Thursday, November 8, 2018

Blagoslovljene misli


"Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?" Lk 12,20

Pročulo se da je krv uzašla,
vrela krv što u venama mi kipi.
Takvu me je ljubav Tvoja našla,
gotovu za pogibao koja hiti.

I sada je promjena na meni,
kao svakog dana ili časa,
jer si rekao mi: "Sada kreni",
a ja vidjeh samo trag od užasa,

nemoćna se barem kratko zaustaviti.
Jedan dan kao jedna travka,
mogao bi čitav život smlaviti,
mogao bi biti ključna stavka.

Možda nećemo se naći,
barem ne u ovim svim konturama;
jamčiti ja ne znam, nit' se snaći
u ovakvim neizvjesnim urama

jer za Boga svoga samo znam
koji čini kako volja Njegova Mu hoće.
U Njega se uzdam, u Njega mi plam,
On mi vjetar sred hladnoće.

Krhkosti mi moje, kako lišće padne,
kako samo poput jedra leti,
naročito kad se jako nadme;
kako zima tiho prijeti!

Još noćas tražit će se srne,
tražit će se nečija duša
kao naplata za dane crne,
kao ljetima će zavladati suša.

Blagoslovljene mi misli moje,
katkad crne poput Hada,
jer mi nose, Bože, spase Tvoje
i blaženstva posred jada.
‎08. ‎studenog ‎2018. 18:35:56

Wednesday, November 7, 2018

Majčin san


Radost i tuga, suze i dim
što prema oknu izlazi.
U djelima dobrim, u djelima zlim
duša mi sebe traži.

Sjećanja naviru, kućna toplina,
sve odiše majčinim snom
što bio je trnje i meka tkanina
na nezrelom putu mom.

I ovakva, zrela još uživam
mirise sjećanja koja ostvarujem,
u trnje još tkanine ušivam,
lutke pažnjom obdarujem.

Znam s lutkama, one šute
i nikako nije dobro to,
ali sam navikla na te pute,
a sve drugo za mene je zlo.

Znam s lutkama, nisu agresivne,
nemaju savjesti uznemirene
i kao da nikada nisu kivne
već, kao i ja sada, sasvim smirene.

I dobri, i zli, isti su ljudi
svak ima svoj trenutak časti
i dan kada izgleda kao da ludi,
ali uvijek me čeka hoću li pasti.

Tako ne stignem, kao s lutkama,
pružiti ono sve dobro što ima kod mene.
U moje trnje je tkanina utkana
jer to mi je jedino sjećanje koje ne vene.
‎07. ‎studenog ‎2018. 15:43:44

Monday, November 5, 2018

Moj Spasitelj svijeta


"14I mi smo vidjeli i svjedočimo
da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.
15Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji,
Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.
16I mi smo upoznali ljubav
koju Bog ima prema nama
i povjerovali joj.
Bog je ljubav
i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu."
1 Iv 4,14-16


Krenuše tako večeri jesenje,
večeri duge, večeri strasne
kao romantično zanesenje
i sve su nam misli kao jasne,

od onih pragmatičnih, stečenih
pa sve do slutnji što se poklapaju,
prepune emocija neizrečenih
kad ruke se s prsima sklapaju

jer krunicu stežem nježno i privijam 
tamo gdje nestaju svi moji superlativi,
gdje svaku deseticu rukama uvijam
i blago Te ljubim, Gospodine živi.

Iste su ponoći, poput podneva,
isto je Anđeosko pozdravljenje
u bilo kojim dobima ognjeva;
isto, a veće je Tvoje proslavljenje.

I sve dublje Ti zalazim u te širine,
potanko, tiho i vrlo postepeno
da spoznam da vrijeme mi ne mine
kao ni zaključivanje, svuda rastepeno.

Kao maleni dječak što se umiva
pa radosno kreće u jutrima igre,
moja Ti misao srca izvjesno dopliva
do svjetlosne niti, tanke poput igle,

a Ti me obasipaš zrakom prosvjetljenja.
I um, i srce, i duša se raduje,
makar i bijedna sva poput stijenja
po kojemu vjetrovi divlji huje.

Tiho me doziva Spasitelj svijeta
da mi pokaže rajske Mu predokuse,
meni, koja uvijek nekome smeta
i koja se Križu zagleda u se.

Tko među ljudima ne bi vjerovao
u sve te tajanstvene strastvene čase,
u to da Ljubljeni se Bogom iskovao,
koji i ne propade, a svi da se spase?
‎05. ‎studenog ‎2018. 17:40:14


Cvijeće duša


Suze krenule su one noći,
tuga rasipala svoje zrnje
sve do kraja, dalje i od ponoći;
rasule se kapi kao trnje

koje dušu kao melemom ranjavale.
Čemu plač i bol ta, tko bi znao
odakle sve dolaze te spužve male
koje anđeo je rado sebi ukrao.

Iako sam znala Bog će dati
da se boli naše sakupe u jednu,
onog dana svi će o tom znati,
pojila sam suzama si dušu žednu.

Kako lijepi cvjetovi se razviju
od te muke ili pokajanja
i od uspomena bolnih što se razliju
ovom našom stazom putovanja,

kako slatki plodovi i sjajni dari!
Večer tmurna, sunce sakriveno,
al' ni jedna duša zato već ne mari
jer u raju to je cvijeće duša zaliveno.

Dobro jutro ili dobar dan ti bio,
dušo slatka, proljepšala kapima
od svih suza koje anđeo ti lio
rajskim vrtovima sve u slapima.

Zdravo, Djevo, Gospo blaga,
rasplakana majko suze čiste;
pozdrav jutra, ljubavi mi draga,
pozdrav srca moga Tebi, Kriste!
‎05. ‎studenog ‎2018. 05:45:28

Sunday, November 4, 2018

Odati posluh Stvoritelju


"Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.
Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."
Iv 13,34-35


Jedan čovjek više je od grupacije u kojoj se nalazi, bilo koje.
Svaki je čovjek jedinstvena jedinka i od njega samoga ovisi koliko će biti aktivan u nekoj grupi, odnosno negdje može biti jako sklon isticanju, a negdje može biti čak i silom prilika.
Čovjeku je grupiranje neophodno, s onima koji imaju iste interese, ali i s onima koji imaju suprotne stavove. Primjer: političar ulazi u neku stranku s određenim političkim interesima, ali već samim time što se bavi politikom, nalazi se na području gdje se još više mora susretati sa suprotnim političkim stavovima.
Biti aktivan član neke grupe znači odvojiti se u određenom smislu od svega što je strano njegovoj interesnoj skupini. Tu se čovjek susreće s detaljnijim radom na nekim interesima, ali se također tim više mora sukobljavati sa svima koji su u drugim i drugačijim grupama; zapravo bi bilo idealno kad bi grupe imale program zajedničkoga djelovanja i suradnje. No, to je često zbog ljudskih grijeha neostvarivo jer ljudi nemaju za druge toliko savršenog razumijevanja, naročito kad su aktivni u određenoj grupaciji. Postoji čak i takmičenje, rivalstvo među grupama gdje se, primjerice, neka grupa naprednih informatičara natječe s grupom zainteresiranih radioamatera dok bi u suprotnim okolnostima bilo savršeno kada bi te dvije grupe surađivale. Suradnja među grupama se događa vrlo često, ali događa se i rivalstvo zbog različitih uvjeta djelovanja tih grupa u nekoj državi.
Kako je čovjek po svojoj prirodi grešnik, nije savršen, događa se da uzdiže grupu u kojoj se nalazi iznad svih drugih grupa jer subjektivno razmišlja da bi svima moralo biti bolje ono što on drži i vidi da je bolje. Tako može doći i do krvavih ratova i do genocida jer članovi neke superiorne grupe drže da treba neku drugu grupu uništiti jer nije dobra, a nije dobra jer je drugačija.

Ako uđe u neku grupu koja je velika i jaka te na taj način i superiorna, čovjek je sklon misliti da je ono što je slabije zapravo loše. Takav bi se čovjek morao ispovijediti Bogu i otići na liječenje. Nezgodno je što se nalazi u grupi sličnih ljudi u kojoj se grijeh, koji se širi kao epidemija, prenosi s jednog člana grupe na drugoga te kao zaraza i groznica zahvaća
sve članove i simpatizere ove jake grupe. Tu se stvara velika kolektivna oholost kada ljudi postaju slijepi za tuđe potrebe i način života i razmišljanja. U takvim grupama nestaju granice između dobra i zla. Grupa koja je snažna želi biti još snažnija pa poseže za bilo kakvim sredstvima da bi ostvarila svoje interese. Velika će grupa lako prodati oružje ili uništiti manje grupe i slično.
U grupacijama je najveća smetnja što ima pojedinaca koji ne žele ulaziti u neke grupacije iako bi učlanjenjem osigurali sredstva za pristojnu egzistenciju. Ti pojedinci su stalni i "vječni siromasi" i kao takvi su meta raznih velikih grupacija. Stoga nije čudo što jača grupa istrebljuje te pojedince jer gleda na njih kao na nepoželjnu pojavu, kao na nešto "nazadno" i vrijedno uništenja. No, često biti i ostati siromahom može biti slobodan izbor pojedinca koji je svjestan da velike grupacije počinjaju mnoštvo grijeha, bogate se, a bogatome nikada dovoljno moći i nadmoći.

Dobri Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, stvorio ga je veoma dobro i čovjek bijaše sav dobar i savršen, sve dok nije želio okusiti dobro i zlo te uzeo plod sa stabla dobra i zla kako bi bio još bolji i mudriji, kao njegov Stvoritelj Bog. I upoznao je zlo i smrt. Svaki pojedini čovjek može birati hoće li se vratiti Bogu kao dobar i svet kakav je bio u početku, svaki čovjek posebno ima to pravo koje mu je dao sam Bog svih bogova i Kralj nad kraljevima. Nikakva ljudska grupacija ne može presuditi o bilo čijem životu.
Ljudi su slobodni činiti što žele, ali su također odgovorni snositi posljedice svojih želja. Budući da se grijeh proširio na sve ljude, čitavo čovječanstvo je zaslužilo propast i smrt.


Za one pojedince koji ustraju u želji da se vrate Bogu koji je sama Pravednost, Istina, Sloboda, Život, Dobrota, Ljubav i Mir, postoji Drvo života od čijega ploda mogu okusiti vječni život, pravedno rasuđivanje i bez laži i zavaravanja; mogu okusiti slobodu da čine ono što vide da je pravedno i dobro, mogu dodirnuti Boga i dobiti mir u duši. To Drvo života je Križ Kristov koji čovjeka uči iz početka ono što je čovjek znao u početku i nije morao posebno učiti, a to je kako biti dobar sada kad je upoznao i zlo
 jer nije poslušao zapovijed svoga Boga u raju: sa stabla dobra i zla nemoj uzimati ploda jer ćeš umrijeti ako mu plod okusiš.

Budući da se čovjek pojavljuje na svijetu u raznim grupacijama, Bog je dao Zapovijedi koje se mogu slijediti i pojedinačno i grupno. Da bi se vratio Bogu Stvoritelju, čovjek Boga treba ljubiti zbog Njegove dobrote i milosrđa jer ljubav čovjeku daje onu životnu snagu koju prima od Božje ljubavi. Kada jednom uzljubi Boga, čovjek stekne sposobnost za ljubav prema ljudima i prema sebi samome te zadobiva razumijevanje i mudrost u kojima može ljubiti druge ljude, imati suosjećanja za svakoga.

Naravno da se to ne može izvesti samo ljudskim naporima, niti pojedinačno, niti u grupi. Ljudi koji žele odati posluh Stvoritelju svome zadobivaju dar vjere u Jedinoga Boga nad bogovima koji čovjeka povlači k sebi po svome Sinu Isusu Kristu i nije dovoljno da Bogu kažu jednom svoje "Da" već to čine svakoga časa, svakoga dana života svoga.

Isus Krist je Sin Božji koji je preuzeo na sebe ljudsku narav, zašao među ljude, pojedince i grupacije, podučio ih kako će se vratiti u prvobitno stanje i kako će pravo živjeti makar i umro u svom naravnom životu. Sve je to Božji Sin i sam svojim božanskim životom i primjerom pokazao i, kada je umirao razapet na križ, na Drvo života, Krist je svakome pojedincu dao mogućnost da izabere vječni život jer na tome je Drvetu s Kristom poginula i oholost i pohlepa ljudska, neredi, ratovi, zloba, ljubomora, zavist i mržnja. Nakon smrti Kristove vjerni Njegovi sljedbenici staviše Ga u grob iz kojega je Isus Krist nestao jer Ga Bog uskrisi od mrtvih. Život, Krist, uskrsnu i uzađe na nebesa odakle Bog pošalje Duha Svetoga na svoju Crkvu i na sve ljude jer Krist umrije na križu radi svih i da ne pogine niti jedan jedini čovjek. ‎nedjelja, ‎4. ‎studenog ‎2018. 03:37:31

Saturday, November 3, 2018

Zemlja svjetla


Ponekad te gledam kao biće 
kakva se ne susreću lako.
Svima pada noć, svima zora sviće,
prilagođeni smo svakako.

"Dovest ću vas u zemlju vašu",
govori Gospodin Bog svima nama,
zemlju koja nije nalik tome krašu,
zemlju gdje ni jedna duša nije sama.

Sretosmo se na postaji u krugu,
kao i svi drugi narodi i pučje;
stigla sam izvana, ti si bio u svom lugu,
sa sobom si nosio obazrivosti stručje.

Neka bi svjetlo i ljubav, svjetlo ljubavi,
Bog je rekao, Bog je htio;
nek' se nađu ponizni, siromašni i gubavi
koje davno već je predodredio.

To bijaše ta zemlja ljubavi i Božje djece
što je ti sa sobom u taj krug donese;
takvu sam je tražila po svijetu sreće
kada na me Bog ti ljubav svu istrese.
‎03. ‎studenog ‎2018. 19:57:58

Bližnji


Nisam Te slušala rado, često i dugo,
nisam gledala u Te pažljivo, jako
zato da važno mi bude nešto drugo,
nekakav šum, štropot, sviranje mlako

već samo da spoznam Tvoju milinu,
izvore Tvoje nježnosti blage
i žarku toplinu, i snažnu širinu,
poglede Tvoje, osmijehe drage.

Nisam Ti prišla ponizna, sretna,
nisam Ti odala ljubavi plam
zato da bila bih poslije sjetna
il' zato da zađem na ledeni kam

već zato da malo bliže Ti bude
srce što lupa i duša što vene,
vapaj što trese, misli koje blude,
ruke što drhte i oči snene.

I zato sada samo pred Tobom stojim
da priđem Ti barem još malo bliže,
da ne mislim svijetu i da ne brojim
već da čujem Ti srce što pjesme niže;

da spasim sve ove svoje prazne sate,
da spasim svoj život i srce svoje
što ne može, kada ovi dani se skrate,
živjeti dobro bez ljubavi Tvoje

koja je tako široka, za sve ljude,
koja me čeka da nađem sve bližnje
da i njima molitva slatka bude;
inače ne bih bila živa zbog grižnje.
‎03. ‎studenog ‎2018. 17:56:40

Popular posts