PLAČ, KRV I ŽUČ

Plač, krv i žuč

Tijelo slatko, Tijelo moje koje gledam iz daleka

kao dio neka vječna, bezvremena puka,

ne daj meni, Sabranosti, da podzemlja prijeka

oduzmu mi kao strašna buka

onaj tanki, tihi treptaj u području glasnica,

širom otvorene, pritisnute zjene

koje sam priljubila Ti kao revna polaznica

da mi ne odvrate naokolne sive sjene

poremećenu, krhku pažnju tjeskobne mi psihe

koja ne zna što je ljudski mir i lijenost

nego samo pije novorođenačke prodihe,

teškom mukom suzdržana daha čuva nijemost;

bar u tom trenutku kad polažem zakletvu

koje bez ta puka i tih sjena ne bi niti bilo

pa u opće ime  blagoslovi našu zajedničku žetvu

kad prelomim je i slušam Tvoje bilo:

“Uzmite i jedite od ovoga svi,

ovo bit ću vijekom ja

koji ću se za vas predati

da otkupim sjene zla”.

Evo, plačem, ljudi neki oko mene pljuju krv

skoro istom snagom kojom Ti si ispljunuo žuč

jer ih goni ova što uskrsnula je Strv,

Tijelo moje, slatko kao uzburkana srca ključ.

Zdravo, Tijelo Isusovo

što mi oči za sebe prilijepi,

na Oltaru popljuvano, posvećeno

što mi psihu skroz okrijepi.

26.02. 2015.  11:30

Spirala smrti

Spirala smrti

Ponekad težim proći kroz vatreni krug

kao što su nekad morali to činiti lavovi,

uvijek težim vratiti neki stari dug.

Ta, čemu služe maske i balovi,

cirkusi razni i drame spaljivanja

nego ubijanju grijeha i psiho-seansi

kako bi došlo do samoraščlanjivanja,

kako bi duši nastupili transi,

gubitak tereta što ga nose sužnji

koji o slatkoj slobodi sanjaju

jer se uvijek osjećaju bar malo dužni

što se kumirima klanjaju.

Tada krećem naciljati prostor

unutar svojih vatrenih baklji

i zaći barem u neki otvor

gdje bi se grijesi malo razmakli,

ali u tome olakšanja nema

makar i svalim svoju krivnju

jer se već novi obruč priprema

i tada samo gomilam kivnju.

Tako živim u nekim ciklusima,

iz ljeta u zimu, iz dana u dan.

Obruči se oko mene čine sve užima,

a bijeg mi postaje težak i mučan.

Bog mi govori da ne moram mrijeti,

strpljivo čeka, zove i tješi.

Ja Mu predajem tada svoj teret kleti

da ga ponese, da me odriješi.

26.02.2015. 08:14

Ljubavna geografija

Sada mi nedostaje samo tanak plamen voštanice,

sad mi treba samo molitveni duh

kojime bih popunila silne one prazne stranice

koje zjape kao neki gladan trbuh,

koje pričaju mi život tvoj i tvoje pripovijesti,

tvoja sjećanja na majku il’ na mene

pa su postale već dio slavne povijesti

koja stići će nas, okružene

tamjanovim korijenjem u grotlu ova tla,

snažnoga od kore debele i trudne,

ove zemlje koja nam je zajednička

makar nosi razdaljine grdne;

opijene će nas naći oceanima i zaljevima

kao kada ribar morske začuje sirene

pa će odvesti nas kraljevima

kako bi nas vratili u stijene,

a tamo, opet naći ćemo lađe,

one male od ista papira

na kojemu spremam svoje sađe

da te stihom tiho diram.

Eto, samo zato otvaram pjesmarice,

samo zato trebam život cijeli,

plamen svijeće, dušu splavarice,

moga Boga koji s nama dijeli

ovaj svemir točno na pola

da bi s one strane bio ti,

da promatrala bih Mala kola

da nam nađu se životi.

26.02.2015. 01:19

Dobro je da čovjek bude sam

Ako jednoga dana kažem sve o sebi, možda mi padne na pamet da sam nešto izostavila. Sve ono što nisam rekla zapravo me je i poticalo na pripovijedanje. Želim kroz sebe ispričati sve one priče koje su promicale preda mnom. Zbog toga nikada neću dovršiti priču o svom životu.

***

Kao da stojim pred Ukazanjem koje mi pokazuje more koje gori i u kojem zapomažu mnogi ljudi. Ne vjerujem jer znam da samo zbog jednog jedinog, malog dobrog djela Bog spašava ljude od pakla. Taj se čovjek nije rodio koji je uvijek i sav grešan.

Pred nekim ljudima sam se sledila. Pokazali su mi što je to smrt. Nisu ništa primijetili dok smo čavrljali, ali ja sam znala da gledam đavla. On je smrt, nepostojanje i trulež. Kad se govori o đavlu, on ima iluziju da vlada i onda je lijep, toplokrvan i inteligentan. Parazitira na čovjeku. Biblija govori o zlim dusima, to je znakovito. Kada Isus dolazi, ta množina bježi i propada.

Isus je sam na Golgoti. Samo Bog može stajati sam.

***

Ako gledate to pakleno more, znači da niste u tom kotlu u kojem se kuhaju ljudi već na nekoj udaljenosti. Gledanje paklenih muka je blagoslov koji potiče dušu na obraćenje ka boljem, na vraćanje Bogu.

***

Živim u tako divnom svijetu, gledam skeptike oko sebe i divim se kako su sretni.

Ljudi govore da sa samcima nešto nije u redu, da su zločesti i nesretni. Ne znaju to pojasniti. Ne znaju zašto je strašno biti sam.

Samoća je velika usamljenost u društvu. Ljudi koji su s vama očekuju da budete protiv nekih drugih ljudi. Ako volite društvo drugih ljudi, oni prvi se razočaraju. Osjete se napuštenima, usamljenima. Čovjek mora naučiti povremeno biti sam, primjerice pet dana u mjesecu ili dva sata dnevno.

Bog je rekao da nije dobro da čovjek bude sam. Čovjek je najbolje stvorenje kakvih mora biti u izobilju jer takav je Bog.

“Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti ( Mt 6,6 ).”

Sindrom

Biti normalan,

odijevati se uvijek prikladno,

ponašati se uravnoteženo,

biti malo nemaran,

primati sve malo hladno,

upamtiti zabilježeno;

opustiti se u svom domu,

izbjegavati nevolje,

brinuti za raspored,

ne popustiti slomu,

tražiti uvijek bolje,

uvesti novi red;

brinuti za higijenu,

donositi plaću,

izbjegavati svađe,

doći u smjenu,

čuvati braću,

izgledati mlađe;

platiti sprovod,

slaviti obljetnice,

kupiti akvarij,

prirediti provod,

tjerati ptice,

posjetiti solarij;

dati donaciju,

putovati svijetom,

tajiti prevaru,

izbjeći raciju,

lupiti petom,

stati u baru,

naglo se opiti,

izgubiti kompas,

stići u mafiju;

glavu pokriti,

izgubiti glas,

piti terapiju,

životu se vratiti;

posjetiti udrugu,

ostati sam,

tiho patiti,

žicati cugu,

pobijediti dan.

Dočekati dom

za stare dane,

malo kartati,

postati trom,

brojati rane,

ponovo startati.

25.02.2015. 20:10