Nebeski spoj

 

Hvala, Kriste, za sve križeve moje,

hvala i za one drugih ljudi

jer bez križeva nam nema posvećenja.

Naum Tvoj i Tvoje srce svaki život kroje,

nekome je kraj, drugom prva zora rudi,

ali svatko stigne k točki otrežnjenja.

Blagoslovljen tko u ime Boga dolazi,

to je istina nad stvarnostima,

a svi proživljavaju ih teško ili teže.

Svaka duša svoju stvarnost prolazi,

gleda život nekim stalnostima.

Neki gledaju u Tebe, neki stalno bježe.

Milost spašava nas, a ne naša djela,

Tvoja ljubav stvaralačka cvate,

kao kiša padne cijelom ljudskom rodu.

Bio dobar ili zao, čovjek daje udjela

molitvama što ih križevi svi prate

dok iz ljubavi on daje doprinose plodu.

Tko se kvači Tebe kao Trsa loza,

uvijek je na velikom dobitku

i donosi dobru stvarnost.

Koji takva spoja nema, život mu je groza,

ali propada u zlom probitku,

nikad nema svu nebesku čarnost.

Hvala Ti za križ, i za nevolje Ti hvala.

Gdje bih bila bez te kobi, tvrda,

da mi nisi tovario breme,

da mi Majka Tvoja nije stvarnost dala

kad sam izmolila da me slome brda,

kad sam našla sasvim novo sjeme?

09.02.2023. 22:17

Začeće po Duhu Svetom

Zaogrnu me plaštem pravednosti

i odjenu meni haljinu od spasenja,

veo istinske i prave čednosti,

Oca moga anđele bez podozrenja.

Ti zakrili me u mjesečinu poniznosti,

Bože, Oče moj, neviđenu, zatvorenu

jarkim suncem poslušnosti

i do neba Tvojim srcem oborenu.

Zar ovakva, puna tajni, tiha

da Te pratim kao sjena

koja slabija je i od kakva stiha,

nevidljiva kao ta božanska zjena

čiji pogled prodire kroz dušu

i kroz svaki drhtaj dana moga?

Od malena sakri me u tmušu

pa pošalje Svetog Duha, Boga

da me za sebe zaručiš,

da me dovijeka zazivaš „Mila!”,

da si naume polučiš

da bi svetost moja probodena bila

mačem obostranim koji oštro siječe,

ali raznim namislima srca blago sudi

kada vidiš kako Sin Ti slavu stječe,

Dijete moje kojemu se narod čudi.

Da naučim iz te boli liječiti sve rane,

da oklijevanjem ne trepnem nikada,

da ne tražim samo duše izabrane

već da svakoj budem Majka – nada.

Kad me vjernik Tvoj zazove,

kad zavapi iz dna srca istinu o meni,

kad prepozna slatke riječi nove,

da ga preporučim prodornoj Ti zjeni.

Velikani ne znaju mi malenosti,

mudri su i umni, za me predaleko

jer sam rodila od čiste Pravednosti

istinu i ljubav, milosrđe meko.

Kad bi znali koliko je siromaha,

da su revni putu mira, radosti i sreće

nikad ne bi bilo svijetu kraha;

spoznali bi sveto Bezgrešno Začeće.

Spoznali bi Duha oganj i vatrenu snagu

koja sagorijeva sve zemaljsko ništa,

ne zaustavlja se ni na kakvom pragu

već kroz vene prođe i duhom zablista

da bi stvarala preporođena stvora

i obraćenike što se vjekovima bude

kad na oceanu prate Zvijezdu mora

koja vodi kopnu sve, do zadnjeg, ljude.

08.02.2023. 22:28

 

Isusovi savjeti

 

Bog očekuje od nas da budemo ljudi, a ne bogovi ili supermeni.

Najteži posao na svijetu za čovjeka je da bude zaista čovjek.

I sami govorimo često kako moramo biti humanisti, nazivamo dobra i milosrdna djela humanošću, pokušavamo ostvariti velike zajedničke poduhvate i nazivamo to humanizmom, ali pri tome mislimo kako čovjek mora biti centar svega. Ali to ne mora uvijek biti dobro jer kad se dogode neredi, ratovi, loše stvari, nije dobro da čovjek bude centar takvih zbivanja.

Biti zaista čovjek prije bi značilo znati i htjeti upraviti sve svoje osobine i sposobnosti prema drugom čovjeku.

Morali bismo se ugledati svi na Isusa, i vjernici, i nevjernici.

Isus je bio Čovjek na zemlji, Čovjek u svijetu i pokazao nam što zapravo znači biti čovjekom.

Jesmo li upotrijebili svoj um i znatiželju, svoju hrabrost i izdržljivost za nešto dobro i korisno?

Ne možemo sami sebe izgraditi, a da pri tome ne živimo u zajedništvu i miru sa svima.

Jesmo li ozbiljno shvatili sami sebe?

Nismo. Nedostaje nam dostojanstvo, nedostaju nam istinski prijatelji; radimo besplatno kao da smo robovi pa čeznemo za bogatstvom; zasićeni smo svime i gubimo kreativnost koja bi nam morala biti neprekidna nit vodilja za istinsku sreću.

Poštujemo li Isusove savjete koji nas upućuju da gradimo izvrsne odnose s ljudima i prirodom, da se obratimo k Isusu jer On je ipak Gospodin Bog koji je sve stvorio. Zar nije Isus sa svojim savjetima najkompetentniji za ljudsku samoizgradnju?

Jer to je Bog koji te stvorio savršeno i koji najbolje zna što je ono za čime tvoje srce čezne i što je tebi zaista potrebno.

Tek kada usmjeriš čitavoga sebe u svoju ljudsku osobnost, u svoju čovječnost, tada će te i Gospodin blagosloviti.

08.02.2023. 17:05

„15Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi — to ga onečišćuje.

Još dometnu: »Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.

21Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva,

22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

23Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.« (Mk 7,15. 20-23)”

 „Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!

25Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«

26Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?«

27Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!« (Mk 10,24b-27).”

Zapovijed i nagrada

 

Znam da nagrada će nebeska mi doći,

velika i krasna, koja sada potpuno je nezamisliva.

Sve je bliže moja noć, kraljica svih noći,

sve je bliže zora uskrsnuća kao voda živa.

Pođi sa mnom, Kriste, prati me u stopu

kao što me šalješ bespućima svijeta

da Te nađem u svom životnome toku,

da mi uzimaš sve molitve sred leta.

Vječno ćemo slično zajedno mi biti

kao što smo danas prepleteni na tom tlu.

Uzet ćeš mi srce koje će Te slaviti

i na nebu kao sada, i u dobru, i u zlu.

Ova će Te duša ljubiti bez stanke,

a ne kao ovdje gdje su kušnje i napasti.

Kako rado činim sve te ustanke

kad me nađu iskušenja jer ne želim pasti,

mada si mi tada najveći moj Bog

koji spašava svoj narod od slaboće,

koji nosi me u siguran i miran log

da Ga hvalim zbog te nepredvidljive lakoće

koja nastaje od olakšanja kad me oslobodiš.

Za sebe me čuvaj, zbog ljubavi svoje

i zbog plana što ga sa mnom zauvijek oplodiš

jer me uvijek tražiš, želiš ruke moje.

Hvala Ti zbog svega, svaku zapovijed Ti primam

jer je slađa od sveg svjetskoga imanja,

jer od Tebe učim i tako Te uvijek imam;

jedina si Istina i spoznaja od čitavoga znanja.

06.02.2023. 02:27

Sol zemlje i svjetlost svijeta

 

Smisao i prosvjetljenje, to je ono što je Adamu i Evi neophodno u njihovom bajnom rajskom životu prvih ljudi koje je Bog stvorio, ljudi koji nisu imali predaka i koji nisu morali pogriješiti i umrijeti.

Za prosvjetljenje je zadužen bio Adam, navodno, a za smisao, naravno, Eva.

Može se reći da je Adam svjetlo svega postojećega svijeta, nadijeva svemu imena, naziva Evu čovječicom, gospodari svijetom i štiti ga jer čitav svijet jest rajski vrt na koji može navaliti neka vrsta neprijatelja. Brine o svemu i o svim stvarima poput vješta političara, upravlja svim stvarima poput mudra filozofa, a i sam je izvrstan izvršitelj raznih poslova jer je svjetlo, to jest jer je prosvjetljena osoba ljudska.

Može se reći da je Eva sol zemlje koja izgleda kao da je pasivna primateljica svih dobara od kojih donosi plodove. No, može biti vrlo aktivna sa svojim vulkanima, planinskim odronima, sa svojim biljem koje raste daleko u visinu, sa svojim cvijećem oko kojega se vrte svi stvorovi, sa svojim ledenjacima koji plove po oceanima. Jer bez Eve sve bi bilo sumnjivo i nekako bezukusno jer ona je sol koja je neophodna za preživljavanje.

Sol i Svjetlo ne idu jedno bez drugoga, oni zajedno čine harmoniju života; svijet postoji na zemlji, zemlja je oslonac svijetu; Adam je sretan što je dobio Evu, a Eva je povod i oslonac za sreću.

Što bi vrijedilo prosvjetljenje samom Adamu ili samoj Evi? Prosvjetljenje je u službi čovjeka, ono postoji za druge ljude i od drugih ljudi prema čovjeku.

Smisao svega, čemu bi služio samo Adamu kao samcu, koga bi čuvao, čime bi upravljao, zašto bi bio svjetlo? Ili što bi smisao svega služio Evi kad ne bi bilo Adama koji je već sasvim prosvjetljen, darovit čovjek bez ikoga kome bi tu svoju darovitost poklonio, tko bi mu se divio, i kome bi bio potreban prosvjetitelj kad ne bi bilo smisla.

Sol i Svjetlo, tako su na današnjem svijetu dvije različite kategorije, a u biti jedno bez drugoga ne bi postojalo.

Sol se dobiva iz rudnika i iz mora, a svjetlo služi tome da se sol iskristalizira kako bi se mogla primijeniti u praktičnom životu na bezbroj načina i mogućnosti.

Svjetlo se dobiva od svjetlila na nebu, a sol drži zemlju kako bi se moglo osvijetliti kopno i more. Svjetlo se može stvoriti od zemlje da služi čovjeku kako bi dobro vidio kamo ide kad nema svjetlila zbog oblaka.

Prosvjetljenje služi da bi se iskristalizirali pojmovi, da bi se razlikovali duhovi, dobri, zli, mlaki, studeni, vrući.

Smisao od različitih duhova čini kompletnu sliku, daje razlog i uzrok postojanja, ukazuje na posljedice, čini harmoniju mogućom, čini jedinstvo kao što prosvjetljenje čini zajedništvo. Ili obrnuto: prosvjetljenje čini jedinstvenost različitih duhova, a smisao ih drži zajedno.

Adam, dakle, i Eva su jako različiti, ali neopisivo jedinstveni, isprepliću se. Isprepliće se jedinstvo u različitosti s razlikama u jedinstvu. Milost Božja prosipa se po njima iz obilja božanske ljubavi koja je stvorila nebo, zemlju, svjetlo, sol, Adama, Evu, jedinstvo, različitost. Od te božanske ljubavi primiše Adam i Eva svjetlost u tami i sol za mudrost.

Što će to njima, što će toliki darovi Boga Adamu i Evi?

Potrebno im je to sve, i ljubav božanska, za mnoštvo ljudi koje se ne može prebrojiti. Snagom Duha Svetoga mogli su prvo roditi potomstvo, ali su pali na kušnjama u negativnost i grijeh.

Zato nam dade Gospodin novu Evu, novu Gospođu od koje je otklonio Adamove i Evine grijehe te je tako Prečista Djevica Marija začela po Duhu Svetom Krista, Gospodina koji nam omogući da, nakon Isusove Pashe, Muke smrti i uskrsnuća, postanemo mnoštvo ljudi kojima se konačno može darivati božanska ljubav u izobilju, kao jedinstvo u različitosti. 04.02.2023. 20:18

„Sol zemlje i svjetlost svijeta

13»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«

14»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori.

15Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.

16Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Mt 5,13-16”.

Nevidljivi lanci

 

Čovjek ima dar na sebi od početka,

Milost ga je nahranila vjerom

koja pomaže mu da se s nebom spoji

i poleti snagom Duha, događajem Svetka,

da se kultivira određenom mjerom,

i da svoje žedno srce zauvijek napoji.

Čovjek je na zemlji, gleda nju i svoje blago,

a nebo mu dobro samo prigodice,

ako svane sunce da mu raste klas.

Sve mu znači ono što i vidi da je drago,

sam pred plodovima pada nice,

to je sve što stvara i ne vjeruje u spas.

Ima sebe, žedno srce, ima tijelo, svoje udove,

poganski se tisućama bogova priklanja.

Sam od sebe ne zna niti prozboriti.

Što bi učinio s darom vjere, baca je na sprudove

ne bi li mu ispunila želje o kojima sanja.

Niti snovima se ne zna dodvoriti.

Vjeru zakopa u napuštenom rudniku od zlata,

tako siguran je da je ima, da je može uvijek dohvatiti.

Nije zgodno sahranjivati se potpuno bez nade,

ali oči ne vide mu ono što bi bilo izvan blata;

misli da će opet u njem valjati se, sunce pohvaliti.

Tako ljudi svoje darove duboko posade.

Što je sama vjera bez ta ljudska srca žedna,

zatvorena, ukopana, zarobljena kao gljiva,

kao nevin sluga koji batine dobiva?

Iz nje raste, iz nje plodi samo čežnja medna,

suza Milosti te koja čovjeka dariva.

Tako čovjek pati, ratuje i život si okiva.

Sablažnjavaju se ljudi kad u njima nebo živi

i kad daje sunce, mjesečinu, mraz i kiše.

Ako im tko kaže, progone ga kao tvora,

zavidni su na svu sreću, radosti su krivi

koja nemoćna je kao krošnja što se njiše.

Na poganstvo krštenika nema odgovora.

Majko milosrdna, vjera ti je snažna, moćna

kao stup što drži ovaj svijet sred tvoga krila.

Ti si Bezgrešno Začeće naša jedinoga Boga.

Ne može te poljuljati niti crna graba noćna

jer si sveta i bez grijeha oduvijek si bila,

Žena koja trpi to poganstvo roda svoga.

Zbog tebe se vjeruje u obraćenje,

zbog tebe se moli za čovjeka grešna,

zarobljena svijetom, u nevidljivim lancima.

Mnoštvo ljudi tvrdo je opterećenje

jer je vjera njima opasna i smiješna,

ali tvoje malo stado tu je uvijek svim neznancima.

04.02.2023. 15:07