Poljane spasa

Znam da nećeš tugovati

ako odem poljanama neba

sve to dalje putovati

što se bliže Kristu stići treba.

I ja se u tome radujem

kada dođe, ako dozove me malo

šaptom što ga dugo čujem

da obnovi ono što je palo

kao što je pala narav moja

da se više uzdiže visoko,

kao što je čas da metanoia

dopire u dušu mi duboko.

Evo, kušnja kušnju stiže,

Krist me hoće, želi, traži

da se upinjem još bliže

dok me zahtjevima snaži.

Već ti ne znam niti reći

kakve sve divote pruži,

toliko već hoće peći

ova ljubav što mi spasu služi,

ova nadnaravna veličina

kojoj podlažem se lako,

obuzeta tom ljepotom Sina

što ne trpi srce mlako.

Bit će sve to drugo mi i novo,

nalik proročanstvima

što razabirem im slovo

koje slatka Duha ima.

15.10.2024. 18:08

Nova pravednost

Odlomci iz Isusove evanđeoske besjede na Gori 

Nova pravednost veća od stare

»Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.« Mt 5,20

»Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! 28 A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.  Mt 5,27

»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! 39 A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. 40 Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. 41 Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. 42 Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.« Mt 5,38-42

»Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44 A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45 da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? 47 I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?«
48 »Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« Mt 5,43-48

»Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. 23 Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?« Mt 6,22-23

»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« Mt 6,24

»Ne sudite da ne budete suđeni! 2 Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. 3 Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? 4 Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? 5 Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!« Mt 7,1-5

»Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. 14 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!« Mt 7,13-14

»Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mt 7,21

 

Snaga obećanja

 

Čime Duh se krasi ustrajanja?

Ta, u vjeri smo, a ne u gledanju.

Ne po tijelu, nego snagom obećanja

Krist nam Riječ je u raspredanju.

On sve govori nam što će biti,

što je bilo i što biti mora.

Biraj hoćeš li ga slijediti

prije nego osvane ti zora

nakon ove duge mračne noći

koja samo razne smrti sanja.

Svitanje će jasno doći

samo kada imaš pouzdanja.

Biraj dobro ili bolje,

to ti je sloboda krasna

što se drži Božje volje

da te spasi, sasvim jasna.

Vidimo svi poslije svega

da je bilo kako Isus nam je rekao

čija nam je laka riječ i stega

kojom Bog je svakome slobodu stekao.

Čvrsta stijena riječ je Boga,

obećanje mu je jače od mrkline,

mada nema glasa njegovoga;

glasno govori ti sred tišine.

U savjesti ga spoznaj, njega slijedi,

slušaj ga i prati, i ostani ustrajan.

Osloni se na obećanje što jedino vrijedi

jer ti nosi vječnoga života bijeli Dan.

14.10.2024. 08:56

Zatočeništvo

Investicijskim zlatom,

vrijednosnim papirima,

ophodnjama i klatom

po slavnim špancirima,

puni sebe i svojega 'ja',

erotike, vozila i časopisa,

zdravlja i prstenja,

slikovita krasopisa

životom putuju

zagipsanih lica;

vrijeme si kupuju

ljepotana i mudrica,

vodeći pudle

na lančićima,

žvačući nudle

po kafićima.

Najnoviji mobiteli,

bez njih sinovi i kćeri

nemaju svoje obitelji,

a srebrne dveri

uređenih vila

puste zjape.

Velika sila,

prave agape

hrane i pića,

izobilja sebičnosti,

nesretnih bića

i velike sličnosti.

Umjetnih suza kiša,

duše prepeglane,

tvrda srca od jaspisa

i nepce uvijek su gladne,

profinjena apetita

nad malim pladnjem.

Svatko Isusa pita

na pohodu zadnjem

što se mora i smije,

i gdje je napisao.

Siromaha grije

života smisao.

13.10.2024. 21:31

 

Ljubav u Bogu

Da ja nisam luda, vele,

ali malo luckasta normali.

Sa mnom stanje to ne dijele,

poput klaunova svak se sa mnom šali.

Ne vjeruju mojim godinama, niti riječi,

misle da mi zaljubljenost površinska,

da sam sanjalica koja se ne liječi,

kojoj treba mlaka pažnja poočimska.

Da se pravim pametnom, to kažu,

da mi izraz djetinjast i bez sve težine

koju život ponese kad ljudi lažu,

kradu ili jednostavno nemaju svježine.

Al' u tebi, Kriste, je moj spas,

moje breme lako što ga meni dade.

Mada tih i loš je često taj moj glas,

smeta sudionicima ponosne parade.

Pitaš da l' te ljubim, nešto malo.

A tko ne bi ljubio u Bogu Kristu

biće vjerno kojemu je do duše mi stalo,

s prijateljstvom za tu Ljubav čistu

što je nama Isus izoobilno prosipava,

kojom veže, lijepi svoje ribare i ljude!

Ako zlome blagoslov se prosijava,

kako ne bi kome nisu sve te riječi lude

jer sam za tobom ja, Bože, kao oganj lud,

kao divlji žar što iznad lišća pleše

za sve tvoje koji različitu nose ćud.

Nekad ludilo od ljubavi me trese,

a često je samo taj blaženi mir.

Jedno znam, da Božjom voljom tu se hranim,

da to nije samo osobni mi odabir

već ono što je jače i od čega se ne branim.

13.10.2024. 16:08

 

Opasnosti ateizma

 

Reći će ljudi teško je vjerovati u te bajkolike riječi navještaja Boga i dobrote njegove. Nalik su sanjarijama, naivno je to i pomišljati, a kako ne i vjerovati čvrsto.

Ali reći ću ti što je naivno i teško: misliti da čovjek može opstati na svoj način, u grešnosti i iskvarenosti, u materijalizmu, u ratovima; teško je riješiti se svoje zloće, egoizma, lažnoga humanizma koji uzdiže pojedinca iznad svih drugih umjesto da se osposobe grešnici, svi od reda, za suosjećanje prema ugroženima po bilo kojoj osnovi; teško je ne biti sebičan, ne biti pohlepan, ne uzoholiti se tako visoko da se smatraš objektivnim kritičarom samoga Boga Stvoritelja; teško je ne gledati požudom očiju i srca; teško je spoznati svoj grijeh, priznati istinu, sjetiti se iskrenosti ako je ikada i postojala u nečijem životu jer mnoge su odgojili lažima i prijetvornošću pa mnogi misle da tako mora biti; teško je prepustiti se čistoći, skromnosti, poniznosti u Gospodinu, prepustiti se u ruke Boga nevidljivoga; teško je shvatiti da postoji duhovnost iznad svake duhovnosti, a to je Sveto pismo, Tijelo Kristovo, Milost odozgo, crkvena učenja pa čak i dogme, naročito dogme jer teško je shvatiti da dogma i zapovijedi jesu osnova duhovnosti, prijedlozi za kontemplaciju, za ulazak u duhovni svijet, za susret sa samim Gospodinom Isusom Kristom, živim i dobrim.

Nakon toga, teško je čvrsto i snažno vjerovati, osloniti se, pouzdati se i zaboraviti što češće sve drugo, sve životne mehanizme osiguranja sebe i svoga života, svoje obitelji, svoje domovine, svojega poduzeća, svojega automobila ili računala, mobitela i tako redom. Vjerovati da te neće pogoditi teže nevolje nego da ti je spasenje na usluzi jer Isus je došao da ti pomaže, da služi.

Jer nisu Božje misli kao naše, niti su namjere njegove kao naše.

To znači klanjati se Bogu, služiti mu i vršiti njegovu volju, spasiti se.

„Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju (Gal 3,22).”

Psalam 105

Čudesna povijest Izraelova

Aleluja! Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
2 Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
3 Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

4 Tražite Jahvu i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
5 Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!

6 Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
7 On je Jahve, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

8 On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
9 Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

10 Ustanovi je kao zakon Jakovu,
Izraelu vječni savez,
11 govoreći: »Tebi ću dati kanaansku zemlju
kao dio u baštinu vašu.«

12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo,
i kad bjehu pridošlice u njoj,
13 išli su od naroda do naroda,
iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,
14 ali ne dopusti nikom da ih tlači,
kažnjavaše zbog njih kraljeve:
15 »Ne dirajte u moje pomazanike,
ne nanosite zla mojim prorocima!«

16 I on pozva glad na zemlju,
sve zalihe uništi krušne.
17 Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.

18 Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Jahvina ga riječ potvrdi.

20 Kralj naredi da ga driješe,
nárôdâ poglavar oslobodi njega.
21 Za domaćina ga stavi kući svojoj,
za nadstojnika sveg imanja svoga,
22 da velikaše njegove po volji uči
i starce njegove mudrosti da vodi.

23 Tad Izrael u Egipat uđe,
Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
24 Narod svoj umnoži veoma,
učini ga jačim od dušmana.
25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov,
da slugama njegovim opaki budu.

26 Mojsija posla, slugu svoga,
Arona, kog odabra.
27 Činjahu među njima znake njegove
i čudesa u Kamovoj zemlji.

28 Posla tmine, i smrknu se,
al’ prkosiše oni riječima njegovim.
29 U krv im vode prometnu
i pobi ribe njihove.

30 Zemljom im žabe provrvješe,
prodriješe i u dvore kraljevske.
31 Reče, i muhâ roj doletje
i komarci u sve kraje njine.

32 Mjesto kiše grad im dade,
ognjene munje po njihovoj zemlji.
33 Udari im lozu i smokve,
polomi stabla u krajima njinim.

34 Reče, i skakavci dođoše
i bezbrojne gusjenice s njima.
35 U zemlji im proždriješe svu bilinu,
proždriješe rod njihovih njiva.

36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji,
sve prvine snage njihove.
37 Izvede ih sa srebrom i zlatom;
u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

38 Odlasku njihovu Egipat se obradova,
jer ga od njih strah spopade.
39 Rasprostro je oblak kao pokrov
i oganj da se obnoć sja.

40 Zamoliše, i dovede prepelice,
nebeskim ih kruhom tad nahrani.
41 Hrid rascijepi, i provri voda,
pustinjom poteče kao rijeka.

42 Tad se sjeti svete riječi svoje
što je zada sluzi svome Abrahamu.
43 Puk svoj s klicanjem izvede
i s veseljem izabrane svoje.

44 I dade im zemlje poganske,
trud narodâ baštiniše,
45 da čuvaju naredbe njegove
i zakone da mu paze. Aleluja!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.