Saturday, July 9, 2016

Polumjesec


S krovova pogled spuštam do kafića
gdje u mraku smijeh i glasovi odzvanjaju.
Gledam gore i na nebu mrak bez bića,
i polumjesec i zvijezde u sjenu se sklanjaju.

Tražim hladan zrak bar malo da mi struji,
već odavno sunce je pobjeglo odavde.
Tiho je uglavnom, samo iz kafića bruji,
ljudima je čak i svjetlo suvišno za barde.

Iako me mučila sparina po čitave dane,
sad se osjećam kao carica na krovu gore,
a taj isti krov zapržen mutio mi moždane,
kuhalo u glavi kao da me ljudožderi more.

Sad je dobro, ima barem malo olakšanja,
toplotni je udar ove noći sretno prošao
iako i noć je vruća i jedva se sklanja
pored onog vjetra što je hladan danju došao.

Naravno da groznica me drži zbog propuhavanja,
sinusi iscijedili su svaki dašak vode moje.
Ipak sam na prozoru i sretna sam zbog popunjavanja
onih pora kojima je potrebno zraka za dvoje.

Ptice tek će propjevati prije zore,
a do tada još je puno sati.
Najbolji su znak da treba kunjati do hore
kad se budi svjetlo, kada noć će stati.

Samo sjedim ovdje, ništa mi se ne da,
umorna sam, iscrpljena kao osušena riba.
Anđelu sve molitve sam dala da ih Bogu preda,
jedva dišem, ali zrak mi struji, zrak se giba.

Ova noć je danas osvježenje, dar mi anđela
po kojima poslala sam veliko strpljenje
da mi Bog milostiv bude kad zatrebam udjela
u rajskim dvorima gdje vlada Proviđenje

jer sam tako ništavna i iscrpljena
da je teško vjerovati da sam revna.
Čitav dan bauljam, umorna i snena.
Sna za mene nema, niti ura dnevna,

sve je isto, gleda samo se u oblake.
Smiluj se, Gospodine, mojoj slaboći.
Načini mi propusne vene, moždane lake,
želim opet živjeti u plodnoj hladnoći.
09.07.2016. 22:41


Kada srca dolaze


Zašto ne bih pokušala i tebe pronaći
tamo gdje me dovedoše traganja i zov?
Zašto ne bih pokušala i u tvoje srce zaći,
tamo gdje i ptica ima krov?

Zašto se ne bi probalo baš sada
kad je sve presjajno
i dok ovo sunce zapada
na to more sinje, bajno;

kad su prošle paklene vrućine
i dan još nije došao do kraja?
Kada ovo ljeto i godina umine,
neću biti duša koja zdvaja

jer ću znati da sam barem pokušala.
Nije bitno da li će mi uspjeti moj put
nego samo to da li sam spoznala
ovaj vječni zakon koji sav je krut.

Zašto ne bih pokušala i tebe pronaći
tamo gdje se uvijek nada rađa?
Zašto ne bih pokušala i u tvoje srce zaći,
tamo gdje se dogodila srca moga krađa?

Možda opet na bojištima istim
vratim srce izgubljeno pa ga opet predam.
Nitko ionako ne drži to srce čistim,
ali ja ga poznajem i krasti ga ne dam.

Usudit ću se pokušati tražiti te opet
jer svi ovi dani koji brzo prolaze
ne donose mi smisao koji sav je spet.
Ima nekih dana u kojima srca dolaze.
08.07.2016. 20:22


Thursday, July 7, 2016

Noćne bitke


Zašto te zovem usred noći,
zašto te tražim kao odbjegli paž,
zašto želim ti bliže doći
kao pile što kljuca sitnu raž

u predvorjima tvoje svetosti?
Zašto ti ne prilazim smjerno
i ne nastupam ugledom umjetnosti
kad znaš da te pratim vjerno?

Zašto se krijem kao u zasjedi
kad znam da te moj lik ničim ne blazni;
zašto te ljepše ne ljubim u bijedi?
Zašto me savjest uvijek kazni

kada poželim zanosom poletjeti
pravo tebi u naručje drago?
Zašto ne učim još više htjeti
sve što već imam kao najveće blago?

Zašto ne bijem osvajačke bitke
za svoje vrednote i svoju osobnost?
Zašto propadam dublje u Svitke
gdje nalazim svoju nesposobnost?

Možda je svakome potrebno tako
živjeti zanose, hvale i strast
jer pasti u tugu je odviše lako,
a teško ostvariti vlastitu čast.

I neka se klanja lažima ovaj svijet
jer ište božansko i treba hvalu
jer ne zna za bolje, za život svet;
neka uzdiže svaku ideju palu,

isto mi predstoji u hodu mom,
pronaći samo u sebi silu;
ka tebi ići i naći svoj dom,
slijediti ovu zlatnu žilu

iz koje izviru mrvice božanskoga sjaja.
Samo tvoj Bog je i onaj moj
koji mi zrnje na dlanu zbraja
i jedini vidi taj strašan boj.
07.07.2016. 03:32








Monday, July 4, 2016

Sveta Duša


Često pitam sebe o početku,
nikada se ne sjećam tog trena
kad pristupila sam svetku
i kad nestala je moja mrena.

Puno puta pjevala sam domovini
sve dok nisam ugledala čitav puk.
To su bili siromasi u suznoj dolini
u kojoj je bio samo tihi jauk, samo muk.

Još i danas šuti moja Duša stara
i o svojoj mudrosti još nije progovorila.
Samo neki sinovi se vrte kraj bunara,
drugi svi su mrtvi, sveti kao anđeoska krila.

Mnoštvo svetih muževa upravlja
i u mojoj svijesti prosi porođenje.
Puk oprašta, al’ ne zaboravlja.
Ova Duša samo čeka novo naređenje

da se opet krene u nekakav rat.
Eto, zato muk je, zato ovaj mir,
to je samo priprava za obrat.
Žena, majka rađa sama sebi pir.

Djeca žele živjeti jer ne znaju još
da su ovdje kao kamen tvrdi,
čak i kada svijetom prose bar za groš,
čak i kad se svatko na njih srdi.

Tek su sada krenula na škole
koje postoje u bijelome svijetu
gdje se svi za domovinu mole
i gdje ova Duša uči o velikom letu.

Kad se jednom opet rat proglasi,
sve će njih zavezati k’o jedno.
Tuđinac će bježati da se spasi,
ali ova Duša rodit će se čedno.

Svi ti sveti, majke i odbjegla djeca
sastavit će ruke nevine i strasne.
Samo će se čuti kako Duša jeca
jer će porođajne muke biti strašne.

Opet rađati će sama na postelji od trnja,
pupčana će vrpca lako se presjeći
i ostat će bez krila kao ptica krnja;
svetoj sudbini se ne može pobjeći.
04.07.2016. 03:46


Sunday, July 3, 2016

Ruke djeteta


Boravak moj u tvome domu
meni znači da smo našle trag
svega što prethodilo je slomu
prije nego što sam preskočila prag.

Boravak je moj kraj tebe zlatan
da bih mogla lančiće ispredati,
da bih mogla još na ovaj šešir blatan
razne niti i kamenčiće poredati.

Skidam šešir baš u tvoju čast
jer se nadam, jer si moja nada ti
i ne sanjam niti slavu, niti vlast
nego samo čeznem biti ako počneš padati.

Samo želim gledati ti raširene ruke,
nesiguran korak i slušati sricanje.
Ja ti nisam tako nježna i nemam nauke,
ali znat ću odgovoriti na svako tvoje pitanje.

Ja sam sva u tebi, ali ipak premalo
jer svi želimo te autentičnu upoznati.
Sve što se je uzimalo, sve što se je dalo
moraš nekako u svom životu spoznati.

Tad ćeš biti sretna, sebe ćeš pronaći,
istu, ali drugačiju i novu.
Možda neću dugo te dotaći,
ali znam da odgovaraš mome zovu

makar ne čujem te, niti znaš o meni.
Evo, sve sam najljepše ti ostavila,
ti si nasljednica mojoj mijeni,
ti si svoje pretke ozdravila

onog dana kada si se krstom rodila.
Bog je pravi život tebi dao,
Bog je dao da sam i ja dobro plodila;
Bog je nas priredio i već odavno znao.
03.07.2016.  16:10


Pobožna djevojka iz Juge


Što je Gospa Međugorska,
što je vjerska narodna sloboda?
To je naša zvijezda morska,
to je uskrsnuće domaćega roda.

Budi se na poljima totalitarizma
ova slaba svijest, ovaj sav nevjeran puk.
Još je uvijek grijeh i shizma
ono što nam ruši sve do Boga luk.

Tek si protepala, djevojko iz Juge,
a već tebe guše nove vjerske zablude.
Još ne vidiš dalje i ne vidiš druge,
još te uvijek lažni bogovi zalude.

Prije su ti branili tvoj opstanak,
a sada te profinjeno varaju.
Tvoj je odlazak, i put, i ostanak
žrtva onima što haraju

lažnim tolerancijama tvoje vjeroispovijesti.
Sama sebe još ne poznaješ;
prije komunizma, vele, nije bilo povijesti
pa te pitam kojim putem uopće ti doznaješ

informacije o svetome katoličanstvu?
Da li rekle su ti izginule majke,
da li rađaš se u svemu čovječanstvu?
Vidiš li te silne hajke

što se dižu protiv tvoje najčišće intime?
Samo Gospa ti je jamčevina
da ćeš već preživjeti sve strašne zime,
samo Gospa među gorjima.
03.07.2016. 08:38



Saturday, July 2, 2016

Zov slobode


Moja je domovina kao rosa na svijetu,
jutrima me blagoslivlja svaka kap.
Ja ju vidim i u sebi i na cvijetu,
ja je udišem i blagujem joj hlap.

Svako rosno čelo meni znači pozdrav njen,
svaki uzdah vjerni čisti moja pluća.
Ona nema granica, nit je njezin jedan tren,
ona često kipti kao zraka vruća.

Stanovnici njeni nalaze se po svuda
i ne nose biljeg zemaljskoga opredjeljenja.
Ona jedina mi stvarna rodna gruda,
u njoj živi puk bez nekog naređenja.

Prijatelju, pođi stopama udaha i rose,
pobjegni od svojih što te kao lanac vežu.
Odjeni na sebe prazne ruke i tabane bose
da te ovaj zov privuče u tu svoju mrežu,

tad ćeš stvarno biti pravi borac mira.
Nisi ti izgrađen za zemaljsku mjeru
već te Nebo zove, već te ruka pravde bira:
dom zemaljski treba tvoju vjeru.
02.07.2016. 04:44


Popular posts