Sveti nemir

Usamljene svjećice na oceanu,

poput zvijezda iza magle,

a na mojoj lađi ljubav mirno spava.

Uspavanku sluša raspjevanu,

makar su se zvijezde sagle.

Ona čeka da zablista svjetlost prava.

Glad ne mori, nije bolest, niti trese;

niti usamljenost nije, niti siromaštvo.

Godine su one što ih Bog pošalje.

Bojim se za ljubav, da je ne odnese

neki novi vjetar, neko nestašno dječaštvo

jer me tada primit neće, otići će dalje.

Bolje da je čuvam, da je grijem,

tu, na klupi što je zauzela pramac,

da je bolje slušam kako sniva.

O, da barem grliti je smijem,

da u srcu joj postavim neki mamac

koji uvijek u mom smjeru pliva!

Pa kad i ja krenem sva u more,

da mi tada netko barem zna za stope.

To bi ljubav bila, to je ona, kao svemir,

ona jedino je što pomiče gore.

Samo da se njene snage ne utope!

Samo da sačuva ovaj sveti nemir.

Za njeg znadem još prije rođenja,

on me nosio kroz život i do kraja,

on je srž od mog identiteta.

Zato buknuo je tako kod krštenja,

zato dobila sam Sveta Duha raja,

zato me ne dira pošast ova svijeta.

Kad sam čula Boga, on mi šapnu:

„Bdijte!” kao da je spoznao me svu.

Predugo su gledali me kao san,

kao uspavanku koju majke kapnu

da im djeca ne bi sanjala o zlu.

Ljubav malo zaspala je, a ja čekam dan.

Ovih dana načiniše ljudi maske

pa su svi motori otišli u drugi plan.

Brodovi ne plove, zrakoplovi stoje.

Treba uzet jedra, vjetar, neke daske,

potrebno je postaviti krik na dlan;

zaobići mirnu lađu od ljubavi moje.

29.03.2020. 20:51

Gozba s Kristom

Čekam Tvoju besjedu i riječ,

glasa Tvoga dugo čuti neću

i još dulje potrajat će ovaj muk.

Gradu lice blijedo kao kreč,

ali ja svejedno palim svijeću

jer će pasti tama kao dragi zvuk.

To su prizori s nebesa i od Boga,

to su trube anđela i plaštevi, i mač;

to su intimne prostorije u duši

gdje ja bdijem radi mira velikoga

što sam ga zadobila kroz Krv i plač,

gdje me nehotice olakšanje skruši.

Blago meni, sada i ja priznajem,

ne mora mi nitko svečano izreći,

mada to je ono što mi srce čezne čuti

kao blagoslov i prihvat zagrljajem,

kao potvrdu o nesagledivoj mi sreći

što mi poput blaženosti u nutrini šuti.

Iščekujem opet onaj Kruh, Tvoj dah

kojime mi daješ da smo jedno,

Otac u Tebi je, Kriste, a u meni Ti.

I sad, evo, nitko ne vidi taj krah

u kojemu nekada sam biće bijedno

pa odjednom hoću samo Tebe slaviti.

Blago pozvanima gozbi Jaganjčevoj,

tu si, Janje moje, na sred uma,

u toj duhovnoj mi pričesti života

koja spušta milošću se kao prijevoj,

uzima mi lake zvukove od šuma

što mi nastaje od sreće sred divota.

29.03.2020. 16:14

Sveto stanje

Zemljo sveta, ljubavlju si načinjena,

slava Boga ti si neprekidna,

tvoje bilo osjeća i svemir tajnoviti

kojemu si svijeća, suncem začinjena;

svakom stvoru ti si vidna,

ljepota ti blista kao raj bajkoviti.

Za mene si centar izbjeglički

cijela svijeta, puka protjerana;

buduća si ti dolina uskrsnulih,

pravednika sud si izdajnički

kad zasvijetli Danica ti rana,

Isus koji Kralj je sviju posrnulih.

Stvorovi su tvoji sva stvorenja

gdje im čovjek sad upravlja,

njegovi su jer im čovjek Božji znak,

onaj koji vapi izbavljenja

dok na zemlju svoju ruku stavlja.

Pogled spušta kad se kaje svak'

da ga Stvoritelj pridigne,

da mu stope gaze čvršće, jače

pa da vidi grijeh i da se obrati.

Tada Uskrsnuli ga uzdigne,

nosi pravednika koji plače

da se pogled plavom nebu vrati

odakle mu Duha Sveta šalje

što posveti stvora, čovjeka i tlo

da bi Bogu čovjek vjeran bio,

da bi bolji kročio još dalje,

da bi izbjegao svako zlo,

da bi slavu oko sebe uvidio.

29.03.2020. 09:41

Ljubav putuje

Tiho, neprimjetno noć se spušta

sasvim kao da je sve u redu,

kao da će biti sati dosta.

Ova pošast nije sama, nije pusta,

zlo se vuče po svom redoslijedu,

hoće ništit' od te molitve i posta,

ali onaj zloduh ne da svoje kuće.

Kamo sreće da je slavlje Boga

u tim medijima svaki dan,

a ne samo sada. Isusovo pruće

neće dati dobra, vrijedna razloga

da se srcu poremeti san,

da se bilo kome išta tu dogodi,

a što ne bi bilo sve po Križu

i što odnijelo bi dušu nespokoju.

Još se ljubav neka slana rodi,

još se neki predaju u brižu

jedno drugom, prateć' volju Tvoju,

Svemogući Bože slavni,

Sveprisutni Duše, slatko Tijelo

što Ga danas ja okusih,

što odagna onaj napad jalni.

Ti si moja duša, moje piće, jelo,

vjera koju, evo, sad izbrusih.

Ljubav putuje kroz prepreke,

kroza zid mi dođe, i na zaslon

da pokleknem jer je svršen jedan boj;

ode strah mi preko mutne rijeke

jer si, kao svetom Tomi, Ti moj Naslon,

moj si, Kriste, Bog i Gospodin moj.

28.03.2020. 19:39

Kazna - Muka 16/16

Sada nema Boga, kao što si htio,

čovječe u mraku, slijepi putniče;

nitko te ne pita što si činio i gdje si bio,

smrti svoje vlastite, ti, uzniče,

nema tebi već ograničenja.

Sada možeš pjevati, zaplesati i zaigrati,

možeš bacati se povrh stijenja,

možeš pustit' srcu da se zainati,

nemaš straha. Nemaš ni kulture,

divljaš poput opijene zvijeri,

to je sve što nose životne ti ure.

Prašina se tvoja mjeri.

Žena, Majka, Kraljica Ga krili,

nebeska je pustoš mračna poput groba

u kojemu zemlja siva, suha cvili.

Duh se zloćudnika trese poput roba

koji je sahranio si Gospodara.

Što ćeš sada, dušo pokojna i mrtva,

udisati sumpornoga grotla para

ili priznati da sam si svoja žrtva?

Tko će sada mjesto tebe ispaštati,

tko je sada tvoje ruglo i sramota,

tko će sada za te na Križ stati?

Tebe čeka, tebe sada čeka ti Golgota.

Tebi sad je sve to istrpiti

što si dao od svog srca kamena;

tebi sad je kaznu iscrpiti

sve do kraja, sve dok ima vremena.

16. ožujka 2019. 08:00:21

Desni razbojnik - Muka 15/16

Vjerujem Ti da si Boj moj

i Gospodar si nad svim gospodstvima

što su podigla Ti križ Tvoj,

da Gospodin slave si nad svima.

Vjerujem Ti, Kriste, da si nedužan oduvijek,

da iz Tebe kraljevstvo Ti raste

kojim nudiš zločincima novi vijek

i da tamo anđeli Te neprekidno časte.

Znam da ovaj život nije pravedan i pravi

jer ja razbojnik sam protiv volje svoje

sve dok smrt se iznenada ne pojavi

kojoj ljudi zločinci se svi pribroje.

Priznajem da griješio sam na tom svijetu,

makar uvijek tražio sam golubicu bijelu,

nadao se da ću izbjeći tu sudbu kletu,

ali nosio sam samo dušu okorjelu.

Na tom Križu neki odlaze ka raju

dok se drugi sablažnjavaju i groze,

nikad se ne straše, ne pokaju,

ne znaju da život bolji biti može.

Isuse na križu, sada se odlučuje o nama,

sada milosrđe Tvoje svima sudi.

Smiluj nam se jer obuzima nas tama;

Ti si uvijek bio jači i od smrti i od ljudi,

Ti si Svetac vječni, Ti si uskrsnuće.

Vodi me sa sobom sve do svojih lijeha

jer ja nemam takve moći vruće,

nemam snage usred zločina i grijeha;

spasi mene, moju dušu Ti ponesi

kada ovaj križ i smrt me skrše

i u kraljevstvo me svoje sa sobom odnesi

kada ove muke se dovrše.

20. ožujka 2019. 04:59:49

Isusa razapinju na križ - Muka 14/16

Udri samo, ukucaj mi čavlja,

krik je moj glazba za raj.

Predajem tijelo što sve izbavlja.

Još taj udar i sotoni je kraj.

Bezgrešnu predajem,

to povijest ljudska vidjela nije.

Tvoj spas joj dajem,

uzmi je k sebi i to što prije.

Posljednja želja mu je sve što još ima,

žuč i ocat, sarkazam i očaj.

Oče, snagu mi daj barem da ustima

odbacim taj zadnji jadan pokušaj.

I dok Ti predajem Duh jer više neću Te zazvati,

preda mnom nestaje vražji lik.

Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti, ne mogu nestati

jer sam Tvoj Sin, jer sam Pravednik.

08.03.2015 21:08