Za to malo ljubavi

 

Gitare se čuju instrumentali,

a ja čekam, čekam čas

da Ti pođem na taj susret mali,

da u očima ti vidim nas.

U taj moment nije važno

što se vani uokolo zbiva.

Ti si moje srce snažno,

moje pismo što u boci pliva.

Pregršt prisjećanja sad ne vrijedi,

niti ono nadanje postoji

da će naći tebe duša koja blijedi,

koja sva bez glasa u tišini stoji.

Kao da se stvarno zbilo

to u čemu vrijeme provodim u nadi.

Svaki put je kao da se nije snilo,

moja ljubav ti ustrajnost gradi.

Uskoro će stvarnost gruba

naići u život moj od praha,

al' u Bogu našem, što je Ljubav,

živjet ću za tebe, moliti bez daha.

Za to malo ljubavi u svijetu rata

isplati se sve učiniti za ljude.

Tko zna kome ću otvoriti vrata,

tko zna što ću reći kad se i to zbude.

28.02.2022. 17:12

Pomirenje prije raja

Jutro hladno, scena vruća

na kojoj se odigrava pomirenje.

Pored mene već je snoplje pruća

kojim gajim svoje poniženje

mome Bogu što me ljubi

i u snu mi, da ne bdijem, daje.

I za svakoga tko gubi

srce moje ponizno se kaje,

svi smo u tom žrvnju,

svi smo na gubitku

i snosimo tu Žrtvu krvnu,

kako zbori Bog u svitku.

Ali, evo, nagrada je stigla,

još i prije nego što zamolih,

božanska me milost svu pridigla

za sve kaplje koje prolih.

Nema Tebi, Janje, ravna među bogovima

što se neprekidno hoće vladarima zvati.

Sanjari čine sebe samo jadnim robovima,

ideale mijenjaju koje duša ne želi ni znati.

I za Tebe misle, dragi Oče, da si samo sanja,

lijepa kao raj, neispunjiva i nepraktična.

Ali moguće je, kad se duša Tebi klanja,

uskrsnuće što ga ne zna zemlja dična.

Na Tvojim sam žetvenim poljanama

uvijek nalazila blagostanje kakva ni ne sluti

duša što se ravna opipljivim ranama,

a ne vjeruje što ne vidi, ne zna dok ne ćuti.

Hvalit ću Te, Žrtvo pomirbena,

Tebe, Kriste, priznajem za vlast.

Budi moja uzdanica da mi nije duša snena,

da kod Tebe, Nebo drago, sačuvam tu čast.

28.02.2022. 05:38 

Temeljna prava ljudske osobe

 

Poštivanje ljudske osobe

Svatko mora smatrati svoga bližnjega, ne izuzevši nikoga, kao „drugoga samog sebe” u prvom redu vodeći brigu o njegovu životu i o sredstvima koja su mu potrebna za dostojan život, da ne nasljeduje onog bogataša koji nije vodio nikakve brige o siromašnom Lazaru.

U našim danima posebice postoji hitna i neodložna obaveza da budemo bližnji baš svakom čovjeku i da mu, kad se s njim sretnemo, djelotvorno pomognemo: starcu od svih napuštenu, stranom radniku nepravedno prezrenu, izbjeglici, djetetu iz nezakonite veze koje nezasluženo trpi zbog grijeha koji nije njegov, gladnome koji se poziva na našu savjest podsjećajući nas na Gospodinovu riječ: „Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40).

Povrh toga sve što se protivi samom životu, kao što je ubojstvo bilo koje vrste, genocidi, pobačaji, eutanazija pa i svojevoljno samoubojstvo; sve što povređuje integritet ljudske osobe, kao što su sakaćenja, tjelesna i moralna mučenja, psihološke prisile; sve što vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kao što su neljudski uvjeti života, proizvoljna hapšenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladeži; zatim nedostojni uvjeti rada, gdje se s radnikom ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama, nego kao s prostim sredstvima zarade: svi ti i slični postupci zacijelo su sramotni sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju više kaljaju više kaljaju one koji tako postupaju nego one koji nepravdu trpe, i u proturječju su sa Stvoriteljevom čašću. GS II, 27

Poštivanje i ljubav prema protivnicima

Poštivanje i ljubav moraju se protegnuti i na one koji drugačije od nas misle i rade u društvenim, političkim ili vjerskim pitanjima. Jer, sa što više čovječnosti i ljubavi prodremo u njihov način mišljenja, lakše ćemo moći s njima zapodjenuti dijalog.

Naravno, ta ljubav i dobrohotnost nipošto nas ne smiju učiniti ravnodušnima prema istini i dobru. Štoviše, samo ljubav potiče Kristove učenike da svim ljudima navješćuju spasonosnu istinu. Ali treba razlikovati zabludu, koja se uvijek mora zabaciti, od zabludjeloga, koji uvijek zadržava osobno dostojanstvo, pa i kad je opterećen lažnim i manje točnim religioznim shvaćanjem. Bog je jedini sudac i ispitivač srdaca. Stoga nam zabranjuje da sudimo o ma čijoj unutarnjoj krivnji.

Kristova nauka traži da oprostimo i uvrede, a zapovijed ljubavi proteže i na neprijatelje, jer zapovijed Novoga zakona glasi: „Čuli ste da je rečeno: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone i kleveću” (Mt 5, 43-44). GS II,28

Bitna jednakost svih ljudi i socijalna pravda

Budući da su svi ljudi, oduhovljeni razumnom dušom i stvoreni na sliku Božju, iste naravi i istog porijekla, i jer svi, od Krista otkupljeni, imaju isti poziv i isto božansko određenje, treba da im se sve više i više priznaje temeljna jednakost sviju.

Nisu, istina, svi ljudi jednaki po fizičkoj sposobnosti i po različitim umnim i moralnim moćima. No, svaka diskriminacija u temeljnim pravima osobe na društvenom ili kulturnom polju, ili zbog spola, rase, boje kože, društvenog položaja, jezika ili religije mora se prevladati i ukloniti jer se protivi Božjoj nakani. Treba uistinu požaliti što još uvijek ta temeljna prava osobe nisu posvuda osigurana, kao što je naprimjer slučaj kad se ženi niječe da slobodno izabere muža, da prihvati određeni životni stalež ili da ima pristup jednakom odgoju i kulturi koja se priznaje mužu. Povrh toga, iako su među ljudima opravdane različitosti, jednako dostojanstvo osoba zahtijeva da se stvore čovječniji i praktičniji uvjeti za život. Prevelike naime ekonomske i društvene nejednakosti među članovima ili narodima jedne te iste ljudske obitelji izazivaju sablazan i protive se socijalnoj pravdi, pravičnosti i dostojanstvu ljudske osobe, kao i društvenom i međunarodnom miru.

Privatne i javne ljudske ustanove neka nastoje služiti čovječjem dostojanstvu i svrsi. Neka se i odlučno bore protiv svakog oblika društvenog i političkog zasužnjivanja te osiguraju temeljna ljudska prava pod bilo kojim političkim režimom. Isto je tako nužno da se te ustanove pomalo usklade s duhovnim vrijednostima, koje su najviše od svih, pa premda je koji put potrebno mnogo vremena da dođu do željenog cilja. GS II, 29

»Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44 A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45 da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? 47 I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?«
48 »Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

Mt 5, 43-48

Pepelnica

 

Misli umom prolaze,

kao ptice lete

poslije kiše.

Golubice dolaze

i mnoge mi prijete,

samo jedna mirno diše.

Da mi poruku dostavi

iz blizina i daljina,

iz nizina i dubina.

Najjače me smlavi

takva srdžba njina

kao drva oštra trina.

Na odlasku blijedi

kad se molitva došulja

u to srce vruće;

druge ptice slijedi

pa mi jato kulja

naokolo kuće.

Neka, okajavam grijehe

kao umrljana rijeka

da se riješim smetnji.

Iznad moje strehe

molitva je meka,

mir mi daje u toj letnji.

U moltvi jedna misao

kao što je ljubav Krista.

Gledam onu mirnu pticu;

križ mi čitav smisao.

I duša mi bistra

dočekuje Pepelnicu.

27.02.2022. 15:15

Molitva pokore

Ištem, vapim Tvoje smilovanje

kao puk što gleda patnje svijeta.

Svi leptiri ne znaju za mirovanje,

pčele profitiraju od cvatnje cvijeta.

Ali pokoru opslužuju u ove dane,

svi se oni čudom Krista spase.

Pomiluj nas, Gospode, kad oganj plane,

podaj mira onima što vatre gase.

Zbaci okove od zlata i od svile

da se ujedine kraljevstva od uma

i od mudrosti što gine zbog prisile

kao blagoslov na rubu druma.

Diži siromahe, Tvoj su vjeran puk

kao što i ratnici su protiv svoje volje.

I nagradi svakog, podaj cvijeća struk

da bi ugledali ono što je za sve bolje.

Zime svijeta još su ledene i hladne,

na toj zemlji mnogo još neznanja sniježi.

Mnogi su mladići i djevojčice još gladne.

Od ta Kruha, Krista neka zlo za vazda bježi.

27.02.2022. 13:00

Psalam 92 Pjesma pravednikova

Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;

naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju...

K’o palma cvate pravednik
i raste k’o cedar libanonski.

Zasađeni u domu Gospodnjem,
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:

da navijeste kako je pravedan Gospodin,
hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Vjerodostojna je riječ

 

Latice božanske plode u duhovnosti

poput cvijeća što ga duša ne miriši

kada robuje si sebičnoj udobnosti,

ali kada Boga slaviš, blagoslov udiši.

To je meni lekcija za svježe staze,

posute su latima i kamenčićima grubim.

Bose stope slobodno mi njima gaze,

vjerujem Ti, Riječi, i Pisma Ti ljubim.

Historijski mi zavjet postade već danas,

svjetlo istine milošću me puni.

Sjetva nam budućnosti ostala je za nas

da je Ime slavno plodnošću okruni.

Uzvišeno srce, dobro djelo, blaga riječ,

a pravednost se s vjerom spaja

da joj bude sočan plod i slatka mliječ.

Njihova se mirišljavost ne razdvaja.

Vjerodostojna je riječ sve do zadnje suze

koje u tom svetom srcu više se ne nalaze.

Hvalim Tebe, Riječi slatka, što me uze

u daljine gdje ni licemjeri već ne zalaze.

26.02.2022. 23:25