38. DJEVICA MJESEČINE abc
poezija
44
Kazalo:
Anđeo nutrine
1
Blagoslov srca
Božanske vlati
2
Čas molitve i posta
2
Dašak ideale
Dijete Oca svoga
Djevica mjesečine
Dobro jutro
Dodir noći
Dopuštenje
6
Getsemansko vrijeme
1
Homilija
Homo nihil
2
Jedini Dan
Jesenji cvijet
Jubileji rastanaka
3
Kad bih ti pisala
Kočija od snova
Kraljica dobrih pastira
Kristov život
Križevi slave
5
Moje čekanje na Mudrost
Mračne bitke
2
Naše noći, naše zore
Neprobojni zid
2
Ogrlica slobode
1
Paprena sol
Prah vremenitih posljedica
Prozračna poema
Pustinjska osama
4
Rane zla
Ratničko pleme
2
Silazak Milosti
Sjaj pravednosti
Svjetiljka srdaca
3
Tempo
Tijelo Kristovo, spasi me
Trajna slutnja
3
Vječni rod
1
Zaljubljena djeca
Za mene ćeš ljude loviti
Zamračeni prozori
Zračenje Duha
4
Žrtveno Janje
1
Anđeo nutrine
Širine i visine,
dubine i prostranstvo
kojim nebo sine
probuditi poganstvo
na naš novi svijet, i bolji,
veće dobro od dobara,
a sva ona su u Božjoj volji,
sve to meni vidik stvara,
ali vodi me i u dubine
značenja i dirnutosti
što mi se iz peta vine
sve do zadnje kosti
pa prostruji prsnim košem,
strukom zakucanim
u tim prilikama, grijehu lošem
kao kušnji pridodanim,
tada stigne sve do cilja,
do mog srca stisnutoga,
i proširi klijetke milja
da ugoste Boga moga.
Svaki drhtaj takav molitveni
kontemplacije mi u tišini
i u miru, kao uzvik ishitreni
nastani se u nutrini.
I moj Anđeo sigurnost daje,
da je znak to nebesnika, reče,
koji vjeru plijeve, zalijevaju i gaje
dok me iz dubina mirnih srce peče.
Tako uzburkano kratko stanje
dolazi sa prošlim spoznajama
koje pronašle su isijanje
prema mojim unutarnjim odajama,
toga trena kada Anđeo me tješi
koji mirom onim kraljuje kraj mene.
Nosi prošnje Bogu da ih riješi,
a ja ću za Križem da mi duša već ne vene.
28.09.2024. 13:59
Blagoslov srca
Imam prijatelja samo jednog,
ponosna i zahvalna na tome
usred ta života divnog, bijednog.
Zahvaljivat ću do kraja Bogu svome.
Puno više vrijedi to za mene,
više nego tisuće svih licemjera
čija srca zbore tiho, k'o iz sjene,
da je solidarna zajednička vjera,
a duša im govori o strahu,
i o sablažnjavanju nada mnom,
svjesnom da sam slična prahu,
da ne valja ni moliti sa mnom.
Misle da ne vidim sve te duše,
skrivaju se, bježe, boje se i trče,
odlaze u tamu i tako me sruše
da me moraju tješiti zvuci koji krče
iz očiju njihovih, iz dušnika suha,
iz tog stava tijela i izraza lica.
Narod često nosi zajednička ruha,
kao jaje jajetu njihova mi slika.
Nije teško znati misli sve u Kristu,
Kralju solidarnosti na djelu.
Treba sačuvati haljinu tu bijelu i čistu,
treba donijeti je Bogu sasvim cijelu.
Blagoslovio te, stranče, Gospod Bog,
predao ti srce moje za sve tvoje svrhe,
postavio te na ležaj u svoj sveti log,
dao ti da gledaš najviše mu vrhe
pa da ti se namjera poštena pozlati.
Sve tvoje slaboće nek ti budu spas
kod onoga što prašta i kad za te pati,
nek ti bude blizu taj nebeski glas.
29.09.2024. 13:36
Božanske vlati
Bog je svima dao
Duha Sveta,
život vječan ti je slao
da ti bude meta.
Srcem traži
i ne gledaj u zle čine,
jezik blaži
ne kazuje opačine.
I sam dobro znaš
da ti duša leti,
da je duh ti kras
da te čitava posveti.
Nosit ćeš i tijelo
koje ne bi prepoznati,
tvoje biće cijelo
rođeno je od božanskih vlati.
Krist je Bitak
svega što postoji,
njegov Svitak
tvoje strune kroji.
Duša tvoja ima sluha,
a tvoj Bog je Ljubav žarka
koja čezne zrno posluha
što tumači svima naša Majka.
Nikada ti nećeš čuti
te nebeske glase
dok ti život ne nasluti
da su ovdje da te spase,
da ti sreća vječna bude.
Vjerovati treba Boga,
a u njemu drage ljude
usred sveta srca svoga.
17.09.2024. 09:40
Čas posta i molitve
Naše oštro, bolno svjetlo, Veliki Svećenik,
sav u sjaju svjetlosne i nedužne kupelji svoje
pokazao mi danas kakav li sam osviještenik
na pragu senilne, ali bogate punine moje,
poput sive starice ispod ispeglane kože bijele
koja sakriti tom svjetlu ništa ne može,
ni bubrege, ni srce, niti ruke što bi živjet' htjele.
Tako gledaš ti u vječnosti, jedini moj Bože!
Ako ti je oko svijetlo, ti živiš u divnom Edenu,
i ništa ti nije teško, i sve radosno je i lijepo.
I opraštaš vatri spaljivost, a čekanju zimu ledenu,
i u Duhu, i u Istini ti srce nije slijepo
neg' uživa pregled širokoga horizonta,
mane s neba, Pisma što se javlja, Aronova štapa,
sveta po svom kovčegu i proročanstvu
s kojime se svećenička razapetost stapa,
ali puno jače svijetli i više bjelinom bliješti
na tom križu svetome u tmini i tjeskobi.
A ne, ne vidimo dobro u toj ljudskoj svijesti,
u tom kvarljivome svemiru što nas robi.
Neposluh i pobuna ne daju nam blizu slona
što je simbol poganski za veličinu.
I surla je tu, i rep, a sve istina je ona
dok raspravljamo tko bi prvi ući u pličinu.
Tko će ponijet' moje grijehe i opačine
u to blato nalik sumpornome jezeru?
Slava je u poniženju, u postu od splačine,
u molitvenom vapaju što te, Kriste, ište vjeru.
06.08.2024. 22:22 (In honorem fs)
Dašak ideale
Vrijeme unatrag mi plovi
da mi uspomene vrati,
slike svijeta sve su više grube.
Duša mi se, Kriste, za te lovi
da si dah života ne potrati
kao galebovi koji više se ne ljube.
Stare slike ne bijahu savršene,
ali uvijek bi sačuvale dašak ideale;
provlačila se ona kroz sve riječi,
kroz sva djela i sve dane, noći snene.
Srce ljubilo je i naznake male
kao da je znalo da se s tobom liječi.
Sjećanja se zapisuju i čvrsto se urezuju
tamo gdje ni bure do srči ne dostižu,
od mene ti činiš sasvim drugo biće.
Spomenari se ispišu, rišu se, uvezuju,
al' se sreća i sve boli najdublje nanižu
gdje se topi samo tvoje nebesko piće.
Povela bih s nama samo galebove
koji su me ispraćali kao simbol naš,
zaljubljeni, slobodni i vječni mom životu
da im nudim od svježine nove
kako bi u spomenima našli spas
i pronašli opet što je ljubim tu divotu.
Hvala, Bože, Kriste moj, Pastiru svijeta
što me držiš čvrsto za svoje revere,
što me vjerno ljubiš sve to više.
Ptice će se naći nakon svoga leta
sve u nama gdje ne dopiru nevere,
ljubit će se vječno kad prestanu kiše.
18.09.2024. 17:48
Dijete Oca svoga
Ti, najjasnija tajno;
ti, dijete Oca svoga,
sunce i zlato sjajno,
slobodo srca moga,
zovem te imenima
koja mi ostavljaš
da znam te po njima,
da me ne zapostavljaš
nikada, nikada.
Sve tvoje objave
djeca su mlada
kada se jave.
U snu mi daješ,
na javi još više
i dobro me poznaješ,
svaku kap kiše.
Više te ne sanjam
kao nekada, davno
jer stalno se klanjam
tajno i javno;
u nutrini se divim
izvana dok te pratim
putovima krivim
da grijehe skratim,
da prije te sretnem
razdragana, mirna,
da sebe ne smetnem
s uma ti umilna.
Kao dijete trčim,
stazama jurim
i dračje krčim,
sve više žurim,
mada ni ne znam
što želim naći
jer hrabrosti nemam
u srce ti zaći.
Možda naiđem
na iznenađenje
kad bliže ti priđem
s tim raspoloženjem.
Što bliže ti si
u mome životu,
to viši su klisi
za tvoju dobrotu.
Vodi me bilo kamo,
u predjele neznane
gdje sunce je samo
i staze zvjezdane.
Sve je u redu,
u nizu, u skladu;
po jasnom slijedu
ka nebeskom Gradu.
Jer ti me obasipaš
divotama svojim,
život mi rasipaš
da te se bojim.
Ti si realnost,
neprekidan boj;
ti si mi stalnost,
Gospodine, Isuse moj.
15.09.2024. 15:55
Djevica mjesečine
Djevo okrunjena
za dan uskrsnuća,
mjesečino rumena,
poemo pjevajuća;
divni cvijete neba,
noćas tako svijetla,
topla koro hljeba
svetoga podrijetla,
molitvu mi krasiš,
srcu odgovaraš
da me budnu spasiš,
da mi oganj stvaraš
od ta brata sunčanoga
što ni provirio nije,
što se budi dana nedjeljnoga
da nam slavlje svije
i da me razbudi još za noći,
prije nego jave mi se ptice
što su uvijek prve vjesnice
Krista Boga, tvoje moći,
zašto si me prozvala u stihu
dok mi srce Boga moli
i da nitko ne zna ljubav tihu
koja i tebe sva isto voli?
Pobjeda će biti odgovora, uslišanja
za dan onaj koji doći mora.
Donijela si duši utišanja
i sad evo, već je zora.
21.07.2024. 04:51
Dobro jutro
Iz oblaka zapadna jutros kiša sipi,
a s istočne strane sunce je rumeni.
Kakva ljepota da jesen zakipi
i zaživi konačno dah u meni,
poslije duga, iscrpljujuća ljeta
kad sam živjela k'o gušter u tmini,
sakrivajući se od užarena svijeta.
Sada, brate sunce, sada mi sini
dok hlade me kišne isparine
da punim plućima udišem
nebesku svježinu okamine
i o krošnjama Bogu pišem
da mu zahvalim za još jedan dan
moga života, ljetna, preživljena.
Duh je Sveti s borovima bio mi san,
da neću sad mrijeti kao zapostavljena.
Dobro jutro dobro mi započelo
i što još više mi kao čovjeku treba
da uđem u život u punini i smjelo
sada, kad imam blagoslov neba?
12.09.2024. 07:00
Dodir noći
Tama cvate
i čuje se dah
u tišini.
Svjetla se klate,
zvjezdani prah
u daljini.
Budne li noći,
romansa slatka
s Tobom u misli,
ljubavne moći,
govora kratka
da svi bi svisli.
Brzo putuje
svaka riječ
u slobodnoj razmjeni;
srce Te čuje,
vječnosti mliječ
u vremenskoj mijeni.
Zemlja spava,
i mora, i rijeke,
a duhovi lebde.
Putanja prava
i staze su meke;
uvijek su negdje
između nas.
Molitva tiha,
nečujna uhu.
To prilazi spas
i romantika
na dušu gluhu
za svjetovne stvari.
Znala sam, znala
da ćeš mi prići.
Nebeski dari
što sam ih krala
brzo će stići.
Zrak od jeseni
i babljega ljeta
svježinu ima,
srce mi plijeni.
Noć je sveta,
božanska klima,
sasvim pogodna
za divljenje Tebi,
Isuse Kriste!
Prilika zgodna
što pustit' se ne bi,
a ruke čiste
i molitva strasna,
iako mir tu vlada
i nije san.
Noć je časna
i još je mlada
kao poljubac ran,
kao zagrljaj života.
Velik si, Bože,
a tako mi blizu
Tvoja ljepota.
Trnci se množe
i dušu mi grizu
kao tisuću čežnji
i, ako treba,
mrijeti bi lako
usprkos težnji
zemlje i neba
za biće svako
jer čovjek je slijep
za Tvorca svoga,
godinama spava.
A Ti si, Kriste, lijep
svetošću Boga.
Svaka Ti čast i najveća slava!
26.10.2020. 03:23
Dopuštenje
Dat ću ti ključ od života vječnoga,
u srce si moje stigla
poput žedna pijeska.
Dat ću ti darove pohoda svečanoga
jer si se k meni prigla
kao maslina tijeska.
Tvoja me tuga blaži
da te pomilujem tiho,
da te obradujem.
Čitav si dan na straži
i čekaš veliki vihor
dok ja plandujem,
gledajuć' ti zlatne kose
mudrosti i poniznosti,
i spoznavanjem.
Slatke poslat ću ti rose
duhovnosti i skovanosti
silnim rastajanjem.
Otvorit ću ti ova niska vrata
da istečeš iz korita
pravo u te moje dlane.
Primiti te kao svoga svata,
zatečena i prolita
u bezbrojne duge dane.
K meni priđi,
ja ti dajem mošta, ulja
i zelena polja.
Iz svijeta iziđi
jer se nudi moja vrulja,
to je moja volja.
09.08.2024. 20:52
Getsemansko vrijeme
Ne treperi, dušo, bit će tu
Kralj tvoj što ga hoćeš spominjati,
junak što ti sluša molitvu
kojom ne staješ po srcu njemu rominjati.
Svagda tu je, dobro znaš i osjećaš
kako hrabri svaku tvoju pomisao,
svaku gestu kojom oboje vas podsjećaš
da su muke temeljni vam smisao
u kojem ste jedno biće, živi bitak,
postojeći, prisutan u svemu;
on je Riječ u krvi, za te nektar pitak,
vino kušnje, gorko dok ne počineš u njemu.
Svak je Kralju srodan, ljubav veća,
koji poznaje tu žal i bijedu nemoći
kad se preda život i odbije sreća
da bi plodnije mu bilo sjeme mračne noći.
Evo ga u tijelu tvome, krvlju kola
i treperi s tobom k'o u getsemansko vrijeme.
Počini na kamenu ta žrtvenoga stola,
prisjeti se Isusova pota, samrtne mu treme.
On te tješi uskrsnućem, svojom slavom,
jači je od anđela i ta svijeta trula.
Osvrni se ka gozbi na tom nebu plavom
gdje u božanskome gradu otvara se Marijina kula;
predaje ti vrata svoja, sina svoga, Krista
da mu budeš udio i kći,
da ti, dušo haljina od lana bude čista
kao dječja vjera što u tebi vri.
24.08.2024. 16:30
Homilija
Um je hladan, srce u grudima gori,
ne izgara nikada i nema hlada.
Neću stići za života, to me mori,
upoznati Pisma moga, Krista mlada.
Pijem vino Duha, gutam slova,
kao da se sjećam iz djetinjstva svoga
svih tih prispodoba, sluha ova,
kao da mi zbori anđeo od Boga.
Razderani zastor kao prelomljeni Kruh,
kao slana Hostija u mome tijelu,
to je živi, rekla bih ti, od materije sav Duh,
to je život opipljivi na mom dlanu bijelu.
Ime tvoje izgovaram u nekomu tonu
što je ispunjen mi svetošću, dubinom;
kao da si tu, jače neg' u tešku zvonu
i u mome glasu, obloženu tom nutrinom
odakle mi dolazi sasvim otvoreni stil
od života i od postojanja raznolika,
svijetla kao sunce, porozna k'o til.
Moram slušati ti glasa mnogolika.
Inače ja ne postojim, nigdje nisam
jer sam navikla na to što zboriš,
Kriste, Sine Majke što mi te opisa,
što mi čita sve što nam govoriš.
11.09. 2024. 19:09
Homo nihil
Zašto je bolje nešto mjesto ničega,
viče ništa iz nečija uma
pa ne čuje misli Svevišnjega,
niti govora, ni poruke, ni šuma.
Bit će ubojica staraca i djece
kad nauči malo posta ili straha.
Sada ima dvorac i mnoštvo odjeće,
a ostat će ništa bez životna daha.
Gadi mu se dokaz očigledni
da sam sebe stvorio nije,
da mu smrt je smjer izgledni,
želi smaknuti je i što prije
pa to vježba po čitava ljeta,
razara, ubija, laže i osvaja tuđe.
Odavno su bili nihilisti ova svijeta:
'Neka bude ništa.' Ima li što luđe?
Ništa, to je zamjenica i znak lijenosti,
nihilizam samo je u nekoj glavi;
nema znanja, žrtve, ni iskustvenosti
tko se svom prazninom javi.
Duša ta još nije se probudila,
čim se sjeti, hoće biti od ničega car.
Požrtvovnost već ga je osudila
jer u njemu ne postoji duhovni žar.
Bog za čovjeka od sebe je otkinuo
ljubav, um i stvaralaštvo,
imanje i dodatak nije zakinuo;
duh mu Milost, Kristovo junaštvo.
Bog je uvijek sve u svemu,
nikada ne možeš ispasti iz njega.
On je onaj Dobri u plamenu,
ljubav čovjeka mu iznad svega.
I sigurnost duše, postojanje,
nespretnost i stranputice
jer on zna za zlo i odstojanje,
uvijek tebi gleda srce netremice.
Svako srce u Božjem je bilo planu
dok je svjetlo stvarao i tamu
što ju držao je na svom dlanu
kao neku jadikovku samu.
Ništa je u našem svijetu,
pojam nedostatka, manjkavosti.
Nešto nam je Božji Duh u letu,
pojam je punine i božanstvenosti.
Je l' mi bolje biti ili ne biti,
to se ne zna za ništavila.
Čak i kada moraš suze liti,
duša ti je time Boga proslavila
jer ju rodio je u svom srcu,
jer je dao pameti, duševnosti
i jer daje sladak život i u grču,
daje ljubav molitvene revnosti.
Nihilist se neće u tom okušati
pa ima dvojbe, mlati praznu slamu.
Život će se Bogu dati, ali ne i sputati,
a ništa putuje ka vječnome sramu
jer se nihilistu molit ne da.
Sve u Svetom pismu piše:
slabo ljubi, samo sebe gleda
tko ne ljubi Krista ponajviše.
27.09.2024. 11:20
Jedini Dan
Genetski predisponirana,
okolinom potaknuta,
kao biljka, ne angažirana,
tobom, Bože, dotaknuta,
oživjeh po zapovijedi.
Kakva god sam bila,
slična sam u ispovijedi
kao grlica bez krila.
Ne poznam ti veličinu,
ali da si Ljubav, to ja znam,
koja ima izobilnu količinu
i kakvoću kao leptir sam,
kao pupoljci od ruža,
zajedno i s trnjem,
kao kućica za puža,
kao plod sa zrnjem.
Moja krila sva su tvoja,
nespretne mi ruke blage
jer je Duh tvoj duša moja
i kao da nema ljage.
Živjeti u tvome Duhu,
često u praznini
jer u tome ruhu
nisam u nizini,
iznenađujuće mi je to,
riječ me tvoja oduševljava
kao rosa koja će na tlo,
al' se rodi usred neba plava.
I kad krv ti lipti,
kruna koja probada,
duša moja kipti
jer u tebe propada.
Ljubav tvoja jača.
Duhovna li spoja
u duši bez plača
i već nisam svoja.
Ti me Duhom preobrazi
u
svoj svojoj slavi
i u milosrđu me izrazi
k'o leptira na toj rosnoj travi.
Hvalit ću te u tvom Gradu
gdje si svjetlost sama
i u duši kojoj snažiš nadu;
stanovati sred tog plama.
Duša lagana i sretna
s miomirisima jedinoga Dana,
za tobom ću biti uvijek sjetna
jer ti nisam više strana,
sve si poduzeo
da me preobratiš,
grijehe si mi oduzeo
da me k sebi vratiš.
Ne vidjeh ni tko sam
u tom oceanu laži
gdje su pitali me što sam,
tko me ovdje traži?
Prah leptira meni nasu,
dobru mjeru od života,
lako breme prema spasu,
prepunom divota.
Sad sam ljudsko biće,
u tebi to, Kriste, znam
gdje mi tvoja ljubav sviće
gdje je vječan jedan Dan.
27.08.2024. 19:17
Jesenji cvijet
Jedna osoba;
jedan čovjek,
sebi oporba
za dugi vijek;
i jesen jedna,
a tisuću dana,
pažnje vrijedna
kao kolana,
raskinuta,
poderana,
rasplinuta,
nanizana.
Usred samoće;
sad kad je tu,
što li hoće?
Jednu melodiju,
dugotrajnu, laganu,
najnoviju, lijepu,
čitavom danu
kišnu i slijepu.
Da li bi potrajala?
Ah, ta tišina što zove
jer ne trpi zjala
persone ove,
tako je privlačna
i nema sraza.
O, jeseni mračna,
duga ti staza.
Što li će nastati
iz tebe, čeznutljive?
Nećeš li zastati
zbog duše smutljive?
Daj sada, putuj
kao nebeski prah.
Dobro me čuj
kao svoj dah.
Udobna kočija
i borovi suri;
krošnja me opija
na toj buri,
a nemam fabule.
Roman je sklizak,
rečenice trule.
I korijen je nizak
maloj ivančici
od ovoga ljeta.
Još je na grančici,
još kao da cvjeta
već dvanaesti dan
ove čitave jeseni
što start joj ran.
Cvjetovi sneni
čekaju presudu
božanske snage
kao Isus osudu
Očeve desnice blage.
15.09.2024. 12:50
Jubileji rastanaka
Kako da se vratim brezama
svim pokošenim,
raskrižjima, davnim vezama
tim orošenim
kad sam davno nestala
u tebi ja,
i nisam prestala,
niti se izgubila?
Zašto da se osvrćem
na sve tuge, sreću
kad ka tebi posrćem
i vraćat se neću?
Ima dugo kako me pozove
i zaštiti, i zavolje
da opraštaš sve mi do zore,
daješ svoje privolje
na tu narav moju
nezgodnu,
na tu ljubav tvoju
nerodnu
što istekla je iz raja,
a kraj mene zastala,
protjerala zmaja,
nikad tiše zaspala.
Oh, i tako dobro znam
da ćeš mene dočekati,
staviti me na svoj dlan,
mlado sjeme posijati.
17.08.2024. 19:59
Kad bih ti pisala
o praznim klijetkama srca moga,
ti bi napunio životom moje vene.
I kako u samoći ne znam riječi svoga Boga,
ti bi mi dao noći zvijezdane i snene.
Danima bih blaženo te gledala na moru
kako hodaš površinom, stišavaš oluje,
molila bih kruha u tom tvome dvoru,
ti bi bio jedini što moje prošnje čuje.
Rekao bi da sam tako malovjerna
i da ne bojim se nego da koračam,
a tada bi ponio mi duha smjerna,
pružio bi desnicu mi da ne gacam.
Sve do neba, sve do sebe bi me uzdigao,
privukao bi me k'o sve druge ljude,
ozdravio bi mi srce jer bi ga ti prepoznao,
vidio bi da sve praštam i da nemam predrasude.
Vremenite posljedice starih grijeha
kao prašina su što se zemljom širi
koju ne može očistiti ni od klasja lijeha
jer se nikad nitko ni s kime ne miri.
Tajno sakrivaju tvoje Tijelo i božanstvo
kao da se ne vidi to sveto blještavilo;
vjeruju u tajnosti i ne vide prostranstvo
što se samo tvojom Krvlju na tron postavilo,
ne da sudi ljudska bića nego da nas spasi.
Tužitelj će svu tu prašinu progutati, jesti,
misleć' da je pobjednik i da tužba djelo krasi.
Ti ćeš tada, Milosrđe, na Prijestolje sjesti.
10.09.2024. 15:21
Kočija od snova
Bilo je to davnih dana
kad sam stigla kočijom od snova
kao mlada duša strana
da ispunim kuću sve do krova
stihovima, pjesmom, radošću i radom.
Još se uvijek radujem u svemu,
svakom pomaku mi što odiše nadom
na tom improviziranom trijemu.
Streha iznad mene oblake sakriva,
štiti me od kišnih naleta;
golubica uvijek duha mi cjeliva
dok je vrabaca tu čitava paleta.
To su znakovi mi dnevnih sati,
to su slike viđenja mi noćnih.
Molitva mi s Kristom neće stati
radi slavnih uslišanja moćnih.
Ovo mjesto zbog toga je svetište,
posvećeno molitvama, blagoslovom
da me brige nikada ne tište;
tu se nađem s riječju Isusovom.
18/19.07.2024 05:50
Kraljica dobrih pastira
Jedan je Pastir
i čuvar stada
čiji nam dolazi mir
i čija je nada.
Jedna je Kraljica
zemlje i neba,
pastira vladarica
koja daje od hljeba
da se nasite
svi dobri i zli,
da se zasite
ovce i ovčari,
pravedna ruha,
opranih odora,
u Pretvorbi kruha
što silazi s gora.
I ruho svadbeno
ruho je pravednoga,
u Krvi oprano
Krista jedinoga.
U vjeri i sjaju
stižu kolone
prema raju
da se poklone.
Tko radi po svome,
ne pozna Krista
i ne zna mu grome,
nit' srca čista.
I nije prav,
i nije ravan,
k'o lijeni mrav
sanja bit slavan.
Ta, pastir je,
valjda najbolje zna
što dobro je,
a tko je od zla.
Ruha nema i ne voli,
ne ljubi Pastira,
sebi priprema i ne moli,
i pun je hira.
Da zamoli Gospođu,
možda ga spasi
jer dani prođu
i nestaju klasi,
ne vidi Boga
i plač je svuda
kao od Zloga,
od prevare, bluda.
Tako će biti
na kraju svijeta,
suze će liti
oholost kleta.
A prije toga,
Kraljice, reci
molbu za Boga,
grijehe preteci.
21.08.2024.
Kristov život
Utjeha je nebeskoga poziva
zajedništvo svetih, prisutno u svemu
jer sve nas Otac nebeski doziva,
naši glasi razabiru se svi u njemu.
Velika je pomoć među nama, cvate
vječno kao postanak, sasvim novi;
riječi, osjećaji među nama se ne mlate,
nježno dopiru do duše, kažu 'samo zovi',
isprepliću se u tome prostranstvu Duha
gdje svi stanu, tijelima se izjednačuju
da bi bili dostojni zbog jasna sluha
i, zbog milosrđa, ljubavi se dobro čuju.
Raznolike li panorame u tom dvoru
gdje smo različiti, svak je pomoć svakome,
bilo da je grad na nekom moru,
bilo da se ledenjaci kao bregovi udome,
bilo da je potreba za svjetovanje,
bilo da je nagrada blaženstvo,
sve je Krista Boga sljedovanje,
istinovanje to jeste smjensko,
jedni drugima se prostiremo;
u tome je smisao nam biti jedno.
Rezonancijom se dodirnemo
kao ljubovanje, utješno i vrijedno.
U punini, kada sve se potpuno ostvari,
još ću više ljubiti te, sestro duhovna i brate,
i, ma koliki da bili naši svi nebeski dari,
Krist u nama živi za mene i za te.
24.09.2024. 07:35
Križevi slave
Tiho sam pjevušila melodiju
ova rana jutra, topla poput spokoja
što ga imam ja u tebi, Kriste, tu
gdje pronađe se još i zvijezda po koja.
Iz mog sna je izašla i prije probuđenja
poput one davne slike snene
nakon koje sam zadobila oslobođenje
od sva životna mi otuđenja.
Sjećaš li se, dušo zrela, tih djetinjih dana
kad te obuzeo Duh taj rađanja, početka?
Tko bi znao da ću živjet sred nebeska stana
i da ću doživjeti mnoge godine od Svetka.
Siromasi, bolesnici, vele, dugo ne požive
zbog ta socijalna statusa u okolini
što ne vidi svoja djela, svoje riječi krive
u kotlinskoj svjetovnoj dolini.
Ali ti si, Kriste, držao me sasvim gore,
visoko sam odnesena kao ptica bila,
iznad površine koju čini ocean i more,
daleko od lomače što se dolje svila.
Morala sam doći do vlastita daha,
već je bio krajnji čas za dušu,
posljednji trenutak bez imalo straha
od tih vjetrova što vitlaju se, pušu;
to je bilo naravno mi stanje forme.
Nesvjesnu si digao me u tom tijelu,
mene čitavu do nadnaravne norme,
a sve Milost Oca bila je na djelu.
Padala sam poslije i lelujala duboko,
odmah križ sam ponijela na plećki.
Križ je odnio mi osjećaj visoko,
više nije bilo lutrije, ni srećki.
Svi su sveti vodili me Gradom
i križeve mi slave svoje pokazivali,
a ja gledala sam, pratila ih kradom.
Isto kao danas, oni me dozivali.
21.06.2024.
12:20
Moje čekanje na Mudrost
Aktivno je moje čekanje na Mudrost,
od malena ne znam njene kakvoće.
Ovaj razum Duha, ova moja ludost
tvrdokorno drži stav što ga srce hoće.
Bez te ljubavi ti ništa nije jasno,
bez te vjere moraš u smrt poći.
Ljudi žure da ne bude kasno
sve pohote i profite proći,
a da za taj smisao ne saznaju
niti tada kada uzdižu ih ljudi.
Grade gdje se pijeskom odaju,
poklone se smiješnoj ludi.
Ali ova ludost nije ista kova,
ona s Duhom Boga ustrajava
na toj gradnji koja nema krova;
važno joj je da se ne zavarava.
Pokloni se Istinitome i Riječi
što izlazi iz prečistih usta
iz kojih nebesko srce tebe liječi
i taj smisao već nije čežnja pusta.
Smiješno ti je kako brzo zborim
niti manje, niti više od svih razgovora.
Srce hitro pjeva kada progovorim,
mada Mudrost za me nema odgovora.
Još je uvijek čekam u životu
pa da vidim mnoge duše sakrivene,
al' se čini da ne čuvaju ljepotu,
skrivaju se kao da su nakrivljene.
Aktivno je moje čekanje na Mudrost,
sa strpljenjem čekam te kakvoće.
Znam za razum Duha, mada nosim ludost
koja tvrdokorno drži stav što ga ljubav hoće.
11.08.2024. 19:47
Mračne bitke
Duh mi ne da na počinak ići
jer već satima opraštam,
ali ne mogu sve stići
dok o anđelima maštam.
Veliko je olakšanje
poslije muka prijekih
kada stigne opraštanje
zbog anđela nekih
koji oduvijek se dobro bore
tu, na policama, podno zida,
svuda gdje mi vatre gore,
gdje mi duša u dubini rida.
Hvala, Kriste, Duše Sveti, Oče,
jer ja imam noćas privilegije
da u grudima mi klijetke se ne koče
i da savilo se trnje i elegije
koje su me spopadati stale.
Bile su to teške bitke, brige
davnih nota što su nestale
da sa srca spadnu mi sve verige.
Bit ću bolja, sigurno će biti bolje
kad u mojoj svijesti se ugnijezde
dobre navike i posluh moje volje
sve dok gledam naše zvijezde
što ih danju ne može se naći.
Sladak umor svladao mi kosti
otkad morala sam sva izaći
iz te srditosti, zbunjenosti.
Hvala, Anđele, čuvaru vjerni
što se javiš kad zatreba
da podariš duh mi smjerni
podno uzburkana neba.
06.09.2024. 03:38
Naše noći, naše zore
O, kada me obuzme naklonost
i ljubav prema tvome veličanstvu!
Gledam oblak iznad Katedrale
pred kojima nestaje moj ponos,
prisjećam se duga proročanstvu.
Tornjevi ti sukljaju smjerom vertikale
gdje se zvijezde iza neba namnožile.
Odmara me, Duše Sveti, ta mrklina,
tajanstveni prizor koji note svira
što su obojale tamno moje žile
dok mi pripovijeda sva tišina
koja ulazi u srce, dušu dira.
Samo tvoja ljubav srce umiriti može
da u kraljevstvu se nađe za koje se trudi
pa dočeka u sivilu i taj čas
kada kaže ja te ljubim, Bože,
želim tebe priviti u grudi
da to bude jedinstveno za nas.
Ispred tebe na nebesima sam ja,
Oče slavni, dok te molim uzdasima,
čekam, slušam, dišem kao dašak.
Iz tvojih usta sada nema prijekora,
iz svoje dubine daruješ me ukrasima
i ja više nisam samo prah, ni prašak,
mada ja sam beskorisna sluškinja.
Isto srce neće mrziti i voljeti
dok u tebi provodi svo vrijeme,
dok u njemu mirna vatra tinja
koja čezne u tom spoju dozrijeti,
iako je možda samo sitno sjeme.
Oblak iznad tornja gorući je postao stup
koji osvjetljava ljestve moje staze
gdje se anđeli nikada ne sudaraju.
Postavljaju zazive sve na jedan kup,
a ti samo gledaš, ruke tvoje na me paze
da me kušnje prejako ne udaraju.
Za sada se malo k tebi sklanjam,
osluškivanje me mira obuzelo svu.
Sva sam sada tvoja, poput cjeline,
dok u naše noći ja uranjam.
S tobom dočekat ću novu zoru
kao službenica božanske jednine.
04.08.2024. 00:50
Neprobojni zid
Nisam iz ova kraja, odlazim na mjesta
gdje bijaše bezboštvo i poganstvo.
Mada to više nije ona moja cesta,
na njoj se nalazi izvjesno prostranstvo.
Nesvjesni da su odbačeni, ili od koga,
poznavaše se tako sa silama Duha.
Ljubili se, svađali, ali ljubiše Boga;
no. sveta im riječ bijaše suha.
Kada su pitali, svi im zalupiše vratima,
čuvajući strogo svoju tajnu slavne vjere
jer htjeli su kročiti cestama kraćima,
stići što prije u nebeske neizmjere.
Sami ne dođoše daleko, dalje od Babela,
a ni drugima nisu uzlaska priuštili.
Bijaše tuđa zemlja cijela,
a pogani zazive su izustili,
opraštaju svima, sretni što su sada tu.
Mnogi su zaostali sa svojim snovima
što gladni su i žedni kušati Hostiju,
al' još uvijek ih drže nedostojnima.
Još uvijek se vraćam dušama tim,
pričam o raju i vječnom životu
da steknu hrabrost u grudima svim
jer vide ovdje božansku divotu.
No, zid je neprobojan, a na silu se neće,
ne bi prikladno bilo rušiti gredu.
Otvorite srca, otvorite vrata nebeske sreće,
vi, Babilonci što gledate bijedu!
16.08.2024. 18:58
Ogrlica slobode
Ne govori moju tajnu
kada spoznaš istinske dubine
koje drže ogrlicu sjajnu
što se istim časkom sva raspline.
Znam da daleko je Nebo reklo
samo tebi. Samo tebi i nikome više.
Značajno je što se tamo steklo
gdje se golubica mira njiše
vjetrovima Duha tiha
kao što se anđeoske suze spuste
pa ti daju sliku stiha
koji prodire kroz valove guste.
Govor pjesme, tajni govor
neka sada ovdje nam zavlada
da ne sazna guja za taj lovor
nego samo golubica mlada
koja iskusna je svome letu
i bez prekida se trsi
da to ne propada
od čega nas prođu srsi.
Jesu li zaslužile mi ruke
da okuse sve što srce voli,
nedostojno Isusove Muke,
i taj koji sa mnom sada moli?
18.06.2022. 17:43
Paprena sol
Ne boj se gorke nostalgije,
ona je poput papra i soli
od kojih svaki okus vrije
i koji ublaže stare boli.
Ne boj se, srebro živo,
ova je zemlja puna neznanaca
kojima kao da ništa nije krivo;
tu više nema kategorije stranaca.
Ova unija nije za nas
nego za one što ulaze i dolaze,
koji od žarke kugle traže spas
i, poput povijesti, ovuda prolaze.
Kršćanski temelji ove su gradnje.
Ta, mi drugo ne bismo znali,
mi poznamo snagu noći Badnje,
a toliko smo puta sami ostali.
I reče Bog dat će nam znake,
olujni oblaci, dim bez plama.
Tamjan je oružje duše nam svake
koje mi čuvamo poput nebeska Hrama.
Ne boj se jer bit ćemo jedno
kao i uvijek u svakoj presiji.
Gospa nam daje i mlijeko medno
što ga je spremala Janjetu, Mesiji.
Ne boj se gorke nostalgije,
ona je začin života spasa,
ona nam svima u krvi vrije,
ma gdje bili svakoga časa.
24.07.2024. 19:09
Prah vremenitih posljedica
Upravio si, Bože, stope moje
na to divno putovanje mira.
Predao si čitav srce svoje
volji moga odabira.
Čak i da sam te odbacila,
ostao bi mi u srcu,
prašnjavome od vremenitih bacila,
grešnome u bezdušnome grču.
Zaista, sad blaženo je oprostiti,
zaboraviti tuđu psovku, tugu,
stranca lijepo molitvama pogostiti
u svom skromnom, malom lugu,
punom praha od svih posljedica
razbacana naokolo perja
što ga načinila vila pobjednica,
zajedno sa grupom zvijerja.
Što jedan pogriješi i učini,
mnogi ne bi mogli popraviti
da ne brode daleko na pučini
gdje ih učiš grijehe obaviti
molitvama svetih sestrica i braće,
apostola, vjerna puka
koji perje pobiru za vrijeme kraće
što ga daje desnica ti ruka.
Kakva šteta je od vremenita praha!
On se širi zemljom da bi pretekao
molitve i djela zajednička daha
koji je od jednog Boga potekao.
07.09.2024. 17:43
Prozračna poema
Moleći te, Kriste, odlazim u dalj
gdje u molitvi te zateknem do kraja
pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,
pitam se da l' stigla sam do raja.
Znam da prijekorno me pratiš
pogledima osude i žala.
Još te slađe volim kad me vratiš
i pokažeš gdje sam pala.
Molitve su takve, nisu savršene,
a u njima savršenstvo se sakriva.
Ponašam se poput neke strane žene
s kojom radost uporno prebiva
pa i kad je čas mi ravnodušan.
Tada, štoviše, sam bolje prisebna i svjesna
koliko je svijet mi okruženja tužan,
kako mi je stara koža tijesna.
Ne, ne povlačim se na toj crti,
zakašnjeloj, ali učinkovitoga roda.
Ti ćeš, kao uvijek, svaka svata strti
komu nije dobra kršćanska sloboda.
I, na koncu, spasit ćeš poemu
kojoj nitko nikad nije predvidio
takvu krasnu i prozračnu temu,
čiji govor nikad nije stvarno vidio.
Molitveni sjaj se rasipa i širi
kad se moli neprekidno, svježe;
već u osvit nepokretno miri.
Poslije zaziv dobiva već riječi teže,
ali sva je laka molitva, k'o pero,
kao da na sebi još i krila ima,
visoka je kao domaće Raspelo
gdje je rjeđa ta duhovna klima.
Moleći te, Kriste, odlazim u dalj
gdje u molitvi te zateknem do kraja
pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,
pitam se da l' stigla sam do raja.
12.09.2024. 23:35
Pustinjska osama
Ljubavne poruke iz tuđine
jednom sa nebesa lagano su sišle
kao da su došle iz naše svojine,
spustile se na to tlo da bi zemljom prišle.
Pustinjski Gospodin načinit će zgodu
samo zato da je gleda i osjeti, i upozna
naše povezanosti, veze koje k nebu odu
kao da se pustoš tek na nebu spozna.
Pustinja je dobra, slatka jer je jasna,
jer je bistra kao potok što poteče
i opere greške u njedrima Duha časna.
Poslije čovjek stane jači, netko reče.
Tada ide dalje i zavoli ovaj pusti kraj,
i zna dobro da nebeska pića ima tu,
da ga Riječ nahrani kao anđeoski sjaj
koji riječi zbori, a da nije rekao ni jednu.
Samo gledaj kako liječi, kako na drvetu visi,
kako lijepo li je sa njim blagovati,
svoju vlastitost otkrivati jer ti nekad bio nisi
i iz ničega ti postade život što mu se je radovati.
05.08.2024. 19:54
Rane zla
Zagaziše neki ljudi
preko svojih, preko blata,
zanesenih ćudi,
u kaputima od zlata.
Bezbrižno i slavno
sjećaju se svaka ljeta,
sasvim vedro, javno,
ništa to ne smeta.
Otišli su neki stari
u đakone, ministrante,
mada nosili ih kvari
one gladi bez poante,
one žeđi da zacijele
rane svijeta, rane svoje;
bile su im ruke bijele
i odijela tamne boje.
Pogleda su nevina i bistra
posluhom se ukrasili
radi naša Boga Krista.
Tako dane su ugasili.
Vrijeme sporo im je prolazilo,
rane nisu postale im cijele,
dubile se kao da ih nešto pregazilo
pa se sve na jednu ranu svele
koja boli žarko, ljuto peče
za bezbrižne u zlatnim kaputima
što zaboraviše slavnu Večer
kada sjedilo se blizu skutima
sveta Učitelja sve do jutra.
Obećavali su vjeru pa se zaklinjali,
al' ih nije bilo već do sutra
jer su zlatu jače naginjali,
i još gaze i zadirkuju te stare
što su bijeda i golotinja sama
i za njih već uopće ne mare,
sretni što za njih ne vlada tama.
Zaborav ih obuzeo bez ikakve svijesti
da su smrtnici i ljudska bića,
da ih starci žele sresti,
ponuditi Tijela i božanske Krvi pića.
Još se otresito podsmjehivali,
opijeni drogama i otrovima zla,
pohlepom i krađom su se skrivali
dok starež je zrelost postala
da isprati bogataše, naglo ostarjele,
putem grobova u blatu zbog kiše
jer je nebo odapelo jake strijele
da tog zla ne bude nikad više.
29.09.2024. 22:22
Ratničko pleme
Odlazeći vlakovi, sirene
odnose sa sobom
živote omiljene
u odnosu sa grobom
što privlači ljude
kao sile umornih i žal.
To se često zbude
kad preostane im samo kal.
Traže Krista, žele utočište
za bolesne, grešne duše
i za ovo staro spremište
što ga samrtnici ruše
kao da je ono igračka
za sve njine pakosti
jer božanstvo im je mačka,
a posao lomljenje kosti.
Svima potreban si, Bože,
nije važno u koje sve vrijeme
kad se uvijek nametnici množe.
Neka dalje niče samo tvoje sjeme,
neka molitve se milosrđem ojačaju,
u strpljenju naći svi će spokoj svoj.
Samo jedan Bože, nek te pričekaju
sa svim svojim oružjem za boj,
borbu pravednosti, radosti i mira, reda.
Majko mila, Djevo hrabra, ti, ratničko pleme,
srce tvoje samo krunicu ti gleda
ova kopna na kojemu sijala si isto sjeme.
Na znak trube sve će pasti,
srušit će se zidovi od zlata,
slomit će se što je htjelo rasti,
i završiti tu s licem usred blata
svaki onaj što diktira, da je moćan misli;
to će biti zajednički svima kraj.
Srest ćemo se gdje bi nametnici svisli,
ostat će od svega samo ovaj raj.
31.08.2024. 14:24
Silazak Milosti
Pristižu oblaci crni
u moj dio grada.
Olujo, konačno nagrni,
jaki vjetre i kišo mlada.
Već Milost sam molila
da spašava svijet,
duša mi suzu prolila
za život kome je klet.
Milost je pokazala meni,
a nije mi davala viđenja,
kako se priroda cijeni;
za sve nas je znak postiđenja.
Milost je poslala zvijezde
i rumenu mjesečinu,
makar se oblaci gnijezde
u ogromnu količinu.
Silazi postupno k nama
i mrklinu probija
jer svjetlo je, a ne tama
Milost koja se povija.
Rastvara prozore,
jaka joj sila,
ali nije nam do zore
munjevita stila.
Prestat će jer je blaga,
nježno će milovati
stvorenja draga
i s njima mirovati.
19.08.2024. 20:33
Sjaj pravednosti
Makar i u ritama i dronjcima
što ne poštuje ih čovječanstvo,
nedužnost kroz mir se nameće.
Makar i sa kažnjeničkim zvoncima,
jarko svijetli duši Kristovo božanstvo,
pravednost sa istinom se susreće.
Ispod naborana, zamišljena čela
gleda te ljepota milosrđa i blagosti
što ih duša posijala za života.
Sakrivena ljudima njezina su djela
od kojih je zadobila pogled radosti;
čistoj savjesti jamac je dobrota.
I Duh ju je obdario vatrenošću,
sretnom duševnom slatkoćom,
samo jedna riječ joj nekog dana tema.
Nada cvate iz početka poletnošću
svakog jutra i dubinskom kratkoćom
odgovara svakom kao da je nema.
'Ti si kao dijete', kažu kao uvredu kletu,
'ništa ne znaš učiniti za pobjedu ili moć'.
To je dodir Boga, ljubavna slaboća
kojom predaje se duša samo za stvar svetu
kada prelijepa osvane zora ili padne noć:
u kolijevci Milosti ljulja je mekoća.
Progoni su duši dokaz pravovjerja.
Na dobrome putu svjetiljka joj gori,
ali ne izgara; i taj oganj kroz pukotine,
dovoljan da vidi korijen praznovjerja,
da ga zaobiđe ili za Boga da progovori
o svom Kristu, Kralju i svjetla, i tmine
u čijim dubinama gleda se sa Svetim Duhom:
tko će prije izabrati pravu notu
da spoznaja nikne radošću i plamom?
Otkrit će se Majci Nevinosti koja časti Kruhom,
Sina daje i prikazuje ga za Golgotu
što toj duši odgovara bljeskom, bolima i tamom.
Radost i bol kao da ne mogu skupa,
kao da to nije svakodnevni jaram.
I Providnost jedina će načiniti sutra
jer svaki ju dan kao čekić lupa,
dosta mu je jedna briga dok još stvara,
dok ne dođe uskrsnuće jutra.
22.09.2024. 21:59
Svjetiljka srdaca
Svetima tvojim, zvijezdama bezbrojnim,
tvojoj napuštenoj djeci od svega svijeta,
ti bila si dadilja majka riječima opojnim,
tako dobiše Oca Branitelja, Duha Parakleta.
Posjedali siročići, slušaju ti srce
što ga u svojim očima nosiš,
u blagom pogledu od koga ne trče;
hraniš ih ljubavlju, znanjem ih rosiš.
Sva sveta dječica Boga po prvi put
nalaze život kao najdražu bajku,
tako čistu i jasnu kao tvoj skut
i vide dobro, i čuju si Majku.
Nikad se to ne zaboravlja, Zvijezdo svijetla,
čista poniznosti, veličino čista,
vodiljo do kraja pored svakakva vjetra,
daješ ih zrele na dlanove Krista.
16.08.2024. 13:52
Tempo
Sve što mi nedostaje Isus vraća
u krilo duše moje, u zamak srca.
Čini me sretno cjelovitom poput saća,
organiziranom u svakom poletu srča.
I kada je polet agresivan, rekli bi ljudi,
to je eksplozija sreće i radosti,
oduševljenje što teče iz grudi,
prepuštanje nebeskoj datosti.
Stvar je temperamenta, to mora biti,
nismo svi mirni, niti mlaki.
Isus je Život, energija postojanja,
hrane me njegovi slogovi laki.
Dižu mi tlak divljenja, dobru žestinu
od koje nastaju učinci božanske volje.
Ali ljudima smeta, ne vole čistinu,
misle da mirovanje uvijek je bolje.
Je li to mir u srčiki duše i tijela?
Je li to dokaz vjernosti Bogu?
Nije li lijenost grijeh poslije Jela
od kojega Život podiže s nogu
svakoga tko vjeran želi ostati?
Ti me, Isuse, takvom uredi,
zbog tebe ću tako snažna postati,
Duh će me odnijeti da me sredi.
Toliko mira u dnu duše meni si dao
za ova vremena nespokojna!
Radost je moja ponor koji je pao
zbog odmazde duha mi nepokorna.
14.09.2024. 16:25
Tijelo Kristovo, spasi me
Sjetim se ranih molitvenih dana
i kako podne zalazi smiraju.
Kako su jutra divljenjem okupana
s prvim okusom gledanja kao u raju.
Ni slutila nisam što sve me još čeka,
život mi procvao iz ničega strasno;
sve više se prostire nebeska rijeka,
a nekada zborih da za me je kasno.
Djevice jaka, kako je ljepota ti Sina
duboka, smislena, značajna, prava:
spasonosna Krv pod prilikom vina.
Kao da dijete sam i sasvim zdrava.
Čudesna riječ što vodi put beskraja
i podiže srce u visoke sfere
nikada neće proći, a prepuna sjaja
ona me čuva u odori vjere.
Hostijo prozirna, a tako čvrsta,
ti me nahrani dok slatko drhtim;
Kristova poziva posebna vrsta
i duša već dalje od zvijezda prhti.
28.07.2024. 18:23
Trajna slutnja
Toliko ludila sada,
toliko ljudi, bolesti, grijeha.
Nikada slabija nada,
ni manje iskrena smijeha.
I zdrav ima nevolja,
i svima Liječnik treba,
to tvoja je, Isuse, volja
odavde do neba.
Tko je pravednik,
uvjeren u svoje,
bez Krista je bijednik
i život bez boje.
Na Riječi visiš, svijete vrli,
u Duhu stojiš, na njemu se rađaš;
o, kad bi dao da te prigrli
Bog bez kojega se i ne nadaš!
Postoje duše koje ga mole
da nitko ovdje ne propadne,
ni zdravi, ni oni što ih bole
sve ljubavi i sve note skladne.
Slutnja postoji, trajan osjećaj
da sam ne može nitko ostati
u vječnosti čiji doziva prisjećaj,
bez dobra života pred Boga stati.
Najvjernija Odvjetnice,
majko svih zemaljskih ljudi,
prečista Marijo, Djevice,
na pomoć nam zauvijek budi.
21.09.2024. 19:18
Vječni rod
Svaka istina je od ljubavi plod,
svaka istina i svaka ljubav boli
i, uz bol, one zajedno su jedan rod
što ga svako srce u vječnosti moli.
To je ovdje, jedinstvenost vjekovita,
kraljevstvo nebesko Isusovo,
živa krv i voda ljekovita
za tu zemlju, za to nebo novo
koje rađa pravednošću,
ispunjeno milijunima
duša koje mole s radošću
i sa zazivima punima.
Svaka bol će jednom stati,
ali uzroci i posljedice neće,
svako milosrđe će se sinom zvati
božanske i vječne sreće.
31.08.2024. 20:16
Zaljubljena djeca
Kao vihor brzi hrle
sivim i prometnim gradom;
nose pjesme vrle
i ne gledaju se kradom,
već se gledaju u lica
žestokim raspoloženjem,
premala im uska ulica;
svi ih zovu osvježenjem.
Viđaju se neprestano,
čak za kišnih dana,
kao prijateljstvo nevezano,
kao melem starih rana.
Nikad nisu sami,
tu su djedovi i bake
za suprotnost tami,
za osiguranje kvake.
Nitko ne zna čija su imena
tako zvučna i vedrinom obojena,
a u parkovima svaka stijena
njihovim je smijehom osvojena.
23.08.2024. 01:23
Za mene ćeš loviti ljude
Marijo, ti, kućo svetaca Božjih,
mrežo u koju se narod ulovio,
narod svetih, poniznih i možnih
što je gladi svoje, žeđi utolio
kad se dao uhvatiti i privući
tvojom ljubavlju i sjajem, Gospo mala.
Hram svih svetih u tvojoj je kući,
makar bila ona za sve nedostajala
pa su izašli još kao siromasi,
sljedbenici Sina tvoga
koji život njima posebno ukrasi.
Čudno vlasništvo je naša Boga.
Al' je Petru obećao novo stanje:
„Od sada ćeš na daleko ploviti,
bit ćeš mi sa ribarima veliko imanje
i sve ljude za mene ćeš uloviti”.
Ja sam Kruh, reče, odozgora,
a ti si mi ulov poslastice raznih riba.
Ja sam Vino koje spasit mora
sve te ljude od Sotonina gliba.
I na večeru nam više neće doći
jer sam vidio ga kako u ponore pada
toga dana slave i božanske moći
kad je porasla na križu nada
dok se prolijevala naša krv i voda,
sva u mojoj duši i na tijelu, u božanstvu
koje ljubi vjernost posebnoga roda
što sam ga posinio ja u prostranstvu.
05.09.2024. 08:02
Zamračeni prozori
I, dok bijah u toj tami sama,
prođe sjena ispred mene,
psihu moju poremeti izvjesna Dama
da izrecitiram sve molitve njene.
Dah me leda na toj stazi zaustavi,
sjetila me svega što je bilo nekoć
kad sam dopustila da me gnjavi
guba koja imala je tajnu moć.
Bijah kao dijete koje teret ne zna
i da ostalima život lakše kreće;
ne viđah tu djecu na terenu zla,
za me nigdje nije bilo tame veće.
Mati gledala me, pazila na moju ćud,
kao tada, nisam mogla van.
Strpljivo sam čekala na vihor lud
da otvori škure, uđe mi u stan.
Reče mi da Bog me za sebe je htio
i na dlanovima da mu piše
moje ime što mi ga je krio
da bih snage upila još više.
To je bilo na dan uskrsnuća,
ledena samoća postala mi sjaj
što ga nema zvijezda umiruća
s koje bliješti unutarnji kraj.
Ostala sam kao mlada kćerka,
emotivno dijete iza gube
da me ekumena samo mjerka,
da ne vidi kako anđeli se ljube.
08.09.2024. 12:51
Zračenje Duha
Nova stranica ostat će praznina,
neka ispiše je vjetar blagotvorni,
neka pripovijeda da je čitava baština
predala se letu lišća kao suton sumorni
što danas vlada svim životom ovim.
Krize uvijek postoje i pokoji stres,
ali sad oluja, kiše čine život novim,
donose sa sobom dobru vijest.
Jer bez radosti, što bi ostalo tu, Kriste,
i bez ljubavi za istinu koja nikada ne šuti?
Bez toga mi ne bismo ni znali duše čiste,
duše svete što im slijede duhovni puti.
Uzvitlava se lišće, ali kiše bit će jače
i sve teže vode prekrivat će tlo
da istrunu listovi koji Duhom zrače
da je Uskrs, da je Bog pobijedio zlo.
Hvalim tebe, Isuse, moja mila Riječi,
slavim tvoju moć i pravednosti plam!
I mene ti svojim govorom izliječi,
Smisao života za sebe govori sam.
24.09.2024. 17:48
Žrtveno Janje
Progone te kao lovinu, veliku i strašnu,
teškom artiljerijom idu sada na te.
Unisona gomila nema sliku jasnu,
histerija se valja protiv, nitko nije za te
jer se nisi nametnuo kao jaki vođa
što se zna probijati u svijetu laži
prevarama, silom što po svijetu hoda,
carem, vojskovođom koji kaznu traži.
Ne podnašaju ti milosrđa nježan vid,
hoće da im laskaš i da ih pohvališ.
Doprijeti do ljubavi smeta strašan zid
i nemaju čime gasit vatre koje pališ.
Srca kamena tvrđa su od svake stijene,
svi bi svoje zasluge i svoja prava,
obaveza samo jedna, da su kao hijene,
da unište i da potapaju zemlju kao lava,
da se krivnja ne vidi u savjesti tupoj.
Lijeni mozgovi što samo kruha žele,
želudaca napunjenih išli bi u boj
tamo gdje se samo nagrade dijele.
Ne znaju za požrtvovnost, ni za trud
i ulažu imovinu čitavu u prazno.
Kažu da si zločinac ili da si lud,
smišljaju opačine i oružje razno.
Ne znaju za nebo i za božanske stvari,
ruju svi po blatnoj oranici smrti.
Svi gledaju dolje, mrze te i nitko ne mari
što se njihov život u praznini vrti.
Tko to može opravdati i zauvijek oprostiti?
Samo Bog nad bogovima i presveto biće
što će žrtvovati mnoge dare svoje i postiti
da nad svima jutro uskrsnuća sviće.
Tko te čuje, tko te vidi, Janje duša svjetlosti,
tko te željno čeka u njihovoj sjeni?
Isuse i Kriste, učitelju praštanja i svetosti,
pogledaj i moje srce i smiluj se meni.
20.09.2024. 01:17
