Ruža iz kamena

Stigla zima na moja ramena,

vlažna i mlačna, a tako ledena.

Dobra klima nebeska sjemena,

pod zemljinom korom tako medena.

Pogledaj, Gospode, jubileje

koje slavimo zajedno Ti i ja.

Miriše cvijeće rajske aleje,

sunce Pravde u srcu mi sja.

Prazne mi ruke i košare pune

i još ću dati života blaga

kad zemlja moje koštice pljune

gore i dolje, sprijeda i straga.

Za Tebe činim i Pisma sričem,

a Ti si za mene najveći Bog,

i još se krećem, i još se mičem

sve dok ne stignemo u Tvoj log.

Puno je radnika za žetvu Tvoju,

vinogradi bliješte od vjernosti snažne.

Jedna je praćka dosta u boju,

ratnici slavni sred rasprave važne.

Uvijek Te slavim, Boga svog,

i opet ću prići onoga Dana,

klecnuti ispred skuta Tvog

da zaiskri ljubav s mojega dlana.

Hvala Ti, Kriste, za ružu iz kamena,

ona je simbol ljubavi naše.

Ne skidaj zimu s mojega ramena

jer vršim Ti volju s te bogate ispaše.

29.03.2023. 11:27

 

Razapeti zakon Božji

Zakon Boga našega velik je i vječan jer je on Božja riječ koja nikada uminuti neće. Deset zapovijedi Božjih vrijede oduvijek i zauvijek. Srce tog Zakona je ljubav, mada on može biti jako neugodan i opasan ako ga netko prezire. Zakon Božji može ubiti čovjeka, ali također daje život vječni.

Božji zakon daje nam Boga, daje nam Njegovo božanstvo, daje nam Osobu koja je Spasitelj svih ljudi, a daje nam i čovjeka, ljude oko nas, i daje nam da spoznamo sami sebe.

Po tom Zakonu zabranjeno je ubijati braću svoju, sve ljude, zabranjeno je ubiti sebe. Ali mi, ljudi, to ne poštujemo. Mi od Božjega zakona želimo načiniti sredstvo pomoću kojega uništavamo jedni druge. Ali ako to činimo, Zakon odgovara kaznom za nas.

Tko poštuje Božje zapovijedi, stječe vječni život jer su te zapovijedi ljubav, a ljubav nikada ne prestaje. Ako je tko samo malo vremena odvojio da promišlja o zakonu kojega smo dobili po Mojsiju i ako gleda na zapovijedi Isusove koji je taj Zakon ispunio, uvidjet će da svaka riječ u Zakonu vrijedi za sva vremena.

Umjesto da ljubimo Boga i da Mu se klanjamo, mi proizvodimo svoje ideje i bogove iako Dekalog nam kaže neka nemamo drugih bogova osim Njega. Zato smo nesretni i nezadovoljni, zato smo ljutiti i puni srdžbe i zato psujemo i proklinjemo, a time uništavamo sami sebe i svoje obitelji, zlobni smo i zavidni pa gnjavimo svojim frustracijama čitavu okolinu i jedni druge. Ne razumijemo ništa, čak niti tako jednostavnu riječ kakva je zapovijed Boga. Mi smo Boga i Njegov zakon razapeli, a da smo zapovijedi slijedili, spoznali bismo brzo slavu Božju koji se slavi u nama kada Ga štujemo i kada Mu se klanjamo jer kad slavimo našeg Boga, slavimo sebe slavom neprolaznom, slavom koja se očituje u vječnom životu. Jer Bog je vječan i tko je Božji, taj vječno živi, to jest proživljava vječnost u Gospodinu već na zemlji.

Samo Bog ima vlast dati život i oduzeti Ga, a Božji zakon je sam Bog, Božji zakon oživljava i ubija prema potrebi za ljudski spas.

Zakon je u svom drugom dijelu uputa za život, i to ne bilo kakav život nego ako se netko nađe u Gospodinu, u svojoj vjeri, taj uči kako se živi zemaljski život vječni.

Drugi dio je za napredne vjernike, a ne zato da bismo se prepirali oko dobra i zla.

Tu se naglašava poslušnost i poučljivost, vjernost, darivanje svojih kreposti drugim ljudima, pravednost i istina, a na kraju, za odlikaše, daje se i obrazloženje o svetosti. Svetost čovjeka, i to čovjeka vjernika, suprotno je od ljudske grešnosti i pokvarljivosti. Tu vjernik može naučiti spriječiti grijehe svoje i tuđe, grijehe koji rađaju smrt po istom Zakonu kada se on ne poštuje. Tu se može naučiti kako se grijeh začinje i kako se izbjegavaju grešne prilike.

I to je sve, sve što čovjek mora uvijek imati na umu. Zato Zakon od Boga nije težak, kratak je i jasan i svako ga dijete može slijediti. Svako dijete bi samo od sebe slijedilo lakše Božje zapovijedi da ga odrasle osobe ne uče suprotno.

Tko uči kako se na zemlji živi vječni život, na svom primjeru, u svojoj vjeri, u praksi vječnosti, taj obiluje životom i snagom, zadovoljstvom i radošću.

Tim je teže shvatiti onoga tko Boga ne ljubi i tko proklinje. Tako je malo potrebno napora i vremena da se čovjek udubi u promatranje Zakona, a tako je velika nagrada samog Zakona, Riječi Božje. 28.03.2023.

„Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.” 1 Kor 2,6-8

 

Razgovor s Isusom

 

Stanovi su moji svi

predodređeni za putovanja,

pomični su i premjestivi,

i u skladu mome, i bez moga znanja.

Odmorišta i postaje ova svijeta,

to su staze moje, strme i duboke.

Odmaram se tamo gdje je Crkva Sveta,

Stan što čuva vjernike i sroke.

Nebo visi mi nad glavom

kao neki visok strop

da mi nađe se na putu pravom,

da ponekad vikne: „Stop!”.

I kad siđem nektara se napojiti,

kosti vape kako krenule bi još,

dalje, više, zvijezde prebrojiti

jer sve one nisu prijatelj mi loš.

Spasi mene, Kriste slavni,

Getsemani najdraži mi Dom

i u vrtu onaj kamen ravni,

Krv i znoj na srcu Tvom.

Molitva Ti najbolja u labirintu

zaziva što putuju mi stazom.

Pravednost mi prolijevaš kroz tintu

koja sad je prekrivena mrazom.

Šutljiv sada budi sa mnom

kao što sa zaplakanim plačeš,

kao što se smiješiš robu radosnom

jer Ti milosrđe je od svega jače.

27.03.2023. 18:34

Rijeka Milosti

 

Kišni dani moga doma

protekoše kao topla rijeka

koja teče preko bolna loma

u mom tijelu što nestrpljivo je čeka.

Kao rana hodam po svom gradu

i susrećem prijatelje drage,

anđele nebeske i sveticu mladu

koja ima srce, oči blage.

Nekako se spoznajemo, ona mene ljubi

kao rajski melem i duša se topi

od miline koju svetica obrubi

da mi ranu moju u sebe potopi.

Više nisam tako sama kao prije;

ona ostala je sasvim ista,

ali nova žena kakva nikad bila nije

jer joj predala se Milost čista.

To je Majka koja milosti je puna;

uvijek zove, uvijek daje svoga lijeka

i laka joj rana kao rajska kruna,

i Milost joj teče poput meda ili mlijeka.

Njeno piće, a od sebe ga daje,

opojno je za sve dvojbe, za sve boli.

Zaručnica Duha, ona ta je

i nju Isusova Crkva moli

jer ju svu dariva čak i kada gubi,

jer je hrani krepčinom od Boga

koji stvara rane i dok duše ljubi

da ih ona liječi rijekom Sina svoga.

25.03.2023. 17:53

Dani suza

Pjesma srcem je zavladala

s molitvama, punim suza,

kada zemlja još je propadala

u neznanstvu svojih uza.

I probudio se mrtav san,

stiglo proljeće je svijetu,

osvanulo kao dobar dan,

kao rosa mladom cvijetu.

Marija je duša naša

kao Majka vječne sreće,

suza radosnica kao plodna paša

koja daje Isusovo cvijeće

da se svaki čovjek spasi,

priroda i svemir tamni

u kojem su vedri glasi,

globus plodni i zamamni.

Tako opći potop nasta

za sve Marijine žrtve,

suza Boga, paklenasta,

da uskrisi kosti mrtve,

da opere nakupljeni prah

što je zemlju prosipao,

oduzeo svima Božji dah,

a onda se poput suza osipao.

Suzo Marijina, plodonosna, lijepa

kao davna svjetska uspomena,

ti ozdravi pozemljara slijepa,

donese nam Svjetla raznesena.

25.03.2023. 07:03

 

Tamo negdje

Istina je među nama

koja dušu steže,

koja srce slama,

mačem zloga sreže.

I ostane jedina i prava

poslije svaka spora,

a uz nju nebesa plava;

Istina bez pogovora.

Ona uvijek prva kreće

i zbog nje se koplja lome.

Poslije bitke nema sreće,

pobjednik je onaj koga zgrome

Istina i Riječ, i Život, i Put:

to je Sin od Boga, Sin čovjeka

čiji govor izgleda i grub, i krut.

Gubitnik je stradalnik dovijeka.

Taj što gubi, onaj što ne mari,

uvijek Istini i Svjetlu sebe krije.

A kada se Istina zažari,

tame k'o da nikad bilo nije.

Put je među nama,

moj te vodi k meni

gdje je anđeoska panorama,

gdje se Bog sa svojim pukom ženi.

Tvoj put mene vodi dolje

gdje popuca kao da ga nema,

gdje su kosti, grobovi i polje,

gdje odzvanja tvoja anatema.

Život nam je svima blaga riječ,

Život, evo, živi među nama

da nam bliješti kao bijeli kreč

na svim vjekovječnim stazama.

I kad umreš, sve se vrati,

Povratak je među nama,

sastoji se od koštanih vlati.

Tamo nikad ne postoji tama.

22.03.2023. 21:08

 

Otvori srce

 

Tko nije čuo kako je Mojsije izveo izabrani židovski narod iz ropstva u Egiptu?

Tko nije čuo kako je Mojsije od Gospodina dobio Deset zapovijedi na brdu Sinaju?

Tko ne zna za Mojsija, velikoga proroka po kome nas je sve Gospodin Bog učio i po kojemu je činio božanska djela, a sve da nas izvede u spas, da nas izbavi od vječne smrti?

Ako netko ne zna, dok je Mojsije primao Dekalog na Sinaju, izabrani narod u dolini pustinjskoj postade nestrpljiv. Svi su čekali Mojsija da im donese spas od Gospodina, ali mnogi su posustali u vjeri i strpljenu jer bijahu umorni od puta po pustinji, gladni su čeznuli za egipatskim punim loncima, žedni su jadikovali ili se bunili, a da su slobodni od dugogodišnjega robovanja nisu još spoznali, nisu poznavali slobodu.

Navikli živjeti po mjeri mnogih egipatskih izmišljenih bogova, nisu imali još otvorene oči vjere u jedinoga Boga svoga. Stari Egipćani bijahu mnogobošci, štovali su kipove koje su načinili od zlata, štovali su i zlatno tele koje nije moglo ni čuti, ni govoriti, a bijaše proizvod ljudskih ruku.

Tako su u izabranom narodu, u svojoj nezrelosti i nestrpljivosti, neki počeli dizati pobunu pred zamjenicima Mojsijevim. Počeli su sakupljati zlatninu i nakit da bi od svega načinili boga čiji spas su očekivali, da bi svojim rukama pretalili svoj nakit i dragocjenosti i pretvorili ih u božanstvo. Načiniše ono slavno zlatno tele pa mu se klanjahu.

A kad Mojsije napokon siđe s planine, bijela lica od slave Gospodnje, i kada donese dvije ploče Saveza Božjega sa svojim narodom i kada vidje Mojsije zlatno tele i mnoge ljude koji podivljaše oko toga, podijeli on čitav narod: na jednu stranu odmakne vjerne i strpljive, a na posebno mjesto izdvoji sve koji ludovaše oko zlatnog teleta da ih Gospodin pogubi u vječnu kaznu.

Svi koji štuju načinjene idole, a ne klanjaju se u vjeri pravome i jedinome Bogu, nesposobni su za plodan život. Tko vjeruje u Gospodina, taj čini velika djela, mada za njih ne čuju ni oni koji su blizu, niti oni koji su daleko. Dobra djela ne spašavaju čovjeka. No, po vjeri svojoj, po kojoj se čovjek spašava, čovjek čini milosrdna i dobra djela što proizlaze iz vjere.

Mojsije u Bibliji bijaše pralik Isusov, znak za ljude, znak koji najavljuje dolazak Gospodnji na zemlju, dolazak koji oslobađa ljude iz ropstva grijeha koji za svoju posljedicu imaju smrt.

No, ljudi su nestrpljivi jer su nezreli, htjeli bi odmah sve imati, htjeli bi biti besmrtni sada, odmah.

Za Mojsija je svjedočio Bog kao što i za Isusa svjedoči Otac naš na nebesima: Isus je pravi Bog čiji povratak moramo čekati u vjeri i strpljenju, čije kraljevstvo moramo tražiti da bismo sazrijevali u dobrim djelima. Jedino tako ćemo zbaciti okove grijeha sa sebe jer Gospodin će za nas svjedočiti i Majka Marija.

Na kraju života, na kraju svijeta, Gospodin Isus, naš Bog sudi kao što je presudio po Mojsiju onima koji su djela svojih ruku i misli svoga ljudskoga uma pretvarali u ideju o bogovima i božanstvima.

Strpljenje vjernika Bog će nagraditi vječnim životom, a dok čekamo kraj, u vjeri možemo doživjeti, vidjeti i čuti ono što nikada oko ljudsko nije vidjelo, niti uho ljudsko nije čulo jer to je Bog priredio onima koji Ga ljube. 23.03.2023. 06:31

„Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.” 1 Kor 2,9