37.
POSVETA abc
poezija 27
Kazalo:
Anđele, čuvaru moj
1
Božji dar
1
Darovi s nebesa
1
Hrvatski pleter
1
Kaljuža
Križevi slave
2
Ljubavna geografija
Ljubavna slabost
2
Miris tamjana
1
Nepokolebljiva
Nešto bolje
2
Posveta
Povijest ljubavi
Pozdravi daljine
Prijestolje ljubavi
Promjena
Pusti otok
6
Riječ je sveta
1
Savjetnik
Sin Čovječji
Sladak život
Sretna što te znam
Strah
Božji
Sunovrat
6
Tisuće zagrljaja
1
Znakovi na mome putu
1
Živjeti ljudski
1
Anđele,
čuvaru moj
Anđele
moj, čuvaj nove dane,
govori
mi sve savjete svoje.
Bez
tebe da ljubav mi ne svane,
s
tobom da se laćam i molitve moje.
Ti
me tresni ako riječi mi zablude
pa
me vrati u to stanje Božje milosti
jer
se meni ne ide nikad više u krajeve lude
gdje
proplače duša zbog silne žalosti.
Ako
čovjek ne traži taj grijeh na bratu,
može
samo suzu pustit kad progleda;
posvuda
se trgaju i tuku, bore se u blatu,
nitko
nikom nikad ni poticaj ne da.
Gospodine,
ta kamo sada otišla bih ja,
puzeći
il' gacajući kao da slobode nema?
Ti
imaš riječi slatkoga života vječnoga
u
kojemu svaka grešna uspomena drijema
da
se nikada ne budi, da se ne reanimira.
Nezgodno
je spavanje, a bdjenje je okrepa
što
mi donosi i snagu duševnoga mira
od
kojega nisam vazda baš onako slijepa.
28.06.2024.
19:05
Božji
dar
Prašnjava
srca još od prošla ljeta
sanjam
budna, očekujući kiše
da
isperu s mene obećanja sveta
kako
iz njih nastalo bi nešto više,
više
od svih nastojanja ili truda.
Iscrpljena
spadam s nogu od vrućina,
čekam
uslišanja kao valovlje spruda
koje
mi donosi zrnca pijeska iz dubina.
Znam
da bure slatke dolaze polako,
da
mi nose kapljice svježine;
oduvijek
je sa mnom bilo tako,
uvijek
jesen oslobađa me težine
kojom
ljetno sunce staru kožu prži.
Uspomene
češće padaju na tjeme,
sve
ih više ima što ih kičma drži,
sve
je lakše zbaciti to breme,
pustiti
ga vjetrovima da ga nose.
Ne
čudim se kada ovaj svijet izgori,
kada
sve probleme oluje pokose,
kada
Bog i sa mnom progovori,
kada
daruje mi ispunjenje obećanja.
Lijepo
li je biti siromahom,
primati
na ruke izobilje uslišanja,
prodisati
samo jednim dahom.
Neću
reći da sam sitan prah,
sjetit
ću se svojih uspjeha i dara,
one
moći kojom izbjegavam krah,
one
sile koja neumitno stvara.
Vjerujem
si jer mi Nebo daruje poslanje
i
vjerujem Bogu koji vjeruje mi spretnosti;
život
nije odmor nego putovanje,
moj
je život ime moje vječnosti.
16.09.2016.
04:31
Darovi
s nebesa
Gospo,
sakrivena u dalekom gorju
tijela
moga, mojih grudi i moždana
gdje
Sin ti hoda uzburkanom morju,
stišala
si srce, dala soka grožđana.
Djevo
sjajna, hrabra skromna ratnice,
Majko
ustrajnosti moje duše, volje
što
se podlaže
volji
Isusove satnice,
skupa
sa mnom, kriznu eru mi prebolje.
I,
premda nisam govornik melodija,
a
često recitiram jer mnogi su ljudi,
prebirem
po žici epskoga preludija,
uživam
u zagovoru tvome; tu mi budi,
pokraj
Isusova skuta čiju Muku gledam,
svu
onakvu kakvu sam ju jednom narisala,
uokvirila
je, stavila u staklo da se predam
baš
onako kako sam ti nekada napisala.
Znaš
da pišem da ne zaboravim stanja
koja
isparavaju preda mnom poput kiše,
da
bih bilježila mnoga Božja uslišanja,
da
sam sigurna još da me čuje kako dišem.
Da
mu tepam da sam budna kao uvijek
i
da sebe također držim budnom tako,
sve
dok ne proleti mi na zemlji vijek,
dok
ne uzmeš me, i s anđelom polako,
da
sve predaš svecima i svome Sinu,
i
mene, i anđela čuvara, sebe i sve moje.
Zato
uživam u tome svadbenome vinu
da
se ovi divni zazivi još obilnije uzgoje.
Hvalit
ću ti milosrdne oči, Bože sveti,
Isuse
iz Nazareta, Rima, Betlehema!
Stići
mome srcu kad je kišno, ljeti,
to
su darovi s nebesa pokraj moga trijema.
05.07.2024.
01:14
Hrvatski
pleter
Nove
riječi, neki sasvim drugi stih
odjekuje
na planinama duha
što
ga sad prekriva plamen tih,
plamen
osvojena drva suha
koji
ponijet ćemo kao križ jedinstva
da
već konačno još izgorimo
kao
narod Božjega posinstva
i
da putem još i više usporimo
da
bi sve to nama teže palo,
sva
ta duša žrtvenička, mučna,
kako
bi se uvijek dobro znalo
da
smo bili zemlja stručna
za
sve bitke što si, Oče, nam priredio
da
se naviknemo na tu čvrstu rajsku nadu,
na
ta tvoja obećanja što si ih uredio
kao
buket divnih ruža, s trnjem u skladu;
da
ti očvrsnemo u podnašanju slaboća,
objeda
i nevjerica, različitih zamki
gdje
se nudi kamen mjesto slatka voća
i
gdje nalazi se uska staza, prolaz tanki,
a
sve pripravljeno radi puka tvoga, radi nas
koji
ogrezli smo siromaštvom i bez kruha,
da
nam, žalosnima, strpljivima dadeš spas,
da
ti budemo svi nositelji Sveta Duha
kad
nas jednom Krist prozove kraljevati.
Tu
će biti milosrđa, pravde i razboritosti
koje
nikad nam ne prestaješ nalijevati
da
svi što su oko nas imali bi koristnosti.
08.07.2024.
12:52
Kaljuža
Kada
krenem jednom spuštati se niz to brdo,
gorjet
će mi strpljenje pod petama
koje
skupljala sam kao divlje krdo
retardiranih
zmajeva u četama
koji
totalno su ludjeli u meni bezkonačno
dok
sam trudila se svijetu nešto reći,
postavljati
pitanja oprezno i mlačno,
a
šutnja me svijeta nije prestajala peći.
Uspinjala
sam se samo snagom
dobre
volje i prekaljene samokontrole
dok
su drugi lako išli mojim tragom
iako
svi imali su visoke škole.
Sad
se pitam zašto su me tlačili
kad
su znali da sam nesposobna,
zašto
su mi napredak zavlačili,
nudili
mi znanja kobna
mjesto
da su samo rekli mi sljepoće,
pustili
me krčiti mi dio svoga puta.
Zašto
pričali su ‘sve se može kad se hoće’
i
postavljali mi pravila prekruta.
Kada
krenem raspuštati si moje zmajeve,
gorjet
će sve trulo na toj cesti,
stvorit
ću si vatrene krajeve
i
na svoje mjesto sjesti
makar
ja sam smiješna neznalica.
Silni
mozgovi samo će se rastopiti,
velika
su znanja samo pusta trica,
u
kaljuži mojoj će se utopiti
gdje
uglavnom njina zloba obitava
i
prokletstvo umišljenih pametnjakovića
dok
ja gledam u nebesa plava.
Tamo
sjedim i uživam anđeoska bića.
13.02.2015.
08:55
Križevi slave
Tiho
sam pjevušila melodiju
ova
rana jutra, topla poput spokoja
što
ga imam ja u tebi, Kriste, tu
gdje
pronađe se još i zvijezda po koja.
Iz
mog sna je izašla i prije probuđenja
poput
one davne slike snene
nakon
koje sam zadobila oslobođenje
od
sva životna mi otuđenja.
Sjećaš
li se, dušo zrela, tih djetinjih dana
kad
te obuzeo Duh taj rađanja, početka?
Tko
bi znao da ću živjet sred nebeska stana
i
da ću doživjeti mnoge godine od Svetka.
Siromasi,
bolesnici, vele, dugo ne požive
zbog
ta socijalna statusa u okolini
što
ne vidi svoja djela, svoje riječi krive
u
kotlinskoj svjetovnoj dolini.
Ali
ti si, Kriste, držao me sasvim gore,
visoko
sam odnesena kao ptica bila,
iznad
površine koju čini ocean i more,
daleko
od lomače što se dolje svila.
Morala
sam doći do vlastita daha,
već
je bio krajnji čas za dušu,
posljednji
trenutak bez imalo straha
od
tih vjetrova što vitlaju se, pušu;
to
je bilo naravno mi stanje forme.
Nesvjesnu
si digao me u tom tijelu,
mene
čitavu do nadnaravne norme,
a
sve Milost Oca bila je na djelu.
Padala
sam poslije i lelujala duboko,
odmah
križ sam ponijela na plećki.
Križ
je odnio mi osjećaj visoko,
više
nije bilo lutrije, ni srećki.
Svi
su sveti vodili me Gradom
i
križeve mi slave svoje pokazivali,
a
ja gledala sam, pratila ih kradom.
Isto
kao danas, oni me dozivali.
21.06.2024.
12:20
Ljubavna
geografija
Sada
mi nedostaje samo tanak plamen voštanice,
sad
mi treba samo molitveni duh
kojime
bih popunila silne one prazne stranice
koje
zjape kao neki gladan trbuh,
koje
pričaju mi život tvoj i tvoje pripovijesti,
tvoja
sjećanja na majku il’ na mene
pa
su postale već dio slavne povijesti
koja
stići će nas, okružene
tamjanovim
korijenjem u grotlu ova tla,
snažnoga
od kore debele i trudne,
ove
zemlje koja nam je zajednička
makar
nosi razdaljine grdne;
opijene
će nas naći oceanima i zaljevima
kao
kada ribar morske začuje sirene
pa
će odvesti nas kraljevima
kako
bi nas vratili u stijene,
a
tamo, opet naći ćemo lađe,
one
male od ista papira
na
kojemu spremam svoje sađe
da
te stihom tiho diram.
Eto,
samo zato otvaram pjesmarice,
samo
zato trebam život cijeli,
plamen
svijeće, dušu splavarice,
moga
Boga koji s nama dijeli
ovaj
svemir točno na pola
da
bi s one strane bio ti,
da
promatrala bih Mala kola
da
nam nađu se životi.
26.02.2015.
01:19
Miris
tamjana
Nevidljiva
ruka spušta se na me
poput
omorine guste,
a
dah povjetarca sjeda na rame.
Strašne
su, lijepe minute puste
kad
u samoći ćutiš oluju,
a
nikoga nema u zaklonu tom
i
nikakve uši ti srce ne čuju,
mada
već slutiš veliki lom.
Netko
na tebe misli ili te sanja,
možda
te zove u molitvi svojoj
i,
kao što srce se u vijeke klanja,
tako
se zbori o brodici tvojoj.
Da
toga nema, da se ne moli,
svijet
bi pomračio čitavo tlo
ove
zemaljske sreće i boli,
raslo
bi, bujalo svako zlo
što
nije od svetaca, niti od Boga
koji
održava dobro po svuda,
ljepote
svemirska kruga toga,
spašava
djecu od smrti i bluda.
I
ljudi se množe, i Crkva se širi
što
je tim Duhom pronosi Bog
da
tamjan uvijek i svugdje miri,
pali
se molitvom puka svog.
I
Riječ se susreće, i Pismo se čita,
Milost
se blaguje Isusa Krista.
Netko
za tebe moli i Boga pita
dok
te oluja odnosi poput lista.
08.07.2021.
17:58
Nepokolebljiva
Radost
je uvijek tu,
kao
tlo je prisutna,
gleda
svaku nevolju,
tako
tankoćutna.
Ona
drži moje stope
da
ne skoknem predaleko,
čuva
sve moje sinkope,
i
od koljena je nedaleko.
Ona
prati moje srce
da
me tuga ne zavede,
da
se dlanovi ne zgrče,
da
me golubica ne odvede.
Kad
u dušu stigne nota,
ona
mi je jaka straža
i
kad stih se sav omota,
od
svega mi ona draža.
Uskrsnu
kako je rekao
Bog
naš, Svevladar,
i
tu radost mi je stekao,
spustio
je na me kao dar.
21.06.2024.
00:22
Nešto bolje
Pronašla sam želju, želju jednu,
želju višu od planina i visina,
da premostim ovu provaliju bijednu
što me uvijek vuče kao kraljica nizina.
Kako lako propasti je u stare okvire,
u okvire što ih čini pohlepa i blud;
napiti se grijeha iz baruština što vire
iz tih svih dolina koje su po svud.
Kako lako propasti je niza sve strmine,
otkotrljati se nizbrdo gdje stihija vlada,
gdje su opravdanja za sve humane krivine;
nikada ne spoznati tajnu nebeskoga grada.
Tako teško, mukotrpno boriti se silom težom,
raširiti krila koja rađaju se sveđ u letu,
ne dopustiti leptirima da te vuku svojom mrežom,
ne dati da savjest prorokuje sudbu kletu
već se nositi i pritiscima odozgora.
Kad te tlače oblaci i sunčane strijele
što ti pale moždane i moć ti izgovora,
ostaje ti samo dići se za borove i jele,
ostaje ti samo naći gnijezda sokolova,
ne zbog toga da se nađeš na vrhuncu
nego zato da se pentraš kao putnik iz dolova,
da se suprotstaviš zlatnom bratu suncu,
tražeći od njega samo miris ozona
kako bi te nosila novija iskustva,
kako bi se suprotstavio svim zakonima Krona,
zakonu materije i tvari, zakonu prisustva
različitih duhova i sablasti strašnih.
Samo želja može te izvući
iz jaruge bezvoljnosti, iz sjećanja prašnih
koja bi te samo još više dotući.
Nije želja da postigneš puno, da narasteš
već da nađeš samo malo dobre volje
koja potiče te da proklijaš, da izrasteš
u toj slaboj, tihoj nadi da postoji bolje.
četvrtak, 2. studenog 2017. 12:43:20
Posveta
Ostajem
bez daha
od
siline prosvjetljenja,
poštovanja,
sveta straha.
Svjetlo
Tvoga porođenja
nudi
sve što želim ostaviti
da
se posvećeno u me vrati.
S
vjerom da ćeš proslaviti
svaku
dušu i nevine vlati,
ne
moram Ti, Kriste, prići
jer
u meni još od prije jesi.
Sad
se rađa i meni će stići
sve
što prošlost moju resi,
što
k budućnosti me zove.
To
je žiće, bitak, postojanje moje
u
to vrijeme neke zemlje nove
gdje
nebesa daju anđeoske poje.
Znanje
mi je potrebno za sada,
mada
jednom i to će uminuti.
Znatiželja
mojom dušom vlada:
hoće
li mi uvijek tako sinuti?
Hvala
Ti za dolazak na ovo tlo,
hvala
Ti što jesi, što Te znam.
Sada
poželjno je za me stanje to
kada
dobro je da čovjek nije sam.
Za
Tobom ću dalje, kako bilo,
možda
u samoći bijela svijeta
u
kojem se Danas ne bi zbilo
da
Ti nisam Tvoja ljubav sveta.
24.12.2020.
23:09
Povijest ljubavi
Bilo
je nekada takvih dana
kad
se duša sklapala,
ali
ljubav bila joj je znana,
mrtve
grijehe je pokapala.
Ljubav
imaš ili nisi duša cijela,
ona
vrijedi osamljenoj djeci,
kao
dojenačko mlijeko bijela,
ona
stoji i u srcu ječi.
I
kada je krhka, neprimjetna,
živi
postojano, rođena od Boga.
Gleda
ljude kao jesen sjetna
koja
nema ni imanja svoga.
Dok
je rano, još se malo čudi
pa
se navikava da je pusta
dok
joj nutarnja dubina ludi,
dok
pritišće magla gusta.
Al'
kada je Krist prozove,
kad
pronađe svoju čar,
kad
joj on izbaci okove,
tada
za njeg potpiruje žar
jer
u njoj je vječna snaga,
makar
sakrivena grubom svijetu
i
još uvijek tako blaga,
proljeće
pronađe svakom cvijetu.
Više
nikada ne spava i ne griješi,
razgovara
s Kristom, pravdu vrši
dok
je skori susret u punini tješi
pa
sa svojim Bogom i svoj život krši.
10.07.2024.
17:18
Pozdravi
daljine
Moji
snovi više nisu moji,
opor
miris dima od duhana
obuzeo
mi je svakodnevnost
u
svim pokretima, ako ima koji;
ne
mogu ni doći do dućana,
tolika
je na mom tavanu sad revnost.
Iz
daljina stiže lahor od blaženstva,
nosi
mirise od oceana i od mora
dok
na žalu netko kamenčiće gazi.
Šaljem
tamo malo svoga ženstva,
malo
pijeska što se trusi odozgora
i
dok Djevica u molitvi na mene pazi.
Imam
kamenje u škrinjici od uspomena
što
u duši mojoj časno mjesto drži.
Svakoj
plaži dobro dođu sve te tvorevine.
Vjetar
nosi poruke od opomena
pa
se trzam kao da me ono sunce prži,
a
zapravo, tu sam sama usred piljevine.
Hvala,
majčice ti, koja me prisjećaš
da
je molitva neizvršena
i
da sam se izgubila sva od jake treme.
Ti
za mene, ti i sa mnom sve osjećaš
jer
si duša čista, savršena
koja
pomaže mi nosit svoje breme.
Ti
ćeš reći Duhu Svetom
neka
nosi moje pozdrave daljine,
moje
poljupce i zagrljaje za taj žal
što
mi pada na pamet i s ljetom.
Kiše
past će uskoro s visine,
a
mi doći ćemo svi na vrijeme za tvoj bal.
22.06.2024.
13:17
Prijestolje
ljubavi
Velika
su mnoga očekivanja
u
tom društvu različitih ljudi
koji
drugom žele sama okivanja;
to
je pjesma koja me sad budi.
A
ti, jedini mi, znaš da volim tiho,
da
slobodu primam, da je dajem
kada
zagrlim te lakim stihom
il'
kad se za ljubav tvoju kajem.
Zahvalna
sam Bogu za te,
često
i ne razlikujem te od Sina;
bojim
se da tvoje nježne ruke pate
kad
promatram ljubav svih visina.
Znaš
da ljubim, kako Petar triput reče,
skrušen
silnim zapitkivanjem,
tužan
kao da ga sve to peče.
Zarobiše
ga okivanjem
kad
bijaše predan u nemoći;
vezala
ga ljubav okova i spona.
Tako
siguran je bio i u mrkloj noći
da
ga neće obuzeti kušnja ona.
I
u molitvama tebe znam,
od
tih dodira duša mi treperi,
srce
mi je kao trnje ili vrući kam,
oštra
strijela snagu moju mjeri.
Mir
se spušta kao plamen Duha
i
na moje misli, i na moje tijelo.
Često
sjetim se i svadbenoga ruha
što
ga čini naše zajedničko djelo.
Kriste,
Bože, zar za sebe slušam zvona
zbog
kojih se iznenada trzam u taj čas.
Tebe
slušam i ne želim skinuti te s trona,
prijestolje
mi ljubavi, agape za sve nas.
25.06.
2024. 03:58
Promjena
Srušila
se stara čvrsta nit
kojom
sam se spustila na tle
gdje
je rajskoga života bit,
gdje
mi srce kao dunja zre
u
svom mirisnome zamahu.
Hvala,
Kriste za redovitost,
to
je pravo čudo u mom prahu
što
ga je ukrasila strelovitost.
Užad
moja već odavno posta krnja,
al'
se šator drži nebeskim konopima,
mada
razderan od silna trnja
poput
kamenja na olucima.
Promjena
je, dakle, očigledna;
svi
leptiri o tom znaju
kako
posteljica više nije medna,
kako
letjeti je u tom sjaju.
Nema
čvrstih oslonaca pokraj Boga,
nema
takve ljubavi široke
kad
se duša drži njega jedinoga;
nema
takve vjernosti visoke.
06.07.2024.
19:57
Pusti
otok
Ostadoh
na otoku mira i sreće
zaboravljena,
malo osamljena;
moleći
da kontemplacija mi teče,
al'
sam riječju tvojom omamljena.
Tako,
Bože, nađoh sebe podobnom
za
povratak u dane djetinjanja
kad
si štitio me vjerom prodornom;
a
tiha je bila, šutljiva i rastinjana.
Kako
bijaše to stanje dramatično,
prepuno
afekata, misli skokovitih,
gutala
sam riječi ljudske fanatično
i
od mnogih loših i darovitih.
Potonji
me vježbali u razlikama
te
ja stekoh neki pregled mali
nad
tim tekstovima, slikama;
svi
ti ljudi o tom nisu ništa znali.
Bili
su mi prijatelji zabavni i dragi,
osjećajnost
dodirivala mi sve vrhunce
do
dubina i do suza, tako blagih;
nisam
znala niti mjesec, niti sunce.
I
vjera moja bila mi je tako pouzdana,
bez
ikakve dvojbe kakvu nisam čula
sve
dok društvo nije dovelo me do bezdana:
to
su bile sumnje, nevjera i hula.
Lijepo
li se ipak prisjetiti dana starih!
Književnici,
pjesnici, crtači
pripovijedali
mi sve i o svemu marih;
spoznala
sam, samo jedan je najjači.
29.06.2024.
Riječ
je sveta
Prebivam
u okruženju
svetih
samotnika pustinjaka,
otpornih
u okuženju
raznolikih
ljudskih osinjaka
gdje
se brzo grijesi množe
jer
zloduh je na djelu,
različite
zvijeri ispod kože
što
prekriva sliku cijelu.
Zato
pustinjska mi klima godi
jer
su vjetrovi po volji pastve,
svaka
koji tu zaluta kada hodi
da
bi duše u svetosti rasle.
Da
toj samotnosti beskrajan je rok,
tu
bi bilo plodova od pretiline
koje
prinijela bih kao bijedan prorok,
prosipala
bih se od miline.
Što
bih drugo, svetinja je Riječ,
Pastir
dobri što me vodi stazom,
šikarom
i livadama gdje je mliječ,
gdje
se susrećemo mi s oazom
gdje
i vino teče kao rajski potok.
Moliti
i stvarati, osluškivati,
to
je raj za duhovni taj otok,
radost
koju ne mogu sakrivati
jer
je radost mog Pastira, moga Boga.
Ona
ipak mnogima zasmeta
kao
što se zavist, ljubomora boji toga
da
ju netko toliko ometa
da
na svoje zaboravi planove.
Pašnjaci
se ne mogu ni ukrasti,
niti
može crv rastočit' svete dlanove,
niti
može zloduh amo upasti.
Ta
je paša bolja od vlastite biti,
tu
se predajem na milost Pravednosti
od
koje se mogu i nahraniti
sokovima
svijetle rajske čednosti.
Jer
moj Pastir nema one smetnje
kakve
nađe zloduh, sav na duhu
onih
ljudi koji čine svakakve pometnje
i
od svega biraju si ukrase na ruhu.
Ljubim
li te, Mučeniče što mi osigura raj?
Ne,
u meni takve dostojnosti nema,
al'
je dostojanstvo taj predivan kraj
u
koji me vodiš protiv anatema
i
prokletstava što ih baca puk.
Ja
sam zaljubljenik samo,
onaj
koji nosi osjetljivi sluh
kojime
se može doći tamo,
na
te pašnjake beskrajne, daleke,
u
dubine iznad svih širina
gdje
su duše i oštre, i meke
da
od njih probuja ta rajska milina.
Tu
se rađam, tu ozdravljam i tu živim,
moj
Isuse i Djevičanska Mati,
ali,
iako se neprestance samo divim,
duša
mi uz tebe, Kriste, isto pati.
05.07.2024.
14:40
Savjetnik
Savjetnik
divni, Knez mironosni,
to
si stameno u meni, Kriste, ti.
Obrazi
su moga lica ponosni i rosni,
a
pod njima sa mnom plaču svi.
Suzna
je mnogima ova blatna dolina,
puna
umjetnoga cvijeća i plastične kamilice,
a
tako je bukteća mi bila moja kotlina;
sve
odjednom stuštilo se da uginu ptice.
Ti
si hranio ih mojom vjerom, nadom punio si žedne kljune;
one
gnijezda svoja napustile nisu.
Letjele
su podno zamračene lune
dok
su kiše padale po ovome klisu.
Moja
vjera, to si ti, kraljevstvo nebeskoga svoda.
Tvoja
riječ života što zbog mene s neba siđe,
donijela
mi bezgranično mnogo ploda
pa
mi krošnja bujna, pa mi golubica priđe;
al'
i makovi su krasni sudba ona crna
što
zaraste u duhovnostima koje nisu se ponadale.
Kralju
pravednosti, Kneže umiruća zrna,
mnoge
sjemenke mi plodnom tlu već popadale.
26.08.2024.
19:40
Sin
Čovječji
Kad
me zoveš, iz daleka već te čujem
jer
je tada naše vrijeme radovanja,
istu
melodiju s tobom osluškujem
kada
stigne doba naša žalovanja.
Isti
taktovi me svagda podsjećaju
na
naš prvi pogled mističnosti;
kao
da sve duše svijeta isto osjećaju,
mada
ne ide bez moje kritičnosti.
Ti
me nježno glazbom blažiš,
citrom,
orguljama, violinom,
u
mom srcu svoju ljubav tražiš,
lutaš
odajama svom tišinom.
Ne
odlaziš nikada, niti me puštaš
da
se sama nosim s nevoljama,
stare
duge moje sve otpuštaš
i
smiješiš se naglim zlovoljama
jer
sve u tebi samo jeste sreća;
haljine
ti satkane od molitve i mira,
tvoja
križna kruna kao bezbroj svijeća,
tvoj
je Duh poput vjetra koji svira.
Blagodaran
bio svaki jecaj usred vrta,
veličanstveno
presvijetlo tvoje uskrsnuće;
podno
tvojih stopa bezvremenska crta
koja
odvodi me sve do nebeske kuće.
Ritam
disanja ti ritam srca i života,
iza
jedne melodije druga se sakriva,
spustovi,
vrhunci beskrajna ljepota,
ona
tajna što se nikom ne otkriva.
0203.2024.
18:02
Sladak
život
Spustila
sam svoje mreže,
pokrpane
malo,
i
predala molitve svježe
koliko
je stalo
u
te vremenske okvire
koji
kneževati hoće,
ali
rogovi im vire
rad'
moje slaboće.
Stoga
molim jače,
svjesnije
i revno,
svaka
koji plače
blagoslivljam
dnevno.
Sve
njih šaljem van,
van
iz moga vidokruga
jer
u Kristu imam stan
poput
lanetova luga,
ali
obaveze tvore,
zovu
neprekidno
da
mi se zatvore
obzori
i polje vidno.
Kao
da te ne znam
i
tvoje strpljenje sa mnom;
moje
mreže i moj plam
uvijek
stignu za mnom.
I
gdje ljeto stanuje,
tu
je i naš dom.
Srce
mi ne samuje
niti
kad je mreža lom,
niti
kad možda ne grizu
skakutave
plave ribice,
niti
kada sporo stižu
od
te jave ptice.
Ta,
sve je to u nama
jer
smo skitnice u svijetu
koji
nema toga plama
i
ne poznaje poetu.
Sve
ti dajem, Isuse, Bože moj
da
načiniš što te volja;
za
te ne odustaje ni sluga tvoj
rad'
života slatka, bolja.
24.06.2024.
14:51
Sretna
što te znam
Gledam
tvoje nebo kao da je olovno
i sviđa mi se sivo-modra boja
i
vedrina poslije dažda.
Ne prodaješ ono što je polovno
i
to nije roba bilo koja,
daruje se sada i za vazda.
Dijelim
s tobom taj lebdeći zrak
kao da ja imam jaka udjela
tamo
negdje, već od prije.
Divan li je ovaj ljetni sumrak,
u to
sve sam i od sebe unijela
dok mi hladan lahor brije
po
sljepoočicama, umornim od nečega.
Nije da te želim
uznemiriti
već opuštam sve mišiće
kojima je dosta
šetnje, dosta svega
što bi moglo lako ih raspiriti
kao
neka obaveza ili jako piće
ili, još i bolje, kao stara
ljubav prva.
Ona dobra je za pokretanje
isto kao i za malo
sna,
ona kao da je sva od meka drva
koje sad izgara kao
sjećanje
što mi uvijek svježe snage da.
Gledam
tvoje tornjeve od srča,
streme u vis kao neka pobjeda
i
sretna sam što te znam
dok se duše lome sve od grča;
nikakva
ne smeta tebi objeda,
nikakav ti nije ravan plam.
srijeda,
24. svibnja 2017. 20:34:12
Strah
Božji
Oko
mene vjetrovi slobode,
uz
mene i baklja, sva u plamu
dok
se moždane mi bude
da
se neke nove misli rode
i
da rasprše mi neizvjesnu tamu;
budući,
a isti život da se zbude.
Budućega
nema osim ralja
od
kojih se mučna bol porađa,
samo
jedna stara riječ se vrti:
sve
to nije ništa ispred velikoga Kralja
što
Ga čak i moja muka još pogađa
da
me vodi preko svoje svete smrti
da
me pustinja zazebe i ohladi,
da
me istim vjetrovima svu izlaže,
da
me može ognjem tim prosvijetliti,
da
se staza moja otvori, pomladi
kako
prošla bih sve lakše pokraj straže,
kako
uspjela bih moždane provjetriti,
kako
saznala bih zašto sam u koru
gdje
pripada čitavo mi biće,
zašto
tako lutam širokim vidicima,
zašto
rado prilazim sve bliže dvoru
kada
ponoć, kada jutro sviće,
zašto
more mene stihovi u Svitcima
kada
nisam tako bogata i sita
i
tako se krasno siromašim,
i
kad nemam drugih razloga
kada
god me netko to upita;
zašto
se u miru tom prestrašim
samo
svoga Kralja, jedinoga Boga.
10.09.2019.
20:15
Sunovrat
Novu
odu ću ti ispjevati
kad
iz mojih vena
bistra
ljubav počne istjecati
koja
uspne se iz sjena
s
kojima si silazio mraku
da
iz groba mi doneseš
poruku
nebesku, jaku;
da
nutrinu mi pometeš.
Oblake
si izgužvao kao vatu
i
nosio ih u naručju svome.
„Živi!”,
rekao si sunovratu
kao
da govoriš srcu mome.
Bijaše
to carstvo neba
što
si bacio ga prema meni
da
bih spoznala što treba;
opet
viknuo si „Kreni!”
kao
da sam zdrava, izliječena.
I
da nećeš oduzeti niti zere
toga
blaga, kao izgnječena,
što
me uzdignulo poput vjere
koja
nosi srca u nebesa.
Bile
su tu katakombe crne,
Jakovljeve
ljestve sviju poetesa
kojima
sam koračala poput srne
koja
prebiva u tvojim grudima.
Isuse
moj, rekoh ti da hodiš
prema
obalama i svim sprudima
gdje
pustoši slatkom plodiš.
Nađoh
izgubljeno biserje
i
probudih se u tom trenu.
Nosilo
me neizmjerje
po
valovitom terenu.
23.06.2024.
22:02
Tisuće
zagrljaja
Mnoge
pjesme, tisuće zagrljaja
kada
zajedno smo zaigrani,
ne
znam tome prijateljstvu kraja.
Vjera
sazrela je kao šipak rani.
Znam
da uzet ćeš me s ova tla,
daleko
od zemlje, a tako blizu.
Da
ćeš osloboditi me svaka zla,
da
ćeš čuvati me u svom nizu
svetaca
i sretnih, Kriste, spašenika.
Kao
da ne ostaje još puno nama,
najveća
mi stiže radost tvoga službenika;
bujnost
kao da mi struji venama.
Još
ovoga ljeta, prije nego pukne nar,
otići
ću od svih neuspjelih bića
koja
nisu htjela taj prekrasni dar,
tvoju
ljubav, tvoga nebeskoga pića.
Na
nebesima me čeka život novi,
stari
znanci drugačijega kova.
I,
mada lađa napuštena sama plovi,
već
je popunjena kao knjiga stiha ova.
Čistit
ću se, moliti za žive i čekati,
kao
i svi ljudi na tom svijetu
koji
misle da će s tobom vjekovati,
radovat
se anđelu svom svetu.
Anđele
čuvaru, još ti jednom hvala,
bez
tebe se ovo ukrasilo nikad ne bi,
sva
ta zrelost, savjeti i vjera mala.
Zauvijek
ću uzeti te k sebi.
07.07.2024.
12:41
Znakovi
na mome putu
Noćas
iščekujem onaj dah
što
dodirne grad sparine,
uskipio
kao neki starac plah,
navikao
na mrzline;
neće
naučiti stara kost
da
se živjet može svakojako,
da
postoji tajni most
koji
veže zemlji biće svako.
Više
izgleda mi kao kataklizma
jer
svi bježe sad od sunca,
jer
po svuda vlada shizma;
nekoć
mudar, danas bunca.
Samo
tražim udisaja
za
tu dušu pritisnutu
i
bez sunčevoga sjaja;
noći
kipte na mom putu.
Noći
plamte, gori zrak.
I
tek sada ledi mi se lice
kad
je blizu nova dana znak,
kad
urane čak i ptice.
Ljudi
dragi, nema dogovora
oko
klime, svemira i rata
što
se gleda i bez pogovora;
nema
brige ni za brata.
Da
ne hladim dušu noću,
ne
bih danju sebe pokretala
na
mom putu što ga hoću
jer
ga Providnost mi dala.
Blago
meni što sam ostarjela
da
ne slušam podivljale puke,
da
ne gledam grešna djela,
da
mi k nebu streme ruke.
09.07.
2024. 22:54
Živjeti
ljudski
Nepuni
sati,
večer
sparna
uskoro
će dati
ugođaja
blagodarna,
sprema
se oluja
ili
barem kiše.
Topla
vjetra struja
novi
srpanj njiše.
A
bila je strašna
žega
za starce,
reuma
nestašna
nosi
bolne žmarce.
Naše
doba ovih dana
pregledava
albume,
mladost
je rastrzana
odbjegla
na drume.
Siromasi,
zaštitari
ulica
i zgrada;
a
na žalu se morskome žari
plesna
parada.
Živjeti
ljudski
prijeka
je potreba,
kao
nalog sudski,
kao
pravda neba.
Prošlost
je tako hitra,
a
budućnost je spora.
Čini
se, igra se citra
ispred
kraljevska dvora
gdje
uska su vrata
i
dugačak prolaz
dok
iz nepovrata
naiđe
poraz.
Zato
u slabostima,
u
neredu i tijesku
izobilje
života ima
kao
stopa u pijesku,
mada
su raspadljive
i
neke druge se stvore,
iz
duše nepropadljive
o
radosti zbore.
Iz
božanska Bića
ljubav
cvate
pored
krvoprolića
u
kojemu pate
oni
s ustrajnošću,
i
staro, i mlado.
S
velikom tajnošću
čine
to rado.
Zbog
tebe, Kriste,
Isuse
časni,
ljudi
se čiste,
a
kraj ne kasni.
Vjetrovi
dolaze,
i
sveč nam traje
dok
sati prolaze,
i
duša se kaje
iz
razloga jedna.
Ispod
kože
još
je bijedna
u
tebi, Bože.
30.06.2024.
23:35
