Svjetlo kršćana

 

Svjetlom vjere u Isusa Krista čovjek može čak spoznati i svoj vlastiti um.

Razbor ljudski je dar s neba, to je jedan od najvećih darova Duha Svetoga, Duha Kristovoga i Duha Boga Oca na nebesima.

Kada čovjek koji je vjernik Isusov spoznaje u vjeri neke činjenice koje bez vjere u Boga ne bi lako dokučio, kad je pun toga nadahnuća, inspiracije, tada takva spoznaja putuje kroz razum, putuje ljudskim umom koji raznosi činjenicu po čitavom ljudskom organizmu, po tijelu, kroz dušu, u duhu čovjeka.

Duh čovjeka se najdulje razvija. Najprije se čovjek razvije biološki, pa ekonomski, pa socijalno, pa financijski, a možda je već i duševno prilično razvijen, to jest može već zarana naučiti životne činjenice, razumjeti vezu između uzroka i posljedica, može spoznavati zakonitosti u životu i svijetu. Tada, tek tada pomalo sazrijeva i duh čovjeka.

Vjera u Boga je isključivo dar Božji, jedna od ulivenih, religioznih kreposti, kao i ljubav prema Bogu i drugima, ispravna ljubav prema sebi; kao i nada u vječni spas koji dolazi od Boga svim ljudima.

U svom duhu čovjek razvija vjeru, nadu i ljubav. To znači, dakle, da vjera, nada i ljubav prolaze kroz ljudski um, a potom onamo kamo ljudski um usmjerava te kreposti. Ako moli Boga, ako je Božji molitelj, svaki vjernik razvija vjeru, nadu i ljubav uz Božju pomoć sve do ljubaznih riječi, sve do milosrdna srca, sve do velikih i malih dobrih djela.

Tek u svjetlu vjere čovjek može povezati sve što vidi i spoznaje u jednu jasniju cjelinu. A kada ima pregled duha nad cjelinom, tada je čovjeku jasno što se događa i zašto se događa u njegovoj duši i u okolini.

Tada nije teško prepoznati svoje grijehe, a po njima i prepoznati grijehe svijeta. Tada je radost ispovjediti Bogu svoje grijehe i hvaliti i slaviti Boga neprestano. Tada je sreća slijediti Isusa, a blagoslov su odbijanje i progoni koje vjernik doživljava.

Tada čovjek u daru vjere, nade i ljubavi razvija svoju razboritost, postaje savršeno strpljiv, spoznaje svu ljepotu poniznog stava i poslušnosti riječima Božjim, postaje umjeren u svemu, a to je krepost nad mnogim ljudskim krepostima te tako vjernik i grešnik Božji postaje malo po malo istinski pravednik. Isus svome vjerniku daje snagu i hrabrost, jakost i podnošljivost.

Vjernik više ne živi u svijetu, ne privlače ga igre i igračke svijeta za site i bogate ljude.

Vjernik tada živi u Bogu, u Kristovoj Muci, u Njegovom Križu i uskrsava s Isusom na vječni život koji počinje već na zemlji, u ovome zemaljskom životu, a u nebeskom se životu neće dovršiti nikada. 19.08.2022. 12:02

Isusov spasiteljski poziv:

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« Mt 11, 28-30

Zar smo slijepi?

 

„Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« 40 Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi? „ Iv 9, 39-40

Razumjeti, što nam to znači?

Razumijemo li ljude i sebe, ovaj naš sivi svijet, razumijemo li to sve što se događa oko nas i u nama?

Ne.

Zato i pitamo Boga zašto dopušta ovo ili ono, zašto ne spriječi ovo ili ono.

Jer mi ne razumijemo, ali mora netko biti tko razumije bolje od nas pa neka je to i sam Stvoritelj, Um nad umovima, „ako ga ima”.

Djelomično razumijemo riječi nekog jezika. Djelomično razumijemo matematičku jednadžbu. Djelomično razumijemo da je neka velika planina zaista visoka i da tamo gore vlada drugačija klima. Djelomično razumijemo da je uzrok nekog sukoba posljedica onoga što se dogodilo i događalo prije tog sukoba.

Ali ne razumijemo zašto smo gladni, zašto smo slabi ili jaki, zašto smo spori, zašto ne letimo, s krilima ili bez njih. Ne razumijemo zašto naši dobri dogovori ne uspijevaju. Ne razumijemo zašto nešto nije ispravno, ne razumijemo razliku između dobra i zla ili čak razliku između predmeta, životinje i osobnosti ljudske, čak zaboravljamo da imamo pamet, da umijemo misliti i govoriti, da umijemo izražavati naše misli.

Pa ipak, toliko puta kažemo da smo sve dobro shvatili i razumjeli.

Tada kažemo Bogu da Njega ne razumijemo, ali da Mu vjerujemo. Da vjerujemo da Ga ima, ali Ga ne razumijemo, da vjerujemo u Njega, makar ne razumijemo što želi od nas.

Naši životi su Božji, kao i naše duše, naš duh i tijelo, sve to pripada Bogu jer od Boga potječe. Unutar sebe često znamo i osjećamo logiku života jer to je istina od Boga. No, kada uđemo u razgovor sa svijetom, spoznajemo, kako tko, da u svijetu postoji laž, a često i da sami sebe zavaravamo.

Bog je Istina.

Ljudi nisu niti laž, niti istina. To je logično: Bog je Istina i sve što je od Boga je u svojoj biti istinito. To istinito u nama neprekidno se buni protiv laži, ali čovjek to ne može razumjeti jer mnogi ne vjeruju nikome, nego samo sebi ili ne razumiju da ne misle istinito, pa, kad netko kaže nešto što nam se ne sviđa ili nešto što ne razumijemo, mi odgovaramo da nam to nije logično.

Ljubiti Istinu znači poznavati je. Da bi se Istina upoznala, čovjek mora biti iskren prema sebi pa tada i prema drugima.

Bog je Istina te je tako sve ono što od Boga dolazi jedino logično, Bog je iskren, u Njemu nema mraka laži dok u nama laž mirno prebiva i jako je utješna, uljuljkujemo se u laži i postajemo pospani sve dok ne zaboravimo potpuno razlikovati istinitost života od grijeha i smrti.

Zato ne razumijemo ništa.

Zato kažemo da ne razumijemo, ali da ipak vjerujemo Bogu. Možda ipak riječ „razumjeti” nije prikladna za takve izjave. Mi duboko u sebi imamo slutnju, intuiciju, iskustvo, osjećaj za povjerenje i dobro je reći nekome da mu vjerujemo, mada nam nije jasno kako i zašto vjerujemo. Niti vjeru našu ne razumijemo. Niti povjerenje prema starom i dobrom prijatelju ne razumijemo.

Bog je Ljubav.

Ljudi nisu ljubav, ali sposobni su ljubiti.

Ljubiti nekoga znači poznavati ga.

Ipak je lakše reći Bogu ovako: „NE ZNAM zašto pate nevina djeca i odrasli, ali vjerujem da su u Tvojoj istinitosti i ljubavi, u Tvojoj istinskoj ljubavi.”

Osim toga, jako slabo razumijemo patnju i smrt jer nemamo uvijek to iskustvo patnje koje imaju drugi. A nemamo niti iskustvo vlastite smrti.

U nama je laž jer u riječi i volji Boga ona ne postoji.

Razumjeti znači razborito umjeti protumačiti sve što znamo.

Razum ljudski je ono što zna i spoznaje sve drugo. Razum je ljudski ono što odlučuje u svojoj volji. Čovjek ima volju koja može biti razborita, razumna i razumljiva.

Zar je tada moguće nekoga ljubiti, nekome vjerovati jer ga ljubimo, a da naš razbor to ne zna?

Zar je moguće da smo toliko ogrezli u grijesima da nitko ne prigovara ljudima koji se pogrešno izražavaju riječima: „Ne razumijem, ali vjerujem.”?

Kako znamo da je Djevica Marija povjerovala Anđelu kad joj je navijestio da će postati Majkom Boga? Ona nije Bogu rekla da Ga ne razumije, već je pitala: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem” da bi potom spoznala da će njezin muž zapravo biti sila Duha Svetoga.

Pitala je. Nije rekla tako nespretnu izjavu kao što je izjava da ne razumije.

Reći nekome da ga ne razumiješ znači zaista ne imati spoznaju o čemu taj pripovijeda i što čini.

Tko hoda u Istini, taj ne razumije grijehe, laži, pretvaranja, sumnjivo ponašanje.

Ne možeš Bogu kojemu vjeruješ izreći tako grubu riječ: „Ne razumijem Te, Bože moj.”

Ali, izgleda da se mnogi, mnogi ljudi razumiju u jednome, a to je da mnoge, mnoge stvari ne razumiju.

Jesu li svi ti ljudi ikada ljubili, jesu li ikada bili iskreni?

18.08.2022. 23:38

 Isus im odgovori:

»Da ste slijepi,
ne biste imali grijeha.
No vi govorite: ‘Vidimo’
pa grijeh vaš ostaje.« Iv 9,41

Duhovni hram

Radosno se k Tebi, Kriste, privijam u duši

dok Te blagujem u Tvojoj jednostavnoj riječi

što me prosvjetljuje, što mi sve okove ruši,

kojima sam zasužnjena, da ih svezati me spriječi.

Žele svezati me ti okovi svijeta kao grabežljive ptice,

sa svih strana stežu moje misli, moje tijelo;

čine farsu, laž i klopke podmeću mi potajice

koje ne bih znala da Ti nemam Tvoju riječ za jelo.

Velike su kušnje Tvoje, prozirne su tek ponekad,

ali kada nastoje me zarobiti, ja se Tebe sjećam

jer su riječi Ti u srcu mome na toj straži gdje je „Čeka”,

gdje osvijesti me te ljubavi Ti plam što ga osjećam.

I kad ne znam, spašavaš me jer se Tobom hranim

i u sebi ja već dugo svoju gradim neprobojnu kulu.

To je Tvoja ljubav za me što je u sebi pohranim

kao što se molitve poslažu kada čujem na Te hulu.

I kad su vremena dobra, još Te više slušam, Kriste,

molim one Anđele Ti da raskinu svaki lanac koji je na meni.

Svaki okov spadne da se jasno vide Tvoje riječi čiste

što ih izgovara duša i na svjetlu, i u sjeni.

Jer Ti, Kriste, dušu si mi davno pripravio

pa se navikla je da u njoj si svakim tijekom.

Tako si me, kao suho tijelo, popravio.

Poput duhovna ću hrama stasati ja vijekom.

18.08.2022. 11:26

 

Jedna suza

 

Znam da duša, sasvim slaba,

može dati izobilje sklada.

Jedan dodir nježan, u nemoći hrabar,

može biti snaga koja vlada.

Jednoj ženi dovoljna je lepršava kosa,

mada ne zna svoju čar.

Jednom cvijetu dovoljna je rosa

da očara djecu, to je Božji dar.

Sila jaka olako sve smlavi

dok se krhka sila s mukom gura,

sa strpljenjem koje sve preplavi

kada jednom bukne procedura.

Poznaješ me bolje nego itko,

Gospodine nad anđeoskim silama,

i to moje srce grubo, naglo ili britko

što se vijekom tuče s vilama.

Zato dao si mi Bezgrešnicu Djevu

da me glatko k Tebi povuče,

da me preobrazi u mekanu pljevu,

da se srce svojim prahom tada potuče

s vilama i grubostima

od kojih mi prejako zadrhti,

i sa svojim glupostima

radi kojih zatreperi ili prhti.

Jer je meka haljina joj čedna

kao najnježnije molitvene ruke,

jer je kao moja Majka vrijedna

što je samo suzom zašla u sve Tvoje muke.

14.08.2022. 22:15

Povratak siromaha

 

Za Tebe ja živim i za Tebe bdijem,

mada preslabe su koraka mi rijeke

što ih, nespretne, već odavno krijem,

Isuse i Bože, Muke strašne, ruke meke.

Kriste moga vremena i toga mjesta

gdje se nalazimo, gdje se sastajemo

kad su naši dani k'o sekunde česte,

gdje sve više prijatelji postajemo,

tako krvav si na križu Sionskome,

tako lijep si svojim uskrsnućem.

Mi smo, ljudi, svi na tronu Milosnome

kojem priđeš kao žezlu vrućem

da nas kušaš, da nas oblikuješ

i da stvoriš naša postignuća,

tu našu duhovnost koju kuješ

kao stijenu na kojoj se gradi kuća.

Od našega tijela postajemo razni,

svakojaki, držimo se mača

dok su naši domovi svi prazni;

laćamo se rata što nas jača

u svoj bezobzirnosti, duše uništava,

od srca nam čini neprobojni korpus,

a sve zato da se zgazi mlada trava,

da bi mlado biće postalo abortus.

Stoga mnoge duše same sebe poriču,

kažu nema zla, cilj se opravdava stilom;

svojih vlastitih se kvaliteta odriču,

tuđe gledaju, sve s pohlepom i silom.

Tako pun si krvi tu, na križu Lubanjskome,

tako rado život svoj i dušu nam prepuštaš.

Tko će klanjati se snijegu predlanjskome

iz kojega niče Milost kojom Duha spuštaš?

Tako lijep se očituješ kad se pokajnici poklanjaju,

kad Te srce gleda, Kriste, koje stiglo je do zida.

Tamo ogleda se ljubav svijeta što je sklanjaju

i guraju pred sobom koji odbijaju dar svog vida.

Božanstvo nam Tvoje dođe u svakoj minuti,

svakog časa rađaju se Tvoji siromasi,

i Djevica, Majka uznesena ogrne ih svojom skuti,

Tvoji izabrani koje Volja Boga spasi.

Pred Tobom se prostirem u predanosti,

mada oslabile sve su moje snage

što ih guram prema Tebi kao žive kosti

koje Uskrsnuću nose svoje prazne krčage.

Tko je žedan, neka zahvati te vode,

besplatno nek primi tu Ljubav života.

Neka spozna kako med i mlijeko gode

kad se uzimaju s božanskih divota.

13.08.2022. 21:53

Molitva za blagoslov

 

Pozvat će me Marija u svoje krilo

i pod okriljem će svetim Kruha dati

da mi ništa ne bi teško bilo

kada Krist otpočne anđele mi slati.

Pitat ću Ga zar si zvao mene,

moje ruke, usne moje, moje lađe

sada, kad su otkucaji ove duše snene

primakli se kraju od zemaljske građe?

Zar ta duga cesta velikoga svijeta

što me vodila kroz tjesnace i sve širine,

što se uspinjala smjerom duhovnoga leta,

tako brzo, tako konačno se k Tebi vine?

Reći će mi Majka Marija o svemu,

da je putovanje bilo tijesno,

da je život donio mi snažnu tremu,

ali da je okrilje mi njeno sada za me utješno.

Odvjetnice moja kojoj duša se utječe,

prihvati mi slabosti i mane

pa iznesi sve pred Sina da poteče

iz Njegova Srca struja vječne Hrane.

12.08.2022. 23:17

Vrijeme je Posljednjeg suda

 

„Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.” Lk 13,24

Sveti su ljudi, živi i pokojni, ljubitelji i blagoslivljatelji svojih mrzitelja i svoji progonitelja.

Majka i Kraljica sviju takvih svetih ljudi, Blažena Djevica Marija, jedno je tijelo sa svima njima. To je Katolička Crkva. To je sakramentalni život svih svetih u Mariji, u Katoličkoj Crkvi. To je Katolička Crkva u Mariji. To je Marija u Katoličkoj Crkvi.

Tu je Duh Božji, Duh Slave. Tu je slava mučenika poradi Krista, tu je slava siromaha, slava običnih kršćana koji uvijek bijahu svjesni svoje malenosti i grešnosti, svojega nesavršenstva.

A Slava je ono što se po kvaliteti čuje nadaleko, do nebesa. Nije slava zemaljska koja putuje od usta do usta kao pokvareni telefon ili koja se oglašava jednom u medijima i poslije nikad više. To je Slava u vječnome, nebeskome području, u vječnome životu. Ta slava se skuplja u duši, ne skuplja se u riznicama i bankama ovoga svijeta. Ta slava se čuva u Kristovom Križu, a ne čuva se pod jastucima, u ladicama ovoga svijeta gdje se odlažu dragocjeni dokumenti. To je slava koja se nosi u srcu, a ne slava koja se postavlja na police da je svatko može vidjeti.

To je slava koja ima unutarnje vječno svjetlo, a ne slava koja bliješti svima i svakome u oči.

To je slava dobrih, svetih djela koju dobivaju dobri, sveti ljudi. Jako dobra djela, jako dobri ljudi.

Je li dobro djelo načiniti bilo kakav filmski spektakl, pun gluposti i ispunjen ratovima?

Ili je dobro djelo načiniti dokumentarni film o dobrim ljudima koji čine dobra djela?

Je li dobro djelo pisati o nesretnicima koji gladuju i puno trpe ili je dobro djelo poduzeti sve što je moguće, s puno nade protiv svake nade, da se birokratima stane na kraj, onima koji bacaju hranu, zlato i piće dok odlučuju o osvajačkim pohodima?

Je li dobro djelo stvarati i sklepavati nekakvu ekonomiju koja živi od potrošača ili je dobro djelo pustiti ljude, obitelji i narode da normalno žive, ne sa svoji deset Eura na dan već da svojim sposobnostima ostvaruju stotine Eura koji im se neće oduzeti?

Je li dobro djelo osnivati ogromne države i unije država koje donose mnoge suvišne troškove ili je dobro djelo čuvati svoju malu državu upravo sa svojim vrijednim i slobodnim ljudima, obiteljima i narodima koji privređuju dovoljno za pristojan opstanak?

Je li dobro djelo davati milostinju od jedan posto svoga profita ili je dobro djelo dati barem polovicu svoga slobodno stečenoga imanja ( jer u svakom dobrom djelu čovjek nikada nije sam nego uvijek ima dobre prijatelje i dobre suradnike)?

Je li dobro djelo praviti se mudrim i pametnjakovićem koji je zaslužio uspeti se na vladajući položaj i sebično živjeti u blagostanju ili je dobro djelo pustiti onoga tko se u dobrim djelima i mudrim postupcima dokazao?

Je li dobro djelo laskati nekoj budali da je mudar i da mora postati slavan upravitelj ili je dobro djelo birati pouzdanu osobu koja je dokazala mudrost pravilnim upravljanjem?

Na nebesima su slavne one duše koje se ne stide zbog silnih pogrda koje ih prate jer se pred Bogom ne mogu i ne moraju stidjeti, već znaju da su, kao i Krist, dionici svete božanske naravi.

Zar nisu Krista pogrdili?

Zar Ga nisu progonili?

Zar Ga nisu razapeli?

„12Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično!

13Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.

14Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva.

15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac;

16ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena.

17Ta vrijeme je da započne Sud — od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? 

18I ako se pravednik jedva spašava,
opak i grešnik gdje da se pojavi? 

19Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju.” 1 Pt 4, 12-19

Vrijeme je Posljednjeg suda koji je započeo s Kristom na križu. Kršćani znaju da su na Posljednjem sudu, da taj Sud kao prvo postoji zbog svih svetih i dobrih ljudi, onih koji u svojoj poniznosti mole Boga za sve druge ljude, onih koji zagovaraju svoje progonitelje, one koji ništa o tom Sudu ne znaju. 11.08.2022. 23:11

„Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.” Lk 13,24