Svijeća neba

 

Nemam sada kome pjevati o svemu,

nemam s kime sanjati o sreći.

Nemam kada osjećati slatku tremu

blaženosti kada poginjem s k Svijeći

kakvu ću pripaliti u čast i hvalu

Jednom Bogu koji pružio mi žar.

I sva braća, sestre čekat će na žalu,

prepoznat će mene i taj slavni dar.

Za sada još stojim ispred svetih vrata

kao usamljena, kao nemoćna i stara.

Poput odbačena tijela poslije rata

dižem se iz kaljuže maglovitih para

što ih sunce zubato na zalazu odnosi

iz tog mirnog dana, plodne rose Duha.

Slava Boga sa mnom se pronosi

predjelima prašnim kao zemalja suha,

žedna, bezvodna i željna mene

da naiđem češće u te puste zaborave

gdje su samotničke duše poput sjene

već izgubile i nadu, i sve vlati trave.

Kada dočekaju sutrašnje monsune,

bit će napojene sve te duše same.

Sklonit će se podno bodljikave Krune,

oko njih će pasti kišni zastor tame.

Opet pjevat ćemo Bogu o tom svemu,

zajedno prosanjati blaženstvo, sreću

čiji predokusi donose već slatku tremu.

Pred vratima Neba naći ćemo tu plamteću Svijeću

što dotiče dušu i nebo i zemlju spaja

poput uzašašća svega svijeta

prema plodnim dolinama raja.

Čekat će nas Otac, sestre i sva braća sveta.

12.10.2021. 19:59

Symbolum

Nađi se u srcu mome

i pokaži onaj tajni znak

o kojemu znamo samo ti i ja,

o kojemu ne zna svak',

samo Bog naš u punini.

Samo čekam pogled tvoj

na tu dušu u nutrini

gdje je bio Čuvar moj.

Dvije riječi o kojima sanjam

sad su zauzele jedan dvor

gdje se u tišini klanjam

i gdje muči čitav zbor.

Jedno znam, da nitko drugi

neće zauzeti počasno ti mjesto

gdje su zaštićeni lugi

koje sad ne viđam često.

Bože blagi i Marijo sveta,

podaj onu ljubav svoju

i podari orlu svega svijeta

da počasti dušu moju.

08.10.2021. 05:41

 

Verige jeseni zorne

 

Ne bih voljela da ptice umuknu

samo zbog crnoga dana, samo zbog mene

već da im životni sokovi suknu

zbog novoga doba, radi velike smjene.

Evo ih na oblačnom nebu današnjeg dana,

laste što se okupljaju na veliki podvig i boj.

Još uvijek jesen je, sad joj se tmurna pokazuje strana,

naglo se mijenja kao i beskrajan križni put moj.

Sigurno su nam sati postali dragocjeni,

a tako dugi u nevoljama sveta postojanja.

Manje je svjetla što pažnju nam plijeni,

sve više se broje daleka odstojanja.

A moje se nemirne ruke traže po kiši

dok vjetar puše, a krošnje se ljuljaju.

Lijepa si, jeseni, u mome naručju diši

da svježa se olakšanja u grudi mi šuljaju.

Donesi mi spomen i nadu razbudi,

tako se sneno povija podno strehe.

Jesam li ikada rekla da Bog još ne sudi?

I prije mraza odnesi mi grijehe,

podaj sve Kristu, o, jeseni zorna,

zvala sam Majku u pomoć, i svete

jer tako je bistra i prodorna

moć ti što pere sve obijede klete.

Eh, kako je lijepo s tobom ostarjeti,

i ne brinuti nikakve goleme brige.

Još uvijek smo tu i željna sam zrijeti

uz Krista što trga i spaja nam verige.

07.10.2021. 19:57

Svaka žrtva u Gospi vrijedi

I taj život što ga ista sudba prati,

i ta povijest svih božanskih odgovora

kao da će uvijek iz početka Duha dati,

mada kao da se nikad ništa uzvratiti ne mora,

niti prijateljstvo, niti dar, ni moć.

Svaka ptica pamti put na jug,

ali ne zna svaka letjeti kroz noć;

zato postoji na svakoj stazi neki Lug.

To je odluka nam Stvoritelja Boga.

Bog je Onaj koji nagradom uzvraća,

Krist je Sin što odavde istjera Zloga,

Marija je ona čija staza je najkraća,

čija najbrža je strelica i ruka

koja vodi blagostanju što se vijekom tu uživa.

Znaš li nešto bolje? Je li strana tebi muka?

Da li ostarjela duša nekog drugoga doziva?

Je li umiruća il' se okašnjela rađa,

duša samo Djevi prići može, inače je mrtva.

Zvijezdo jasna, tebe prati ova lađa,

s tobom, Djevo, sigurna je svaka žrtva.

05.10.2021. 20:39

 

Jedna kaplja Vitezove Muke

 

Moje crvene su koprive u cvatu

što je preuzeo na se boju purpura

i nijansom plava neba prošarana.

Bogataši uvijek su u nekom ratu,

a siromah sretan život gura

dok još nije opći požar dana.

Nije meni što Te žele utihnuti,

ništa novo na toj cičoj zimi,

već su nezgodni ti nervi starosti

koji su mi u genome utisnuti,

koji cvatu na polarnoj klimi

kao gubitnici uslijed silne jarosti.

Kada pukne link na svjetskoj mreži,

čitava se zemlja svome domu vraća

kao što je duša moja vratila se k meni

gdje ju čeka Vitez koji nikada ne bježi,

koji sve račune tuđe plaća,

mada često gleda zločine u sjeni.

Ti si meni dao da uzraste moja kob

gdje svi kažu da to nikada ne boli

kad preuzimaju profiteri vlast.

„Živi dobro, daleko joj grob,

neprekidno blebeće i moli,

i ometa svima zdravi rast”,

govore mi zlodusi u glavi.

Bože, zašto pjesnikinjom me učini

ako ne zbog ljubavi u letu?

Brata sunce čekam da se javi

dok me čegrtuša ganja u pličini,

dok se riječi sapliću i pletu.

Da mi ljubavi te Tvoje nema,

boljelo bi puno češće, puno jače.

Gledala bih, čula puno gore zvuke.

Proganja me k tome još i anatema

što je zlodusi ti za mene zakvače

da ja spoznam kaplju Tvoje Muke.

Ti si Onaj koji prati moje duhe,

koji cvate pustinjačkim latima,

koji za me kreće radosno u boj.

Taj si koji poji moje klijetke suhe

da se tope raznobojnim cvatima,

Viteže od neba, Bože moj!

03.10.2021. 23:03

Glasovi s drugog svijeta

 

Predat ću Ti svoje zanimljive misli

što su tako izmiješane, guste

s tuđim glasovima sa svih strana,

a Ti s Mudrošću, od koje su mnogi svisli,

Kriste, Bože, ispuni te moždane mi puste

koje ne mogu se othrvati s urođenih mana.

Da preuzmeš moju pamet, Ti mene zazovi,

da mi svojom mudrošću pomažeš,

mjesto mene da zamisliš svaki stih

ili me na kraju svega konačno pozovi

da mi taj nebeski raj pokažeš

i taj Dvorac, tako taman, tako tih.

„Dođi, Isuse!” kad je proplakala duša,

svi su zavidnici nestali i ohole zmije,

svi su strvinari se ukočili kao od kamena sol.

Ti si pustio tek nekog da me kuša,

ali zloba nikad usamljena nije;

uvijek ima netko tko ti želi zlo i bol.

Dao si mi da razumijem neke prave ljude,

da ih, beskućnike, neimaštinom dotaknem

pa su pripovijedali mi povijest moju

kakvu netko vidi, kao povijest nesposobne lude;

da im ne diram ni veo, ali da ga smaknem

i da otkrijem Te tamo kao ljubav svoju.

Sad pozovi sluškinjicu opet u samoću

jer su kosti već osjetljive za dokazivanje.

Znam da svi će jednom znati sve.

Sve je, Kriste, Tvoje što ja hoću,

lađe stigle na vezivanje,

novo sunce već odavno zre.

03.10.2021. 12:59

Miroslav Skoro - Tamo gdje je dom 2003