to
im je za života uglavnom dosadno i tako strano, nerazumljivo.
Radi
se o ljudskoj duši, o životu duše. Ona živi sve što čovjek
proživljava, ali čovjek umire i nada se da mu je duša besmrtna.
Kako
to spojiti?
Kako
može biti besmrtno ono sve što predstavlja čovjeka i njegov život,
smrtni život.
E,
pa čovjek nekako vjeruje da je duša ipak nešto drugo u čovjeku,
nešto što izgleda kao božanski promatrač ljudskih života, nešto
što neće umrijeti nikada, nešto što se događa za života na
zemlji i proživljava se, ali i mnoge stvari zadrži za sebe.
Kao
da duša čovjeka ima neki svoj poseban život u čovjeku, mada ljudi
često govore o životu svoje duše, to jest o svojim emocijama
uglavnom, a puno manje ili nikako dušu ne povezuju s onim što
ljudi, duboko u svojoj nutrini, zaista misle. Na primjer, čovjek
često pjeva kako ga duša boli, ali rijetko pjeva ili govori „moja
duša zna, moja duša misli” i slično.
A
duša, to je čovjek, to je tijelo čovjekovo, i duhovnost ljudska.
Duša
pada kad čovjek padne, duša boli kada čovjeka nešto boli, duša
se uspinje kada čovjek ustaje, duša se nadahnjuje i dobiva
inspiraciju kada čovjek pjeva.
Ako
čovjek misli da će umrijeti, duša tuguje i propada.
A
kada duša propada, propada čitav čovjek.
No,
ljudima je jako teško shvatiti da je ono što im govori duša istina
čitavoga čovjeka i cijeloga njegova života.
I
duša umire.
O
tome je nekako najteže promišljati, ali nije tako teško shvatiti
da je ljudska duša mrtva kada čovjek hlepi za bogatstvom i krade, a
uzgred i puno laže, bludi, vrijeđa, psuje i ubija.
Teže
je shvatiti da se duša može oporaviti od smrti već u ovome
vremenitom i zemaljskom životu; čovjek shvati na samrti, ili puno
prije toga, kako to duša živi istinu života, najdublje ljudske
misli bave se u duši uglavnom dobrotom, istinom, ljepotom i čežnjom
za nebeskim dobrima, a ta dobra su nebeska zato što ljudi ne vjeruju
da na zemlji ima takvih stvari za kojima ljudi čeznu i radi kojih bi
se bili spremni promijeniti kako bi živjeli duševno, kako bi
preživjeli smrt.
„Samo
je u Bogu mir, dušo moja, samo
je u njemu spasenje.”
Ps
62,2
„Samo
je u Bogu mir, dušo moja,
samo
je u njemu nada moja.”
Ps
62,6
„Blagoslivljajte
Gospodina, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti
njegove:
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!”
Ps
103,22
„Blagoslivljaj
Gospodina, dušo moja;
Gospodine,
Bože moj, silno si velik!”
Ps
104,1
„Nek’
zločinci sa zemlje nestanu
i bezbožnika nek’ više ne
bude! Blagoslivljaj
Gospodina,
dušo moja! Aleluja!”