Wednesday, May 11, 2022

Zipka života


 

Sakrij svoje lice i pogled spusti

da srce mi opet zatreperi

dok slap od nade niz moždane šušti,

pada na dušu da je ne mjeri,



da je ne povuku anđeli na svoj let,

već da udahnem te mirise tla,

da još malo me ima ovaj svijet,

predivan perivoj sred otoka zla.



Dok si ovdje, meni se ne putuje

jer sam kušnjom i vjerom shrvana,

jer tako je lijepo kad Ljubav se štuje,

jer ona je tako nježno uljuljana



u zlatnoj zipki života sjajna,

na samom izvoru Djevina krila

i kao počinak sva je bajna;

ta, duša joj uvijek je za nas bila.



Viša joj sila njena obuzima

podanike koji uživaju spas.

Ljubav me gurka i za sebe otima

i, dok je ljubimo, čujem taj glas.



Mnoge su duše tiho umiruće,

široka polja ne daju cvata

za revere vojske, male i utiruće

za puteve koji zatvaraju vrata.



Sakrij se od mene i čeone spusti,

pogledaj samo te vatrene brazde:

podno plavetna neba oblaci gusti,

vjesnici moje slabašne odmazde.

11.05.2022. 01:41





Monday, May 9, 2022

Pastir utaženja



Riječ je Pastir ovcama, Njegov glas je onaj zvuk koji je u rezonanciji s njima i koji zove njih. Drukčije su ovce, ali sve slušaju istu melodiju i prepoznaju svoga Pastira.

Po čemu?

Kako?

U srcu i u svojoj žeđi. Znaju da ih samo Pastir, koji nije najamnik, može odvesti tamo gdje će utažiti žeđ. Samo Dobri Pastir zna odvesti svaku ovčicu na istinske pašnjake.



Kroz utjelovljenu Riječ Božju kao kroz otvorena vrata vjernik ulazi u Gospodina, otajstveno postaje dionik jedne naravi koja nije ljudska, nije životinjska narav, već je božanska – ona veća, ona viša, ona nebeska nadnaravna Riječ, poslušna Stvoritelju vjernika, Roditelju svake ljudske žeđi. Riječ nije najamnik nego Pastir utaženja.



Onaj koji je s Neba sišao jedini na Nebo uzlazi.

Ako je vjernika Otac doveo k Tebi, Isuse, ako mu je dao Tvoju Majku koja Te dijeli vjernima, tada u sakramentalnom životu zajedno s Tobom vjernik može uzlaziti na Nebesa jer za Tvoju poslušnost i odanost Ocu Stvoritelju dobiva epitete onoga koji je u Tebi, Isuse, određen, koji je k Tebi doveden s Nebesa da ga Ti, Kriste, odgajaš i hraniš, napajaš vjerom, vodiš ga na sočne pašnjake kako bi ga sačuvao i osovio za svoga Oca, za Oca koji kroz Tebe – Vrata postaje vjernikov Roditelj.



Moja Vrata za nebo si Ti, Isuse, i prolazim kroz Tebe, u Sveti Grad ulazim. Svećenik i pastir, Sin Marije otvara mi Tebe – Vrata i zatvara mi Vrata kako bih mogla ući u Grad, ali i izlaziti iz Grada na zemlju, u svijet, sve dok jednoga dana zauvijek ne postanem dostojan stup u Svetome Gradu kao njegova nebeska nadogradnja.



Ti si Pastir – Riječ Božja i Svećenih Vrhovni jer Ti si svojom Mukom, propovijedanjem i Križem svojim oprao svu prljavštinu ljudskih krivina. Ti si rekao što ćeš učiniti, tumačio si ono što si rekao, činio si onako kako si govorio.

Logos – Riječ i logika – govor o riječima i o mišljenju ljudskom daleko su jedno od drugoga, ali ponekad samo su i blizu.



Kad ljudsko mišljenje i riječi prelaze u ljudska djela i čine, to izgleda kao improvizacija. No, samo ona Osoba, koja je sama Istina, može si dopustiti improvizaciju.

Ili vjeran poslušnik, rob Tvoj i Tvoj sluga koji samo Tebe nosi u sebi, Tvoju ljubav nikada zanemariti ne može i u Ljubavi živi Kriste, u Tebi koji mu daješ riječ, mišljenje i djela ili stvaralaštvo svoje. 09.05.2022. 21:49



Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao”. Iv 13,20



 

Životni događaj


 

Kao što se iz ledene sante rađaju morske kapi.

Kao što se iz strašnog potresa rađa pitomo jezero.

Kao što se na rahle doline naslažu stjenovite planine.

Kao što se iz hladnoga vulkana probija goruća lava.

Kao što se iz tvrdog sjemena rađa krhak cvijet.

Kao što se iz čvrstog tijela rađa nježna duša.

Kao što se iz strogog Zakona rađa gorljiva ljubav.

Kao što se iz požrtvovnog rada rađa duboka istinska duhovnost.

Kao što se iz realnog mentaliteta rađa nadahnuta umjetnost.

Kao što se iz praktičnog života pragmatičnoga uma rađa mudrost.

Kao što se iz Djevičanskoga krila rađa moćan Čovjek.

Kao što se iz Svetoga pisma rađaju temelji vjerskoga znanja.

Tako se iz navještaja Evanđelja rađa vjera.

Tako se od Božjega Duha rađa ljudski duh.

Kao što je materija ledena, strašna, rahla, hladna, tvrda, čvrsta, stroga, požrtvovna, realna, praktična i snažna, tako je snažan Bog, tako je snažan Duh Životvorac, tako je snažna Ljubav, Dobrota, Svetost, Milosrđe, Ljubomora, Muka, Smrt i Uskrsnuće Isusa Krista.

I kao što je more meko, jezero pitomo, planina stjenovita, lava goruća, cvijet krhak, duša nježna, ljubav gorljiva, duhovnost duboka, umjetnost nadahnuta, mudrost iskusna, tako je ljubav Boga pažljiva, ljubomora Mu sigurna, desnica Mu jaka, zaštita vječna, Srce nježno, Duša krhka i slaba na ljude.

Kao što je Bog jaki Duh, tako je slabašna materija koju stvara i tako su jaki ljudski duhovi koje rađa.

Dokazi nisu tako čvrsti kao što je čvrsto Uskrsnuće.



Slovo ljudskoga zakona donosi čudne riječi, a Zakon Božji donosi Božjega Sina koji je Riječ tijelom postala.

Duh ljudskoga zakona donosi zbrku i pomutnju, a Duh Isusova Zakona i Zapovijedi ljubavi donosi vječni život.



Gorljiva je ljubav Tvoja, Isuse, i nježna.

Između nas ne postoji ništa slično iluziji, deluziji, snovima, idealizmu.

S nama nema nikakva sluganskog mentaliteta, zaostalosti u napretku.

Među nama postoji transcendencija, ali tu nema nikakvoga transa.

Ti si spoznaja moga uma, srca, duše, tijela, duha i doživljaj jednosti i različitosti.

Ti si mi životni događaj.

U Tebi sam bez grijeha i bez mane.

Ti si u meni kao živi Pokretač, Duša moje duše, Tijelo moga tijela, Duh moga duha. Ti si u meni, a u Tebi je Otac naš na nebesima. Kroz Tebe, Isuse, Gospodnja molitva Očenaš putuje po meni i ja po njoj putujem, uzlazim i silazim kao anđeli po Jakovljevim ljestvama; ulazim u mir i izlazim na pašnjake.

Jer kakvo bi to bilo uskrsnuće kada ne bih nosila svoj križ i kakva bi to bila muka kada bih svoj križ odbacila? I kakva bi to bila smrt kada ne bih bila krštena u Tvoju Smrt, u sakramentima Tvojim i mojim?

I kakav bi to bio dar, i kakav bi to bio moj odnos prema Tebi, Isuse, Bože moj? Ti mi daruješ mene i sve, a ja da Tebi uskratim svoj križ i svoje grijehe, svoju smrt i svoj život?

Ti mi totalno i potpuno daruješ sebe, Kriste, a ja da Ti ne darujem sve što mogu i ne mogu pojmiti, sve što jesam i što nisam?

Ti živiš tu, a ja da se ponašam kao da me tu nema?

Kakva bi to bila ljubav da Te ne nosim sa sobom?



Sunday, May 8, 2022

Isusova Knjiga života


 

U ovom je savršenstvo
naše uzajamne ljubavi:
imamo pouzdanje na Sudnji dan
jer kakav je on,
takvi smo i mi u ovom svijetu.” 1 Iv 4,17





Naš Bog, Dobri Pastir, naš Isus iz Nazareta, upravo se zato zove dobrim jer je On sama ljubav i milosrđe i, jer je pravi Čovjek, predaje se zločincima zbog siline svoje ljubavi za sve ljude što je kod Isusa božanska osobina pa On na svoj ljudski način pokazuje izuzetnu i neizmjernu hrabrost. Zato Ga oslovljavamo i kao hrabrog Pastira.

Inače, Bogu nije potrebna hrabrost, ali stoga što se utjelovio u krilu Djevice Marije i postao Čovjekom uzevši njenu ljudskost, smijemo Mu i to slobodno reći: Isus je Čovjek, Isus je najhrabriji na svijetu; za Isusa su sotonisti sitne kukavice i prestrašeni bojažljivci što se u Bibliji jasno može pročitati kada Isus izgoni đavle, zloduhe iz ljudi pa Ga se zato i toliko straše jer Bog jedini ima moć baciti dušu u pakao.

A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!” Lk 12,5



Gospodin Isus nam također poručuje da se ne bojimo nikoga u svijetu što ga je On sam pobijedio svojom božanskom i ljudskom smrću na Križu. Ono što se zove „svijet” jesu ljudi na zemlji. Zemlju i ljude stvorio je Bog veoma dobro, ali je grijehom Prvih ljudi smrt ušla u svijet. U tom svijetu smrtnika nalazi se ono što je Isus pobijedio, tamo se nalazi smrt.

A gdje je smrt, tamo su i strahovi. Takav je grijeh, proizvodi čak i strahove od straha, a i od svega čega se je potrebno bojati kao što je smrtni grijeh.

Ono što se zove „svijet” jest kultura smrti među ljudima na zemlji.

To je ono što je Isus pobijedio.

Pojam „kult, kultura” predstavlja štovanje (latinski: cultus – colere = štovati) i brigu oko nekoga ili nečega (njemački: kultivieren – lat. cultivare – colere: brinuti se, štovati).

Pojam „kultura” sam po sebi bi morao predstavljati nešto pozitivno i dobro, lijepo. Kultura je njegovanje, uzgajanje, odgajanje, širenje i uvođenje učenja o pristojnom ponašanju, a kultivacija je obrađivanje, usavršavanje, oplemenjivanje; kultivirano znači na kultiviran način, obrazovano, njegovano, profinjeno.

Kultura je ukupnost materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti što ih je stvorilo čovječanstvo.

Kulturni šok” u sociološkom smislu jest kontakt pripadnika neke kulture s drugom kulturom, koja je toliko različita od njihove da im ozbiljno poremeti vjeru u vlastite kulturne vrednote.



Ljudi su čak izmislili da se može ubijati kulturno, da se u ratovima ne smije napadati civile nego samo vojska protiv vojske na nekom poligonu o kojemu se dogovore zaraćene strane. Taj poligon može biti i televizija i internet.

Kada bi se nekome prohtjelo kulturno uništiti svijet, to jest ljude, neprijatelje – pripadnike drugačije kulture, uništio bi sebe. Čovjek je toga svjestan, ali malo njih je svjesno da bez Isusa Krista ne pada ni vrabac, a naročito se ne može uništiti svijet. Postoje žrtve različitih kategorija, mnoge su dobrovoljne, zbog viših stvari.

U svakom slučaju, čak i „kulturno” ratovati znači griješiti i to smrtno griješiti, protiv Boga koji je Stvoritelj, protiv Boga koji je Ljubav.



Umjesto klasične ljudske hrabrosti može puno dobra za čovjeka učiniti njegova kršćanska vjera. Katolička vjera poznaje vremena ratovanja; to su bila vremena mnogih zločina i grijeha koje počiniše vjernici u zabludama i oni koji su se deklarirali kao katolici, a nisu to bili ili ne bijahu zreli.

No, bezbroj puta više ima vjernih katolika koji Boga slušaju i slijede Isusa iz Nazareta. Kultura se katolika svodi na civilizaciju života gdje se poštuje život od začeća do prirodne smrti, gdje su svi supružnici otvoreni za život i prema životu, gdje se umjesto ratovanja daju žrtve i gdje se izbjegavaju sukobi, gdje se neprekidno sve oprašta, gdje se moli za grešnike i gdje se blagoslivlja i ljubi „neprijatelje”.

Tako se mnoštvo katolika ne mora prestrašiti Onoga koji ima moć baciti u pakao „gdje je plač i škrgut zubi”.

Opraštati grešnicima ne znači tolerirati grijeh, budalaštinu, ludilo nekih osoba grešnika.

No, kad vjernik oprašta i blagoslivlja, Bog mu daje vidjeti koliko su beznačajni zločinci i koliko su jadni smrtni grešnici, naročito oni koji puno prijete i bave se zastrašivanjem i prijetnjama; jer, oni se boje, njih je strah svega. Možda ne znaju niti čega se boje, ali vjernici znaju i naš Bog Isus iz Nazareta zna to jako dobro jer vidi i čuje sve.

Također, mnogi zločinci vole provocirati prijetnjama ne bi li izazvali ljude da od straha i brige postanu nasilni pa bi tada sva krivnja za ratove i zločine bila na onome koji se prvi počeo tući.

Za civilizaciju života to ne vrijedi, nema takvog „pravila tko je prvi počeo”.

Jer zna se tko je Alfa i Omega, tko je počeo i tko ima zadnju riječ.

08.05.2022. 14:06



A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
– Duh Istine koji od Oca izlazi –
on će svjedočiti za mene.
I vi ćete svjedočiti
jer ste od početka sa mnom.”

Iv 15, 26-27



Saturday, May 7, 2022

Duša iz davnina


 

Otkada me Ti pozove, postade mi utočište

kakvo nemaju svi sveci uvijek i po svuda,

mada Ti si, Kriste, putnicima konačište,

svakom povratniku Ti si rodna gruda.



I meni si anđele čuvare dao

da mi služe kao pustinjski vodiči.

Za čim žeđala sam, sve si znao,

zemlja nekako mi već na nebo sliči.



A dok nisam Te poznavala još, Oče,

bijah kao otrgnuta sva od svoje biti

kao duša što je konopci od smrti koče,

poput prelomljene trske koju žele pregaziti,



mada ljubav svoju nosila sam istinito,

ali sama, usamljena usred svijeta kao srna.

Ne vrijedi to puno gdje je srce incognito,

gdje se siromahu duhom sprema hajka crna.



Ti si me odvojio od moje konačnosti,

sada ovaj, drugi život od mene je nastao.

Slabo srce si popunio mi svjetlom odanosti,

moj se stari čovjek s Tvojim Duhom sastao.



To je bio susret eksplozivan,

bacio si me u oganj svoje ljubavi u vjeri

što je, iznad svega, bio oganj pozitivan

jer si spasio me od svih ljutih zvijeri.



Otkada si pozvao me imenom u tajni

koje bijaše mi upisano Tebi od davnina,

Ti si postao mi duši kao biser sjajni

što mi uvijek svijetli sred krivina i ravnina.

07.05.2022. 22:28



Sjajem zvijezde


 

Noć je kao duša, unutarnja, tiha strana

svakog duha, svakog tijela, svakog dana.

Takva nevidljiva, tiha, tamna kao obmana

u osjetilima, čuva ljude kao anđelica odana.



U dubini carstva noći, izvan grada, iznad svega

ona ljubi otvoreno, samoj sebi odaje priznanje

poput iznenadne hrabrosti u pokušaju bijega,

osobito kad je puna mira, sreće, a bez sanje.



Ona je, u prvom redu, molitva za Boga, Kralja,

i za onu Dušu što joj ponajdulji dio od života puni,

onu koja nikad svjetlo duše tamom ne ukalja,

koja nikad, niti najcrnjom se noći ne pobuni.



Savršena je za ljubavnike i obitelj, mlađa bića,

a za kradljivce je kušnja što se novog jutra straši,

ali kad se večeri odulje, eto lijepoga otkrića:

Bog joj odgovara, Bog je svečanošću krasi.



Noći nose šaputanja, ali nisu potrebne im riječi,

u njima se samo sjene pogledavaju, a pružaju ruke

onih koji nikad nisu sami jer ih ljubav Isusa izliječi

ili sjajna zvijezda sa nebesa dotakne im struke.

07.05.2022. 02:40





Friday, May 6, 2022

Marijin svibanj


 

Prohladni će povjetarci

sigurno zavjetriti,

kao blagi žmarci

neće se primijetiti.



Na dlanove strasne,

na obraze vruće

da ne zakasne

užgati pruće



moje sklonosti

ka tumaranju

za ljetnih okolnosti

i ka stvaranju



posebna ugođaja

zatvorenika

što ne gleda sjaja

sunčanih slika



koje će trčati

pored staze,

a duh će krčati

da čuju straže



u hladovini,

da puste me biti

na mahovini

gdje ću se skriti.



O, ti, zmijo nepregledna

što zavede Evu

i Adama čedna

da služi gnjevu,



nemoj me dirati

kad stihove skladam

i nemoj svirati

kao da padam



jer imam svjedoka,

brižna stvora

duboka oka

i prava govora;



bezbrižnu pticu

što me hrani,

stvara nevjericu

dok lete dani.



Anđeli nebeski, rajski

put mi grade,

svibanjski, majski

program parade.



Pitoma zvjerad

u stopu me prati

da cvate vjera,

da svak se obrati



Majčici mira

što sve nas prima

i nema odabira,

a ljubavi ima



da odvede nam ceste

ravno do Riječi

i napade česte

Janjetom spriječi.

06.05.2022. 23:05



Popular posts