Monday, September 30, 2019

Netko tko vjeruje



Moj Bog je tu, pod prilikama kruha i vina.
Moj Bog se objavio i meni, i ljudima.
Moj Bog je Isus Krist, Gospodin i Sin Božji koji se rodio od Marije, Djevice iz Nazareta koja Ga je začela po Bogu svome, Duhu Svetome.
Moj Bog je pravi Bog i pravi Čovjek. On je Bogočovjek Isus.
Moj Bog mi govori da me ljubi i da nosim na sebi grijehe i smrt koji nisu od Njega.
Moj Bog me od tih grijeha oslobađa, otkupio me od smrti svojom mukom na križu gdje je dopustio da Ga grešni i smrtni ljudi razapnu kako bi namamio samu smrt u smrt.
Moj Bog je govorio apostolima i svim ljudima da je došao načiniti sve novo, novo nebo i novu zemlju i da je došao donijeti radosnu vijest svim ljudima o vječnom životu kojega će im darovati po svojoj muci. I rekao je da će poslije toga, poslije tri dana uskrsnuti da nikada više ne padne u smrt, niti On, moj Bog, niti bilo tko drugi tko Mu vjeruje.
Moj Bog je, sasvim nepredvidivo, uskrsnuo kao što je obećao.


Zašto se to ne čuje na jako javnim mjestima, na velikim skupovima gdje ima puno naroda i gdje televizija prenosi govorancije?
Moj Bog je uskrsnuo, a meni to nitko nije rekao. Da, nisam htjela slušati, nisam imala sluha, a i bila su tako neka teška vremena kada se nije puno u društvu propovijedalo.
Ali za ovakvu vijest, Radosnu vijest, sva su vremena neka teška vremena kojima ne odgovara da se čuje nešto što se samo po sebi nikada ne podrazumijeva, nešto što nitko ne može izmisliti, nešto što postoji kao univerzalni dokaz i uvjerenje o postojanju Boga, istine i smisla života, uvjerenje i dokaz da postoji Bog s one strane dobra i zla jer samo Bog može donijeti Radosnu vijest o vječnom životu, jer samo Bog je uzrok vječnoga života. Tu vijest nitko nikada nije uspio izmisliti među ljudima, ona se nikada ni iz čega sama po sebi ne podrazumijeva, ona se uvijek mora iznova reći:
Isus Krist je uskrsnuo.
Znamo li veličinu te vijesti? Ne. Mi čak ne znamo da je Isus prisutan u pretvorbi pod prilikama kruha i vina, zajedno s mnoštvom anđela. Jer, da to znamo, znali bismo koliko je važno ponavljati nešto što nitko ni iz čega ne može sam zaključiti, ma koliko mi pripovijedali o ljubavi i milosrđu, o istini i pravednosti, o vjeri i poniznosti, o požrtvovnosti i slično.


Kad ljudi čuju prvi puta tu vijest, možda se malo oduševe, ali brzo je zaboravljaju, zajedno s bajkama iz djetinjstva. Mnogi se sa sjetom sjećaju dana kada su u to vjerovali, razmišljaju retrogradno i ne misle na živi život pred sobom, na uskrsloga Isusa u kojega ne vjeruju zaista. Kako će ih onda uslišavati kad ne vjeruju da je pred njima živ i da tu nema predestinacije, da je smrt drugačija za svakoga i da to ovisi o tome vjeruješ li u živoga i uskrsloga, prisutnoga Isusa?


I kakve to veze ima s ustašama, partizanima, politikom i četnicima?
I kakve to veze ima sa siromaštvom koje si ne može priuštiti više od jednog dobrog obroka tjedno i koje si ne može priuštiti rađanje mnoštva djece, kakve to veze ima s proslavama ratnih uspjeha i neuspjeha, s totalitarnim režimima; a koje to društveno-političko uređenje nije totalitarno? Demokracija? Pa, ona i jest najveći totalitarni užas. Ona je puko obećanje kojime se manipulira.
I kakve to veze ima s političkim izborima i kako će politika spasiti narod ako nitko ne zna ili ne vjeruje ili nije čuo za Isusovo uskrsnuće od mrtvih i za uskrsnuće svih koji u Isusa vjeruju?


Kad čovjek povjeruje da je Isus uskrsnuo, tada spoznaje da besmrtnosti nema, da magijanje ne vrijedi i da čaranje ne znači ništa. Tko povjeruje u Isusovo uskrsnuće, taj razumije da je smrtnik i da može umrijeti svakog časa, a to daje sasvim drugu dimenziju bilo čijem životu.


A kako će povjerovati netko tko nikada nije čuo tako jasno i glasno da je Isus uskrsnuo? Ako je čuo samo neka došaptavanja i prodike, ako je čuo svakojake političke govore i ekonomske traktate?
Zašto bi netko vjerovao da je Isus uskrsnuo, a da istovremeno ne dolazi k Njemu na Euharistijsko slavlje gdje Ga susreće živoga? Je li to zato što su sekte ili sekularizacija uzele previše maha ili možda zato što nema tko propovijedati Radosnu vijest, netko tko vjeruje da će uskrsnuti na vječni život kao što je i Bog uskrsnuo?
30.09.2019. 06:14





Saturday, September 28, 2019

Hvala, Kriste




Usuđujem se nuditi zlato,
prići Ti mirisom drage smole,
nositi najdraže pred Tvoje stope.
Sad imam priliku za to,
sad mogu prinijeti grane gole
ili oblake vječne koji se tope.


Ti uvijek me zoveš i primaš,
ali je danas lakše pred Tebe stati;
kao da dajem puno više
makar mi ništa ne oduzimaš,
makar ću milošću Tvojom sjati.
Svi moji grijesi, sve se briše


kada Ti gledam u slavne bitke
koje vodiš za mene i čitav svijet,
kada Ti prilazim i obuću skidam,
kada mi nudiš vode pitke,
kad pokraj mene procvate cvijet,
kad svoje rane s Tobom vidam.
28.09.2019. 01:46



Friday, September 27, 2019

Kao Marija









Nova bića





Odajem
Ti, Kriste, sva priznanja,
priznajem
Ti svaku čast

i
sve pravednosti zvanja
koje
nosi me u sladak spas





jer
kakav bi inače mogao biti

let
pokraj mirisnih podneva,
kakav
bi anđeo se mogao skriti

od
svega što nosi mi Rajska Djeva?





Sanjat
ću Te, želim Te sanjati,
bez
opomene strašne, bez ukora;
želim
se Tebi kraj Majke klanjati

koja
će blažiti riječi Tvojega zbora.





Posljednja
karika lanca mi spade

zbog
kojeg sam često i sebe mrzila,
koja
za sobom povlači grešne grade

i
s kojom sam svojim životom tržila;





iznova
živim kod Hrastove sjene
i
manje je onih mora noćnih,
iznova
gledam i manje je mrene;
iznova
udišem nektara moćnih.






Odlazim
na počinak opet kao rob,

da
me opet oslobodiš svu iznova

kao
kad podigneš kamen i grob,
kao
kad na stijeni tiskaš sveta slova,





kao
kad izliječiš gubave mi ruke
ili
kad zatražiš me iz ponora vode;
kao
kad uzvisi Majka Tvoje muke,
kao
kad se od nje nova bića rode.


27.09.2019.
18:28





Thursday, September 26, 2019

San o raju


Imam vremena za umiranje dana
i za spuštanje nebesa k meni;
imam dosta razloga za putovanja
kojima se bliže sati lijeni, sati sneni.


I tom putu jednom ima doći kraj
kao što se bliži kraju svaki dan;
i ta duša hoće dostići u raj
kao što je rajski taj nebeski san,


tako sav dodirljiv, potpuna realnost
odlazaka, povrataka, nepovrata.
I toj duši potrebna je stalnost
jer su kasna ova ljeta nepoznata,


možda kriju mnoštvo noviteta,
prema svetom obećanju Krista:
kad se duša rastaje od svijeta,
sva je preobražena i čista.


Evo, mrak je, noć je pala.
Kao i bez noći, i bez dana pijem
vina što ga Providnost je dala;
i kad ničeg nema, u tom raju bdijem.
25.09.2019. 16:18




Wednesday, September 25, 2019

Dan odluke



Dani odlučivanje su svednevice,
nekad manje, nekad puno više
kada čovjek mora stati
usred trke što ga drži netremice
da mu smrtnu presudu napiše
kad ne želi ništa znati,


kad ne želi čuti svoje grijehe.
Svoju savjest čovjek mori
sve dok može i dok ima snage.
Uzalud su ptice ispod strehe
ako Bog ne progovori
iz te jeseni života svoje riječi blage.


Tako kapnu prve kiše, prvi mraz,
a da čovjek u prošlosti živi
i da nije progledao, zadobio sluh.
Tako nastane u duši samoj sraz
koja više ničemu se ne zadivi
jer od grijeha ne vidi se duh.


Blažena li dana kad sam Te zazvala,
Bože moj u nevoljama svakim;
Ti uslišio si onaj vapaj moj iz tame.
U Tebi je konačno ta odluka pala,
odlazim od grijeha korakom lakim,
a Ti spuštaš milosrđe na me.
25.09.2019. 06:51

Saturday, September 21, 2019

Zvuk daljina



Glas daljine,
to je ono
što me dira
kao čar visine,
kao sonor
koji duši svira


potpuno iznutra;
to je zvuk od zvuka
neka druga,
koji stigne sutra
ili usred muka,
tajna pruga


po kojoj se skliže
nešto nalik stihu,
kao riječi ili govor,
kao nota što se diže
i nad tipku tihu
spušta lovor.


Zvuk je takav kao vijest,
kao radosno otajstvo
što ga sprema Bog,
iz daljine čest
koja nosi još potajstvo,
ali nosi svaki slog


kao da je više blizu
nego srce moje
kada otkrije nebeske čari.
Od svih zvukova u nizu
Bog ponudi glase svoje
koji najdraži su dari.
21.09.2019. 15:55



Friday, September 20, 2019

Molitva iz blata



Pitaš me za čavlje
kojim sam Te zakucala
na to Drvo u grudima
što mi budi svako slavlje
da bih Tebi promucala
da me dužiš svojim čudima


kada god se Tebi ja obratim
mislima i govorancijama.
Ne znam tada sve širine
jer je potrebno da shvatim
da si svojim rezonancijama
primio me u tišine


s kojih padnem u tu svoju mlaku;
Bože moj, Bože moj,
dozivam Te stihom,
zašto si me ostavio u tom krahu
gdje je pao život Tvoj?
Pokraj Tebe molim tiho


da me uzmeš opet gore
il' u duševne dubine krasne,
bilo kamo, bilo gdje
jer po svuda to je more,
ali nema duše časne
što bi posvetila sve.


Zauvijek ću tražiti te ruke
koje su mi blagoslove dale
na tom otoku od blata
koje zna za Tvoje muke,
na kojem su mene zvale
riječi ponizne od zlata.
20.09.2019. 19:43

Popular posts