Glasačko tijelo i Tijelo Kristovo

Vele da vjera i religija nemaju veze ni sa čim, ni s politikom, ni sa znanošću i slično nego da je to privatna i osobna stvar, stvar duše i stvar za poslije. Politika si uzima pravo komentirati religiju, čak i nazivati sukobe vjerskim ratovima, ali religija nema pravo komentirati politiku ili nešto što ima bilo kakve veze sa svakodnevnim ljudskim životom.

Vele da je i astrologija stvar osobne vjere, netko vjeruje u horoskop, a netko vjeruje u neki drugi horoskop. No, horoskope i proricanja koriste i objavljuju svi mogući i nemogući ljudi.

Tko nije čuo za onu babu koja proriče ili za onu astrologinju koja zarađuje kao pravi poduzetnik i plaća uredno porez državi?

Kakvi su stavovi konzumenata religije možemo čuti u vijestima kad jedna vjeroispovijest govori o drugoj vjeroispovijesti.

Kakav je stav nekog običnog privatnog vjernika prema svemu onome ostalome s čim nema nikakve veze? Mislimo, to su ljudi koji nemaju pravo na stav, odnosno njihov stav ne postoji kao da su lutke, kao da su slike građana koji čine glasačko tijelo. Ti ljudi imaju puno pravo otići na izbore i potpisivati referendumske liste iako nas uvjeravaju svi da ti ljudi nemaju stava jer su religiozni. Onaj, pak, tko si je ujutro pročitao horoskop za taj dan, potpisuje onako kako mu je savjetovao astrolog. Ispada da za imati neki stav treba imati moć.

Ljudi koji nemaju nikakav stav ni o čemu imaju pravo izražavati svoje stavove i izići na izbore. Potom oni koji su dobili određen broj glasova govore da su odgovorni tim ljudima koji nemaju stav ni o čemu, ali čine glasačko tijelo.

Ipak ima jedan stav koji se dopušta, a to je stav postarijih ljudi i onih koji su umirući. Oni imaju pravo na svoj stav, to jest imaju pravo čak i javno vjerovati pa im svatko tko im je pri ruci mora, bilo bi poželjno, dovesti svećenika. Tako se dogodi da mnogi ljudi koji su oduvijek imali moć, pa su prema tome imali i svoj stav prema svemu, bespomoćno traže utjehu dok čekaju kraj.

Što čine u takvoj prilici oni koji su religiozni i nemaju nikakvoga stava, potpuno je slično jer također trebaju svećenika.

Ispada da ljudi koji imaju stav, a to su oni koji imaju moć, postaju religiozni na kraju svojih plodnih života te stoje ili leže bespomoćno pred krajem i traže nekoga tko nema stav ni o čemu. A ako je taj ikada izražavao svoj stav o politici ili bilo čemu, proglašavali bi ga nekompetentnim. Ljudi moćni predaju se u ruke tih koji nisu kompetentni, bilo na izborima, bilo na kraju života.

Ima i onih koji se čvrsto drže svojih stavova i nikada ne pozovu k sebi svećenika, niti odu k njemu ikada. Moćni ljudi sa stavom hrabro čekaju kraj i čvrstih uvjerenja, dosljedno svojem načinu života. To su oni moćni ljudi koji su u životu imali veća prava od religioznih ljudi, koji su komentirali religiju i politiku, znanost i umjetnost. Imali su za života tu moć i čvrsto vjeruju da će imati moć i da će se snaći i u buduće, gdje god pristigli. 31.12.15:50

Službeni pobornik

Uvijek sam bila sumnjičava

prema svakom obilježju.

Samo istinom se upire,

ona jedina je iskričava

kad te oznakama stežu

i kad neki vladar umire,

kad se proglašava novi živi kralj

pa mu se i mnoštvo sveđ poklanja,

pojedinci jako glasno viču.

Jedan pobornik je težak kao malj,

pretjeranim znakovima sumnju ti otklanja

dok mu iza uha tajne misli niču.

Sjećam te se dok smo još u braku bili,

nedorasla djeca zajedništva i jedinstvenosti,

koga si mi psovao i što.

Nismo tada ništa strašno mi iznjedrili,

sve ideje prošli smo i mi i naši gosti

i to je uvijek bilo to.

Nestali smo, ne zbog tih ideja i primisli

nego samo stoga što se nije trpjelo psovače,

ti su bili pretjerano loši

pa se nije pronašao barem jedan suvisli

koji bi nas vezao za riječ i za hlače.

Još i danas tebe psovka nosi,

samo sada psuješ nešto sasvim suprotno.

Ti si svima strah i trepet, uvijek si na čelu

svakog javnog pokreta i štrajka;

čak i pripovijedaš svima dobrohotno,

a ni danas još te ne vidim na djelu;

svi ti plaću daju, svaka tebe šuša lajka.

Svaka država te imala za gradskog službenika,

umiljato janje hrani sebe na sve strane,

ali došlo vrijeme i toj tvojoj parnici.

Koliko si samo nakrao se, gujo s puno sljedbenika,

mnoge si potrošio u psovkama dane,

a ni jednom ne vidjeh te u pisarnici.

Sad se sjetih koga si mi spominjao

kad smo kao djeca šarali po pijesku,

nikad nisi znao čega su ti puna usta.

Onaj isti kojega si proklinjao

dao mi je život, tebi smrt u vrijesku,

tvome kolektivu tvoja obećanja pusta.

31.12.2015. 09:41

Kako se uzaludno sije pesimizam

Našla se grupa na Facebooku koja dobrohotno upozorava najveće poduzetnike svijeta neka budu oprezni i neka ne ulažu u Hrvatsku.

Ma nemoj, da ne bi nekome hrvatska država nešto otela kao da poduzetnik nema pojma o svom poslu. Prije će poduzetnik, ako nije hrvatski domoljub, demokrat ili jednostavno pametan, oteti od države i naroda nego što će neka državna vlast uspjeti opljačkati poduzetnika. Svašta.

Drugo: ima nekih vjerskih portala koji objavljuju neistine iz vjerskoga života, valjda zato što im je molitva strana i općenito kao da su antikristi pa kažu, primjerice, pakao je vječan što nikako ne može biti definitivna istina. Nema u Svetom pismu te tvrdnje nego samo upozorenje vjernicima da ne zaglave svojim grijesima tamo gdje je vječni oganj i plač i škrgut zubima.

Uzgred i ona poštapalica silnih ateista koji poznaju Bibliju kao svoj džep i u srcu poznaju povjerenje i vjeru i religioznost, ali ne mogu se s činjenicama pomiriti, ne mole Boga i ne mogu nikako prihvatiti ono što su svjesno i nesvjesno odavno i jako dobro shvatili: govore da je rad stvorio čovjeka. No, rad je zaista dobar i pomaže u istjerivanju zlih duhova, ali rad se ljudski ne može nikako odvojiti od osobnosti onoga koji ulaže svoj rad u nešto dobro, korisno i stvarateljsko. To jest, rad je samo napor uložen u stvaranje i proizvodnju, a huškanje na zločine se ne može nazvati naporom nego linijom manjeg otpora. Budući da čovjek u stvaralaštvo i rad ulaže sve svoje, sebe samoga, svoje intelektualne, psihofizičke sposobnosti, svoju svu pamet, dušu i tijelo, može se slobodno reći da je rad srce čovjekovo. A najbolje i najužasnije jest kada ljudi svjesno žele unijeti razdor baš u navažnijem segmentu postojanja, u srcu svake ljudske duše. Dobri poznavatelji vjere, ali grešnici i zločinci, sotone i lažci jako dobro znaju da se na terenu svjetske filozofije mora uglaviti ideologija koja je nalik vjeri, ali samo izvana dok iznutra razdire samo biće i postojanje ljudsko.

Zato poslušajmo radije savjet naših dragih i prvih zaista pismenih ljudi, benediktinaca: moli i radi.

Molitva jedinome Bogu je ono što nas vjernike razlikuje od svega stvorenog i po čemu dobro znamo sve ono o Isusu, Gospodinu što malo tko od nas zna protumačiti i pojasniti. Nije slatkorječivost jača od jednog molitvenog zaziva pa neka se sakriju zlonamjernici sami pred sobom u mišju rupu, a svi oni koji lajkaju gluposti i širenje pesimizma neka si malo zavire u crkvu i u Bibliju kako bi postali zaista jači u vjeri, molitvi i radu, u vjerskoj promisli koja jedina dovodi samo do jednoga zaključka, a to je optimizam i nada u dobar i vječni život; neka barem pokušaju naučiti što je to nada, vjera i ljubav, kako je to kada se vjernik i molitelj uvijek nada protiv svakoga pesimizma i beznađa, a naročito ima razloga samo i jedino za nadu veliku i za optimizam kada vidi da je neki poduzetnik i vjernik i domoljub.

30.12.2015. 07:09

Regina Croatorum

Na današnj imendan kneza Trpimira

želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;

želim ti da se svojom slobodom odabira

osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene

i na sve podanike do neslavnih vazala,

na sve stanovnike, nikada potlačene

i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,

da se u vjernosti svome domu porađaš

kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad

i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:

otpočni novu godinu milosti Gospodnje

koja se vjernima obilato dijeli,

započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata

kao sretna zvijezda na kopnu i moru,

kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:

ora pro nobis, Regina Croatorum.

30.12.2015. 05:45

  

Zbogom, Sodomo

Dok si mlad još bio,

svi su ti opraštali

tvoju drskost, bezobrazluk.

Tada sve si zastrašio

i vidješe da su samo maštali;

zbog tebe je osramoćen cijeli puk.

Vremena su prevrtljiva.

Želim tebi ispričati puno,

kraljevstvo je neba pojedinačno.

Znam da bez moga upliva

nećeš izgubiti niti jedno runo,

ali što je tvoje, konačno?

Da li našao si neki znak

ili zvijezdu možda sjajnu?

I na što se u životu naslanjaš?

Da li ti si hrabar ili jak,

da li ti si čuo vijest potajnu,

da li ti si onaj što se klanjaš?

U mom kraljevstvu su pahulje

od kojih mi nije hladno

i ne smeta niti rafal, niti petarda.

Izišla sam u osamu iz te rulje

koju vodi vodstvo jadno.

Bez kraljevstva eto retarda,

eto onog koji samo psuje, vrijeđa,

usamljen preda mnom

i bez mene tako mu je svejedno.

Krijem svoje ispod vjeđa,

sklanjam se sa svojim snom

jer moj Bog i ja smo jedno.

Bog mi veli, stresi prašinu

i ne bacaj blago ispred svinja.

Zato misliš da si me nadglasao.

Tad u meni prava riječ mi sinu,

oko mene samo ljubav sinja

i nije važno jesi li se našao,

tvoj je problem tvoja vika.

Ja sam pokraj tebe sva u Bogu

dok ti pakla izlaz tražiš.

Ti ne čuješ niti moga krika,

ja ti pomoći ne mogu.

Zato volim kada odlaziš.

28.12.2015. 18:53

Krvave ruke i opasne misli

Opasne prijetnje ne postoje jer svaka je prijetnja pokazatelj slabosti i straha, pretjeranog poriva samoobrane kada se čovjek osjeća napadnutim pa je prema tome svaka prijetnja bezopasna, ali nam ukazuje na onaj samoobrambeni strah koji često potiče ljude na brzoplet i neuravnotežen, prejaki napad. Zato kažemo da su prijetnje opasne jer prethode opasnim nerazumnim napadima.

Cilj prijetnje je posijati strah i nesigurnost, ali to je već promišljena prijetnja, prijetnja s nakanom pomoću koje već započinje neki nerazuman napad jer tko se brani, taj nema vremena prijetiti nego onaj tko se osjeća ugrožen, taj i prijeti, a ako nije zaista ugrožen, tada ima i vremena proračunato sijati prijetnjama strah i nesigurnost.

U svakom slučaju prijetnja je korisna jer upozorava da bi moglo možda doći do nekog pokušaja agresije. Stoga se na prijetnje ozbiljno odgovara oprezom, a mnogi i nakon prijetnji ponovo razmatraju što su učinili krivo i gdje su pogriješili kad se napadač osjeća tako ugroženim. Premišljanje svojih vlastitih postupaka uvijek je dobro, ali ne i obavezno ako je čovjek dobro već razmislio prije svake važne odluke i postupka. Premišljanje o svojim postupcima otkriva premišljanja onih koji prijete i ukazuje na nepravilnosti u postupcima onoga koji prijeti. I što više vam netko prijeti, to vam je jasnije s kim zapravo imate posla te tada postajete jači i sigurniji u sebe. Naravno, ako ste pravilno djelovali i po svojoj savjesti.

Ako čovjek djeluje nepromišljeno, prijetnja ga može izbaciti iz takta i natjerati na promjenu svojih odluka koje su bile nepromišljene, ali možda ne i pogrešne ili nevaljale.

Ima prijetnji iza kojih stoje primisli na nešto odbojno i grozno. Neke takve prijetnje sleđuju krv u žilama. Nije dobro misliti da onaj koji je tako priprijetio nije bio svjestan koje će primisli izazvati. Jednostavno, takva osoba nije priprijetila izravno jer se prestrašila grozote svojih misli i ideja, prestrašila se sama sebe pa nije imala snage, a niti vokabulara izreći jasnu prijetnju do kraja. 27.12.2015. 17:56

Da li je Herod bio svjestan što govori i čini kada je naredio pogubljenje sve djece u Betlehemu i okolici dok se Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa tek spremala na povratak Herodu, ali i krenula naglo u smjeru Egipta, kad je Marija još držala u naručju tek rođenoga Boga? Herod naredi da se poubijaju sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao kod maga (Mt 2,16). Herod, naravno, nije bio svjestan grozote poslušnosti i revnosti svojih vojnika i nije detaljno promislio o tome kakv je čin naredio. Za Heroda nema isprike da je bio lud jer bio je lud od straha, ali ne poremećena uma. Taj strah se očituje jako dobro u tome što se htio osigurati u otklanjanju opasnosti za sebe do te mjere da je, za svaki slučaj, naredio da se pobiju i ona malo starija djeca, a ne samo novorođenčad. Koliko je stravičan bio taj genocid, toliko se Herod pobojao za sebe. Da je rekao neka vojnici potraže novorođenčad u Betlehemu, izgledao bi nekome možda čak i razuman, ali Herod je u strahu od istine počeo gubiti osjećaj za stvarnost pa je njegova zapovijed glasila neka se pobije njih više, i oni stariji, a da je imao mogućnosti, sravnio bi čitav Betlehem sa zemljom. Pokolj nevine dječice bila je i ostvarena prijetnja izvan svakog razuma. Osim toga, Herod je imao punu snagu i mogao je ostaviti Isusa odrastati u domovini te pripremati se za djelatnost budućega Kralja i Mesije, sastaviti savršenu obranu svojih interesa. Odrastao muškarac i vojskovođa i upravitelj prestraši se Novorođenčeta. Veliki slabić i kukavica načini grozna zla, svjestan da ga se narod boji i da ga svi mrze. Vladar koji nije potekao iz naroda kojime vlada nego neprijatelj i stranac koji se nametnuo.

Krvnik se prestrašio nevinosti. Jedino mu nevinost može rasvijetliti zločinstvo kojega je on u duši potpuno svjestan. Svtko tko nije nevina srca i pošten, pokušat će držati Herodu stranu, pristati na njegovu vladavinu i takav nije za Heroda opasan. Herodu je opasna samo čistoća i nevinost, poštenje i dobra volja.

Koliko nas ima koji u svojoj uvjerenoj nevinosti vjerujemo da nevini postoje i da pobjeđuju zločince? Ima li tkogod čista srca i jasna pregleda situacije, netko tko se grozi svega onoga zbog čega mu zapravo neprijatelj strašno i krvnički prijeti? 28.12.2015. 06:37

Čisto srce stvori mi, Bože

U punini je, govore, mjesečina zasjala ove najdulje, Božićne noći ove godine i neće opet tako brzo sjati istom puninom.

U punini se poklopiše nedjelja Svete obitelji iz Nazareta i Ivanov spomendan. Ivan bijaše učenik Isusov kojemu Gospodin povjeri majku svoju i majku našu Mariju, roditeljicu Boga za kojega Ivan veli da je Ljubav. Roditeljica Ljubavi, ona koja je okupljala prve sljedbenike i učenike Isusove na molitvu i sveto zajedništvo, dobila je u apostolu Ivanu sina, ljubljenog Isusovog učenika.

Roditeljica Ljubavi i ljubljeni učenik ostadoše zajedno do kraja. Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. Punina mjesečine ovogodišnjega Božićnog vremena naviješta puninu svete crkvene obitelji koju čine ljubljeni vjernici okupljeni pod srcem roditeljice u molitvama Bogu svome.

Sveta obitelj začinje se u rubnom gradu Nazaretu, nastavlja se u zajedništvu Marije s apostolima te svoju puninu doživljava u zajedništvu Crkve s moliteljima Kristovim. Rast skromne nazaretske obitelji potaknut je tom skromnošću čistih srdaca. A kakvo je to čisto srce, to je otajstvo i tajna za mnoge. Srcem se razmišlja, srcem se odlučuje, srce je izvor urednih i neurednih želja. Skromno srce je srce urednih želja. U takvom se srcu začinje ljubav prema Bogu i bližnjemu. U srcu se pohranjuju spoznaje i stavljaju na razmatranje u skromnosti i poslušnosti koja proizlazi iz te skromnosti i jednostavnosti, u jedinstvenosti svake ljudske osobe. Budući da svijet uvijek traži od pojedinca da se predstavi i kaže tko je i kakav je, pojedine osobe često dolaze u priliku reći nešto o sebi, a te riječi više ne ostaju u skromnosti srca. Jedina osobna iskaznica svakog ljudskog bića je priznanje pred ljudima, ali i prvenstveno pred Bogom: sluga sam beskoristan. Tako razmatra skromno i čisto srce, ali pred ljudima ne smije to reći nego mora samo sebe nahvaliti i bilo čime detaljnije odrediti. To udaljava svaku osobu od njezine skromne nutarnjosti i stoga je najpametnije živjeti u obitelji i skromnosti gdje je poslušnost jedini način kojim se želje srca mogu urediti, poslušnost i neizjašnjavanje, to jest šutnja. Tako možemo izići iz obitelji u život čista i skromna srca s urednim željama.

A što su uredne želje? To su one želje koje služe svakoj osobi na dobro i na boljitak i razvoj prema Bogu. Takve želje ne vrijeđaju nikoga, a pružaju veliku slobodu.

Ako smo već navikli živjeti s urednim željama, imati skromno srce, već smo i malo navikli razgovarati s Bogom, moliti Ga i primati Njegova uslišanja; već smo postali ovisnici o Božjoj ljubavi, a Bog nas drži i čuva pred svijetom da nam se mlada čista srca ne uzohole. U poslušnosti obitelji naučili smo moliti, učiti i raditi pa već s nekim sposobnostima dolazimo u svijet. Te sposobnosti nam omogućavaju da i dalje skromno živimo, a plodno za sebe i sve druge oko nas.

U svijetu skromnost nije na nekoj cijeni. Kažu ljudi da onaj koji je skroman često ostaje gladan, ali kada netko raste u obitelji nalik onoj iz Nazareta, ne gladuje nestrpljivo i nema razvijene obijesne apetite, ambicije i oholost. Važno je tada snaći se da ne potpadnemo pod utjecaj svijeta, važno je ne izgovarati nepotrebne i suvišne riječi nego čuvati u srcu spoznaje kako smo navikli, promatrati i dalje Boga i svijet i moliti. U tome nam Isus pomaže, vodi nas pod okrilje majke Crkve gdje nam je utemeljio sedam sakramenata. Tamo nam je jedina prilika preživjeti i dalje s urednim željama u srcu u kojemu se već prije počela rađati ljubav.

Bog je Ljubav, poučio nas je Sveti Ivan apostol, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, a to se lako može izvesti u životu ako smo uspjeli sačuvati skromnost i čistoću u srcu. 27.12.2015. 05:49