Pismo bez poštarine

 

Stari čovjek se skinuo, nalik valjda zmijskoj koži, a novi čovjek se neprekidno rađa, raste i jača, nalik srcu Marijinom. Ponekad onaj stari čovjek budi se iz svjetovne učmalosti pa rabi vokabular novoga čovjeka jer obojica su povezani. Zato, vrlo rijetko, i novi čovjek pogleda na to groblje duša s vremena na vrijeme.

Narod je navikao ostati u svojoj domovini i nije svjestan što sve ima, ne cijeni to. Oni koji su emigrirali zaboravljaju, polako i sigurno, sve što su imali, a govore o nostalgiji. Nostalgija je odjeća starog čovjeka. Neke biljke se ne mogu presađivati, mada imaju dobre razloge za to. Sada ih je potrebno podsjećati što je što i tko je tko. Da bi nekako nastavile rasti i razvijati se, da ne poginu. Da pomognu mladicama.

Nekim ostarjelim biljkama koje su zaostale na domaćem tlu kao panjevima rastu mladice. Kapija se malo odškrinula i nastade propuh, sa svih strana stižu novosti od starih ljudi koji nemaju namjeru skinuti kožu. Kapija se s vremena na vrijeme zalupi pa se tada i osjeti ustaljeni smrad izolacije. Svi bi htjeli doživjeti prozračnost, ali nitko ne želi biti novi čovjek, ni tu, ni tamo.

Globalizacija je također jedna varka. To je zapravo osvajački pohod. Novi čovjek prepoznaje drugog novoga čovjeka u Gospodinu Isusu Kristu jer čovječanstvo, to sam ja. Krist je moj Bog, a ja ću biti Njegov narod.

I svi bi željeli biti mudri, odmah iz pelena. Što mi je onda potreban dug život, odrastanje i starenje, zašto mi je potrebno vrijeme? Nije mi potrebna toliko neka mudrost, niti vrijeme, potrebno mi je beskrajno Božje strpljenje. Starom čovjeku se ne dopada to zlo oko njega. Novi čovjek vidi uglavnom puno dobroga i svaki trenutak mu je kao vječnost.

Eh, Pavle, Pavle, opet me progoniš. Visoki su ti standardi, a bio si tako neznatan, pun svojih iskustava i znanja. Lakše mi je s Ivanom izići na kraj pa se k njemu uvijek sklonim kad je nevrijeme. Ivan kao da nosi srce Marijino na dlanu. A ti, rimski građanine, sve znaš, i za njih, i za starce iz domovine; ti si dvostruki starac i dvostruki mladić, a k tome si još i imao bliski susret s Gospodinom.

Eh, što ti je obraćenje. Nevjerojatno, kakva razlika. Isti, a novi. Kako ti je, uza svu Božju pomoć, sve to uspjelo, Pavle? Preobraženje. Duša je uvijek, besmrtna je. Identitet je stari plus novi čovjek, a obraćenje je jamčevina Saveza. To je moj nedavni imendan, krštenje na Veliku subotu, uvečer. Kako su lijepo pjevali anđeli, ali ljepše pjeva novi čovjek u Gospodinu Bogu.

Zar je to tako teško, gledati zlo na svijetu, a ne željeti ga skinuti sa sebe? I gledati još malo više zla, pa još, pa još i nikada mu nije dosta toga užasa i starenja? Kakav ponor. A biti dobar, ljubiti, uporno davati, to ne. A to ti je opstanak, život. Sve ti lijepo piše, ali ti ne moraš čitati jer sve to znaš, još od malena.

Biti svećenik, navjestitelj, kruh sa sedam kora. Ništa bez Duha Svetoga, ništa bez naše Gospe.

Lijepi pozdrav, 10.05.2021. 05:07

P.s. hvala

Ovaj svijet

 

Ovaj svijet ispunjen je mnogim glumcima i igračicama. Glumci se igraju ratova, igraju se pobjedama. Najslavniji je onaj glumac koji je najbolji „gamer” - igrač kompjutorskih igara. Najbolji igrač je najbogatiji, najbolji je u, naravno, ratnim igrama. Najbogatiji je jer mu je potrebna najskuplja oprema: dobar stroj, ogroman zaslon, udobna fotelja iz koje se gotovo i ne miče.

Igračice glume da su zainteresirane za sve što glumci – gameri misle i čine iako im nije jasno nikada kakve se sve šifre i jezici kriju iza običnih igara, nije im jasno kako se glumci sporazumijevaju i ponekad normalno žive. No, prije i poslije svake igre događaju se ratovi. Stvarni ratovi u kojima stradavaju nenaoružani civili, žene i djeca.

Najveća pohlepa kod igračica se pojavljuje kada se međusobno bore za naklonost nekog glumca jer igračica ima više nego glumaca pa glumci mogu birati kako žele te je kod njih najveća pohlepa drugačija, zna se: steći što više pobjeda, osvojiti što više trofeja. Igračice bi se brzo ohladile kada bi shvatile na koji način glumci među sobom o igračicama razgovaraju. Gamerskim jezikom.

Igračice žive od rata do rata. Peru posuđe i čiste oružje; pripremaju večeru i pripremaju duhan; pospremaju krevete i krpaju vreće za spavanje; danima i noćima pjevaju djeci uspavanke i kuhaju velike količine kave; grade željezničke pruge i popravljaju po kući sve što ne štima i to sve samo u slobodno vrijeme. Djeca im se igraju ili postavljaju nezgodna pitanja o svemu, o svijetu, o tati, o smrti. Igračice tumače svoje odgovore na njihova pitanja na taj način da ih direktno podučavaju praktičnom životu.

Između nekoliko ratova, u mirnodopskim razdobljima, glumci se igraju politike i kockaju se na burzama s mukotrpno zasluženim sredstvima koja su uzeli od domaćica i drugih političara raznim porezima.

Nije problem u tome što čine glumci već je problem u tome što niti oni sami ne znaju kakvog to ima krajnjeg smisla. Ratujemo radi mira, ratujemo kako bismo smanjili glad u svijetu, ratujemo kako bismo se obranili od agresora jer oni su najžešći protivnici na burzama kapitala.

Također, igračice gube smisao za smisao.

Nije problem pretpostaviti zašto.

Kao i obično, igračice u praktičnom životu rađaju, stvaraju, pribavljaju hranu, odjeću, knjige, osigurače, boje za zidove, čavliće i vijke, po koju didaktičku igračku, uče pjesmice, ispituju svoje male učenike kako bi lakše prošli na ispitu, brišu prašinu gdje god se prašina pojavi, a javlja se svuda, peru rublje, tone odjeće i obuće, peglaju sve to što se odmah izgužva, kuhaju doručak za odrasle, kuhaju večeru za djecu jer nije bilo ručka, a nešto se kuhano mora pojesti i tako dalje, i tako dalje.

Političari donose zakone po kojima glumci nisu ništa dužni nego su uvijek zaslužni. I tako, za novu djecu više nema mjesta, nema novaca, nema sredstava, nema očeva, nema mjesta, nema snage.

I abortiraju.

I nema više ništa nikakvoga smisla.

Poneka igračica, ili malo više njih, nađu idealnog muškarca koji nije glumac u originalu. Tada počinje igra u kojoj se igračice ozbiljno ponašaju i zainteresiraju, ali i dalje izgledaju i govore kao uvijek pa svi misle da su to obične igračice kao i sve druge.

Ali nisu. Postaju sve ono što su pokušavale biti, stvarateljice, rađateljice, potpune žene. To se događa kada izmaknu kontroli glumaca – ratnika i glumaca – političara koji su, pak, previše zainteresirani za svoje igre pa ne primjećuju razliku. Bivšim igračicama nije problem i nije tajna kako se moraju pritajiti da se ne ističu ni po čemu.

I život ipak ima smisla.

Ili usprkos svemu.

„To vam rekoh da u meni mir imate.
U svijetu imate muku,
ali hrabri budite –
ja sam pobijedio svijet!” Iv 16,33

Emir & Frozen Camels feat. A. Ceballos - Alina

Šetnja pašnjacima

 

Koliko se tiče mene,

sjajan izbor, sunčan dan,

šetnja pašnjacima ovim

gdje te ne opsjedaju sirene

i gdje ne hvata te san.

Volim proći putevima novim

jer je svaki puta sve to bolje,

sve to ljepše, znakovitije.

Vječna ljubav naredbe nam daje,

milosrdan iskaz dobre volje

i srce mi ćuti sve nevinije,

a sve čisto uvijek traje.

Volim još i druge stvari,

volim tebe skoro slično,

kao jedinoga prikladnoga svata

čiji bezbrojni su sveti dari.

I, da ne bi putovanje bilo bezlično,

uzet ću te za najboljeg brata

ako mi dopustiš da te slušam

sve dok susret ponovo ne dođe.

Voljet ću te uvijek više,

ali uvijek manje nego Isusova duša

čija ljubav nikada ne prođe

i sve naše rastanke obriše.

09.05.2021. 18:16

Poznaješ li Boga?

 

Gospodin Bog se objavljuje svima.

Da bismo znali, kad Ga jednom budemo gledali u slavi kako silazi na oblacima u pratnji anđela, da je to Onaj kojega znamo, da je to stigao naš Bog koji je zaljubljen u čovjeka, Onaj koji je oduvijek bio prisutan među nama.

Da ne bismo pomislili da je politička varka ili netko iz daleke galaksije.

Mnogi će znati da dolazi, znat će po potresima, po tutnjavi loših i nezgodnih vremenskih nepogoda, znat će po suncu i mjesecu, po zvijezdama, znat će u velikom neredu do kojega će se dovesti ovaj svijet s Knezom laži i zavaravanja, znat će po ljudima koji će izgubljeno harati svijetom u svome neznanju i opačinama i vikati da se dalje ovako više ne može, vikat će da je uništenje i samouništenje svijeta neminovno. Jer, puno će više biti onih koji neće vidjeti da nastupa vrijeme Dolaska Gospodinovoga koji je Ljubav, koji će se pokazati svima da sve ljude spasi od kataklizme i povuče k sebi kao što je u Kristovoj smrti i uskrsnuću pokazao da je uvijek tu, da je jedini Bog, da je On jedini Početak i Svršetak.

Gospodin Bog se objavljuje kome hoće.

Ne onima koji žele da im se Bog objavi, ne samo onima koji su posebno dobri, sveti, koji imaju poštovanja ili sluha za duhovnost i ne onima koji se bave vračanjem ili onima koji pokušavaju dokučiti Gospodina filozofiranjem, umjetnošću ili astronomijom.

Gospodin izabire koga hoće i ne tumači razloge zbog kojih je nekoga izabrao.

Gospodin izabire obične ljude, svakodnevne grešnike, one koji su siromasi i one koji su siromasi duhom, one koji pate, one koji su žalosni, one koji stenju pod nepravdama, one koji su skromni, krotkoga i poslušnoga srca, poučljivi i otvoreni, onima koji su maleni, koji nisu umišljeni i koji nisu uvjereni da su pravednici.

Svugdje ima takvih ljudi, mnogo ih ima.

Zato kršćanstvo cvate u svim podnebljima.

Gospodin se objavljuje u pustinji, u teškim životnim uvjetima za čovjeka.

Objavljuje se kao glas koji se prepoznaje.

Objavljuje se kao oganj koji gori, a ne izgara.

Objavljuje se kao grmljavina.

Objavljuje se u svakodnevici.

Objavljuje se pojedincima koji govore čitavim narodima o Bogu.

Objavljuje se jer tako hoće. I tako je dobro. Na taj način su već prije mnogi znali da će Gospodin doći na zemlju. Mnogi su znali da će poslati Kralja na zemlju koji će smaknuti Kneza ovoga svijeta.

I došao je, rodio se na zemlji, a bio je Bog. Rodio se kao Čovjek, od Marije začet po Duhu Svetom. Govorio je ljudskim riječima, poznatim narječjem, upotrebljavao je isti način govora, ali su Njegove misli drugačije zvučale, kao ničije nikada. Njegove rečenice su bile sastavljene po pravilima ljudi, ali su sadržavale značenje kakvo nikada nitko nije poznavao. Govorio je o običnim temama i stvarima, ali ne samo na ljudski način nego i božanski. Približio se ljudskim srcima više nego što su se ljudi približili jedni drugima. Činio je ono što je govorio, govorio je ono što je činio, u Njegovim riječima nije bilo laži, nije imao grijeha. A bio je običan Čovjek, pravi Čovjek koji je živio kao i svi drugi vrijedni ljudi, neprekidno je radio, a živio skromno.

Prepoznali su Ga i poklonili Mu se.

Spasio je sve ljude, i one koji su Ga znali, i one koji su Ga protjerivali i mrzili, i one koji za Njega nisu čuli. I sve bivše, i sve buduće ljude. Spasio je ih je svojom smrću na križu kojom je ubio i uništio našu smrt, Kneza smrti i grijeha. Spasio nas je svojim uskrsnućem i svojim javljanjem sljedbenicima po svome uskrsnuću, prije uzašašća na nebo.

Spasio nas je iz čiste ljubavi, zbog ljubavi koja daje sve, a ne traži puno, gotovo ništa, samo jedno „Da”.

Odabrao je dvanaest ljudi iz naroda i s njima utemeljio Crkvu kad im je poslao svoga Duha Svetoga te su oni i još neki tek tada potvrdili ono što im je Gospodin Bog govorio. U toj Crkvi nalazi se saziv svih sljedbenika Kristovih, učenika Boga koji je na zemlju sišao.

Izabrao je jednoga Petra da Mu bude pastir svih Njegovih sljedbenika.

Učenicima je predao ovlaštenje, moć u svetim otajstvima preko kojih je ostao zauvijek Čovjek i Bog na zemlji za svakoga tko Mu se želi približiti.

Velika je ljubav, beskrajna je ljubav, vječna je ljubav Njegova. 06.05.2021. 08:54

Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.

I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.

Kiša za riječne ode

 

Tiha pjesma uspavljuje noć,

svježa večer kraj mene odmara.

Ti vjetrovi donose snažnu moć

i još misao mi crni oblak para,

uzvraća na lahor, topao i blag.

Gromovi mi putuju s daljine,

čak i ta je poruka mi neki trag

po kojem se slutnja vine u visine.

Prve kaplje kiše romantiku rese,

njihov zvuk je ono što se čeka

kad mi sunce prošli dan odnese

kao što otplovi na slapove rijeka.

To je pozadina mog raspoloženja,

slika neprekidna mira koji vlada

da bih prikupila snagu oplođenja.

Jedan dan za drugim uvijek strada,

svaki novi prilika je pregolema,

s puno sati, misli i minuta.

Ispovijed je duga, puna tema

što ponavljaju se bezbroj puta.

Bezbroj prilika je nestalo zauvijek,

a svaka je urodila s puno više ploda.

Vjetar nosi kišu s neba kao lijek.

Rijeke prepune su svojih oda,

one će me u tome posramiti.

Vječni Oče, hvala Tebi svakog časa,

jedini ga Ti možeš uramiti

da mi duša u vječnosti stasa.

05.05.2021. 21:51

Moj stan od kamena

 

"U domu Oca mojega ima mnogo stanova" Iv 14,2

I kamenje bi govorilo Radosnu vijest,

i šume Te slave, mora i doline;

kako ne bi duša, srce živog tijela!

Kako ne bih note pokušala plest

kad mi zraka od ljubavi sine

u kojoj se kupam, sasvim cijela?

Nitko od nas ljudi nije Bog,

nitko nije savršen, cjelovit,

a u Milosti se nađe sav od zlata.

Kao dragi kamen, kao sjaj od Duha Tvog,

kao Marijina duša skrovit,

takav ulazi kroz ona uska vrata

da bi postalo od njega sveto, jasno sve.

Poput bljeska u zjenici duše

iznova se rađa u vječnome vrtu

da bi nastao to živo kamenje

iz kojega ljubav miri, puše

poput lahora na nekom rtu.

Takav dragulj već je nedodirljiv,

čvrsta vjera pretvara mu se u zbilju

kakvu poznaje u svom identitetu.

Ti si Bog moj, nježan i pomirljiv,

Ti si pripravio mi onakvu špilju

što je nalik štali u tom svijetu.

Tamo si me rodio za sebe,

tamo si pokazao nam budući stan

nad kojim anđeli svi bdiju;

Marija i Josip žive pokraj Tebe,

apostoli svijetle jače nego dan,

vjernici u zboru Krvi svete piju.

A ta pećina je, Kriste, srce moje,

a to srce ljubi se sa svima

i sva srca dijamanti su sa strane;

i još jače svijetle presijavaju se boje

jer se nalaziš u svima njima

dok nam jarko bliješte Tvoje rane.

Sav u Tebi stan je moj od kamena,

na Srce sam Tvoje čvrsto oslonjena

kao što se dijete ognjištu prislanja.

Nikad ne nastrada od silnoga plamena.

Tvoja ljubav i ta silna vatra njena

besplatno se svakome poklanja.

04.05.2021. 14:34