Sunday, August 16, 2015

Skriveni pupoljci

Tiha sam danas, kao tiho sunce sakrivena.
Sva mu ljubav majke neprodana, zauzdana
prenijela se je na sina njena, naša damo milena.
Nikada mu ona nije bila znana i predana.

Naučila si njega sakrivena voljeti, ljubiti i živjeti,
i da bol je dobra kad je nema samo malo previše.
Sva se bol u zadnjem času mogla dobro vidjeti,
tada kad na križu vidjeh mu da jedva diše.

Sada kad on ode, sad je dobro, sad je tebi puno teže,
ali ne čekaj da bol uzjača, čitavu je ti ne skrivaj.
Mnogi često tako jure, puno trpe, u ponore bježe,
a ti nemoj nego srce si za tračak boli te zakivaj.

Od toga ti svega srce živi, raste cvijeće, divlje ruže,
jedino od toga plodovi i ljubav mogu procvasti.
I sretna budi, čak i kad ti sakriveno trnje pruže.
Tada jedino si sigurna da nećeš propasti.

Tiha sam danas jer tu staru majku ja ne poznam.
Možda ne zna jošte za svu sreću tihu, moju
kao što će poludjeti ruže, ako za njih doznam,
one dvije što ga nisu znale kao ljubav tvoju.

Jednog jutra, jednog dalekoga ili skorog dana
čak ćeš saznati za cvijeće u ljubavi uzgojeno,
pitomo i lijepo kao ljetna noć i zora dočekana;
vrtovlje je moje istom sakrivenom boli napojeno

u kojemu živjela si, disala na jedvite jade.
Ne daj da ti zlatom nadu otmu, kupe ili zauzdaju.
Vjeruj čvrsto jer i meni samoj tek sada zapade
uživati u plodovima prikrivene boli za izdaju.
16.08.2015. 12:01



Biraj život

Knjiga Ponovljenog zakona, glava 6, redak 4 sl.

Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!
Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!
Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.
Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ.
Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima!
Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim! 


Pnz 30,19

19 Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj... 


Plaća uvijek stiže

Plaća u životu nije uvijek ista;
kada dobiješ više, život je okrutan.
Platiš li sve dugove računa čista,
život daje puno više, nije sputan.

Kada tražiš pravdu, život nije fer,
od tebe se očekuje samo moć i slava.
Ako pak te prati samo jad i čemer,
ostat će ti plodna i zelenija trava.

Često čovjek odmah ima sve,
a tek potom mora to odraditi.
Ako li pak cijeni to što dobije,
još će više život mu izgraditi.

Često plaća stiže vrlo kasno,
dobra ili loša, uvijek iščekivana.
Kockanje je u životu jako opasno
dug se nagomila, iznutra i izvana.

Život valjda uvijek ispostavi račun
svakome tko ima udjela u poslu
i do posljednjega časa nije potpun
dok se tragovi svih kapljica ne otru.
16.08.2015. 04:40



Tuesday, August 11, 2015

KLARINA PJESMA br. 11


Jutrom mi se javi prvi ptičji pjev,
odmah nakon prvih gradskih zvona,
to je takav dan u ljetno doba naše Matere.
Tada, kad mi duša upija Evanđeoski hvalospjev,
na moj prag pristiže Klara, djeva ona
što je pratila si dragog da svetost ubere.

I on nju je ostavio na svom putu izvan sela,
prema šumama i stijenama, i prema divljini,
još u davne dane kad su crkvice, zarasle dračem,
čuvale sve siromahe i sve zvijeri bez odijela.
Klara sazna da su sva ta bića siromasi Franjini;
tamo pristigla je, odrezala kose odbačenim mačem,

a sve njega prateći po glasu unutarnjem srca svoga.
Oboje su napustili svoje roditelje i poveli mnoge
koji slušali su riječi čiste od prastarih svetih spisa
u kojima pronašli su glase pravog ljubavnika Krista, Boga.
Priprosta je Klara obula si vjerom svoje bose noge
pa je hodila bez rana trnjem, putevima krasopisa

kojega je prihvatio narod, i Crkva, i selo i svijet.
Ženo, imaj povjerenja, unutarnjim glasom sve ti znaš.
Poslije Franjo umre od ljubavi u svetim ranama
i svi siromasi krenuli su za njim dalje mrijet.
Ženo, slušaj sebe, slušaj srce mjesto da ga prosipaš
pa ćeš čuti glase Ljubavnika na divljim granama.

Sveta Klara dolazi mi na današnji spomen kobni
one strašne bitke što je časkom vodilo je srce moje burno:
rekoše mi tada glasi da ja moram muški vjerovati.
Niti jedan treptaj srca u životu nije probni,
ništa nije vježba, sve je uzbuna za djelovanje žurno.
Tada Bog mi dade svoje srce i svu ljubav sljedovati.
11.08.2015. 07:07



Sunday, August 9, 2015

Kći bubnjara

Zašto je, tata, tvoja svirka dogovorena  
za ona vremena kad se sjećamo slavnih dana
kada smo se kobno susreli u ovom gradu
i kada sam, kao klinka, zastala oborena
jer si me odveo do spomenika velikoga Bana,
a majka me prepustila tebi, tako mladu?

Još mi je rekla da ide za svojim poslovima,
“Čuvaj tatu”, dala mi je novo zaduženje,
a ti si me pitao koje li ću popiti piće;
na srcu od helija napisao si velikim slovima
da sam ti do neba visoko osvježenje
pa me fotkao kao krhko i sretno biće.

Sjeti se, tata, na taj dan smo čavrljali
o notama, pjesmi i nekim “kantama”,
gledali izloge Yamahe s klavijaturama
i znam da nismo ništa zabrljali.
Kada se konačno vratila naša mama,
znali smo cijenu našim kratkim urama.

Zašto je tvoja oporuka obećanje budućega
sada kad sam te u nebeski grad ispratila;
zašto si mi ostavio samo taj jedan podatak?
Hoće li biti svirka u tvom gradu bez snijega?
Čuvam te, tata, i sve sam ti note zahvatila,
a po njima mi gitara tiho svira povratak.

Znam samo jedno, a to je onaj D-dur
i ono malo Mozarta na starome sintiću.
Imam bas i vokale što se ore pred mikrofonom,
pojačala i zvučnike, i tvoj dobar lemur.
Bubnjeve tvoje sigurno stići ću
na vrijeme zadano mi oporukom onom.
09.08.2015. 07:50







Saturday, August 8, 2015

Ništa novo, ništa drugo

U tom svjetlu što ga meni prostre
dodaje se plod na plod
i ti meni svaku suzu otre
koja pratila je odlazeći brod.

Što si dalje, što te dulje nema,
to se veća zraka širi
koja mene za život oprema
i sa smrću mene miri.

Sjećaš li se onih vrata
koja željela sam otvoriti?
Sad me prostor njihov hvata
koji ne da se rasporiti;

sad već virim gore u nebesa,
učim kako ljubav svime vlada,
prelazi i preko lijesa,
kreće se duž podzemnoga grada,

zauzima tvrđave i topi led.
Ljubavlju si mene porodio
za taj drugi, novi slijed
jer si moje srce pohodio

nadzemaljskom snagom.
Velika je moć u povjerenju
kojime si vodio me pragom
i po hrapavome stijenju.

Ljubav jedina je sudbina
koja nas na zemlji određuje;
ljubav jedina je poputbina
koja čak i smrt pobjeđuje.

Ljubav jedino je što nam duša prosi
kada dođemo na ovaj svijet;
ljubav jedino je što nam duša nosi
kada odemo na samrtnički let.
08.08.2015. 07:32



>

Vitezovi od ilovače

Uvijek ćeš ostati moj vitez
iako ja imam ljubav svoju jedinu.
Vidim da se slatko smiješ,
a svaki osmijeh čini bolan rez.
I meni od boli zvijezde sinu.
Kad zašutiš ili kad se kriješ,

to je samo stoga što se dobro zabavljaš.
Već odavno ponio si moju maramu,
već odavno igraš se skrivača,
ali sada barem znam da se ne postavljaš
ispred mene  da me vidiš kao damu
nego sad sam samo ilovača;

sad smo isti, konačno i definitivno
jer potvrđuje se ona tvoja prava narav:
liječio si sve od zla;
čak i kad si djelovao kivno,
gutao si onaj okus bljutav i sav garav
što sam ga naslutila.


Popular posts