Kada
bi se ljudi dogovarali oko mira i reda,
kada
bi sredstva za ratove i grabež upotrijebili za istraživanje
bolesti,
kada
ne bi vikali „gdje je pravda?”, „što je istina?”, „sloboda
za ljude!”,
tada
se ne bi mnogi pitali odakle patnja na svijetu, kakav je to bog koji
dopušta patnju.
Ljudi,
sami si patnju stvaraju mnogi koji ne mole i ne poznaju Boga
Svevišnjega.
Mnogi
bi bili milosrdni, sa suosjećanjem za svoje susjede i za strance,
mnogi
bi dijelili, a ne bi otimali.
Kako
se čovjek uopće smije upitati odakle patnja kad sam stvara sve
preduvjete da se mnogo patnje događa?
Kradu,
lažu, grabe, otimaju, bludniče, traže gospodstva i vlast, moć i
bogatstvo, a onda okrive siromahe i vjernike da su za te grijehe
krivi, ali niti to im nije dovoljno nego odmah povjeruju u boga koji
je krivac za sve.
Govore
ovako: „Za sve su krivi ti fanatici i fundamentalisti. Kad ne bi
postojala religija, ne bi bilo ni ratova.”
Ma
dajte, molim vas, da nema trgovine oružjem i huškanja naroda protiv
naroda, vladanja većih naroda i država nad onima koji su
malobrojni, da nema te želje i pohlepe za bogatstvom pod svaku
cijenu i za prevlašću u svijetu, možda ipak tek tada ne bi bilo
ratova i nereda.
Za
sve postoji hijerarhija.
Za
svakoga postoji glava, koja se nalazi na najvišem dijelu čovjeka,
koja upravlja čitavim tijelom. Glava vidi, čuje, razmišlja, govori
i naređuje tijelu, vratu, ramenima, rukama, nadgleda srce i krvne
žile, probavni sustav, kožu i spolna područja, upravlja nogama i
vodi naše stope tamo kamo ih upućuje glava.
Nitko
ne čini bezazleno i nesvjesno, dobronamjerno i voljno nikakvo zlo
koje čini. Ne možeš ubiti nekoga i reći da bog dopušta patnju.
Ti
si taj, čovječe, koji dopušta patnju, koji ima svoje pravno i
sveobuhvatno dostojanstvo, koji je sposoban razlučiti istinu, koji
je potpuno slobodan u svojim činima.
Zašto
se onda tako licemjerno pitaš „odakle patnja na svijetu?”, zar
to nije ono tvoje ljudsko monstruozno pitanje, najgore pitanje koje
postoji među ljudima.
Kada
već spominješ Gospodina Boga Stvoritelja svijeta i čovjeka, tek
toliko da znaš, to Ga tvoje pitanje najviše boli, može Ga čak i
nasrditi uporno ponavljanje takvih monstruoznih pitanja.
Radije
se pitaj: „Zašto ljudi dopuštaju patnju?
Kakav
je to čovjek koji ubija ili krade, a onda je nemoćan pred
posljedicama ubojstava i grabeži?
Kakav
je to čovjek koji u svojoj lijenosti i nemaru ne želi raditi ili ne
radi mukotrpno za opće dobro već se mota naokolo, ništa učinkovito
ne radeći?
Jesu
li ti ljudi maloumni? Nisu jer jako dobro znaju kako ukrasti, kako
ubiti, kako sakriti leš, kako glumiti da nešto konstruktivno rade,
kako mlaćenjem prazne slame uvjeriti nekoga da dubokoumno
razmišljaju za opće dobro?
Ta,
sam si čovjek stvara glad i neimaštinu u svijetu: ako otimaš
bogatstva na jednoj strani, kako ne znaš da se to mora odraziti
negdje, na nekoj drugoj strani kao bijeda?
Ako
imaš mnoge partnere, što se čudiš bolestima i neželjenoj djeci?
Ako
dopuštaš abortuse i eutanazije, kako te ne bi bilo strah od
nasilja?
Ako
bespomoćno sliježeš ramenima, kako možeš očekivati bilo kakve
pozitivne rezultate?
Bog
je stvorio čovjeka za sebe.
Bog
je stvorio i svemir i prirodu, floru i faunu, i čitav svijet radi
čovjeka i za čovjeka, da može razumno gospodariti i upravljati
svime, da mu bude dobro.
Daj
mi jedan dobar razlog, čovječe, zašto dopuštati patnju u svijetu?
Ako
ti činiš zlo i dopuštaš patnju, zašto misliš da se to neće
preliti i na tebe i na svu tvoju obitelj i do tisućitoga koljena?
„A
meni je milina biti u Božjoj blizini,
imati sklonište svoje u
Gospodinu.”
Psalam
73, 28
