Friday, April 28, 2023

Utočište



Nema Riječi o kojoj sad visim,

nema Smisla, niti staze koja vodi

bilo kamo, prema predjelima tišim,

ili da bar morem ova lađa brodi.


Sada pobjeći ću Kristu svome,

svojoj Majci što me lako tješi

i bez sličice na brodu tome,

da mi sada te probleme riješi.


Moje strofe banalne su sve to više

što se manje u Bogu odmaram

od svih jada, boli, sunčanice, kiše,

jer mi vile ne daju da stvaram,


ne daju mi od ta dostojanstva

što ga samotnosti spremam,

čekajući zajedništva i poznanstva

što ih u životu puno nemam.


Žele da se predam, da popustim;

one lude su i bezumnice smiješne

jer ih nikada ne vodim oblacima gustim

gdje bi sakrile si halje, tako grešne.


Ja se Tebi, Kriste, divim, hvalim Ti na svemu,

i za ove vilenjake što mi kušaju svu snagu.

Ne znaju o nama mnoge činjenice, a i čemu

kad je volja Boga Oca Tebi slati dušu dragu?


U Tebe se, Gospodine, uzdam jer to znam,

jer me uvijek podučavaš baš u tome,

jer Ti žeđaš onoga što radije je sam

nego da se petlja srcem svojim blatu zlome.

28.04.2023. 22:11


 

Isusova žeđ



Mnogi žele vrijeme zadržati

kao da im život ovisi o tome,

al' ih ono istom stane satirati.

Razne prilike sve ljude grubo zgrome,


svi na kraju ostanu siromašni i goli.

S ljudima se rode, a umiru sami,

nitko nikad za tu smrt ne moli,

nitko nikada ne želi ostati u tami.


Samo Bog nas mijenja, i dobre, i zle;

nitko od nas nema zrele svijesti,

ali ima život da bi znao žeđi te

kojom Isus čezne svaku dušu sresti.


Krist nam daje karizme i osobine,

ljubav, prijatelje, obiteljski stijeg

i sve naše čežnje koje su nam osovine

za pristupanje u život il' u bijeg.


Prah smo što ga vjetar vitla,

što ga blatom čini svaka kiša

i što ga raznježi anđeoska citra,

sunce ili duga, il' ideja viša.


Sve je naše, ali dao nam je Bog.

Čak sloboda naša težak teret nosi,

odluke nam propadaju od života tog,

svaka odluka nas kao mač pokosi.


I bez obzira na život ili kraj,

pa ma kakav bio naš svršetak,

Bog nam odmah ovdje daje raj,

svaki tren u Kristu novi je početak.

28.04.2023. 17:00


 

Beethoven's "Für Elise" on One Guitar - Marcin

Paganini's Caprice no. 24 on One Guitar - Marcin Patrzalek

Marcin Patrzalek: Polish Guitarist MURDERS His Guitar! WOW! | America's ...

Wednesday, April 26, 2023

Vapaj zore



Nesretna se budi

ova zemlja zapuštena,

mliječnom stazom bludi

kao da je sasvim napuštena


i od mjeseca, i sunca,

i od duša rasparanih

kojih naraštaj sad bunca;

nema svjetla, ni srdaca raskajanih.


Ali, još od jučer, vape Bogu patnici

da raskrili veo skitnicama

koje, svi od reda zalutali ratnici,

gađaju u prazno svojim strelicama.


Sada, noću, i ja volim tamu

jer me jarko svijetlo tišti,

ne dižem galamu

dok i kamenje već vrišti:


Dođi, Davidov Ti Sine,

da sljepoći vid podariš,

svjetlo Duha da ne mine,

da taj oganj svoj zapališ!”,


pa nek bliješti svjetlo Tvoje

da do Šeola im barem tinja;

smiluj im se, Kriste, Blago moje

i otpusti tamu s mora sinja,


zaista ni ne znaju što čine.

Nek završi njihovo sad skitanje

dok mi ova noć ne mine,

dok mi vapaj ne dočeka svitanje.

26.04.2023. 04:41





 

Tuesday, April 25, 2023

Zrela Riječ

 


Postala sam dio Raja,

imanje koje vrijedi svima

da posluži zrakom sjaja

vjernima i odanima.


Netko nosi moje sroke,

moje misli koje k Nebu lete

da produži svoje kroke,

da se druge duše toga sjete.



Sve što treba Božjem Gradu

nebeska je iskra na tom svijetu

u kojemu ima duša, sklonih radu,

koje ponizne su Duhu Svetu.



To je Crkva, ona posjeduje

sve to dobro, lijepo, istinito

i prisvaja, i prosljeđuje

da svim vjernima ne bude skrito,



da ih nosi lađa apostolska svjetla

kao Mariju nam, Majku što nas voli

kao što je Marko zavolio Petra,

kao što i Krist nas ljubi da ne boli



i kao što danas uvijek nosi sutra.

To je Isusova Zaručnica sjajna

koja uvijek bdije sve do jutra

kao straža beskrajna i trajna,



još od pamtivijeka, Abrahama,

još od Sare, Rebeke, Rahele

molitelju da ne stigne tama

nego riječ od Riječi zrele.

25.04.2023. 11:41



Popular posts