Tuesday, January 22, 2019

Prosvjetljenje čovjeka



"Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet (Iv 1,9)."




1. MAJKA NARODA

Kako li je tebi bilo, Marijice, kada Bog se utjelovio u tvome krilu, tvoj Bog i Gospodin koji je uvijek s tobom bio, a da o tome nisi pravo ni mislila, milosti puna; toliko si jednostavna, toliko si ponizna da si mogla s Njime voditi onakav razgovor obični, a tako božanstven? 
Ti, koja si mogla doprijeti daleko do mudrosti i znanja, do ljubavi i pravednosti, u svojoj si skromnosti spoznala svu istinu pa tako i sve ono što je Bog priredio svome narodu.
O, kako si vjerovala, vjera ti je bila život, a tvoj život bijaše vjera i bezgranično povjerenje, ti si doživjela ogromno pouzdanje koje Bog je imao u tebi i za tebe. 
Blažena gospođo, kako je to bilo jednostavno za tebe, prihvatiti čast kakvu niti jedna žena nema. Plemenita Djevice, ti čak nisi otišla rodici zbog toga da se uvjeriš u svoje blaženstvo već si joj putovala s radosnim vijestima. Njezin ti se plod obradovao, a njezin je muž prorokovao kad mu se sin rodio.
A kada si ti rodila Boga našega, pastiri Mu prišli, kraljevi Mu se pokloniše.
Kako je tvoj život bio blagoslovljen, kako si bila sretna majka Isusu. Kad si majka Boga, kako tek ne bi bila Kraljica neba, kako ne bi tada bila i Majka narodima, Crkvi.
Ipak, bilo je tako jednostavno obaviti obrede po židovskom zakonu, otići i prikazati svojeg Prvorođenca Bogu našemu i Bogu tvojemu. Tada si potpuno ušla u blaženost kao dionica božanske naravi.
Morala si biti neznatna, prozirna, neuhvatljiva, nedodirljiva.
Isus je poslije otišao na Rijeku da Ga sin tvoje rodice krsti kao što je krštavao vodom sve koji su ga slijedili. Znala si da dolazi novo nebo i nova zemlja, onaj Duh koji te zasjenio i zapovijed ljubavi.


U srcu si neprekidno prebirala riječi i događaje.
Sjećala si se prikazanja Isusa u Hramu Boga, Oca našega koji je zapovijedao da se "svako muško novorođenče posveti Gospodinu (Lk 2,23)" :

(propis o posvećenju prvorođenaca Bogu)
"4A ona neka ostane još trideset i tri dana da se očisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posvećeno niti dolaziti u svetište dok se ne navrši vrijeme njezina čišćenja. 5Ako rodi žensko čedo, neka je nečista dva tjedna, kao za svoga mjesečnog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se očisti od svoje krvi. 6A kad se navrši vrijeme njezina čišćenja – bilo za sinčića bilo za kćerkicu – neka donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili grlicu za žrtvu okajnicu. 7Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako će ona biti očišćena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko čedo. 8Ali ako ne može da nađe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubića – jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona će biti očišćena (Lev 12,4-8)."
"Jahve reče Mojsiju: 2»Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!« (Izl 13,2)."
"12ustupajte Jahvi prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade – svako muško pripada Jahvi! (Izl 13,12)."
"Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem (Izl 12,15)."



I tada, kada ste prikazali Sina u Hramu u Jeruzalemu
"Šimunovo proroštvo
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

29»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
30Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
31koje si pripravio
pred licem svih naroda:
32svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«

33Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – 35a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
(Lk 2,25-35)"

jer pisano je:

  "Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu
pred očima svih naroda,
da svi krajevi zemaljski vide
spasenje Boga našega (Iz 52,10)."

"»Ja, Jahve, u pravdi te pozvah,
čvrsto te za ruku uzeh;
oblikovah te i postavih te
za savez narodu i svjetlost pucima, (Iz 42,6)."

"I reče mi:
»Premalo je da mi budeš sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima,
da spas moj do nakraj zemlje doneseš.« (Iz 49,6)."

"3Primičem svoju pobjedu,
nije više daleko,
spasenje moje zakasnit’ neće.
Na Sion ću spas staviti,
u Izraela svoju slavu.« ( Iz 46,13)."

"3Jahve nad vojskama –
on jedini nek’ vam svet bude;
jedino se njega bojte,
strah od njega nek’ vas prožme.
14On će vam biti zamka i kamen spoticanja
i stijena posrtanja
za obje kuće Izraelove,
zamka i mreža svim Jeruzalemcima.
15Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se,
zaplesti se, uhvatiti.« (Iz 8,13-15)."

"8U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao anđeo Jahvin pred njima.
9»U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. 10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. 12I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; 13porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; 14i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose (Zah 12,8-14)."










2. TAMNA STRANA ČOVJEKA

Kako je moguće da Krista razapinju Njegovi vlastiti vjernici?
Da li je nesavršenstvo vjernika katolika i kršćana razlog da mnogi drugi ljudi, agnostici, ateisti ne povjeruju Kristu, Gospodinu kao svome Bogu u kojega inače uglavnom vjeruju?
Zašto je starac Šimun rekao Mariji da će joj mač probosti dušu kako bi se otkrile namisli mnogih srdaca?
Mariju je sigurno probolo više mačeva boli, i nitko ne zna od nas koliko je patila pod Križem na kojemu je visio njezin raspeti Sin koji je od nje uzeo svoje čovještvo. Marija je znala, najbolje od svih je znala da je Isus Sin Boga živoga; znala je sve što je govorio o svome uskrsnuću i prebirala u svom bezgrešnom vjerničkom i prečistom srcu; sigurno se nadala čudu više nego bilo tko drugi; konačno, ona je bila ta koja je okupila apostole na molitvu i to prije nego što je poslao Duha Branitelja i Životvorca na Crkvu svoju, na svoje apostole i učenike.

Šimunovo proročanstvo ne staje na tome da navijesti Svjetlost na prosvjetljenje svih naroda, našega Spasitelja, niti na tome da će Isus gorko i teško stradati jer će Ga osporavati te da će Marija jako patiti i stradati također; starac Šimun to nije rekao samo uzgred već je istinu okrunio riječima koje tumače jedan od razloga stradavanja: da se otkriju namisli mnogih srdaca.
Nameće se pitanje o srcima vjernika, pripadnika naroda koji je stotinama godina vjerovao u dolazak Mesije, Spasitelja. Kakva su ta srca? Kakve su im namisli? Zašto svoga Mesiju razapeše? Puno su znali o Njemu, mnogi Ga dobro poznavaše, mnoštvo je naroda išlo za Njim, ali još veći broj ljudi Boga ne prepozna.
Isus nije stradao u jednom kratkom trenu već je govorio sve i svakome prije nego što dođe Njegov čas da položi život za svoje riječi i za spasenje svih ljudi od njihovih grijeha i smrti. 
Neki su vjerovali u političku snagu Mesije koji ih je morao osloboditi iz ropstva.
Mnogi su Ga slijedili jer su vidjeli čuda i nasitili se kruhova.
Isus je namamio Zloga na križ, oslobodio nas je zla koje ne zna da ga je snašla pogibija; mi danas trpimo vremenite posljedice toga zla koje privlači i opsjeda tamnu stranu čovjeka, nepoznatu. Zato nam Krist i jest Svjetlo koje prosvjetljuje sve ljude jer Isus je smrću i uskrsnućem pobijedio svijet u kojemu imamo samo neprijateljstva.
Sjetimo se, ljudi-vjernici su bili uvjereni da znaju suditi što je dobro, a što je zlo i mislili su da su dobri, da je svatko tko vjeruje u Boga dobar čovjek. No, samo povjerovati Bogu nije dovoljno, vjera je tek prva odaja božanskoga čovjekova vječnoga života. I prije nego što je vjera u Boga koji šalje Mesiju stigla procvasti, Isus je napravio najveći dio posla: predao se. Predao se svojem narodu s ljudima od kojih svatko nosi u sebi onu tamnu stranu; jer svatko želi suditi što je dobro, a što je zlo, što je tamno, a što je svjetlo.
Ako ništa drugo, danas mi, koji još uvijek prosuđujemo o dobru i zlu, znamo da ono nije nikako bilo dobro: osuditi i razapeti svoga Mesiju, svoga Kralja. Već smo kod prvog pokušaja razmišljanja u svjetlu vjere naišli na prosvijetljenje: mi, ljudi, svi smo zli. Ali ipak možemo činiti dobra djela. Kako li tek onaj čovjek koji se poznaje sa svojim Bogom može činiti krasna djela koja Bog u njemu čini i potiče jer svjedoci smo dobrih plodova ljudskih djela u svijetu, barem je jedno dobro, a to je da svijet još nije uništio sam sebe od zloće.

Dakle, da bi se gradilo od temelja, mora se prerovati teren na kojemu se gradi.
Da bi Svjetlo koje prosvjetljuje sve ljude djelovalo, moraju se vidjeti i plodovi prosvijetljenih srdaca kako bi svi ljudi poželjeli naći svijetlu stranu svojih duša.





3. UTJEHA

Po plodovima se poznaju ljudi, ako su njihova djela dobra, donijet će dobre plodove. Ako je Bog Ljubav i Dobro, tada vjera u Boga ne može pogriješiti i djela onoga koji živi s Bogom u molitvi i sakramentima sigurno će uroditi dobrim plodovima, korisnim i dobrim djelima.
"Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu (Lk 2,25)."

"Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: »Spasenje!«
Svetkuj svoje blagdane, Judo,
ispuni svoje zavjete,
jer Belijal više neće prolaziti po tebi,
on je sasvim zatrt.
3Da, Jahve će obnoviti vinograd Jakovljev
i vinograd Izraelov.
Pljačkaši ih opljačkali,
mladice im potrli (Nah 2,3)."

"Poslušajte riječ Jahvinu,
vi koji od njegove riječi dršćete.
»Govore braća vaša koja na vas mrze
i odbacuju vas radi moga imena:
‘Neka se proslavi Jahve,
pa da radost vašu vidimo.’
Ali oni će biti postiđeni.«

6Čuj! Buka iz grada,
glas iz Hrama!
Glas je to Jahve koji uzvraća
svojim neprijateljima.

7Prije neg’ bolove oćutje,
eto je rodila.
Prije neg’ trudove osjeti,
porodi dječaka.

8Tko je takvo što čuo, 
tko je takvo što vidio?
Može li se zemlja
u jednom danu napučiti?
Može li se narod
odjednom roditi?
A tek što je osjetila trudove,
Sionka rodi sinove!
9»Zar bih ja otvorio krilo materino
a da ono ne rodi?« – govori Jahve.
»Zar bih ja, koji dajem rađanje,
zatvorio maternicu?« – kaže Bog tvoj.

10Veselite se s Jeruzalemom,
kličite zbog njega svi koji ga ljubite!
Radujte se, radujte s njime
svi koji ste nad njim tugovali!
11Nadojite se i nasitite
na dojkama utjehe njegove
da se nasišete i nasladite
na grudima krepčine njegove.

12Jer ovako govori Jahve:
»Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti
i kao potok nabujali
bogatstvo naroda.
Dojenčad ću njegovu na rukama nositi
i milovati na koljenima.
13Kao što mati tješi sina,
tako ću i ja vas utješiti –
utješit ćete se u Jeruzalemu.«(Iz 66,5-13)."

"Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove,
koji te sazdao, Izraele:
»Ne boj se, jer ja sam te otkupio;
imenom sam te zazvao: ti si moj!
2Kad preko vode prelaziš, s tobom sam;
ili preko rijeke, neće te preplaviti.
Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti,
plamen te opaliti neće.
3Jer ja sam Jahve, Bog tvoj,
Svetac Izraelov, tvoj spasitelj.
Za otkupninu tvoju dajem Egipat,
mjesto tebe dajem Kuš i Šebu.
4Jer dragocjen si u mojim očima,
vrijedan si i ja te ljubim.
Stog i dajem ljude za tebe,
i narode za život tvoj.
5Ne boj se,
jer ja sam s tobom.
S istoka ću ti dovest’ potomstvo
i sabrat ću te sa zapada.
6Reći ću sjeveru: ‘Daj mi ga!’
a jugu: ‘Ne zadržavaj ga!’
Sinove mi dovedi izdaleka,
i kćeri moje s kraja zemlje,
7sve koji se mojim zovu imenom,
i koje sam na svoju slavu stvorio,
koje sam sazdao i načinio.«
8»Izvedi narod slijep, premda oči ima,
i gluh, premda uši ima.
9Neka se saberu sva plemena
i neka se skupe narodi.
Tko je od njih to prorekao
i davno navijestio?
Nek’ dovedu svjedoke da se opravdaju,
neka se čuje da se može reći: ‘Istina je!’ (Iz 43,1-9)."

"14Sion reče: »Jahve me ostavi,
Gospod me zaboravi.«
15»Može li žena zaboravit’ svoje dojenče,
ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila,
tebe ja zaboraviti neću.
16Gle, u dlanove sam te svoje urezao,
zidovi tvoji svagda su mi pred očima (Iz 49,14-16)."

"»Pomno me slušaj, puče moj,
počujte me, narodi!
Jer od mene zakon dolazi
i moje pravo za svjetlo narodima.
5Brzo će stići pravda moja,
moje će spasenje doći kao svjetlost.
Moja će mišica suditi narodima.
Mene očekuju otoci
i u moju se mišicu uzdaju.

6K nebu oči podignite,
na zemlju dolje pogledajte.
K’o dim će se rasplinut’ nebesa,
zemlja će se k’o haljina istrošit’,
kao komarci nestat će joj žitelji.
Ali će spasenje moje trajati dovijeka,
i pravdi mojoj neće biti kraja.

7Poslušajte me, vi koji poznajete pravednost,
narode kojemu je moj zakon u srcu.
Ne bojte se poruge ljudske,
ne plašite se uvreda!
8Jer moljac će ih razjesti kao haljinu,
crv će ih rastočiti kao vunu.
Ali će pravda moja trajati dovijeka
i spas moj od koljena do koljena.« (Iz 51,4-8)."

"Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu
pred očima svih naroda,
da svi krajevi zemaljski vide
spasenje Boga našega (Iz 52,10)."

"Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala;
podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove!
Jer osamljena više djece ima
negoli udana, kaže Jahve.
2Raširi prostor svog šatora,
razastri, ne štedi platna svog prebivališta,
produži mu užeta, kolčiće učvrsti!
3Jer proširit ćeš se desno i lijevo.
Tvoje će potomstvo zavladat’ narodima
i napučit će opustjele gradove.
4
Ljubav Jahvina
Ne boj se, nećeš se postidjeti;
ne srami se, nećeš se crvenjeti.
Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti
i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga.
5Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj,
ime mu je Jahve nad vojskama;
tvoj je otkupitelj Svetac Izraelov, 
Bog zemlje svekolike on se zove.

6Jest, k’o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu,
Jahve te pozvao.
Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti,
pita Bog tvoj.

7»Za kratak trenutak ostavih tebe,
al’ u sućuti velikoj opet ću te prigrliti.
8U provali srdžbe sakrih načas
od tebe lice svoje,
al’ u ljubavi vječnoj smilovah se tebi«,
govori Jahve, tvoj otkupitelj.

9»Bit će mi k’o za Noinih dana,
kad se zakleh da vode Noine
neće više preplaviti zemlju;
tako se zaklinjem da se više neću
na tebe srditi nit’ ću ti prijetiti.

10Nek’ se pokrenu planine i potresu brijezi,
al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe,
nit’ će se pokolebati moj savez mira«,
kaže Jahve koji ti se smilovao (Iz 54,1-10)."



"Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi.
I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite (Mal 3, 1)."


Blagdan kojime slavimo Prikazanje Gospodinovo u Hramu još nazivamo i blagdanom Svijećnice. Slavi se 02. veljače. Ove godine posebno taj blagdan Prikazanja Gospodinova, 02.02.2019. pada na subotu i to prvu subotu u mjesecu koja je posvećena Djevici Mariji.
Na ovaj blagdan, blagoslivljaju se svijeće, koje će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelora, a u Slavoniji Svitlomarinje.
Prikazanje Gospodinovo u Hramu četvrto je otajstvo radosne krunice.

Danas blažena Djevica Marija prikaza u hramu dječaka Isusa, a Šimun ispunjen Duhom Svetim primi ga u svoje naručje i blagoslovi Boga.
‎22. ‎siječnja ‎2019. 21:21:24



Rajski mir


Žezlo Tvoje, Kralju nebesnika,
pozemljara, anđela, svih svetih,
mudrosti je Tvoje slavne slika,
Tvojih ruku raskriženih, razapetih.

Nema veće tajne za sva bića
što se čavljem bore, zlobom smiju,
ali istom nema većega otkrića
za sve one što se od tih kriju

i bojažljivo se i bez snage mračne
sklanjaju u rupe gdje borave zvijeri
što su sebi našle ležajeve bračne;
među lisicama strah se mjeri

i sa zecima se mir života uči.
Lavovi su divlji siti i presiti,
pitomo se janje njima priključi
jer je ljepše njemu sa zvijerima biti.

Žezlo Tvoje, Kralju svih obraćenika
koji život dade svakoj pojedinoj duši,
na Te ide, hrli vojska mudrosnika
da Te pljačka, da Te plijeni, da Te sruši.

Žezlo Tvoje, Kralju uskrsnuli,
znak je prave mudrosti svih malih
koju dijeliš tamo gdje su posrnuli
da ne odu stopama svih palih, 

da ne opiru se zlome iskričavu
koji čitav svijet na rame stavlja,
uzima si otrov, ne zna mudrost pravu:
Tebe, Kralju, zaboravlja.
‎22. ‎siječnja ‎2019. 16:19:37

Sunday, January 20, 2019

Vrijeme plodnosti


Ljuske spale su sa srca moga,
nada moja buja kao nikad prije,
noći drhte ispred slavnog Boga
i ja drhtim; nije li to ugriz zmije,

nije li to neki maskenbal?
Mjesecu je zorom pomrčati
kao da je prvi puta prekrio ga val;
zar će tama siva otrčati?

Zar mi je izići, prijatelju moj,
takvoj slijepoj na toj visoravni
nad kojom je anđeoski zbroj,
tako blizu kao san mi davni

gdje sam vidjela ti stope trag;
zar mi je proslijediti
gdje još nije stigao ni vrag,
da l' i duša će posijediti?

Sedam dugih noći podno visa
čekam neki znak da odustanem,
a sada mi ići je vrh klisa;
kako da sad ne posustanem?

Reci, prijatelju, da progledam
ili da ne molim takve moći;
reci mi da znam i da sve poredam:
hoće li to meni svijetla zora doći?

Tad' pošalji radost i veselje
neka trče preda mnom u dvore
i da srce smirim od te želje;
ako treba, neka i te godine izgore.
‎20. ‎siječnja ‎2019. 21:29:45

Danas nije isto



Danas odlazi put obronaka
gdje se anđeli susreću svetima,
Danas gubi se u slavlju,
postaje mi soba vječitoga konaka
na nebeskim sjajnim vrletima
što poklanjaju se čavlju,

Golgoti i križu drvenome.
Danas je isto što i žrtva ljubavi,
mjesto gdje sam povlaštena
puku krvoločnu, crvenome
što se dolje glupostima bavi,
sudi kao pravda okljaštrena

koja više ne zna si za ime.
Danas nije nikad tamo
već je iznad svega toga,
kao vječno ljeto usred zime
u kojemu svi se znamo,
sljedbenici Krista, Boga.

Danas samo nastavak je vrli
još od jučer, sve do vijeka
u kojemu živim bajno,
i još više Danas gore hrli
gdje ga i sutra već čeka
kao prosac što dolazi tajno,

s kojim nevjesta se susretala
prije nego što se kaljuža ta zgodi
pravednosti krivotvorene
što je vazda kasno ulijetala.
I to sutra Danas opet rodi,
i sve dane stvori otvorene.
‎20. ‎siječnja ‎2019. 06:43:21

Saturday, January 19, 2019

Opus tišine


Tišina iz mene izlazi snagom
kakva je potrebna za velike sne,
kakvu pripisujem kamenju dragom,
koja se danima sabire.

Ona je odmor od sve halabuke,
ona je talog nabujalih misli
kao kora sazrele jabuke
od kakve su ljudi presvisli.

Ipak, zvukovi putuju prostorom,
režu mi zrak, meko mi zvone,
milina je takve ih slušati zorom
koja tek stiže s večeri one.

Zaboravljam sate što se oduže,
toliko je debeo svaki šum,
i ne znam za note što mi kruže
duž lica što sluhom dira ga um.

Tako je ugodno tišinu slati
svakome zvuku, glasu i viru
da bi se mogao ljepotom zvati,
da ne bi zasmetao ovome miru.
‎19. ‎siječnja ‎2019. 20:36:16

Riječi


"Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (Iv6,67-68).

Riječ je moćna jer Ti si Riječ svih riječi, ona je oštar mač koji probada i oganj koji sažiže.
Samo Ti, Isuse, imaš riječi života vječnoga. Nitko na ovome svijetu nije govorio i činio ono što si rekao Ti. Nitko Ti ne nađe prigovor, nitko Ti ne nađe odgovor i protuargument, nitko Ti ne nađe niti jedan grijeh, niti jednu grešku. Postoji vjera i sablazan, samo sablazan kao odgovor nevjernika, sablazan nad Tvojim neljudskim, neznabožačkim djelima, riječima i činima, a zapravo nad Tvojom smrću, nad Tvojim križem.
Govore da nisi Bog jer ne znaju priklopiti Tvojim riječima ništa, ništa nemaju za prigovoriti.
Ali ne znaju mnogi što znači vršiti tu riječ pa se zgražaju ili Te uznose samo kao Proroka koji je pokušao živjeti svoje ideale i za njih poginuo.
Ali nitko nema niti jednu jedinu riječ kojom bi opovrgnuo makar samo jedan Tvoj zarez; studiraju jezike, prevode na sve moguće načine, proučavaju onaj način života i poštapalice, običaje i slično.
Nitko Ti ne nađe niti jedan jedini prigovor na Tvoje riječi koji bi bio realan, argumentiran, bilo kojem umu prihvatljiv.
Moćna je riječ, najmoćnija od svega što čovjek zna.
Nitko ne nađe svoje ljudske riječi kojima bi opisao i dočarao potpuno ono što si Ti govorio.
Neki su Te prepoznali. Spoznali su da si Ti ona ista Osoba koja je Mojsiju govorila i prorocima, onaj Bog isti koji im dade Deset zapovijedi. Jer govorio si kao netko tko ima vlast. Možda su mislili o Tebi da si veoma hrabar i mudar čovjek. 
Tvoje su riječi lake, pitke, jednostavne i tako ozbiljne.
A čovjek je na Tvoju sliku načinjen.
I čovjek ima riječi.
Ali riječi su ljudske teške, prljave, uznosite, komplicirane i čista ljudska verbalna prostitucija, prostitucija ljudskih riječi. Riječima se ništa ne vjeruje, čak niti kada ih prate dosljedna djela. Kada bi govorili ono što čine i kada bi činili ono što govore! Ali ne, uvijek vele "to je nešto drugo" ili kažu da "to nije isto".
A kod Tebe je, Isuse, riječ ista kao Tvoja slavna dobra djela. Kod Tebe nije riječ nešto drugo, a čin i djela nisu drugačija.
Naravno da ljudima nije isto kada nekoga žele povrijediti pa ga psuju, a nisu svjesni da ga ubijaju riječima. Nema njima to veze, oni ne bi zaista ubili. I kada obećavaju, oni ne bi zaista predali život za svoje riječi. Ne znaju da si Ti Onaj koji daje život za svoju riječ i za ljudske živote. Ne znaju da Ti čovjeka koji Ti vjeruje i vrši Tvoju riječ nećeš poslati na križ kojega taj čovjek ne bi mogao podnijeti.

Zbog riječi se ne ide u smrt, velimo mi. Ili kažemo "pa to su samo riječi". Ne cijenimo riječi, ne poštujemo se. Blebećemo. Psujemo. Grdimo.
A Ti si Sin Božji, Riječ Oca našega nebeskoga. 
I mi smo Tvoje riječi, Božja djeca, Tvoji prijatelji. Ti si nam kao stariji brat i ako si Ti riječ i mi smo riječ. To je za nas bitno, najbitnije, riječi su naše naša bit, naša komunikacija, naš međusobni odnos, naše jedinstvo i zajedništvo. Riječ ne putuje kao vozilo, ne leti kao ptica, ne stremi kao pružena ruka, ne hoda kao što mi hodamo; riječ se nalazi u srcu onoga kome ju govorimo ili pišemo, ona siječe naš duh kao oštrica mača. Ako je dobra, ozbiljna, promišljena, dosljedna, tada je mila, nježna, ljekovita i draga.
Nije dovoljno reći "volim te" jer iza riječi moraju stajati djela. Mnogi olako izgovaraju te riječi, ne misle ništa jer ne znaju, jer ne vjeruju Tebi. Tako, ako ti netko kaže da te voli, a znaš da te i grdi i psuje, ta riječ "volim te" boli kao najteži udarac, vrijeđa čovjeka do dna duše i sreća je ako je čovjek vjernik i poznaje Tebe, Isuse, jer u ljubavi odmah oprašta.
Riječi se ne mogu povući, mogu se oprostiti.
Riječ je misao, posljedica umne aktivnosti, ali ljudi imaju dar govora i kada nemaju umnih aktivnosti, a to je kada misle na vrijeđanje i pohlepu, kada su zlobni, kada planiraju osvetu. Kad je čovjek u grijehu, kod njega um ne vrši svoju funkciju kao da je bolestan pa vidi u negativnosti svojoj samo grijeh, grijeh i grijeh, a ne vjeru, ljubav, poštovanje, odanost, povjerenje. Tako neki pohlepnik sam sebe kažnjava i sudi sebi samome.

Kojim riječima da Te hvalim, kojim riječima da Ti iskazujem poštovanje?
Ti si izvor vode bistre, pitke, vode života.
Ti si tajna mojega postojanja, Ti si moje nastajanje.
Ti pokrećeš moju dušu, daješ mi svoje riječi kao da su moje, razvijaš mi darove i sposobnosti, rađaš moje osjećaje, stvaraš mi neopisivo dostojanstvo jer mi daješ snagu postojanja i života, i životnu energiju, puniš me Duhom svojim da gledam ljepote svijeta oko sebe, da razumijem smisao svega što vidim i što činim; Ti me liječiš od zastranjenja od kojega sam bolesnija nego što jesam i tako ozdravljaš svaki djelić mene od grijeha i od mogućih grijeha pa Te, tako pročišćenoga srca, još bolje upoznajem.
Ti me uvijek preduhitriš, a govoriš mi točno na vrijeme ono što moram znati.
Ti potenciraš moje želje i od mene činiš nekoga tko želi samo ono što Ti možeš i želiš potencirati, Ti mi daješ da budem ja iako želim biti samo dio Tebe, Bože moj, jer Ti si ljubav i dostojanstvo, radost i postojanje, raj i sreća istinska, duboka.
Ti čezneš za mojom naklonošću, Tebi je svaki moj treptaj duše neizrecivo važan i značajan; Ti si moja majka i moje dijete, moj zaručnik i prijatelj, brat i sestra.
Ti imaš lice moje braće i sestara, Ti imaš ruke mojih prijatelja, Ti imaš riječi svoje u njihovim riječima, Ti me gledaš njihovim očima.
Sve ono od čega živim, plodovi zemlje, ovaj zrak što ga udišem, ove pjesme koje slušam, ova svijeća koja mi svijetli, moja hrana i piće, moja voda i kruh, moje vino i radost, sve si to meni Ti.

Tvoji su darovi neizmjerni i uvijek neki novi, Ti me uvijek ugodno iznenadiš. 
Posvuda Te imam, u kutu moje sobe, na ploči moga stola, na ulaznim vratima, na zastrtim i širom otvorenim prozorima, na predlošku po kojemu pišem, na ulicama moga grada, na mojim dlanovima, na mome čelu.
Uvijek si tu da me podsjetiš kada griješim i da me iz toga izvučeš; kad liježem i kad ustajem, kada obavljam poslove, kad se odmaram, kad spavam i sanjam, kad bolujem, kad se radujem, kada dolazim blagovati Tvoju riječ i Tvoje Tijelo, Kriste.

Ti si moja dobra namjera, moja nada, moja vjera i moja naklonost.
Ti si moj duh i tijelo, moj grad i hram, moje nebo i zemlja.

Ti si moj raj i moj ponor, moja nježnost i moja bol, moja smrt i moj vječni život.

‎19. ‎siječnja ‎2019. 03:18:07


Gusto vino anđela moga


Ljubavi našoj pjevat ću dovijeka
jer Ti me nalaziš u srcu svome
iz kojega poteče nebeska rijeka.
Tebi ću otkriti, jedini Dome,

nesvjesne potrebe i želje tajne
da gledam si dušu i svoje križe
kako postaju zvijezde sjajne
što mi ih Tvoja milost podiže

iz pogleda moga, mutna od blata,
slijepa od grijeha, tupa od neznanja,
koji se pretvara u lupu od zlata
pa me sve nosi do izabranja

jer Ti reče, a ja progledah;
jer Ti me uzljubi, a ja Ti uzvratih
i, kao sluga, vjerno se predah.
Dade mi anđela koji me prati,

skida mi veo i ljubi lice
kako bih spoznala da držiš sve,
zemaljske krošnje i nebeske ptice,
tijelo mi staro i nemirne sne.

Samo da zbog Tebe i Tvoje slave
mognem Ti proći kroz gomilu,
u koju me moje greške postave,
da bolje vidim Ti pravednost milu

jer bez Tebe više ne mogu biti.
Ti me zaruči sebi za vjenčanje
i gusto mi vino daješ piti
da dobijem snagu za pozvanje.
‎19. ‎siječnja ‎2019. 00:59:33


Popular posts