Dolina dalekih spona

Mlado me jutro budi vrlo rano,

daleke me spone toplo dodiruju.

Jesam li to sanjala ja onu djevu

ili breze koje šušte razlistano,

ili trešnje koje, raspupane, smiruju?

Ili to su ptice nebeske u pjevu?

Bliži mi se drage uspomene sjet,

ali nije kao nekada, u hodu,

nije kao ono što se događalo prije.

Zlatno moje doba prilika je biti svet

da bih zadobila tu obećanu slobodu

koja se na kraju sveg života pije.

Više moje stope nisu na toj istoj cesti

kojom često putuje se unakrsno,

koja vodi svaku dušu prema Bogu;

nema one nade da ćemo se ovdje sresti.

Ako dostignem to zlatno polje vrsno,

naći ću se s brezama u istom logu.

Kada jednog jutra stigneš u dolinu,

još će čekati te moga duha isti plam

da se s tvojom molitvom dodirne

tamo gdje Duh Sveti skida svaku obrazinu

i gdje gradili smo u širinu bijeli hram

da bi razdvojene duše počivale mirne.

Anđeo će Gospodnji nam lako prići

i nad nama velika raširit će krila,

svijetla poput rastvorenih rajskih dveri.

Molitve i stihovi će sa nebesa sići

da odjenu nama sjajne odore od tila,

da pokažu uskrsnuće u božanskoj vjeri.

Ovo svjetlo što nam kazuje sve tajne,

ista ljubav o kakvoj stvorenje sanja,

svijetlit će nad vodama, na kopnu

poput žarka sunca ili repatice sjajne,

kao sva ljepota vječnih uzdisanja

da nam svu raskine propadljivu opnu.

Tako srest ćemo se pod krošnjom života,

podno Križa Kristova, drva sviju svetih.

Razdvojena naša srca iz doline breza

sastat će se usred božanskih divota

ondje gdje im ništa više već ne prijeti.

Vidjet će se jasno daleka nam stara veza.

20.02.2020. 14:54

Raspelo

Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira

energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva

Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.

Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,

vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja

gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.

Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33

Duševna oluja

Prodala bih stihove svog imena

da si kupim čiste ruke,

da se riješim krimena

i da isplovim iz luke.

Noć je mrkla,

jugo je, nevera.

I mržnja bi crkla,

i grijeh, i nevjera.

Pokraj mene supatnici

usred strašna vjetra;

trgaju se kao ratnici

da se dokopaju svjetla.

To su moje sve grehote,

promašaji, propusti,

maltretiranje mekote

i oblaci gusti.

Riješit ću se nečistoća

da mi prođe muka ova,

da me pusti ona zloća

koja ne da ni do snova;

da prekinem grijehe prije zore,

zaustavim sve oluje,

uzburkano more,

u plićaku struje.

Prije sunca ću isploviti,

puno prije Sudnjeg časa.

Krista, Gospu ću izmoliti

da me drži moja trasa,

jaka kao podmornica

ili kao anđeli u letu.

Spasit će se ova sumornica

kao pčela na svom cvijetu,

kao stari, prokušani stvor

što ga vodi Bog te luke

koji i na moru ima dvor.

Klanjat ću se ispred Isusove Muke.

18.02.2020. 16:20

Whitney Houston & Sax - I Have Nothing ✦ Bakinec Mix (The Bodyguard)

Joe Cocker - When A Man Loves A Woman (LIVE in Detroit) HD

Duša na svom putu

Voljela bih skladati note

kakve nikad nitko ne bi znao

sve dok Duh u srcu ne zazvoni.

Neće biti da se vjeđe pote

zato što je netko tijelom pao

već kad uzdiže se duša da se skloni

sa zemaljska tla gdje padovi su laki,

česti i prečesti kao kišni romor kapi.

Duša prosuzit će od miline,

mada su joj njeno srce i ramena jaki,

mada svaka suza često prebrzo joj hlapi.
Dići će se od te duhovne mirine.

Kad bih umjela ti to pokazati

što je miomiris iznad svega drugoga,

što je ljudska milostinja stvarna!

Što je stvarno ono ulje za duha pomazati

koje daruje se čelu, dlanovima radi Boga!

Što je Duha radost stalna

u tišini i u miru koji se osjeća,

koji umom tu se može i pronaći,

tamo gdje su bića duhovna!

To je ono čega uvijek molitelj se sjeća.

A nije to ni stih što može se omaći,

to već nije niti snaga bunovna.

To je Bog naš, to je staza, put do raja

što ga nestrpljivo čekam svakog trena.

Duša mi je na tom nevidljivom putu;

svaka misao i riječ me nose energijom zmaja,

i dok moli, i kad pjeva duša snena

jer ta staza i ta duša Bog je Trojedini u svom skutu.

15.02.2020. 20:49

Prave ruže

Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada;

iz ljubavi prognana

istina sveta.

A ljubav ona

kao da bila nije,

pod prozirnim velom,

poput poklona

koji se prolije

po srcu cijelom.

Dragi je daleko,

duša treperi,

anđeli slave

zauvijekom.

U svijetloj vjeri

ruže su prave.

Rastu iz Drveta,

na Križu cvatu

i što tu može

psovka kleta,

pamfleti u ratu,

starenje kože?

Dugogodišnja trajnost

probodena dlana,

prikucana prsta;

srčana bajnost

svakoga dana -

- posebna vrsta

odana Lica

bez krinke, odijela.

I Drvo pati,

i na njemu ptica,

od sveta Tijela

od svete Mati.

I bok, krvavi bok,

rupa na duši,

prodirnuta srča

kao vremenski tok

koji se sruši

od jedna grča.

Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada,

iz ljubavi prognana

istina sveta.

I još se smiju,

a Isusa boli

čitave godine.

Jedu i piju

jer tako se voli,

moj Gospodine.

Što kad se vrati?

Za taj jedini

u godini dan

hoće li znati

na nekoj ledini

da im je stran

ljubavi Kralj,

Punina,

Širina,

veliki Dalj.

Dubina,

Visina.

Poslije zaborave.

U ljubavnom žaru

uvelo cvijeće,

a ne ruže prave.

I leže u paru

zgažene svijeće.

13.02.2020. 21:38