedino treba,

jer ljubav me životu zove

što ga propustiti neću.



To moj je život u Bogu,

to moje je nebesko stanje

gdje volja Njegova vlada.

U Kristovom Srcu sve mogu

jer uvijek mi daje poslanje

na stazama nebeska Grada.

19.06.2020. 05:10






Friday, March 28, 2025

ROZETA abc

 


ROZETA

poezija 16





Kazalo:



Blagoslovi putuju tišinom

Božanska romantika

2

Čaša Ljubavi

1

Da mi te je prostrijeti kroz dušu

Dodir noći

2

Govor Duha

1

Kao nekad

Klasje

Kušnje

3

Ljepota spasa

1

Povijesni tijesak

1

Rozeta

1

Svjetlo od svjetla

1

Tvoja molitva

1

Zov nebeskih stvorenja

1

Životna staza

1











Blagoslovi putuju tišinom



Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem i šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35





Božanska romantika



Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.



Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.



Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati



sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?



Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći



da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.



Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.



Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,



jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.



Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.



Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka



kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27




Čaša ljubavi



Ti oslobađaš me svakog zla,

grijeha što u sebi me razara.

Nije važno da l' sam patila

već da imam patnje dara.



Ti ne priječiš muke moje

već sačuvati me hoćeš čistom

da te moždane mi ljubav zbroje,

vjeru koju zovem svojim Kristom.



Nije važno što me muči u životu,

samo dok Te čujem, slutim

i dok vidim Ti ljepotu

što je tako žarko ćutim.



Molitva mi svakojaka,

al' je veza čvrsta s Tobom;

Ti si izvor svježa zraka,

ne daš meni biti robom



nevolja i izgubljenih želja.

Slobodna sam i u patnji,

mir me nosi moga Učitelja

od kojega nema zakon zlatnji.



Još je bolje kad je teško

jer u Tebi postojim još više

i ne mogu sastati se s greškom;

moje ime na Tvom križu piše.



Sav si predao se nama, meni,

Kralju vjekovječni, Stijeno časna

što mi sudbinu promijeni

jer si Duh i Hrana krasna,



jer si vjera moja, moje biće cijelo.

A nju nosim ja na duši,

ime moje potpuno je moje tijelo

u kojem se Tvoja rana guši,



na kojem su tragovi od biča

poput jezika od guje

što bi zavela me izobiljem kiča

da se Tvoja riječ preslabo čuje.



U tjeskobi svojoj vapio si

kao i ja usred svoga srca,

kao krvca pot je hlapio Ti

jer si za me pio čašu grča.



I Tebe su plaštem ogrnuli,

purpurom su ismijavali Ti moć,

na Te udarcima nasrnuli

da uvidiš samo mračnu noć,



a Ti šutio si, Ljubavi od meda

kakve nitko drugi ne doživi,

koju duša moja nikome već ne da,

koja niti zločince ne krivi.



Samo praštao si njima, neukima

dok su krunili Te oštrim trnjem

što na čelu odraz naših grijeha ima,

ispunjen si bio Ti božanskim zrnjem.



Ali Sine Čovječji moj u tišini,

kakva je to ljubav slavna!

Tako nevina i čista u tuđini

gdje joj niti jedna druga nije ravna.

28.07.2023. 03:32





























Da mi Te je prostrijeti kroz dušu



Mislio je da ću reći "Zbogom"

našem prijateljstvu, našoj nadi

kojima sam opijena kao drogom.

Ti me, Nebo, sad ukradi



da me Te je nosit' u zjenama sjajnim,

da mi Te kroz dušu prostrijet'

istom nadom s onim žarom trajnim

kojim nosim svoju kostrijet.



Da mi je sad reći sve,

u Tvom praštanju još tugom zanositi

svakom notom ove krasne sne

pa da mi je slavljem zarositi.



Mislio je da ću proći pokraj njega

kao tihi lahor, kao tren,

kao pokraj lanjskog snijega,

kao uzdrhtala, blijeda sjen'.



Ti mi, Nebo, podaj tu širinu

jer ja drugo nemam, samo žuđ

da doživim srcem Ti mirinu

radi koje dragi uvijek mi je tuđ



pa da i ja opet mognem zaploviti

u toj lađi koja nema kraj,

da me mogneš dragim zakloniti

pa da gledam očiju mu sjaj.



Tada on bi mene prepoznao

kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu

i moj život tad bi stao

na tom osunčanom i Nebeskom pragu.

subota, ‎9. ‎prosinca ‎2017. 15:23:36









Dodir noći



Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.



Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.



Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.



Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje



između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu



za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.



Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,



sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste



i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,



kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu



kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako



jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23








Govor Duha



Druga izlaza za mnoge duše nema

nego da podnašaju se strpljivošću.

Svakog dana neka nova tuđa anatema

rađa blagoslovnom, prokušanom blagošću.



Što se duši više pjeni jad i ljubomora,

to je manje sposobna za život pravi

i za osluškivanje joj Duha, ptica ili mora,

i ne čuje kad se neki stvor njoj javi.



Da joj rekne za te više, ljepše stvari,

makar i za tugu usamljenu koja čeka

da joj stane život il' za novu bol ne mari.

Da je zove pod obronke neba ili rijeka



i pokaže Boga Krista običnim govorima

kao što su riječi, šum, cvrkut ili tihi valovi.

Jer svi žele vidjet sebe pod lovorima

dok stvorenja časte Onog čiji svi su darovi.



Kiše slave Gospoda, i zvijeri Ga časte,

ptice poklone se Njemu svakog časa.

Jer On šalje sunce žarko, i oblake tmaste,

a čovjeku daje izobiljem da mu napuni se čaša.



Jer Bog šalje ljude, djevojke, djecu i dječake,

sve mladiće i sve starce koji nešto traže,

koji ne znaju ni tko se krsti u riječne brzake,

niti tko se preobrazi kao Biće voljeno, najdraže.



Na vrutke ih tihane vodi, dušu krijepi,

sve za život blag i za život izobilja vječna.

Jedan, Dobri, Istiniti, Pravedni i Lijepi

daje nadu, ljubav i za život vina tečna.

26.07.2022. 18:58









Kao nekad



Kao žena koja vjerno čeka

kao i nebo što me Hostijom hrani,

i kamen kao postelja meka;

i vrijeme, moji zbrojeni dani.



Njena je žrtva duboka, strašna

kao te jame od pijeska i trave.

Suza joj tiha, potajna, izdašna,

nebesa sred duše, beskrajno plave.



Pregažene kosti bezbroj puta,

kameni spomenik stoji teško i tvrdo,

ruka glavara čvrsta i kruta

i zakoni postaju mrtvo brdo.



Samo se ori pjesma za nju;

gdje god da dođem, ratnici kruže,

pjevaju stalno, za svaku pobjedu

i u porazu na nju bacaju ruže.



Od svega ostaje tračak dima,

sjećanje jarko k'o da bilo je sada.

Navali na me kao velika plima:

neki je siluju kao i tada.



A ona će ipak rame ogoliti

samo za moje poljupce vruće

i djeca će naša Boga moliti

da preda nam sjajno uskrsnuće.

05.04.2025. 13:33










Klasje



Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46







Kušnje



Neke pojave u duši ne podliježu mijeni

kao što i kosti srastu ponekada krive.

Čuvaj moju dušu na toj svojoj stijeni,

Isuse i Pravedniče ove zemlje sive.



U miru, kod sebe, štiti ono što je tvoje

da nam budu vječni dani blaženosti.

Pogledaj na uvijek prazne ruke moje,

štiti me u svome milosrđu i u pravednosti.



Neke pojave u duši uvijek nevolje donesu

što ih raznovrsne vile različito dijele

da bi spoznalo se po njihovom plesu

jesu li im pjesme crne, sive ili bijele.



Teško prepoznat je neke vještice od purpura,

ali ponekad sve duše lažnu im ljepotu vide.

To je rijetko, ali kada stigne neka takva ura,

povode se duše ravno da se ne postide.



Vilenjaci zato postoje u nekom grijehu

da bi bolja bila kušnja nebeskoga Krista,

da bi skrivala se il' u suzi, il' u smijehu,

i da konačno bi neka duša rodila se čista.



Hvala ti, Gospodine i voljeni moj brate

koji pravedan se predao za svakoga od nas,

dade život svoj za prijatelje i za druge svate

samo zato da ostvari nekad nedostižan spas.



Daleko od tebe bilo da mi dušu sad pogubiš

koja te je tako kriva, nepravedna dugo tražila

da bi te pronašla, da bi spoznala da ljubiš,

da bi kosti srasle, da bi žeđi napokon utažila.

26.12.2023. 04:25




Ljepota spasa



Lijep si, Kriste, najljepši od svega,

besprijekoran lik je Tvoj za mene

koja nisam znala ništa o stvarima burnim

jer me nađe usred bespomoćna bijega

već zarana, kad su prekrile me sjene,

kada plovila sam oblacima tmurnim.


Ti raščistio si nebo kišom, pljuskovima,

sasuo si na me Duh Tvoj strašni

kao mnoštvo spoznaja od svake strane.

Miješale se svete riječi s ružnim znakovima,

probile moj život, nemiran i strasni,

da bi ispunile moje srce, moje dane.


Bolesnoga uma kukavički pratitelji

jarom svojim držali me čvrsto kao jarci

kad navale tući se sa bijesnim psima;

košmari i noćne more kao prijatelji

skupili se da bi na me popadali udarci

od kojih je nastajala bizarna mi rima.


Pripovijedali su šale od kojih mi planu

jaka vatra što me proždirala sve do srži;

duša se od ljute boli povukla iz svijeta,

ali Duh je tada bio već na mome dlanu

da me blago pomiluje mjesto da me sprži,

da mi dade snagu mlada ptičja leta,


da otvori moje krnje srce, iscrpljeni um.

Tada mnogim darovima dušu mi pomaže,

ljubavlju i pažnjom, pečatom i pomastima

kojima si ovjenčao vjerom osjećaje, razum.

Dao si mi bijele ljude da me klonulu osnaže,

osokolio mi dušu, Kriste, mnogim počastima.


Lijep si, Kriste, Tvoja me ljepota liječi,

Tvoja mudrost nježna, Tvoja plemenitost

budi divljenje mi duše, strahopoštovanje.

Tvoja ljubav tu je, sva u meni, da me spriječi

da potonem bilo kad u staru vremenitost,

da popustim pred svim kušnjama u staro stanje.


Makar nisam duša od velikih djela,

najveće mi moćno djelo Ti učini

kada me prozove prije mnogih ludih djevica,

kada mi pošalje svoga Duha čista, bijela

na toj dubokoj i usamljenoj pučini

da Ti priđem bliže, da Ti budem miljenica.

17.04.2020. 10:45



Povijesni tijesak



Teško bilo nam je stići

na taj zdenac gdje se sreća pije.

Anđeli morali su sići

da se nagledaju kako zemlja zrije.



Nitko kao da i nema pojma, k'o da ne zna

što to znači sanjati je vjekovima,

zemlju, more, brda, barjak do nebesa,

slobodicu kao sestru milu koja baklju ima.



Svaka ova duša u pjesmi je borbe,

slaveći je, rađala se, umirala.

Stoljećima nastajale mirotvorne tvorbe,

težnja što je Domovinu umivala,



stoljećima, milenijima, biti mora.

Podizali se iz grobova pravednici

kada god je puklo iznad dvora

da se bore i da mole ovi ratnici



što su duhove nam predaka dozivali

da obnove san o Domovini: naša lijepa.

Niti jednoj zemlji nisu ljudi snivali,

samo njoj su sjale zvijezde, neprekidna okrijepa.



Tako pjevali se divni stihovi i ode,

formirali pravi san za nju na pravom terenu.

Pravi ljudi, pravo vrijeme, bile zgode

kad su djeve horvatovske pratile od Križa Jelenu,



i Tomislava, Zvonimira, Zagorku, i Katarinu,

svećenike, mučenice dara franjevačkih.

Moreplovca i težaka što je obirao maslinu,

ribare i djecu oko Gospe, suza djevojačkih.



Iz ta povijesnoga tijeska vjekovječitoga

izašla je ona kao teška ranjenica,

ali udahnula vonj slobode, srca riječitoga,

s kajdankom ljepote kao sanjalica



pa je spoznala da uvijek slobodna je bila,

kao ropkinja i ratnica iz borilačka sna.

Jer ta narav njena božanska je oda čila,

uvijek pjevnija i jača, Kristu vjerna sva.

31.03.2025. 21:00














Rozeta



S one strane zemlja, vrijeme, svijet,

puno grijeha i još više mnoga dobra;

neboderi, dvorci, neka izba ili klijet,

kula Babilona ispod sama neba obla.



Osjetilima unutarnjim duša moja diše,

visoka rozeta krasi poglede iz Katedrale

kao da je načinjena da nam anđeo nariše

kako gleda molitelj kroz prozore male.



Nije zato da umanji veličinu i mekoću

svega što je na toj zemlji dobro stvoreno

već da zvuke rezonantne osluškuje noću,

večerima kasnim kad je sve otvoreno.



Svaka blaga crta i sklad boja u nijansama

s vanjskim svjetlom ili bijelim kamom

i po neka višnja svijeća smirujuća plama

čine obred kontemplirajućom dramom.



Svoj toj veličini umanjuje se sve oblikom

kada duša pred ponizna Patnika sustane

koji najveći je od tog svega svojom odlikom

da oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.

30.04.2018. 03:52




Svjetlo od svjetla


Možda nisam noćas tvoja duša,

horizonti mi se otvaraju

mjesečevim odsjajima;

možda noćas Bog me strašno kuša

jer se brane sve obaraju

kojih ne znam da li ima.


Mjesečina slađa je od svih tunela

što ih sanjamo

i što imaju na kraju svjetlo;

ova noć je najljepša turneja

kakvima se klanjamo,

koje nam otkrivaju podrijetlo.


Mjesec se raspršio

iza tamna ruba,

iza tamna drveća;

život je dovršio

putovanja gruba,

slatku pjesmu cvijeća.


Još po neka gori svijeća,

limovi na krovu sjajni;

svjetionici su noći

kao što je svijetla sreća

koja krije mnoštvo tajni,

koja uskoro će proći.


Čemu da se divim,

što da slavim, ili koga,

kome moram zahvaliti

što baš sada živim?

Spasit ću te”, riječ je Boga:

Ovo crno nebo ću zaplaviti”.


U muklini duša moja odgovara

da se sjeća svih svanuća,

molitvi i uslišanja

i polako se otvara

jer i noć je ova nemoguća

ako nema svjetla danja.


I po noći smjelo hodi,

stvorio sam zvijezde za te

da za sunce doznaš,

da se raduješ slobodi,

da te moje misli prate,

da i mene prije spoznaš.”

05.09.2016.  01:50




Tvoja molitva


Sanjat ću te,

pokraj izvora života

noćas ću te naći,

sklanjati se u te

jer ti duševna ljepota

ravna svakoj plaći.



Sanjat ću te ove duge noći,

makar izgubila um

od prejaka ćuta,

makar i ne mogla proći

taj kameni drum

tvoga turbulentna puta.



Sanjat ću te jer ti snaga

vidi se u slabostima

i na djelu marljivome,

i u slijedu tvoga traga,

i u raznim datostima

od kojih se drugi slome.



To je kao nježna snaga majke

i upornost ratnika u boju

kakvu nosiš svakodnevno;

ti ne pripovijedaš bajke.

Mnogi vide ljubav tvoju,

da sve činiš temeljito, revno.



Sanjat ću te noćas obavezno

kao što u tebi moja nada cvate,

moja hrabrost, mladost moja.

Sanjat ću te odlučno i nježno,

nikom neću dati na te

jer sam vapaj i molitva tvoja.

19.12.2019. 20:47
























Zov nebeskih stvorenja



Svi stvorovi svijeta

ranim će jutrima buditi

mnoge ljude na slavu.

Duše nebeska leta

nikada ne znaju kuditi

već nude uvijek milostinju pravu.



One su izvori svetih želja,

nose u praskozorje svilene niti

kojima slava Boga putuje.

Od njih nema boljega učitelja

koji će ljubav tumačiti

svakome tko ih čuje



jutrima ranim, srca čista,

spoznajom nemirnih putanja,

dobroga sluha, naravi vedre

što teče iz Srca Krista

da usmjere sve staze lutanja

i ljudima Boga iznjedre.



Budi me, dušo s neba

da napustim svoje snove,

da živim ljubav i sreću

jer to mi jedino treba,

jer ljubav me životu zove

što ga propustiti neću.



To moj je život u Bogu,

to moje je nebesko stanje

gdje volja Njegova vlada.

U Kristovom Srcu sve mogu

jer uvijek mi daje poslanje

na stazama nebeska Grada.

19.06.2020. 05:10












Životna staza



Dok se golubovi obrušavaju

niz okno pa sve do trave,

pogled moj prati životnu stazu.

Na njoj se mladi ptići okušavaju

kako bi postigli visine prave;

ledi se vjetar na mome obrazu.



Iz jedne tišine u tišinu drugu

odlaze pozdravi duše prema svodu,

a čestica vraća se k meni;

vrane grakčući presijecaju prugu

koja me vodi daleko k rodu;

krošnja se trešnje već zeleni.



Uskoro cvjetovi bit će bijeli,

čitavu zemlju prekrit će lati

i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;

u daljinama netko se možda veseli,

u daljinama netko možda pati,

a tu, pokraj mene, samuje ćut.

nedjelja, ‎18. ‎ožujka ‎2018. 11:55:34












Popular posts