Tihe pjesme

 

Kad su umuknule pjesme moga kraja,

taj mi kraj već nije bio svoj.

Ništa više nije isto, niti duša koja zdvaja,

ja sam predala ti, Kriste, život moj.

Zbog nekih teških vremena koja dođu,

nisam više osoba od prije.

Mnoge nevolje su tu da prođu,

ali tuga velika se ovdje krije.

Bolesti je njen vrhunac, i životu blagom,

kao kakav polusretan završetak lošeg.

Predajem se tebi, svome Zaručniku dragom,

mada nisam tako vjerna kao pamet rose.

Stihovi se rastavili na sve proste glase

i na note što polovično se kriju.

Dolaze mi često vrapci da ih spase,

ovi isti koji trag od snijega sada piju.

Ništa nije tako čvrsto kao tiha nada,

bit će dobra slavlja i sve zore rane.

Moj si, Isuse, zauvijek usred Grada

u kojemu čekaš svoje drage izabrane.

20.11.2024. 12:01

Ime jeseni

 

Još uvijek jesenje lišće se spušta

kao da pleše po terasama i tlu.

A magla i nije onako tugaljivo gusta.

Vjetar zauzeo pozornicu svu,

rastjerao loše znakove neba i nevolja,

i kao da ispravlja onu nedavnu grešku,

kao da zna da želim postati bolja,

odaje se divljanju i divi se ovome smiješku.

Čeka se zimsko doba, čeka se snijeg,

a jesen će dugo još carevati poput dive.

Ne da se lako, ne da svoj visoki brijeg

što služi raspršivanju svakodnevice sive.

Već prošla su tri tjedna, duga i krasna,

od kada novim stilom ja živim i hodam

i ne znam za mnoga sjećanja časna,

i samo se Kristu ponekad odam,

a djeca ne trče, i društva ne viđam.

Preživjeti moram i ljeta, i zime

jer kao starost baš jeseni se sviđam

i ponekad šapućem tiho njezino ime.

19.11.2024. 16:51

Odluka

Ružni snovi, noćne more

pratile su mene mnogih noći

kada nisam znala zore,

niti svjetlo što će uskoro mi doći.

Bezvoljna je bila moja žrtva,

sve ti predah, ostadoh bez daha

i bez radosti tad kao mrtva

za koju si dao meni straha.

Doći će mi radost, sreća

kada shvatim taj svoj spas

u kojem je tvoja svijeća,

tvoja ljubav za sve nas.

Kada shvatim veličinu

podviga što držao me dalje,

kada nađem količinu

koju samo Bog mi šalje.

Nema više ovisnosti,

nema čvrstih uza,

osim ljubavi i nevinosti,

osim radosnica suza.

18.11.2024. 11:51 

Isusova kruna

 

I bez nadahnuća moga ti si Kralj,

ti si Krist u mome srcu i životu.

Tvoja kruna mi najsvetija, to znaj,

u njoj vidim božansku dobrotu.

Čitav svijet i svi puci, sva plemena

zovu se po tebi ljudskim bićima.

Nema takvih čuda, a ni tih vremena

kakva bila bi bez tebe u svim bitima.

Kada kruna na tvom tjemenu zaboli,

kada prolijeva se krv po tvome licu,

svatko vjeran podanik je tvojoj školi,

svakome je dati tebi svoju sukrvicu,

ti, ljepoto pobjede i slave, i Pastiru jaki

što kroz trnje probit će se u spasenje

izgubljenoj ovci, svakom stvoru kao sokol laki

koji nudi, daje vjernicima otkrivenje.

U tebe se, Gospodine, uzdam kao dijete,

jedina si moja baština ti, Kriste, Bože moj.

Najdraži ti, vječni korijenu i divan cvijete;

nemoj zapostavit nikada ti konop moj.

17.11.2024.15:42

Kraljevske bitke

Sjećanja tako ne ginu

kao znaci životne snage,

ona se nikada ne rasplinu

za Boga svoga, za svoje drage.

I još dok ne znaš na ovom svijetu

hoće li forca se vratiti ista,

više ne pratiš pogledom ptice u letu,

više se oslanjaš na ranjena Krista.

Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj

dok ne odlučiš da dosta sam zrela;

dok ne ukažeš na sadržaj moj

da pustiš me tada na svoja vrata bijela.

Naravno da nisam postigla sve.

U jednom trenutku nestade svaka bitka

i ja se poklonih poput Marije

pa život postade pobjeda pitka.

Nije grijeh ako te ne zanima nešto

od svega što se ponavlja neprestano.

Duša ti zna i srce ti kazuje vješto

kada je prekasno ili još rano.

A već iz svojih molitvi znaš

da svaku jotu pregledava Bog.

I uzima grijehe koje mu daš,

laća se ljubavnog posla svog.

Moj život je bio tako u redu,

a spoznah te kao najdraža kći.

I ostadoh uvijek u tome slijedu

gdje moja poslušnost ograda bi.

16.11.2024. 21:47

 

Poslije rata

 

Stresovi, munje i tihi kut

u kojemu nestaje nesreća svaka,

moj su stalan, stalan put,

moja je ravna, ravna traka.

I kada pronađem mir u kutu svome,

to je u duši, u srcu, i vani.

Svuda ima razloga da te slome,

ali uvijek su čitavi životni dani.

I lišće pada, ali ne šušti,

sve je to izvanjska slika.

I ljudi su sami, a dani su pusti,

a nema ni dobra, ni loša lika.

Mjerila su nekako drugačija

u teškim vremenima i ratovima.

A zemlja, pa ona je svačija

i svi su u pravu o etičkim satovima.

Postat ćemo živi grad duhova,

živi i nekako plastični,

svi ćemo biti jedna tvornica snova,

ali nećemo nikada biti slični.

A poslije? Poslije rata sve iznova.

Lišće će šuštati poput kiše

čiji se šum dugo neće čuti s krova,

a mnogima nikada, nikada više.

15.11.2024. 19:29

Bljesak nade

 

U mojoj slaboći, u nemoći mojoj

tiho me pratiš, jedini Bože.

U nevolji svakoj, bilo kojoj,

tvoja me desnica uvijek spasiti može.

Što hoćeš da ti učinim, zbori!

Za sve što mi dade hvale mi primi

dok srce ti moje jasno govori

da zna da su veliki moji krimi.

Koliko je trebalo ljeta proći

da naučim stav samo za Boga,

koliko je ljubavi moralo doći

da se prisjetim sveg jada svoga.

I da dobijem posebnu gestu,

i vjernost i pouzdanje u Stijenu

pa da krenem niz najdalju cestu

koja nema nikada toliku cijenu.

I da znam da nikada nisam sama,

mada mi to nekad najteže pada.

S tobom u društvu ne vlada mi tama,

čak i kad živi najmanja nada.

15.11.2024. 10:29