Tajna

Nešto puno veće od mene,
Netko puno snažniji i jači
sada vladati bi ovdje doći.
Ponizan je poput sjene,
molitva Mu puno znači.
Kako ću Ga primit' moći

svojim srcem zatvorenim,
umom koji već ne prima,
niti štogod mudra daje,
glasom svojim okorjelim
što gorčinu samo ima,
dušom koja već ne haje

ni za mladost, ni za ljude?
Molim Ga da srce mi otvori
jer ja toga nikad ne znam,
jer su naokolo vijesti hude,
jer me kaplja Riječi sad obori,
kaplja i ognjeni Duha plam.

Kako da Ti prazno srce predam,
ono što je već od prije Tvoje bilo
i nad kojime ja nemam vlasti?
Kako da sad u Te već ne gledam
kad se preda mnom već zbilo
sve od čega živim, što mi daje rasti?

Pusti sad odmarati mi dalje,
pusti i ne budi opet kosti ove
što su jedva mir pronašle;
nek' ta ljubav drugoga pošalje
u sve bitke i pobjede nove
koje k mojim nadama su zašle.

Predajem se ispred Tvoga trona,
ne znam, neću i ne mogu
izići iz rajske sobe ove
gdje me tješi ista ljubav ona
koju spoznadoh u Tebi, Bogu,
gdje me opet ona k sebi zove

da i ja poklecnem ispod drva,
da mi netko rubac možda pruži,
da mi preda novi život gorak;
da ja ipak tamo krenem prva
da me većom ljubavlju zaduži
i da načinim još jedan korak.
‎17. ‎veljače ‎2019. 22:14:20

Novi duh

Obraćenje pameti najteže je obraćenje i, po nekim prilikama, potpuno neizvedivo za čovjeka ukoliko se Milost ne prospe po njemu koja se izobilno prosipa kada čovjek kvalitetno moli Boga, ne mora biti puno, ali redovno i kvalitetno jer tada i čuje Riječ, a onda je može i vršiti.
Bez mozga se ne može, bez donošenja malih i većih odluka, ne živi se nego umire i postaje se potlačenom žrtvom. Bez dosljednosti zadanom cilju, unatoč posrtanjima, ne može čovjek puno primiti od milosti Božje, a za takvu odlučnost i dosljednost potreban je pravilan rad mozga, potrebna je mentalna usredotočenost.
Mi se često ponašamo kao drogirani, prečesto; dopuštamo da nam tuđa mišljenja budu draža nego naše osobno mišljenje. Već u ranim godinama školovanja djeca radije pitaju kolege i kolegice o onome što bi morali samostalno učiti, a oni koji samostalno uče, više vjeruju svemu što moraju naučiti nego sebi.
Ponašamo se bezvoljno, vjerujemo osjećajno. Rišemo srce do srca i naglašavamo emotivni život jer ne znamo da se srcem razmišlja na prvom mjestu, a potom se i osjeća. Reagiramo emotivno na druge, a kada drugi nastupe bez emocija, uopće ga ne razumijemo, ostajemo tupi. Ljubav nije samo emocija, štoviše, ljubav je emocija samo kad je posljedica razmišljanja, razumnog sagledavanja i promišljenoga promatranja. Samo emotivnošću se ne postiže ništa, emocije su posljedica umne djelatnosti, a budući da mi našim srcima ne razmišljamo, prihvaćamo tuđe riječi bez razmatranja i tuđe riječi tada utječu na naše emocije i na naše postupke. Iako emocije djeluju na razmišljanje, a razmišljanje djeluje na emocije, mi uporno naglašavamo samo osjećajni život, a kada dođu prilike u kojima je potrebno razmišljati, tada si dopuštamo samo to da osjećamo nešto neodređeno i ne mislimo.
Iza nas je dugo vrijeme u kojemu se nije smjelo razmišljati. Posljedice su toga dugoročne. Malo smo počeli razmišljati, ali sva naša umna djelatnost je usredotočena na gospodarenje, na brojanje novaca, na mjerenje ekonomske situacije, a malo smo počeli razmišljati i o pravdi za kojom čeznemo. To znači da smo na razini kada smo neuki i podložni zlodusima. Novac nam je božanstvo, socijalne prilike i neprilike su nam povod za srdžbu, osuđivanje drugih za naše loše socijalno i ekonomsko stanje nam je svakodnevno razmišljanje gdje svrstavamo vjerske osjećaje u političke sfere, a naročito učimo od novinara i političara o "istinama" naše vjere jer biti katolik za nas je političko opedjeljenje.
Ti nemaš bogatstvo u materijalnom smislu ako si katolik; ti nemaš krvno srodstvo ako si katolik; ti nemaš domovinu na zemlji već u Gospodinu ako si katolik. Ne, reći ćeš, to je nemoguće, čak ćeš reći da je nelogično jer si emotivan, jer ne rabiš mozak. Ti živiš u uvjerenju da je Bog tvoj ovdje da bi ti živio kao u bajci, da je Bog za tebe tu da bi ti imao novaca, djecu, obitelj, domovinu, materijalno blagostanje. Ti misliš da ti je Bog sve to dužan dati. Ti se za dane Korizme odričeš slatkiša koji su ti suvišni, odričeš se alkohola kojega i dalje konzumiraš kao prehrambeni proizvod, odričeš se psovanja, ali samo mijenjaš objekt kojega psuješ, tvoj jezik ostaje pogrdan i tvoje korizmene "žrtvice" nemaju smisla i pozadinu. Učiš djecu da sakupljaju sitniš za gladne mjesto da ih učiš dobrobitima posta. Učiš djecu da te moraju slušati mjesto da ih učiš samostalnom razmišljanju; govoriš djeci o politici i ratovima, govoriš djeci da je dobro dijete ako sve čini kako mu roditelji kažu; učiš djecu da bez roditelja ne mogu opstati.
Zar ti nije logično da te bračni partner voli jer i ti si s njim jer voliš njega?
Kako onda misliš biti katolik koji očekuje da ga Isus ljubi, a da on sam ne mora Boga ljubiti?
Zar ti nije logično ljubiti Boga iznad svega?
Zar ti nije logično da daruješ nešto voljenoj osobi kao znak ljubavi, nešto što će tu voljenu osobu obradovati? 
Zar ti nije logično reći "volim te" više puta dnevno?
Zar ti nije logično da će ti brak, djeca, domovina i obitelj propasti ako ljubavi nema, ako je Bog za tebe Bog političara i filozofa?
Zar ti nije logično da ti je draža neka sitnica koja je učinjena iz ljubavi nego sva bogatstva ovoga svijeta?
Zar ti nije logično da prva ljubav hlapi i nestaje jer je bila plod samo emotivnosti, a ne i razmatranja u ljubavi?
Zar ti nije logično da je Bog, koji je Ljubav, sve u svemu?
Zar ti nije logično da te roditelji nisu učili razmišljati već su te učili da  
budeš poslušan režimu za svoje dobro i da stoga u slobodnoj domovini prvo moraš sebe i svoju djecu odviknuti od toga nerazmišljanja jer u slobodi se prvo mora razmišljati kako bi čovjek bio samostalan i odgovoran?
Uzalud kažnjavaš djecu zato što te ne slušaju, uzalud im, kad odrastu, govoriš da nisu samostalni, da je sloboda temeljena na odgovornosti kad si ih učio da je odgovornost zapravo poslušnost starom, prastarom režimu, režimu u kojemu smo bili mentalni robovi?
Zar ne vidiš tu razliku između svetosti i grešnosti, zar ne vidiš taj ponor grijeha i provaliju koja zjapi između ljubavi i ropstva?
Zar ne učiš to na vjeronauku, da čovjek mora biti slobodan od ropstva grijesima, slobodan za ljubav prema Bogu, a tek onda prema drugima, prema sebi, prema domovini? Zar ne vidiš da je domovina u svijetu, a da ti nisi od svijeta?
Zar ne vidiš da je ljubav odgovornost, a ne trgovačka nagodba? 
Ti u emotivnom životu rađaš djecu, a onda se, pod izgovorom da je to dobro za djecu, nagađaš i pogađaš s bračnim partnerom kako biste sačuvali obitelj. I kada djeca odrastu, ta nagodba se pretvara u takmičenje u borbi za naklonost svoje odrasle djece. Mjesto da priznaš da ti je ljubav bila emotivni zanos; mjesto da priznaš da se ljubav samo djeci ne može komunicirati u nagodbi s partnerom već samo pokazati u ljubavi s partnerom. Ne možeš ljubiti iskreno svoju djecu ako s partnerom živiš u nagodbi, ljubavi je potreban onaj koji ljubi i onaj koji je ljubljen, ljubav može svjedočiti samo onaj koji iskreno ljubi nekoga i to je za primjer djeci; ljubav se ne može naučiti dugim razgovorima i zabranama, savjetima i darovima - to je sve samo nagodba.
Zar ne vjeruješ da je Bog nešto drugo, nešto više, nešto što se osjeća, ali se i razumom mora označiti?
Zar ne vidiš da, ako imaš ljubavi, nagodba nije potrebna? Reći ćeš da dogovor kuću gradi. Da, ali nagodba je drugo, ona je samo dogovor bez ljubavi. Zar je potrebno ljubiti trgovca koji te pljačka? Zar je potrebno na prvome mjestu ljubiti onoga koji ti plaću daje?
Zar ne znaš koliko je otac naše vjere, Abraham, morao patiti i žrtvovati za Boga; koliko je Mojsije morao podnašati neprilika i to bolnih neprilika u pustinji s narodom kad su izišli iz ropstva; koliko se napatio sveti Pavao i apostoli za Boga; koliko je Marija morala proživljavati muka, odricanja, boli i mentalnog obraćenja jer sve je"prebirala u srcu svome", morala je razmatrati čitav život u svojoj bezgrešnoj majčinskojh ljubavi.
Zar nije Krist morao na križ jer je ljubio?
Što misliš ti, da je ljubav sporedna emocija ili čak da je samo privremeni zanos osjetila?
Znaš li da ti je duša besmrtna, vjeruješ da jest i da mrtvaci nemaju osjetila. Dakle, što je to što je u tebi besmrtno?
Ti vjeruješ da je ljubav prolazna. I što kada staviš ljubav na sporedno mjesto, što ti preostaje?
Ti vjeruješ da ljubav traži žrtve. Ne, ljubav žrtvu daje.
Ti vjeruješ da voliš onoga koji se žrtvuje za tebe iz ljubavi. Ne, ljubav se rađa u slobodi, a ne u žrtvi; ona se rađa u tvome srcu, a ne u tuđem. Ne moraš ljubiti Boga samo zato što si negdje čuo da Bog ljubi tebe. Moraš razumijeti da Bog svakoga ljubi jedinstveno, da ljubi i tvoje neprijatelje.
Ljubav se rađa u srcu, ali i grijeh izlazi iz srca. Ali Svetac je Bog naš, Bog tvoj i moj, zove se Ljubav i vječna je ljubav Njegova.
Ljubav čovjeka prema Bogu dobiva izobilje milosti, dobiva od Boga samoga mudrost.

"9Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost
i sve staze dobra,
10jer će mudrost ući u tvoje srce
i spoznaja će obradovati tvoju dušu (Izr 2,9-10)."

 "Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke (Mt 15,19)."

"U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas (Pnz 32,46a)."

"Jer, srca si njina lišio razuma
i dopustiti im nećeš da opstanu (Job 17,4)."

"Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost,
objesi ih sebi oko vrata,
upiši ih na ploču srca svoga (Izr 3,3)."

"Tko je mudra srca, prima zapovijedi,
dok brbljava luda propada (Izr 10,8)."

"Sine moj, kad ti je mudro srce,
i ja se od srca veselim (Izr 23,15)."

"Ne opiri se strahu Gospodnjem
i ne pristupaj Gospodu dvolična srca (Sir 1,28)."

"I na savjet srca svoga pazi,
jer nemaš nikog vjernijeg od njega (Sir 37,13)."

"Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca (Dn 2,30)."

"Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu
i upisati ih u njihova srca.
I bit ću Bog njihov,
a oni narod moj (Heb 8,10b)."


Istinsko obraćenje zahtijeva potpuno obraćenje, mentalno u prvom redu.
Nije dovoljno reći i pripovijedati o ljubavi kao o nekom prolaznom osjećaju jer ljubav je, na žalost, ljudima prolazan osjećaj; stoga često govore da je prava ljubav rijetka, ali nikad ne znaju reći kakva bi to bila prava, istinska ljubav. Ona je vjera u Jednoga Boga i veliki napor u toj vjernosti Bogu.
Kada vjernik, molitelj Božji kaže da mu je Bog u srcu i na srcu, njemu ljubav Božja daje misliti i promišljati dubine svoje, širine i visine. Ali ako kažeš da vjeruješ u Boga, ako si pristupio sakramentu Krštenja, a ne dolaziš konzumirati sakramente Pomirenja i Euharistije, ostaješ otpadnik, neznalica tvrda i bezumna srca. 
Karnevali počinju gdje se nerazumno slavi i luduje pa se "pobožno" spaljuje Zloduh i Krivac za sve. Zar nije krajnji čas da se odmaknemo malo od tih pučkih običaja jer Bog naš nije pučki običaj već je Gospodar nad vojskama, život i smrt.
Karnevali počinju, a potom doći će blagoslovljeno vrijeme Korizme, vrijeme kada se Bogu izjavljuje ljubav Njegovih vjernika i molitelja.
Slavit ćemo Muku i patnje Isusove jer znamo da je u mukama svojim Isus izražavao svoju ljubav prema nama; slavit ćemo ljubav istinsku, pravu, božansku ljubav koju nam Bog može usaditi u srca ako to želimo. Slavit ćemo ljubav jer u toj ljubavi krije se jedinstvena Žrtva Boga čovjeku, a to je žrtva iz koje se rađa Uskrsnuće jer ljubav Boga prema nama čezne dati nam isto to, ni manje, ni više, nego uskrsnuće na vječni život u Ljubavi. Istu tu Žrtvu možemo konzumirati svaki dan ako želimo, u sakramentima Pomirenja i Euharistije. ‎17. ‎veljače ‎2019. 04:31:05

"Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa (Ez 36,26)."

Tvoja žetva

Ti što imaš Boga svoga, imaš sve,
ti si svjetlo, ti si pripravljena sol
da ukrasiš nebo poput zvijezdice,
da odneseš svaku sumnju, svaku bol

od kakve se ruši zemlja, svijet
i od koje, ne znajući, mnog' ispašta.
Nikom' stalo nije, nitko neće mrijet,
nitko se ne sjeti da oprašta.

Kada dođe Bog naš kao konjanik,
slavno kad ispusti na nas mač,
ti ćeš biti rado viđen uzvanik
jer kraj tebe ne uspijeva samo drač

dok se lati plode, dok se žito klasi.
Žetva Njegova će biti žetva tvoja
jer ćeš moliti Ga da sve spasi,
jer si uslišanik svaka ljudska boja.

Ti što moliš Boga našega za mene,
za sve zločince i sramotnike, siromahe,
tebe pronaći će Isus kada krene
suditi nam, praštati nam i oteti uzdahe.
‎16. ‎veljače ‎2019. 07:07:57

Slatko trnje

Da ti pjevam, da te jutrom ja pozdravljam,
ne bi bilo slatko kao sada.
Rumenom se suncu zalazećem javljam
da mi s njime putuje i nada.

Opet počela sam pretjerivati, moja slabosti,
opet gusto trnje čeka na me,
ti, simpatijo sve draža, uzročnice radosti,
uzročnice prikrivene tame.

Da te ljubim, da ti stihom ja predočim
koliko si draga srcu mome;
kako značaj da ti sada još bolje uočim
nego da se molim Bogu svome.

Zlodusi me napustili, a zbog tebe sve,
novi još će naići mi skoro,
a ja tebi pjevam, sanjam proljeće,
ti, noći moja, moja gusta zoro.

Budi moje trnje, moja slatka neizvjesti,
da me manje boli, da me manje tište
slatka Riječ i lovorike Radosne vijesti,
da mi slađe duša moja Boga ište.
‎15. ‎veljače ‎2019. 17:28:19

Novo sjeme

Gluho doba noći,
palim svijeću
dok počiva mir na meni.
Stih me traži, pjesma mora doći
da utaži sreću
dok se Duh uzdiže i rasipa, i sjemeni.

To je znak dobrote, Boga
što me budi
na još jedan, ali sasvim novi dan.
Nisam plodna zemlja od sjemena toga,
srce moje ludi,
a moj duh je u smiraju, nije razlistan

kao što bi listalo drveće
koje cvate ili plodi.
Vrijeme je upijanja
svega onog što u meni se pokreće.
Možda jednom rodi
sve to sjeme što prijanja

jer još sada hladna sam, oklijevam;
duh je još u počinku,
ali prima, prima sve.
Zbog i radi Boga sada pjevam,
a u mojoj duši, kao Božjem posinku,
sad polako klija sveto sjemenje.

Nitko ne zna hoću li ga dočekati,
nitko ne zna do li slavan Bog,
kakva ploda nosim,
ali nitko neće ljepše, bolje zasijati
ovu dušu, željnu Boga svog
što Ga neumorno prosim.
‎15. ‎veljače ‎2019. 04:17:26

Sveti grešnici

Gledam te kako svijetliš, puna topline, i kako mi se smiješiš i tiho, ali jasno progovaraš: "Mi smo tijelo Kristovo, mi, sveti grešnici, grešnici veliki koji su svojih grijeha bili svjesni, koji smo bili svjesni i onoga najmanjega grijeha što ga zovu lakim grijehom, a koji vodi u propast, u grešnost nepovratnu.
I to je plod Milosti sjajne, milosti božanske, milosti Isusove jer tko čuje riječ, a vrši je, ne može ne biti svjestan težine tih lakih grijeha.
Zar nije mala i nesmotrena isprika povod za navikavanje na izbjegavanje iskrenosti?
Zar nije lagani umor povod za navikavanje na lijenost?
Zar nije vatra Krista živa, koja djeluje na čitavoga čovjeka, povod za žeđ tijela koja navodi na misli o tjelesnome, koja navodi na promatranje materijalnog i koja neprimjetno izvodi dušu iz duhovnih prostorija?
Zar nije nabrajanje molitava povod za odvikavanje od predivne kreposti umjerenosti; zar nije samo ljubavi dopušteno biti neizmjernom jer dok ponavljaš molitve, jedne te iste, lako ćeš zaći u prazninu svoga vlastitoga govora, čak i dok brojiš zrnca, pretvaraš se u brojača, a zaboravljaš kome se obraćaš, zaboravljaš na onaj povod u kojemu si počeo moliti Boga i tvoja molitva se iscrpljuje, a jezik melje dalje jer moraš još izmoliti sva otajstva do kraja? Moli radije manje, ali moli bolje. Pa što ako si promašio i deseticu izmolio jedanaest puta, zar je to grijeh? Zar je taj put jedini put za sve?
Zar se u tebi ne javlja osjećaj ugroženosti kada čuješ kako drugi psuju, kada vidiš da ih Bog umilostivljava, a izgledaju tako, tako strašno grešni? Zar se ne javlja ljubomora i zavist kada vidiš da je nekome bolje u životu nego tebi, a znaš da je nepravedan?
Ne, nismo svi Kristovi iako ćemo se svi spasiti. No, je li spas ono što tražiš? Ili je Krist Onaj koga žudiš? Nije li siromaštvo tvoje povod za tvoju skrupuloznu savjest da postane još stroža kako bi Milost izobilovala u tebi?"
Kad sam te vidjela, a bilo je to prije nekoliko godina, nisam te tako shvatila. Ali sada znam.
Nikada mi nije bilo sasvim jasno kako mogu tražiti zagovor od nekoga tko nije bio u svome životu grešan i svjestan svoje grešnosti, tko nije bio običan čovjek, a Milost ga je ispunjavala.
To je nalik mojoj psihoterapiji. Psihoterapije u svijetu nema, postoje samo određeni savjeti, univerzalni. Psihoterapija mora biti individualna jer kako može netko drugi znati što se u meni krije, osim mene same, kako drugačije može netko simboliku moje podsvijesti protumačiti ako ne znam ja osobno ništa o tome, ako se ja nisam angažirala i potrudila oko sebe same. Psihoterapija je nalik onim okolnostima kada sit gladnome ne vjeruje. Ne može netko poznavati moju dušu, dubine moje nutarnjosti ako ja sama ne ponirem u sebe. Ne može netko iskopati iz mene što je značajno za moje ozdravljenje kad moja duša stavlja naglasak na takozvane nevažnosti i uporno ih predočava mojoj svijesti. Kako mogu poslušati psihoterapeuta kada mi kaže: to zaboravi, to nije važno kada me svaka nedomišljena misao proganja sve dok se s njome ne suočim na miru i strpljivo. Važne stvari svi znamo, svi znamo što bi to bilo etičko poslovanje, što bi to bio moralan život, što znači biti dobar. Ali kako postati bolji nego što jesam? Nije dovoljno samo moljakati Boga. Boga možeš redovno moliti Očenaš, ali Ga ne možeš zamoliti da odlučuje umjesto tebe, da razmišlja umjesto tebe i da ljubi umjesto tebe jer tvoje ljubavi Bog je uvijek žedan, tvoje ljubavi, tvoga vlastitog ljudskog i grešnog pokreta volje. Ako ti je dao strogu savjest, tada moraš biti strog, a ne moliti Bezgrešnu da umilostivi Gospodina jer ako se na taj način spašavaš, tvoj život ostaje i u vječnosti bljedunjav. Važno je samo da nisi propao u pakao. 
A što ako živim dobro i moralno godinama i odjednom sagriješim na smrt? I što ako se ne stignem ispovijediti, ako umrem u smrtnom grijehu? To je nemoguće? Gdje piše, tko kaže da je to nemoguće, zar nismo grešnici, zar se ne ispovijedamo za laži, prevare, blud, ljubomoru, zlobu, zavist neprekidno i opetovano? Nije važno samo umrtviti tijelo, omamiti dušu i čekati tako do kraja života, nije samo to važno, a tko nam jamči da i takvi nećemo sagriješiti smrtno? 
Mnogi čine dobra djela opakim dušama i grešnom naravi. Nije li važnije da se riješavam grijeha nego da činim nešto što je univerzalno dobro djelo? Smijem li ostati nesvjesno biće, mogu li nesvjesno uživati Ljubav Božju? Ne. Zato smo puno veći grešnici nego što mislimo jer ako ne vidiš Gospodina, nisi spašen, ili nisi čist za raj. Vidjeti detaljno svoje grijehe znači napredovati, znači napojiti Boga koji je žedan. To ne znači da ne moraš davati milostinju, da ne moraš moliti, da ne moraš činiti dobra djela. To znači da moraš usmjeriti misli na dobro. Čovjek misli i razmišlja neprekidno pa prema tome ne smije se praviti nesvjesnim i ostati na dječjoj vjeri.
Uzmi što ti Bog daje, nemoj Ga neprekidno moljakati da otkloni tu čašu od tebe uz Marijin siguran zagovor; zar nije bolje ostaviti te molitve za onaj čas kada više ne možeš izdržati neku nevolju? Molimo za svaku sitnicu, a kad molimo za sve ljude, nikada ne pomišljamo koji su to ljudi i za koga molimo, za diktatore, za ubojice dok nismo sposobni moliti u trenutku kad netko kraj nas opsuje jer odmah ga osuđujemo, imamo svoje kriterije. Ali mjerom kojom mjeriš, mjerit će se tebi.
Sada vidim, to si bila ti, sveta Terezijo Avilska, nitko drugi.
Sada vdim, to si bio ti, Oče Antiću, časni slugo Božji.
Sada vidim, to si bio ti, sveti Antune Padovanski.
Sada vidim, to si bio ti, sveti Josipe.
Sveta, bezgrešna Marijo, to si ti i uvijek je ta molitva u tebi. 
Svi sveti i svetice, molite za nas.
‎14. ‎veljače ‎2019. 05:03:41

Litanije svih svetih:

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli (molite) za nas!
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,
Sveti Mihaele, Gabriele i Rafaele,
Svi sveti anđeli,
Sveti Abrahame,
Sveti Mojsije,
Sveti Ilija,
Sveti Josipe,
Sveti Ivane Krstitelju,
Svi sveti patrijarsi i proroci,
Sveti Petre i Pavle,
Sveti Andrija,
Sveti Ivane i Jakove,
Sveti Toma,
Sveti Mateju,
Svi sveti apostoli,
Sveti Luka,
Sveti Marko,
Sveti Barnaba,
Sveta Marijo Magdaleno,
Svi sveti učenici Gospodnji,
Sveti Stjepane,
Sveti Ignacije Antiohijski,
Sveti Polikarpe,
Sveti Justine,
Sveti Lovro,
Sveti Ciprijane,
Sveti Bonifacije,
Sveti Toma Beket,
Sveti Ivane Fišer i Toma Mor,
Sveti Pavle Miki,
Sveti Izače Žog i Ivane Brebefski,
Sveti Petre Šanel,
Sveti Karlo Luanga,
Svete Perpetuo i Felicito,
Sveta Janjo,
Sveta Marijo Goreti,
Svi sveti mučenici,
Sveti Leone i Grgure,
Sveti Ambrozije,
Sveti Jeronime,
Sveti Augustine,
Sveti Atanazije,
Sveti Bazilije i Grgure Nazijanski,
Sveti Ivane Zlatousti,
Sveti Martine,
Sveti Patriče,
Sveti Ćirile i Metode,
Sveti Karlo Bartolomejski,
Sveti Franjo Saleški,
Sveti Pio Deseti,
Sveti Antune,
Sveti Benedikte,
Sveti Bernarde,
Sveti Franjo i Dominiče,
Sveti Toma Akvinski,
Sveti Ignacije Lojola,
Sveti Franjo Ksaverski,
Sveti Vinko Paulski,
Sveti Ivane Marija Vijaneju,
Sveti Ivane Bosko,
Sveta Katarino Sijenska,
Sveta Terezijo Avilska,
Sveta Ružo Limska,
Sveti Ljudevite,
Sveta Moniko,
Sveta Elizabeto Ugarska,
Svi sveci i svetice Božje,

Milostiv budi, oprosti nam Gospodine!

Od svakog zla, oslobodi nas Gospodine!
Od svakog grijeha,
Od zasjeda vražjih,
Od srdžbe, mržnje i svake zle volje,
Od smrti vječne,

Po utjelovljenju svojem,
Po rođenju svojem,
Po krstu i svetom postu svojem,
Po križu i muci svojoj,
Po smrti i pokopu svojem,
Po svetom uskrsnuću svojem,
Po čudesnom uzašašću svojem,
Po poslanju Duha Svetoga,
Po slavnom dolasku svojem, Mi grešnici, Tebe molimo, usliši nas!

Da nam oprostiš, Tebe molimo, usliši nas!
Da se dostojiš na pravu pokoru nas privesti, -II-
Da se dostojiš nas same u svetoj službi ohrabriti i očuvati
Da sve dobrotvore naše vječnim dobrima nagradiš,
Da se dostojiš plodove zemlji dati i očuvati,
Da se dostojiš svoju svetu Crkvu ravnati i uzdržati,
Da se dostojiš apostolskog poglavicu i sve crkvene redove u svetoj vjeri sačuvati,
Da se dostojiš svima, koji u Krista vjeruju, jedinstvo podijeliti
Da se dostojiš sve ljude k svjetlu Evanđelja privesti,

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Pomolimo se:

Bože, utočište i snago naša, prikloni se pobožnim molitvama svoje Crkve i daj da ono što vjerom molimo stvarno postignemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Obećana zemlja

Nekad sam Te znala, nekada davno,
kao cvijeće u polju vidjeh Ti slavu,
a sada me miluje Tvoje ime slavno,
sada Te gledam kao svjetlost pravu.

Utjeho stoljetnih dana, melemu umora mog,
krijepiš me bolje od mlijeka medena;
narodi čekaju pravdu, a to je moj Bog
koji plamti za mene sred svijeta ledena.

U snu mi daješ, u mukama dnevnim,
u prekrasnom danu i nesvjesnoj noći;
dušu mi budiš, duhom ravnaš mi revnim
da mognem Ti tijelom jutrima doći

opremljena dobro poput vojnika,
ovjenčana hvalom za Tvoj grad,
da pjevam Ti ljubavlju svakog stiha,
da uzmem od Tebe žeđ i glad,

da se naužijem Tvoga siromaštva
kako bih kraj Tebe uvijek bila,
kako bih vladala žezlom Tvoga bogatstva,
kako bih služila trpezu i dom sebi svila.

Ti ćeš me odvesti slobodi još krasnijoj,
u meni prebivaju Tvoji potencijali
jer divim se zemlji Tvojoj sve slasnijoj
kojom su sinovi Tvoji u blaženstvu sjali.
‎14. ‎veljače ‎2019. 02:50