Nebeske vizije

Želja se priklanja

kao neki stari hrast;

poput nemoguće misije

Duhu se poklanja

da bi s Njime srast.

Savršene vizije

s nebesa padaju,

kapi beskonačne,

uspomene opore

što Bogu se nadaju,

oči pristupačne,

slane kao more.

Jesam li te ukrala

ili sam te zadobila,

dušo božanska

što sam je ubrala

jer me zarobila

smrt poganska

pa me je Uskrsli

veličanstveno podigao

da Ga zauvijek gledam

ili su se dani rasprsli

kad srce mi uzdigao

da dalje ga predam?

Samo me ljubiš, Bože,

što god učinila ja,

samo me zoveš u daljine

gdje note se množe

i Tvoja melodija,

i nebeske padaline.

31.05.2020. 19:18

New Seekers - Never ending song of love 1971

Svjetlo vjere

Korak po korak

život ide

nebeskim smjerom

i čini se gorak,

a koji vide,

hrane se vjerom

koja opravdava

svako djelo

uma i ruku

jer se obasjava

kao žiće cijelo

kad gleda Muku,

jer ljubi Krista

i čini što hoće

po srcu svome

koje zablista

za rajsko voće

u Duhu tome

rad kojega diše,

koji se preda

da se pokaže,

da se opiše

u danima reda

kad ljubavi traže

svi koji plaču,

uvijek tužni i sami,

koji se vesele

i vjerom uskaču

kad svijetle u tami

da se podijele.

30.05.2020. 07:50

Sonata spasa

Ne sluša svatko,

glazba je trn,

pjesma što daje reći

srcu na kratko

što mu je zrn

kojega valja steći

dok, naizgled, mirno odmara.

Ljepuškaste note

skladno se redaju,

ali srce se uvijek ne otvara.

I strune se pote

da sebe predaju.

Živeći sve svoje

u zatvorenom prostoru

oblaka, peludi i dima,

osluškujem uzdahe Tvoje,

Duše Sveti, melodiju sporu

spoznaje i ptica u njedrima.

Da, to si Ti i ljubavi trag

na mojoj ledenoj koži

iz koje nestaje vlažnost

da bih Ti dostigla dodir blag

ta nadahnuća koje se množi,

a svaki dobiva posebnu važnost

uvijek kad uhvatim neki tračak,

stih ili rimu, tipku ili strunu,

glas ili dah, uzdah ili glas.

Kao povjetarac ili sunčani zračak

na vrhu Tvome ugledam krunu.

To zvuk je kojim se javlja moj spas.

29.05.2020. 20:32

Predaja

Pjesma mi uvijek na vrijeme stiže

da Tebe, Boga za mene počasti,

da Te zagrli u moje ime.

Nota za notom poput kapi se niže

jer Ti si mi, Kriste, jedini Pastir,

Ti ćeš me nositi poslije plime

kad završi ovaj zaziv iz pjene

koja se mojim valima diči

i kad se olujne noći smire.

Tada izlazim van iz ove sjene

koja na Tvoju kolijevku sliči,

naći se rukama koje se šire

kao predaja nemoći velikih vala,

silini ljubavi koja se daje.

I stat ću pred Tebe s pokajanjem,

s gordošću što mi je sva preostala

od imena moga što mi u Tebi traje,

koju odredi vječnim postojanjem.

Nemoćno past će mi ruke niz tijelo,

klecnut će koljena koja mi dade

radi prostiranja duše, prepune leda

od hladnoće što prati nebo bijelo

da bih u kušnji pronašla tračak nade

i da bih dostojno primila kapljice meda

koji od Tvoje se, Isuse, krvi stvara

za sve one hladne i ozeble sate

kad mi je duša od tuge posivjela

jer ona nikada nije mrtva i stara.

I evo, sad širim ruke svoje za Te

jer bez Tebe nikada ne bih preživjela.

27.05.2020. 04:15

Pobjeda Duha

Ogorčeni stihovi

kao kap do kapi

bez reda se nižu.

Ugarci su njihovi

kao dah što hlapi.

Riječi na križu

nemoći i nadahnuća.

Strpljivo se njišu

u zadimljenom zraku

kao rana vruća.

Sami se pišu,

odolijevaju prahu.

To je vatra što se širi

na drvu slaboće,

koje ne izgara,

negdje da se smiri,

kopljem lakoće

da dušu raspara.

Duše Sveti,

Srce spoznaje

koja pada na tjeme,

križ Ti prijeti,

stih nas odaje,

napada nas vrijeme.

Gorčina duševna

počinje davno,

s dolaskom na svijet,

u zdanja ruševna

gdje svima je ravno.

Ti si nam Paraklet,

Branitelj istine

kojega se zove,

koji se vremenom snaži

da prosvjetljenje sine

za duše nove;

moje srce Te traži.

Neću se prosipati

da sačuvam dah

i Tvoje posvećenje.

A stih mora se tkati

da ne bude prah,

da pokosi ogorčenje.

20.05.2020. 01:08

Otkupljenje

Olovni su oblaci nad gradom,

daleko su otputovala popodneva

kojima se s Tobom pjesma dijeli.

Drugi dani dolaze mi tiho, kradom,

i sad vidim da ni srce mi ne pjeva,

da ni duša više pjevati ne želi.

Možda to je neophodno bilo

da Te lakše molim teške stvari,

da okušam djetinjaste snove,

da odrastem s ova svijeta čilo,

da mi brže stignu dani stari

kad su mirne sve spoznaje nove

kao što su bile ove danas

kad se rodih kao novo biće

što je dočekalo svoju kob.

Nikad nije bilo prepreke za nas

jer uz Tebe uvijek život sviće

gdje sve manje sam zemaljski rob.

Činit će se oblake da pratim,

sve će moje izgledati krivo,

možda beživotno ili loše

kao što bi bilo da se vratim

biću koje danas nije živo,

čije note brzo se istroše.

Uzet će me svjetlo jasno,

nosit će me opravdanje,

Križ za kojega se ne zna mnogo;

nevidljivo i bezglasno

snaći će me nebesko stanje,

susrest ću se svojim Bogom.

17.05.2020. 21:08