Tvoj Križ

 

Nisam bila u dalekim prostorima,

niti vrijeme meni nije bilo loše.

Plakala sam, smijala se mostovima,

vjetru što je milovao pramenje mi kose.

Ne sjećam se često muka, boli ili neuspjeha,

živjeti sam voljela oduvijek.

Nisam čula onu pjesmu nepopravljivosti grijeha,

uvijek mi je blizu bio lijek.

Nosila sam istinu i ljubav, sve na dlanu,

a primati nisam dobro znala;

to je bilo teško, sve u jednom danu,

biti velika i slavna, ali tako mala.

Ljudi postali su teški, dosadni i strani,

rupe u promatranju sve dublje i sve veće;

postala sam kao papiga na jednoj grani,

poput groblja bez ijedne svijeće.

I, kad si me zvao da o Tebi čitam,

preda mnom su zaiskrile čežnje.

Nije padalo mi na pamet da išta pitam,

sve su riječi bile tako nježne.

I, kad si me zvao da o Tebi slušam,

preda mnom je bilo otkrivenje,

hrana koju može prepoznati samo duša,

piće duha koje služi za novo rođenje.

Ljudi postadoše otvorene stranice,

osobe iz Tvoje knjige života,

stvorene za istinu i ljubav bez granice,

a Tvoj Križ im služi kao izvor svih divota.

14.05.2022. 23:14

Anđeli i ptice

Stihija je zavladala okruženjem,

jedna nevolja donosi mnogo novih;

Sodoma se razbuktala okuženjem,

Gomora bi pregazila, takvi su im snovi.

Svaka riječ je psovka, svako djelo crno,

ranjena se priroda pobuniti kani

što u sebi skriva plodna Uskrsnuća zrno.

Nemirne su godine, burne noći, mrtvi dani.

Cvrkut ptica budi me na životnu nadu,

svako jutro donosi mi kupku osvježenja

u tom skloništu na spas u svakom padu,

ispod oblaka što odnosi sva otuđenja.

Ovaj velegrad pokazao je pravo lice

o kojem si, Kriste, propast proricao.

Bezvoljnu me časte ugrožene ptice,

sjećaju me doba kada si se svega odricao,

kad si predao mi čisto srce Gospe

koja redovno me spašava od bijede.

Pokraj mene anđeli se nevinošću goste,

na mom stolu slike zla problijede.

Čak u snovima me vraćaš prisebnosti,

ljubavi nebeske slijevaš mi na duh,

izobilja daješ milosti i pravednosti;

takvo Ti je Vino za me i božanski Kruh.

Ta oaza mira potrebna je siromahu,

puti me na djela što ih čini duša,

mada je nevidljiva u svome prahu;

Tvoja radost me ponese, Tvoja ljubav kuša.

14.05.2022. 05:21

 

Svjetlo za ljudsko srce

 

Klimatske se promjene ponavljaju

još od davnih dana Prvih ljudi

koji se po svemu prirodnome ravnaju,

protjerani Edenu kad ih Bog pokudi.

Vladaj se po Riječi i po duhovnome plodu

da bi prikladno uredio ti sva plemena,

Adame, ti, nepravedni božanskome rodu,

gospodar si, čovjek svih vremena.

Obraćenju Kristu budi beskorisni sluga,

ili, bolje, budi Bogu ropkinja, ti, Evo umiljata.

Da te ne zavedu rat i bolest, smrt i kuga,

da ti anđeo na Sudnjem danu ne zalupi vrata.

Riječ je Boga ljudskim tijelom postala,

služila ti kao putokaz i dojilja od meda

da te kuša kao zlato i da o tebi se stara,

dajući ti radosti i pravednosti, reda.

Kad ugasne svijeća tvoga uma,

pomoći ti nema jer je slobodna ti volja

da odlučiš putem šuma ili druma;

tko će tada protiv tebe oploditi polja

kad je Bog ti predao svu vlast?

Možeš li se svojom snagom spasiti?

Nosiš li u srcu tu božansku čast?

Želiš li si život naći, ali ne ugasiti?

Ta je sveta Riječ zbog tebe dovde zašla,

i zbog tvoje svijeće što ne gori,

čak do tvoga srca da bi te pronašla.

Njenom svjetlu ljubavlju ti odgovori.

12.05.2022. 23:04

Hvala, mama, hvala, tata

 

Draga mama, ti svima pripovijedaš: „Mi znamo”, a pri tome govoriš o sebi i o meni.

Molim te, nemoj više govoriti, niti pisati u moje ime.

Draga mama, ja znam, ali ti za sada još ne znaš: ja sam tvoje bolesno dijete koje želi živjeti i postati liječnik za tumore na mozgu.

Ja sam sada ni na zemlji, ni na nebu, a izgleda da nisam ni u tebi, da nisam niti važan dio tebe. Važno je tvoje tijelo, važna je tvoja zabluda.

Imam vijesti za tebe: Bog i ja znamo, mi smo se dogovorili i bez tebe, i bez tvojega odobrenja. Raduj se, ja ću živjeti. Ozdravit ću od tebe i tvojega tijela, ne želim živjeti s tvojim idejama i zabludama.

Draga mama, mi se dvoje nikada nismo dogovorili da ćeš me dati ubiti.

Nešto si pogrešno shvatila.

No, to je tvoj problem. Tvoj problem je što ćeš i kako ćeš bez mene.

Neću te prestati voljeti nikada.

Opraštam ti i zahvaljujem ti što si sudjelovala u mome začeću. Sjeti se toga.

Zipka života

 

Sakrij svoje lice i pogled spusti

da srce mi opet zatreperi

dok slap od nade niz moždane šušti,

pada na dušu da je ne mjeri,

da je ne povuku anđeli na svoj let,

već da udahnem te mirise tla,

da još malo me ima ovaj svijet,

predivan perivoj sred otoka zla.

Dok si ovdje, meni se ne putuje

jer sam kušnjom i vjerom shrvana,

jer tako je lijepo kad Ljubav se štuje,

jer ona je tako nježno uljuljana

u zlatnoj zipki života sjajna,

na samom izvoru Djevina krila

i kao počinak sva je bajna;

ta, duša joj uvijek je za nas bila.

Viša joj sila njena obuzima

podanike koji uživaju spas.

Ljubav me gurka i za sebe otima

i, dok je ljubimo, čujem taj glas.

Mnoge su duše tiho umiruće,

široka polja ne daju cvata

za revere vojske, male i utiruće

za puteve koji zatvaraju vrata.

Sakrij se od mene i čeone spusti,

pogledaj samo te vatrene brazde:

podno plavetna neba oblaci gusti,

vjesnici moje slabašne odmazde.

11.05.2022. 01:41

Pastir utaženja

Riječ je Pastir ovcama, Njegov glas je onaj zvuk koji je u rezonanciji s njima i koji zove njih. Drukčije su ovce, ali sve slušaju istu melodiju i prepoznaju svoga Pastira.

Po čemu?

Kako?

U srcu i u svojoj žeđi. Znaju da ih samo Pastir, koji nije najamnik, može odvesti tamo gdje će utažiti žeđ. Samo Dobri Pastir zna odvesti svaku ovčicu na istinske pašnjake.

Kroz utjelovljenu Riječ Božju kao kroz otvorena vrata vjernik ulazi u Gospodina, otajstveno postaje dionik jedne naravi koja nije ljudska, nije životinjska narav, već je božanska – ona veća, ona viša, ona nebeska nadnaravna Riječ, poslušna Stvoritelju vjernika, Roditelju svake ljudske žeđi. Riječ nije najamnik nego Pastir utaženja.

Onaj koji je s Neba sišao jedini na Nebo uzlazi.

Ako je vjernika Otac doveo k Tebi, Isuse, ako mu je dao Tvoju Majku koja Te dijeli vjernima, tada u sakramentalnom životu zajedno s Tobom vjernik može uzlaziti na Nebesa jer za Tvoju poslušnost i odanost Ocu Stvoritelju dobiva epitete onoga koji je u Tebi, Isuse, određen, koji je k Tebi doveden s Nebesa da ga Ti, Kriste, odgajaš i hraniš, napajaš vjerom, vodiš ga na sočne pašnjake kako bi ga sačuvao i osovio za svoga Oca, za Oca koji kroz Tebe – Vrata postaje vjernikov Roditelj.

Moja Vrata za nebo si Ti, Isuse, i prolazim kroz Tebe, u Sveti Grad ulazim. Svećenik i pastir, Sin Marije otvara mi Tebe – Vrata i zatvara mi Vrata kako bih mogla ući u Grad, ali i izlaziti iz Grada na zemlju, u svijet, sve dok jednoga dana zauvijek ne postanem dostojan stup u Svetome Gradu kao njegova nebeska nadogradnja.

Ti si Pastir – Riječ Božja i Svećenih Vrhovni jer Ti si svojom Mukom, propovijedanjem i Križem svojim oprao svu prljavštinu ljudskih krivina. Ti si rekao što ćeš učiniti, tumačio si ono što si rekao, činio si onako kako si govorio.

Logos – Riječ i logika – govor o riječima i o mišljenju ljudskom daleko su jedno od drugoga, ali ponekad samo su i blizu.

Kad ljudsko mišljenje i riječi prelaze u ljudska djela i čine, to izgleda kao improvizacija. No, samo ona Osoba, koja je sama Istina, može si dopustiti improvizaciju.

Ili vjeran poslušnik, rob Tvoj i Tvoj sluga koji samo Tebe nosi u sebi, Tvoju ljubav nikada zanemariti ne može i u Ljubavi živi Kriste, u Tebi koji mu daješ riječ, mišljenje i djela ili stvaralaštvo svoje. 09.05.2022. 21:49

„Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao”. Iv 13,20

 

Životni događaj

 

Kao što se iz ledene sante rađaju morske kapi.

Kao što se iz strašnog potresa rađa pitomo jezero.

Kao što se na rahle doline naslažu stjenovite planine.

Kao što se iz hladnoga vulkana probija goruća lava.

Kao što se iz tvrdog sjemena rađa krhak cvijet.

Kao što se iz čvrstog tijela rađa nježna duša.

Kao što se iz strogog Zakona rađa gorljiva ljubav.

Kao što se iz požrtvovnog rada rađa duboka istinska duhovnost.

Kao što se iz realnog mentaliteta rađa nadahnuta umjetnost.

Kao što se iz praktičnog života pragmatičnoga uma rađa mudrost.

Kao što se iz Djevičanskoga krila rađa moćan Čovjek.

Kao što se iz Svetoga pisma rađaju temelji vjerskoga znanja.

Tako se iz navještaja Evanđelja rađa vjera.

Tako se od Božjega Duha rađa ljudski duh.

Kao što je materija ledena, strašna, rahla, hladna, tvrda, čvrsta, stroga, požrtvovna, realna, praktična i snažna, tako je snažan Bog, tako je snažan Duh Životvorac, tako je snažna Ljubav, Dobrota, Svetost, Milosrđe, Ljubomora, Muka, Smrt i Uskrsnuće Isusa Krista.

I kao što je more meko, jezero pitomo, planina stjenovita, lava goruća, cvijet krhak, duša nježna, ljubav gorljiva, duhovnost duboka, umjetnost nadahnuta, mudrost iskusna, tako je ljubav Boga pažljiva, ljubomora Mu sigurna, desnica Mu jaka, zaštita vječna, Srce nježno, Duša krhka i slaba na ljude.

Kao što je Bog jaki Duh, tako je slabašna materija koju stvara i tako su jaki ljudski duhovi koje rađa.

Dokazi nisu tako čvrsti kao što je čvrsto Uskrsnuće.

Slovo ljudskoga zakona donosi čudne riječi, a Zakon Božji donosi Božjega Sina koji je Riječ tijelom postala.

Duh ljudskoga zakona donosi zbrku i pomutnju, a Duh Isusova Zakona i Zapovijedi ljubavi donosi vječni život.

Gorljiva je ljubav Tvoja, Isuse, i nježna.

Između nas ne postoji ništa slično iluziji, deluziji, snovima, idealizmu.

S nama nema nikakva sluganskog mentaliteta, zaostalosti u napretku.

Među nama postoji transcendencija, ali tu nema nikakvoga transa.

Ti si spoznaja moga uma, srca, duše, tijela, duha i doživljaj jednosti i različitosti.

Ti si mi životni događaj.

U Tebi sam bez grijeha i bez mane.

Ti si u meni kao živi Pokretač, Duša moje duše, Tijelo moga tijela, Duh moga duha. Ti si u meni, a u Tebi je Otac naš na nebesima. Kroz Tebe, Isuse, Gospodnja molitva Očenaš putuje po meni i ja po njoj putujem, uzlazim i silazim kao anđeli po Jakovljevim ljestvama; ulazim u mir i izlazim na pašnjake.

Jer kakvo bi to bilo uskrsnuće kada ne bih nosila svoj križ i kakva bi to bila muka kada bih svoj križ odbacila? I kakva bi to bila smrt kada ne bih bila krštena u Tvoju Smrt, u sakramentima Tvojim i mojim?

I kakav bi to bio dar, i kakav bi to bio moj odnos prema Tebi, Isuse, Bože moj? Ti mi daruješ mene i sve, a ja da Tebi uskratim svoj križ i svoje grijehe, svoju smrt i svoj život?

Ti mi totalno i potpuno daruješ sebe, Kriste, a ja da Ti ne darujem sve što mogu i ne mogu pojmiti, sve što jesam i što nisam?

Ti živiš tu, a ja da se ponašam kao da me tu nema?

Kakva bi to bila ljubav da Te ne nosim sa sobom?