»Ne sudite da ne budete suđeni! 2 Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. 3 Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? 4 Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? 5 Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!« Mt 7,1-5
Upravo zato što ne razlikuje istinu od laži, čovjek se može razvijati samo u posluhu Bogu i riječi koja izlazi iz Božjih usta.
Gotovo svaki čovjek će priznati da nije savršen, odnosno da je grešnik, ali rijetko će tko za neki svoj pojedinačni grijeh priznati da je grijeh, neki određen i konkretan grijeh. Posebice to neće priznati drugom čovjeku za kojega zna da je također grešnik.
Ljudi se opravdavaju i okrivljavaju druge ljude za svoj grešni čin, a okrivljavaju i okolnosti u kojima i zbog kojih je navodno nastao neki grešni čin. Potom zaključuju da je sve grijeh i laž, da su svi ljudi grešnici i uspoređuju se na taj način s onim grijesima za koje misle da su gori od njihovih grijeha pa uvijek misle da nisu baš oni najgori, da ima puno gorih grešnika na svijetu nego što su oni. Takvo razmišljanje vodi čovjeka u neki lažni mir i nemoć da popravi bilo što na svijetu ili da popravi sebe, svoje ponašanje i svoja djela.
I pred Bogom će ljudi priznati da su „valjda” grešnici, krivi za Božju srdžbu prema njima, a na taj način dolaze opet do zaključka da je Bog taj koji se mora prestati srditi na ljude i koji mora promijeniti svoj stav prema ljudima, koji mora jednostavno biti milostiv i milosrdan kako bi opravdao čovjeka iako je čovjek grešan.
Tu ima puno neistine, Bog se srdi zbog neposluha ljudi i srdi se na grijeh, ali ne na čovjeka kojega je stvorio iz ljubavi i kojega uvijek ljubi.
„Bog
je ljubav
i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u
njemu.” 1 Iv 4,16b
Kazna Boga nije Božja volja već su to posljedice grijeha koje čini čovjek.
Jer samo Bog može izvesti čovjeka iz njegovih zavrzlama oko istine i laži, i ako čovjek sluša i slijedi Božju riječ i savjete, tada će hodati putevima istine i neće sam sebi kopati rupu u koju neminovno pada.
Čovjek mora uvidjeti svoj grijeh, priznati samome sebi istinu.
Tada uviđa kako ga Bog vodi van iz zatvora grijeha i pokazuje mu put kojega čovjek ne vidi ako nema vremena priznati sam pred sobom da je u nekom određenom grijehu. Čovjek shvaća da sam ne može i ne zna kako dalje. Tada nastupa Božje milosrđe, Bog jednostavno otvara vrata koja čovjek nije niti primijetio, a koja vode na slobodu.
No, čovjek pogriješi opet i ljudi griješe neprekidno.
Stoga je najučinkovitije čitavoga života moliti i hvaliti Gospodina Boga, to jest „hodati s Bogom” kroz život i kraj drugih ljudi, s drugim ljudima. Zato čovjeku ostaje Bog na prvome mjestu, a tek poslije čovjek može otići među druge ljude, a navratiti što češće u svoj zatvor gdje sam sebi priznaje istinu. 20.06.2022. 07:27
Bog je ljubav.
Bog je Put, Istina i Život, put iz zatvora grijeha što vodi u smrt, istina s kojom se čovjek susreće i vječni život što ga čovjek dobiva kad hoda s Bogom.
„Reče
mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put
znati?« 6 Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i
Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” Iv 14,5
.jpg)
