Sionski pašnjaci

Protjerane misli, snovi

i taj zarobljeni um

koji ulazi u prostor novi

što ga skriva od života šum,

sve će izići na sudu

povezano, u kompletu.

Pamet bistru, bolest ludu

otkrit će mi Bog u kolopletu

dana, događaja, naravi i djela.

Nastat će i duša druga, nova,

pregledna mi postojanja cijela,

jedna nit i osobina svaka slova.

Zato duša na slobodu hoće

jer su uvjeravanja na silu

i bez razbora od ljubavi mekoće,

gore nego zastoj srčanome bilu.

U tebi mi život, Kriste,

a u tvome dvoru i šatori stari.

Ruke, duša, nisu uvijek čiste,

al' ih puko ropstvo zauvijek pokvari.

Ljubav nije prisila i ugnjetavanje,

dovoljna je jedna opomena tvoja,

jedna riječ je dovoljno predavanje

jer si Bog i uzdanica moja.

Zarobljena duša tebe hvali,

Kralju Siona i svijeta kutka svaka.

Ti me slobodnu strovali

na te pašnjake gdje istina je laka.

11.02.2024. 05:21

 

Netrpeljivost

Nisu li k'o djeca

ovi ratnici što prijete

dok im duša jeca

zbog sudbine klete?

Kao izgubljeni ovnovi,

kao zapuštena srca

poredak bi novi

dok im duša grca.

Nisu li ih gazili

u prošlosti oci,

a svi drugi ih razmazili

k'o sijači, kao žeteoci?

Lepravi i siromasi

sada žele zauzeti tron,

žele bit prvaci

i vladari kao što je Kron.

Oružja im jaka,

a u srcu nose boli

pa još jača tlaka

koja tebe, Boga sad ne moli.

Svi smo žrtve

jer se nismo zauzeli,

pokapamo mrtve

jer smo samo nemir dali

umjesto da stvaramo

i da ljubimo planete,

i sva vrata da otvaramo

radi žetve svete.

Pečat Kainov na čelu,

to su štićenici Boga

koji spašava na djelu

ovce stada svoga.

10.02.2024. 20:00 

Ljubav prema Bogu

 

Ljubav je važna u životu, ljubav prema ispravnim stvarima, motivima i ljudima, prema istini koja je također važna. Ljubav prema istini vam ne dopušta da se predomislite. Ljubav prema Božjim zapovijedima vas održava i oslobađa. Bog je ljubav i jedini je ispravan motiv za našu ljubav. Kada kroz Boga gledate, ljude možete ljubiti, siromahe možete pomagati, istinu možete govoriti, Bog vas posvećuje, otkriva se i daruje vam se, služi vam, na primjer, kao zaštita. I tako vas vodi spasenju.

Znam jednu jako izvjesnu činjenicu.

Ljubav prema istini i duhovitosti, prema pisanoj riječi može biti puno jača od obične naklonosti i milosrđa prema ljudima siromasima. To nije grijeh i to je moguće. Ljubav ne zahtijeva uvijek mrtvljenje čovjeka, ona, naprotiv, čezne za kompletnim ljudskim snagama, osim požuda očiju i srca, osim pohlepe i idolopoklonstva, osim oholosti i slično.

Znam još jednu jako izvjesnu činjenicu: više od polovice stanovništva neće razumjeti to što tvrdim. Ili će pogrešno razumjeti.

U ovom svijetu nije dopušteno odvajanje muža od žene, nije dopušteno pojaviti se na domjenku kao siromah nego pristojno i prikladno, nije dopušteno imati svoje osobno mišljenje o svemu.

Ali zato jest dopušteno i poželjno puno toga tajiti, lagati, krasti siromasima, maltretirati obitelj. Te potonje stvari nisu sramotne, ali siromaštvo i rastava su sramotni, a iskreno izražavanje također.

Strasti također ako su usmjerene marljivom učenju i radu, poželjne su.

Ako su usmjerene na uništavanje ljudskog života i dostojanstva, zabranjene su.

U ovom svijetu, u ovom društvu nećete uspjeti, (a po uspjehu vas vole i cijene), ako ste iskreni, ako ste darežljivi, ako ste siromašni, ako živite usamljeno.

Štoviše, naći će načina da vas se riješe jer na vama smiruju svoju savjest, vi ste žrtveni jarac.

I zbog toga, Bog vas prima kao najdragocjenije blago jer vaša žrtva je nevina, žrtva bespomoćna i bezazlena stvorenja, mada istina uopće nije bezazlena. Isus vas prima i dovodi k sebi. Vaša žrtva nije nevina zato što ste vi nevini nego zato što su od vas drugi ljudi načinili žrtvenoga jarca.

Radujte se u Gospodinu.

10.02.2024. 00:11

„Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe (Pj 8,7).”

Poljubi zemlju

More raste,

a brod lako plovi;

plima sraste

k'o kristali ovi

obalnoga pijeska,

u kamenju rijetka.

Noćas klima reska

kao dah početka.

Mraz bi okopniti,

a kiše griju,

zemlju bi pokriti

da gnijezda se sviju.

Lastavičja, one tu su.

Prvi vjesnici,

nježno sjedaju na dušu,

kao pjesnici.

Nije rano, nije rano,

proljeća je dugi dah

i počinje polagano,

a naglo u isti mah.

09.02.2024. 20:38 

gordanatomljanovic: Jedna kap neba

gordanatomljanovic: Jedna kap neba: Uskoro mi ponoć stiže kao tat i kradljivac u srcu mome koji obećava slatke križe, obećava sve oluje srca, udare i grome. ...

Trenutak

 

Lijepe dane na oazama

brišu nove uspomene;

dolazi sve veća trema

kada krenem stazama

koje ne vidim od sjene

što na duši drijema.

Od nje moždane se tope,

to je doba iskušenja,

doba koje traži lijeka.

I te ranjene mi stope

čekaju na ozdravljenja

kad utihne siromaha jeka.

To je doba nalik cvijetu

koji više nema rose,

pustinjska je klima.

Leptir ponire u letu,

vjetrovi mu odnose

prah života na krilima.

Nebesa ne dozivaju;

još mi daješ to poslanje,

Bože blagi, šatore i piće.

I dok pravednici snivaju,

gubi se u tmini janje,

označeno čitavo mu biće.

Iz te šikare i trnja će izaći

jednog jutra, povijeno nadom

koja tinja, bit će taj trenutak.

Dobri Pastir njega će pronaći,

okrijepljena donijeti u stado,

vodit će ga na tihani vrutak.

09.02.2024. 04:50

Djela vrijedna zaborava

 

Zaboravljam ružnoće

i što nije vrijedno

moje prezrene lakoće,

što je zaostalo bijedno,

mada ne znam ono važno.

Otvoren je razlog, zatvorena nada

kad se nema tumačenje snažno.

Pitam se zašto, i to baš sada.

Bez tih odgovora samo

laki prezir osta.

Zaborav je brz baš tamo

gdje ništa ne posta.

Odgovor mi neće doći,

izvjesno je, to mi sjelo.

Nisam spremna poći

gdje se jučer htjelo.

A nije mi prvi put,

oduvijek su ljudi bili tiho

kao protjerani u svoj kut

kad bih mučila se stihom,

riječima i odgovorom.

Razlog neću znati

dok me ne počasti horom

Bog moj što me prati.

Tada bit će ono

čega nikad bilo nije:

pamet, vid i zvono,

svjetlo što se krije.

08.02.2024. 19:21