Sunday, August 30, 2020

Vječni Križ



Zato jer iz Tebe, Bože moj, ja nikoh,

zato što sam svjetla Tvoga tinj,

očarana ispred Tebe, Kriste, stojim.

Da me Ti privlačiš, nikada ne svikoh

jer je Tvoj mi novi svaki čin

od kojega radujem se ili bojim.



Samo Tebe može duša poželjeti,

patiti od grijeha snagom svom,

trgati se ispred svetih ruku

što ih ja na zidovima vidim žeti

od kada su stigli u Tvoj dom,

čiju ja u duhu gledam muku



jer te mnoge svete duše vape,

ne zbog Tvoje nemilosti ili zla

već zbog naša slijepa vida.

Zidovi od glazbe zbog Tebe se trape,

tamno svjetlo lomi se od tla,

mlade breze suše se od stida.



Samo čovjek, najveća Ti nada,

tvrde šije, okorjela sluha,

kad mu daješ, nema hvale.

Ovo nebo i svoj križ Ti rastvori sada,

daj, pošalji breme svoga Duha

kojega su Tvoje, Kriste, ruke dale.

30.08.2020. 21:35 

Molitva za mudrost kralja Salomona






"Molitva za mudrost

Bože otaca naših i Gospode milosrđa,

ti koji si riječju svojom stvorio svemir 

i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom 

da vlada nad stvorovima tvojim

i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti

i da sud sudi dušom pravičnom:

daj mi mudrost, prisjednicu tvoga prijestolja

i ne odbaci me između djece svoje.

Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje,

čovjek slab i malovjek,

nesposoban shvatiti pravdu i zakone.


Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen,

ali bez mudrosti koja od tebe dolazi,

opet ne bi ničemu vrijedio.


Ti si me izabrao za kralja svome narodu 

i za suca sinovima i kćerima svojim.

Odredio si mi da sagradim na svetoj gori tvojoj

i žrtvenik u gradu boravišta tvojeg,

u liku svetoga šatora

koji si odiskona bio spremio.


S tobom je mudrost koja zna djela tvoja,

koja je bila nazočna kad si stvarao svijet;

ona zna što je milo tvojim očima 

i što je pravo po tvojim zapovijedima.



Pošalji je s nebesa svetih 

i otpravi je od svoga slavnog prijestolja,

da uza me bude i potrudi se sa mnom 

i da spoznam što je tebi milo.

Jer ona sve zna i razumije,

ona će me razborito voditi u pothvatima mojim 

i štititi svojom moći.

Tad će ti djela moja biti ugodna,

i ja ću pravedno upravljati pukom tvojim

i bit ću dostojan prijestolja oca svoga.


Jer tko može spoznati Božju namisao 

i tko će se domisliti što hoće Gospod?

Plašljive su misli smrtnika 

i nestalne su naše namisli.

Jer propadljivo tijelo tlači dušu 

i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.

Mi jedva nagađamo što je na zemlji 

i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama:

a što je na nebu, tko će istražiti?


Tko bi doznao tvoju volju

da ti nisi dao mudrosti 

i da s visine nisi poslao duha svoga svetoga.

Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji

i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo

i spasili se tvojom mudrošću."

Mudr 9













 

Veličaj, dušo moja, Gospodina



Ono što je ljudima najznačajnije u životu,

ono što im je najveća tajna,

ono za čime žale na samrti,

to im je za života uglavnom dosadno i tako strano, nerazumljivo.

Radi se o ljudskoj duši, o životu duše. Ona živi sve što čovjek proživljava, ali čovjek umire i nada se da mu je duša besmrtna.


Kako to spojiti?

Kako može biti besmrtno ono sve što predstavlja čovjeka i njegov život, smrtni život.

E, pa čovjek nekako vjeruje da je duša ipak nešto drugo u čovjeku, nešto što izgleda kao božanski promatrač ljudskih života, nešto što neće umrijeti nikada, nešto što se događa za života na zemlji i proživljava se, ali i mnoge stvari zadrži za sebe.

Kao da duša čovjeka ima neki svoj poseban život u čovjeku, mada ljudi često govore o životu svoje duše, to jest o svojim emocijama uglavnom, a puno manje ili nikako dušu ne povezuju s onim što ljudi, duboko u svojoj nutrini, zaista misle. Na primjer, čovjek često pjeva kako ga duša boli, ali rijetko pjeva ili govori „moja duša zna, moja duša misli” i slično.


A duša, to je čovjek, to je tijelo čovjekovo, i duhovnost ljudska.

Duša pada kad čovjek padne, duša boli kada čovjeka nešto boli, duša se uspinje kada čovjek ustaje, duša se nadahnjuje i dobiva inspiraciju kada čovjek pjeva.

Ako čovjek misli da će umrijeti, duša tuguje i propada.

A kada duša propada, propada čitav čovjek.


No, ljudima je jako teško shvatiti da je ono što im govori duša istina čitavoga čovjeka i cijeloga njegova života.

I duša umire.

O tome je nekako najteže promišljati, ali nije tako teško shvatiti da je ljudska duša mrtva kada čovjek hlepi za bogatstvom i krade, a uzgred i puno laže, bludi, vrijeđa, psuje i ubija.


Teže je shvatiti da se duša može oporaviti od smrti već u ovome vremenitom i zemaljskom životu; čovjek shvati na samrti, ili puno prije toga, kako to duša živi istinu života, najdublje ljudske misli bave se u duši uglavnom dobrotom, istinom, ljepotom i čežnjom za nebeskim dobrima, a ta dobra su nebeska zato što ljudi ne vjeruju da na zemlji ima takvih stvari za kojima ljudi čeznu i radi kojih bi se bili spremni promijeniti kako bi živjeli duševno, kako bi preživjeli smrt.


Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.”

Ps 62,2


Samo je u Bogu mir, dušo moja,

samo je u njemu nada moja.”

Ps 62,6


Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!”

Ps 103,22


Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja;

Gospodine, Bože moj, silno si velik!”

Ps 104,1



Nek’ zločinci sa zemlje nestanu
i bezbožnika nek’ više ne bude!

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja! Aleluja!”

Ps 104,35


Dušom svojom žudim tebe noću

i duhom svojim u sebi te tražim.

Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi,

uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.”

Iz 26,9

























 

Friday, August 28, 2020

Sveto ognjište

 


Svijetla zvijezda svratila je u moj kraj,

mojim noćima postala je gost,

domaćinstvu mome jasan znak

da sva Božja djeca stići će u raj,

da će ona biti do ta raja most,

da će ona raspršiti svijetu mrak.


To je kraljica i majka sviju svetih,

ukućana nadahnutih Božjim Duhom

koji čine građevinu – sveto zdanje,

sastavljeno od srdaca vjernih, svijetlih

što su oduvijek se hranili tim kruhom

koji daje mudrost i nebesko znanje.


Ona daruje mi duše, patrijarhe,

grešne glave da im mudrosti udijeli

da bih mogla i ja, tako tvrde šije,

postati obitelj spasonosne Božje arke,

da bih spoznala to sve što Bog moj želi

jer za volju Krista moje srce bije.

28.08.2020. 05:48


Wednesday, August 26, 2020

Baština



Zaglušujuća tišina srca moga,

samo tutanj koraka u glavi,

pusta zemlja, sve oblačno.

Ostavi mi blago, Majku, Boga,

dušu da se nikada ne javi,

ruke da poprate nebo mračno.


Na dan obraćenja uspomenu,

stupove od hrama, dima,

jednu klupu praznu, pustu;

ostavi mi u pogledu mrenu

da me postojano čeka zima,

da mi spusti kišu gustu.


Ostavi me za samoću udovištvu,

zloduhe i sumnje da me kinje,

jedinoga Savjetnika za baštinu moju

da me uči i pouči zaručništvu.

Ostavi mi pozdrave za more sinje,

ostavi mi ljubav, sve na broju.


Sada, kad me napušta memorija,

neka sjećanja su tako jasna

da me sve još više raduje i boli,

da me sretne čak i melankolija,

da obuzima me želja krasna

da za miran odlazak ja molim.


Već prepoznajem i otvorena vrata,

anđele što čekaju taj čas

samo radi mene, moje sreće.

Preda mnom su dvori, sve od zlata,

nasljeđe što donosi mi spas,

Boga koji ostavit me neće.

26.08.2020. 08:21


 

Tuesday, August 25, 2020

Isusovo Drvo

 

Znaš li da je Uskrs moje žiće,

da su moje pjesme srca zov

što i za užitak traži piće,

i za patnju ovaj dubok rov?


Izrovana duša Jaslama se tješi,

oštrom slamom za maleno Dijete

koje ljubavlju i zloduha se riješi,

koje daje Tijelo za sve svijete


i za svaku umiruću zvijezdu

svemirskih širina što se snivaju

kao da je čovjek ptič u gnijezdu,

kao da svi ljudi podzemlju prebivaju.


Tako slično čujem Isusovo Drvo

da iz toga Križa ja izvučem bit u svemu

kako saznala bih što je bilo prvo

mom životu što je nekad nalik Njemu.


Znaš li što mi znači taj Pashalni dan

u kojemu padam, rastem i plačući ljubim,

gdje susrećem cijela čovječanstva san?

Znaš li da se stoga vječnošću obrubim,


da me primaju svi sveti i Kraljica neba?

Da u tome Danu i ti dođeš kao dah,

kao netko kome nitko nikada ne treba,

kao čovjek koji želi biti samo prah?


Od svih ljudi važnije je Kristov biti

u te blagdane od Gospe, njena Sina

jer tih dana možeš Božje krvi piti,

božanska života poput čaše najboljega vina,


uživati možeš u hrani od ukusna Tijela

koje predaje se svom božanskom snagom.

Potpuno se daje Bog za čovjeka cijela

istinskim životom, riječima nebeskim, žrtvom blagom.


Znaš li da sam tada snažna,

da sam sve to više slavna

dostojanstvom neka stvora važna

i da nastajem od Proviđenja davna


koje čeka svakoga na kraju puta,

koje prati neprekidno ovaj rov,

pozemljare sve i njihov svijet što luta;

mene ljubi, dođe stanovati pod moj krov.

25.08.2020. 20:15


Zaručit ću te sebi dovijeka;

zaručit ću te u pravdi i pravu,

u nježnosti i u ljubavi;

zaručit ću te sebi u vjernosti

i ti ćeš spoznati Gospodina.”

I posijat ću ga u zemlji,

zamilovat ću Nemilu,

Ne-narodu mom reći ću:

'Ti si narod moj!'

a on će reći: 'Bože moj!'.”

Hoš 2,21-22.25




Sunday, August 23, 2020

Noćni leptir


Već te dugo ja ne sanjam

i ne tragam uzaludno,

to je ono što donosi dob.

U Raspelu blaženo se klanjam

i ništa mi nije čudno,

vrlo mi je mila moja kob.


Tuga rijetko ovdje cvate,

duboka je, istinska i lijepa

u presvetoj volji Svevišnjega.

Sjetim te se, molim za te.

Niti jedna molba nije slijepa,

zna se uvijek što je povrh svega,


to je ljubav naša, Savez naš.

Da i hoću, ja ne mogu

nešto protiv tebe reći,

ti već možda sve to znaš

jer si mio mome Bogu,

Majci svetoj, našoj sreći.


Jedan leptir na mom stropu stoji,

cijele noći se ne miče,

preko dana uspavano miruje

kao da si zimsku kuću kroji.

Moje srce ga ne tjera i ne viče,

moja duša kao da ga miluje.


To je ono što mi križ dodijeli,

i što prikladno je za moj čas.

Samo neka tako i potraje.

Kušnja moja sva pobijeli

poput Riječi koja nosi spas

i blaženstva meni daje.


Ako prođu ta vremena slatka,

sanjat ću te i tragati opet, znam,

da se sjećanjima novim ja opremim

jer je svaka nova kušnja kratka,

jer je jače gorljiv svaki novi plam

još od dana kad me Bog za to pripremi.


Hvala, Kriste, za sve to što meni dade,

zar da ne pijem ja Tvoju čašu

kad si Ti Kreator i moj Urednik života?

I taj noćni leptir što mi pažnju krade

toliko je nalik na sudbinu našu;

svi smo ukućani nebeskih divota.

23.08.2020. 21:19


 

Popular posts