Sveti Petar

 

Iz Petrova govora

29 Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. 30 Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 31 unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:
Nije ostavljen u Podzemlju
niti mu tijelo truleži ugleda.

32 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33 Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 34 Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli:
Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
‘Sjedi mi zdesna’
35 dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim!

36 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.« (Dj 2,29-36)

Iz Prve Petrove poslanice

Glava 1

3 

Životna nada

Blagoslovljen Bog
i Otac Gospodina našega Isusa Krista
koji nas po velikom milosrđu svojemu
uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih
nanovo rodi za životnu nadu,
4 za baštinu neraspadljivu,
neokaljanu i neuvelu,
pohranjenu na nebesima za vas,
5 vas koje snaga Božja
po vjeri čuva
za spasenje,
spremno da se objavi
u posljednje vrijeme. (1 Pt 1,3-5sl.)

6 Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: 7 da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 8 Njega vi ljûbite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9 što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
10 To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11 Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima, koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 12 bî im objavljeno da ne sebi, nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nadà što se i anđeli žude nadviti.

13 

Poziv na svetost. Budnost

Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. 14 Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. 15 Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. 16 Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.
17 Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. 18 Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, 19 nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. 20 On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas 21 koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
22 

Ljubav

Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 23 Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. 24 Doista,
svako je tijelo kao trava,
sva mu slava ko cvijet poljski:
sahne trava, vene cvijet,
25 ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka.

Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.

Iz Glave druge

13 

Prema vlastima

Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, 14 bilo upraviteljima jer ih on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji dobro čine. 15 Doista, ovo je Božja volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnika. 16 Kao slobodni ljudi – ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloće, već kao Božje sluge – 17 sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite!
18 

Prema naopakim gospodarima

Sluge, budite sa svim poštovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. 19 To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. 20 Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo.

21 

Primjer Krista Patnika

Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim.

Sveti Irenej Lyonski

 

Sveti Irenej Lyonski, biskup, mučenik i crkveni naučitelj

Sveti Irenej iz Lyona prvoklasni je svjedok za Evanđelja. On je primio ovaj kanon od Polikarpa, neposrednog učenika svetog Ivana. Rođen je u Smirni, oko 130-te godine poslije Krista. Odgojen je u Smirni kao učenik biakupa Polikarpa. Godine 177. bio je prezbiter u Lyonu, a kasnije i biskup. Napisao je prvi prikaz svega poklada kršćanske nauke i tako postao „ocem kršćanske dogmatike”. Mučeništvo je podnio oko 200.godine.

Irenej je, prema Euzebiju, između ostaloga, napisao djelo o razobličavanju i pobijanju krive gnoze –„Adversus haereses”, a također je sačuvano i djelo „Za dokaz apostolskog navještaja”.

Općenito je Irenejevo djelo prvorazredni izvor za crkvenu povijest i književnost jer je pisac crpio svoje znanje o gnosticima (gnoza – znanje je najveća moć i vjera) iz samih njihovih djela. Pisao je protiv gnostičkoga krivovjerja i njegovo djelo predstavlja također i prve temelje znanstvene crkvene teologije. Irenej je prvi teolog koji gradi svoje učenje izričito na Svetom pismu Novoga zavjeta, ne samo Starog.

Irenej je dotukao gnosticizam i utemeljio katoličku teologiju. Tertulijan je, kažu, dao formu katoličkoj teologiji, a Irenej je dao sadržaj.

Irenej nije filozof i zato ne mari za dokaze iz svjetovne nauke, nije pod utjecajem svjetovne filozofije već je biskup i teolog i oslanja se na simbol vjere i u kršćansku tradiciju, uzimajući u obzir u prvom redu one istine u kojima su se gnostici razilazili od katolika: stvaranje, jednobitnost Sina i Oca, otkupljenje, uskrsnuće. (napomena: teolozi se služe teološkom filozofijom u svojim raspravama).

Irenej inzistira na jednoti Božjoj protiv gnostika koji su učili da uz najvišega Boga ima i Demiurg kao manji bog. U dokaznom postupku Ireneju je glavno oruđe Sveto pismo što ga je imao na raspolaganju. Nije se upuštao u spekulativnu refleksiju Pisma (kao što su to činili gnostici, nego prijanja uz Sveto pismo na temelju onoga koliko ga je poznavao iz vjere Crkve. U tom smislu Pismo mu je temelj teološke refleksije.

Irenejev teološki interes usmjeren je na Krista i spasenje, skroz je usmjeren soteriološkom cilju. Brani pred gnostičarima jedinstvo Starog i Novog zavjeta i to u svjetlu utjelovljenja koje postaje središnji stožer velikog luka koji spaja povijest čovječanstva od stvaranja i grijeha sve do konačnog Kristovog pojavka (paruzije). Tu povijest on promatra kao progresivno odgajanje čovječanstva koje je započelo u samom času stvaranja i nastavlja se tijekom Starog zavjeta: u prvo doba čovjek se morao odgajati za izvanjsku stegu. To je bio Zakon. Tek u drugom dobu čovjek je postao sposoban djelovati slobodno, u svjetlu Evanđelja. Kroz različite etape i na različitim stupnjevima čovjek se razvija djelovanjem Logosa i Duha Svetoga, nadvladavajući protivnosti demonskih sila te tako ostvaruje u sebi puninu onoga čovjeka koji je stvoren na sliku Božju i određen da postane Bogu sličan.

Ova monumentalna soteriološka vizija (po uzoru na Svetog Pavla) ostvaruje se preko Starog zavjeta, utjelovljenja, Crkve i konačne paruzije. Ljudi su stvoreni na sliku i priliku Božju. Po grijehu Adamovu postali su smrtni i izgubili priliku Božju. Krist je, kao novi Adam, došao da nas sve otkupi i povrati onu izgubljenu priliku Božju, da ljude pobožanstveni. Krist nas je otkupio svojom krvlju. On je obnovio sve u sebi i ima trojaku ulogu: a)objavitelj, b) otkupitelj, c) obožanstvitelj. Ovom spasenjskom vizijom Irenej se s pravom smatra teologom povijesti. Spasenje čovjeka nije za njega oslobođenje duha od tjelesnog svijeta, kao što su htjeli gnostici, nego oslobođenje upravo samog tjelesnog svijeta.

Marija je prema Ireneju sudionica našeg otkupljenja. Ona je po svojoj poslušnosti rekapitulirala neposlušnu Evu, Kao što je Krist Adama. Irenej ne upotrebljava izraz „Bogorodica”, ali ipak svjedoči o vjeri u Božje materinstvo Blažene Djevice Marije......a u Crkvi postoji novo rađanje koje je označeno i koje je započelo djevičanskim rađanjem Marijinim koja je po sili Duha Svetoga rodila „ujedinjenoga Boga i čovjeka - pokazao je novo rađanje da, kao što smo po prijašnjem rađanju baštinili smrt, tako da po ovom rađanju baštinimo život.” (Adv,haer. 5,1,3) Jer, kako će čovjek prijeći u Boga, ako nije Bog u čovjeka? I kako će napustiti rađanje za smrt, ako ne kroz novo rađanje, koje je čudesno i neočekivano dano kao znak spasenja, a to je preporađanje po vjeri iz djevice? (Adv. Haer. 4,33,4)

U ekleziološkom smislu govor o djevičanskom krilu Crkve: treba razumjeti Ireneja na tom mjestu o Mariji: „Očitovali su proroci ujedinjenje Božjeg Logosa sa stvorenjem: Logos će biti tijelo, Sin Božji, sin čovječji. Čisti će čisto otvoriti rodnicu koja preporađa ljude za Boga, a koju je on sam učinio čistom; postavši ono što smo mi, ostaje Bog jaki, i njegovo je rađanje neizrecivo.” U tom smislu Irenej govori o Crkvi – majci.

Dokaz istinitosti Crkve za Ireneja jest apostolstvo crkvene predaje. Heretička nauka ne može biti istinita jer je nova i ne dolazi od apostola. (Bože, hvala ti za Ireneja). Jamčevinu za apostolsko nasljedstvo pruža neprekinuti redoslijed biskupa u pojedinim Crkvama. Dovoljno se je samo ograničiti na redoslijed najveće, najstarije, svima poznate rimske Crkve koju su osnovali Sveti Petar i Pavao što se odražava u tekstu koji tumači da je rimska Crkva u tumačenju kršćanskih istina nezabludiva jer je vodi Duh Sveti. Povijesne činjenice potvrđuju da su se sve Crkve doista obraćale Rimu kao mjerilu pravovjerja. Irenej tumači da se u učenju rimske Crkve nalazi pouzdan temelj za apostolsko učenje. Time se odbacuje gnostička krivovjerna proizvoljnost.

Što se tiče opsega novozavjetnog kanona, Irenej je prvoklasni svjedok za Evanđelja. (Pavić – Tenšek, Patrologija). 16.06.2024. 19:15

Na brežuljku Fourvière, u starom dijelu Lyona, nalazi se danas crkva sv. Ireneja koja čuva trajnu uspomenu na njega. Na ulazu u kriptu te crkve stoji natpis: ''Tu je kriptu dao sagraditi sv. Pacient, lijonski biskup u V. stoljeću, na mjestu gdje su sv. Potin i sv. Irenej poslani u Lyon od sv. Polikarpa, učenika apostola Ivana, sakupljali prve kršćane. Tu su bili pokopani brojni mučenici.'' (Laudato TV)

Irenej je u biskupstvu 178. godine naslijedio Potina, koji je podnio mučeništvo pod Markom Aurelijem. Po predaji Crkve mučenik je bio i sam Irenej, kao i sv. Grgur Turonski. Ovaj posljednji izričito tvrdi da je Irenej "život završio mučeništvom". Bilo je to za Septimija Severa i njegova progonstva kršćana 202. i 203. godine. Grgur piše: "Irenej je pokopan u bazilici sv. Ivana, pod oltarom". Ta je bazilika tijekom vremena promijenila svoga titulara, te je postala bazilikom sv. Ireneja. U vrijeme hugenotskih ratova u Francuskoj bila je 1562. godine opljačkana, a njezine su relikvije bile obesčašćene.

Papa Franjo, svetog Ireneja je 21. siječnja 2022. proglasio crkvenim naučiteljem. (Wikipedija)

U ime biblijskih proroka

 

Mnogi govore da mi, katolici govorimo ono što su nam rekli da kažemo i da su uistinu duhovni ljudi samo oni koji govore u svoje ime, a ne ponavljaju olako tuđe riječi.

Na žalost, oni koji ponavljaju kao papagaji zaista su mnogobrojni, ali nitko od tih ljudi se ne bi mogao dičiti nekom duhovnošću.

Svatko, doduše, ima neki odgoj i nekakvo obrazovanje koje se može i zapustiti i zaboraviti, ali ako je čovjek nešto naučio zaista, to znači da je usvojio ono što je dobro shvatio i dobro razumio od pametnijih glava i od starijih od sebe.

Nadalje, postoje kod ljudi i prisilne misli i radnje te tako čovjek često ponavlja u sebi neke stare izreke, staro ili novo od svega onoga što mu se usjeklo nekako u pamćenje, a da istovremeno uopće ne promišlja što govori.

Mi, svi ljudi zaista volimo ponavljati ono što čujemo.

Zbog toga se događa da živimo u nekoj vrsti samozavaravanja, da se izgubimo u moru riječi koje čujemo svaki dan, a ponavljaju nam se u mislima. Često pokušavamo uzimati još više informacija kako bismo se izvukli iz toga nereda. Time se gubimo još više i dobro smo svi naučili kako svaka laž može postati uvjerljiva ako se često ponavlja.

Svjesni smo da ljudi ponavljaju neke tuđe riječi, svjesni smo da i mi to mislimo i činimo, ali se ne znamo snaći u tome.

Zato volimo tehnike opuštanja i pražnjenja, a pri tome samo uzimamo neke drugačije informacije kojima si namjerno peremo mozgove.

Bez Duha Svetoga se nećemo izvući.

Duh Sveti se zove Životvorac, Branitelj, Navjestitelj Istine. To zna svatko tko je među katolicima barem kratko pohađao vjeronauk.

Duh Sveti diže ljude iz pepela, daje nam darove razlikovanja istine od svega drugog. Daje nam snage, volje i vremena za molitvu, neizrecivim se uzdasima zauzima za nas dok pokušavamo moliti. Tako nam odvede misao u pravom smjeru, ravno i bez prisilnih ponavljanja. Molitve nisu prisilno ponavljanje, to valjda nije potrebno naglašavati. Svaki je vjernik i katolik pozvan razgovarati s Gospodinom iskreno, otvoreno i ponizno. I redovito.

Istina je da katolici ponavljaju ono što su čuli jer puno toga iskreni molitelj koji osluškuje može čuti od Duha.

Proroci Staroga zavjeta su čak počinjali svoje izlaganje na taj način:

„Dođe mi riječ Gospodnja”, a završavali bi odlomke svojih govora riječima koje znamo: „Riječ je Jahvina”, ili „Jahvina su usta govorila.”

Današnji katolici također se slično odazivaju na Sveto pismo: „Riječ Gospodnja – Bogu hvala” ili kad se čita Evanđelje, odgovaramo: „Slava tebi, Kriste!”. To znači da smo poslušali u pobožnosti, da smo čuli ono što smo čuli i da smo spoznali barem neku sitnu poruku iz Pisma.

Ta poruka je Riječ, to je naš Bog kojem se klanjamo.

Uzgred, Isusa su farizeji optuživali da je lažni prorok.

Isus bi na te optužbe odgovarao da bi on zaista bio lažni prorok kada bi govorio u svoje ime, ali da govori u ime Oca nebeskog koji ga je poslao te se predstavljao kao Sin Božji. Pravi problem je za farizeje nastao kad je Isus rekao da su on i Bog Otac jedno te isto, jedan Bog.

Dalje, u Ivanovom evanđelju, glava 17, Isus moli Oca da sačuva sljedbenike i apostole od Zloga i da želi i moli da Isus i apostoli budu jedno kao što su Isus i Otac jedno te da i oni budu jedno te isto sa svakim koji povjeruje riječima apostola i Pismima. To je Katolička Crkva, to su sakramenti, tu svi govore kao jedno, a u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Taj i takav govor zove se ili svjedočanstvo ili navještaj, ili prorokovanje.

Sjetimo se još da je Isus zamolio narod i farizeje da barem povjeruju njegovim djelima koje čini po Ocu, ako već nisu u stanju povjerovati samom Isusu o kojemu im je već i Mojsije govorio.

I, na kraju, ako se odrekne svega, prorok je prepušten Gospodinu, jednako kao i bijedni siromasi koji se mogu pouzdati i osloniti samo na Isusa.

A ako su Isusa optužili, progonili i razapeli te tako i ubili, isto će učiniti i s prorocima, navjestiteljima i svjedocima vjere katoličke. To je nama u Lijepoj našoj Domovini dosta poznato, taj povijesni križni put.

Ali, nakon tri dana – Isus je uskrsnuo od mrtvih i nakon izvjesnog vremena kad se dao vidjeti od mnogih svjedoka i nakon što se sastajao s apostolima svake sedmice, nedjeljom, uzašao je k Ocu koji ga je postavio sebi s desne kao Pravednika u vječnu slavu.

Tada je uslijedio i rođendan Crkve naše: božanstveno poslanje Duha Svetoga na Crkvu, odnosno na apostole i narod koji se našao u blizini.

26.06.2024. 09:17

„Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio 2 do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome.
3 Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem.
4 I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo »koje čuste od mene: 5 Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.
6 

Uzašašće

Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« 7 On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. 8 Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.« (Djela apostolska, glava prva, 1-8 redak i sljedeći.).”

Družba vječnih pjesnika

 

Dijelio je tebe, Kriste,

darovao mi posinstvo

da bih bila klase iste

s kojom dolazi jedinstvo;

postadosmo s Duhom jedno.

Rekoh ne mogu se izgubiti,

vratiti u stanje bijedno

jer te moram izljubiti

svaki put kad silaziš

i dok te blagujem,

iznova mi prilaziš

da te s njim oplakujem.

Da se uskrsnuću radujemo

duboko iznutra,

kao djeca plandujemo

čekajući sutra.

Ne znam gdje sam tu,

ali znat ću gdje mi duša

stanuje na rajskom tlu

što strpljenje moje kuša.

I, kada otprhnem lako

kao što se rastaje i dijete,

naći će me biće svako,

čak i oni što mi prijete.

Spoznat ću po tajnom znaku

i po imenu tom što ga dadoh

dok još bijah dušik zraku

to posinstvo u kojega padoh.

Molitva je svaka svoja,

ali ova bit će samo mir i red

koju zbori službenica tvoja

da sačuva anđeoski slijed

neraspadljivoj si bivstvenosti

što u ljubavi je prepoznala

već odavno takve nevinosti

što je Djeva nam zauvijek dala.

25.06.2024. 17:28

Prijestolje ljubavi

 

Velika su mnoga očekivanja

u tom društvu različitih ljudi

koji drugom žele sama okivanja;

to je pjesma koja me sad budi.

A ti, jedini mi, znaš da volim tiho,

da slobodu primam, da je dajem

kada zagrlim te lakim stihom

il' kad se za ljubav tvoju kajem.

Zahvalna sam Bogu za te,

često i ne razlikujem te od Sina;

bojim se da tvoje nježne ruke pate

kad promatram ljubav svih visina.

Znaš da ljubim, kako Petar triput reče,

skrušen silnim zapitkivanjem,

tužan kao da ga sve to peče.

Zarobiše ga okivanjem

kad bijaše predan u nemoći;

vezala ga ljubav okova i spona.

Tako siguran je bio i u mrkloj noći

da ga neće obuzeti kušnja ona.

I u molitvama tebe znam,

od tih dodira duša mi treperi,

srce mi je kao trnje ili vrući kam,

oštra strijela snagu moju mjeri.

Mir se spušta kao plamen Duha

i na moje misli, i na moje tijelo.

Često sjetim se i svadbenoga ruha

što ga čini naše zajedničko djelo.

Kriste, Bože, zar za sebe slušam zvona

zbog kojih se iznenada trzam u taj čas.

Tebe slušam i ne želim skinuti te s trona,

prijestolje mi ljubavi, agape za sve nas.

25.06. 2024. 03:58

Sladak život

 

Spustila sam svoje mreže,

pokrpane malo,

i predala molitve svježe

koliko je stalo

u te vremenske okvire

koji kneževati hoće,

ali rogovi im vire

rad' moje slaboće.

Stoga molim jače,

svjesnije i revno,

svaka koji plače

blagoslivljam dnevno.

Sve njih šaljem van,

van iz moga vidokruga

jer u Kristu imam stan

poput lanetova luga,

ali obaveze tvore,

zovu neprekidno

da mi se zatvore

obzori i polje vidno.

Kao da te ne znam

i tvoje strpljenje sa mnom;

moje mreže i moj plam

uvijek stignu za mnom.

I gdje ljeto stanuje,

tu je i naš dom.

Srce mi ne samuje

niti kad je mreža lom,

niti kad možda ne grizu

skakutave plave ribice,

niti kada sporo stižu

od te jave ptice.

Ta, sve je to u nama

jer smo skitnice u svijetu

koji nema toga plama

i ne poznaje poetu.

Sve ti dajem, Isuse, Bože moj

da načiniš što te volja;

za te ne odustaje ni sluga tvoj

rad' života slatka, bolja.

24.06.2024. 14:51

Organizam svjetlosti

 

Kršćanska vjera u procesu stvaranja svijeta

Nadogradnja postoji za živo ljudsko biće, biće koje se nalazi u svjetlu i osjeća se tjeskobno kad spozna da je negdje tama jer kad jednom okusiš život i svjetlo, tamu više ne želiš podnositi, mada si većinom i ti sam bio u toj tami.

Život i svjetlo je ono što raste i što se množi, to je gradnja koja je samo jedan detalj u kompleksnom procesu stvaranja.

Bože, Gospode, mi svi kažemo da si stvorio svijet, da si stvorio čovjeka, a ne vidimo da ti to sve i sve nas još uvijek stvaraš. Ti stvaraš svijet, ti stvaraš od nas i svega što je tu, stvaraš kraljevstvo nebesko.

Opeke nisu žive, one su stvari koje ljudi slažu i lijepe jednu na drugu. Tako, opekama je svejedno jesu li na tlu ili su element nadogradnje na nekim drugim opekama.

Ali čovjek! Čovjek je remek – djelo, živ je i ispunjen svjetlom, on je svjestan da raste i sazrijeva te da sam doprinosi svom rastu i sazrijevanju, svojoj nadogradnji u zajedništvu.

Kakva Milost!

Dok ti, Bože, gradiš kraljevstvo još od početka svijeta, svijetlu građevinu živih ljudi, mi istovremeno, u životu s tobom, gradimo svijet i sebe, i naše zajedništvo, zajedno s tobom u suradnji, u kojemu težimo biti jedno.

Ti si Svjetlo, ti nam daješ da vidimo ono što ćemo biti i što postajemo. To je naša vjera koju si nam ugradio i pomoću koje slažemo opeke naših života i zajedništva.

Bože, kad ne bi bilo vjere, ništa ne bismo znali, ne bismo imali život i svjetlo, bili bismo nesvjesni poput opeka kojima netko manipulira.

Jer ti ne želiš, Isuse, nesvjesne ljude iz tame, tama nema ulaza u kraljevstvo nebesko.

Stoga naše svjetlo moralo bi jačati i širi se po svojoj prirodi iznad svakoga očekivanja jer Svjetlo si ti, a znamo da si u prvom redu Izobilje.

Mi ćemo rasti jer imamo izobilje života i izobilje svjetla pred nama i u sebi, a ti ćeš nas uvijek iznenađivati sve većom količinom i kvalitetom života. Patnja u tome kraljevstvu što ga gradimo dolazi stoga što ljudi rastu iznad svojih očekivanja i vjerovanja, to su ostaci staroga prebivanja u tami, to je bolno proživljavanje nadogradnje jer što si više u svjetlu, to više boli tama kad se dogodi, to je sazrijevanje.

„Ja sam došao da svjedočim za istinu (Iv 18,37).”

Ipak, svjetlo u kojemu hodamo, svjetlo vjere trenira nas, vježba nas i podučava dok Isus moli za nas Oca nebeskoga da nas sačuva od tame.

Kršćanska vjera, dakle, nije samo nekakva religioznost za zabavu i zavaravanje, to je organ, važan organ čitavoga našeg organizma. Ujedinjeni smo tom vjerom s Isusom, raspetim i uskrslim. 24.06.2024. 10:38

„Došao sam zato da život imaju,

u izobilju da ga imaju (Iv 10,10).”