Wednesday, October 28, 2015

Nevera


Prolazim kroz more i kroz vjetrove
jer sada će nevera, sad će mene otpuhnuti
ovaj novi vjetar što mi skida vjekove.
Ti ćeš za to vrijeme poziv moj osluhnuti.

Odvest će me pravo k tebi u svježine rosne,
ravno tamo gdje su našli nam se puti,
usred ravni nebeske i plodonosne
gdje su tvoji zapleli se skuti

baš o moje srce i riječ moju svaku.
Svidjelo se tebi da mi čuješ otkucaje,
da me prepoznaš u mrklom mraku,
da mi nađeš dušu što me nebu daje.

Svidjelo se meni oči tvoje promatrati
i na svaki uzdah srca suze progutati.
Pisano je bilo nama slatku žrt odaslati
pa je usmjeriti prema raju, Bogu dati.

I sad mi se sviđa što sam zarobljena
sjećanjem na tebe, zavjetom okovana
koji nije još ni blizu prošlost zatomljena
nego grije život moj na svjetlu dana.

Niti jedan dragulj, niti kakvi lanci
neće moći tvoju ljubav od mene odvući.
Niti kakva ruža, niti zvijeri kakve klanci
ne mogu me od tebe ka sebi privući.

Niti ta nevera koja sad se otima
nije ništa prema uzburkanim sjećanjima
što im brojim već previše godina
pa već gorim sva usprkos sijevanjima

raznih munja, prijetnji, molbi ili ukaza.
Nebeski se svod razmaknuo,
spojio se s oceanima svih igrokaza,
a moj veo cijeli svijet je smaknuo.
28.10.2015. 21:04

Samo Tebe želim


Želim s Tobom piti vina
i doći na gozbu gdje se častimo,
prošetati rajskim vrtovima.
Hajde, Kriste, zajedno rastimo!

Znam da to je za me svjetliteljstvo,
biti Tebi partnerom u svemu
i polagati Ti naše prijateljstvo
pod te stope, dati svaku Ti dilemu

da me svu izljubiš i razbistriš,
da mi skineš protivnika s vrata,
da mi srce moje skroz očistiš
kad pogledam na kradljivca, tata

koji čeka kad ću s Tvoga dlana pasti.
Hajde, Kriste, učini me dostojnom
da mognem do Tebe izrasti,
učini me u tom svijetu samostojnom

makar hoću biti vjesnik Tvoje sreće,
svakome o Tebi govoriti.
Još i više želim kraj Tebe zapaliti svijeće,
o ljubavi Ti svojoj prozboriti.
27.10.2015. 06:08

Thursday, October 15, 2015

Uzdasi za kasnije


Nebo zebe, kiša hladi do dubina
u kojima uzdah moj se ote,
uzdah olakšanja i novih svježina.
Njima milujem te, dragi moj živote.

Tek sam se otrijeznila i osvježila,
tek sam dahnula od mokra zraka,
a duša mi već se svakim darom napunila,
svjesna da je važan dio mraka.

Čekaj, nebo, čekaj u spokojstvu
ona divna obećanja što unutra leže,
u tome preminulom rastrojstvu
gdje se rađam, gdje mi zebnje bježe.

Čekaj, dušo, i doživi svaki dubok čas
u punini kojoj ne vidi se kraja,
koja donijela je bezvremeni spas,
koja je pokazala mi ukus raja

jer ja idem, tek na pragu vječnosti,
u taj prijelaz gdje me promatra blaženstvo,
iza svake sumnje i oprečnosti,
iznad svega što donosi genstvo,

sasvim nešto drugo, sasvim novo:
ispunjenje neznanih mi žeđi,
otkrivenje koje daje udisanje ovo
koje obećavali su moji pređi

da se sjetim kada dođem na taj prag
da ja ulazim u prapočetke
i u onaj isti prostor koji mi je tako drag,
koji čuva moje pretke;

da se sjetim željenoga dostojanstva
što ga može dati samo uskrsnuće,
ulazak u neznana prostranstva
koja nadilaze želje ogromne i vruće.

Neću se opraštati, ni osvrtati,
nemam više ono staro tijelo;
nikada se više ne može izvrtati
ono što se nije i što se je htjelo

jer sam daleko od svega što me sačinjavalo.
Samo želim još trenutak zastati
da ponesem sve što se je davalo
jer se moram s dragim svojim sastati.
15.10.2015. 02:42


Mjesto za molitvu



Da te nisam jedne noći srela,
ne bih znala kome otvoriti dare;
ne bih znala pjevati i kad bih htjela,
ne bih znala da za mene mare,

da zbog moga spasa anđeli se trude
i da za mnom tvoje misli ginu.
Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,
ti si mojim pogledima dao da ne minu.

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,
gdje bih bila sada, ne zna duša moja
kojoj niti jedan uzdah kratak
ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,
dahni samo prema Bogu poruke za mene
pa će moja sreća biti potpuna i cijela;
ja ću znati, kada molitva ti krene,

kojim putem prošao si da te slijedim.
Znat ću točno gdje mi leže stope
i da ondje najviše ti vrijedim,
i da ondje molitva se tvoja prope.
15.10.2015.  00:29


U samoći



Noć je pala, kiša lako pljušti,
a ti ne znaš da u tami bdijem.
Kad se vjetar na borove stušti,
ja te u toj noći na svom srcu grijem.

Duhovi razni plutaju po cesti,
ja te zovem, ja te blagoslivljam;
ne znam kada opet ću te sresti
i po praznom listu stihovima divljam.

Nemam dara boljeg od samoće,
nemam ljepše čestitke za tebe.
Volim kad mi srce iskočiti hoće,
volim kada duša u tajanstvu zebe.

Zovem anđele na svjetlu
što mi dopire kroz sjene,
pratim neke mirise u vjetru
što prolazi sav kroz moje vene.

Kao nova radost priroda šušti,
kao nova vijest na oknu se ljulja,
a na dlanovima sok mi gusti
od svih kapi što se tuda šulja

kao da će predati mi tvoje suze,
otkucaje tvojih misli i molbenica.
Po svim borovima vapaji mi puze;
ja sam sretna kao usamljenica.
14.10.2015. 23:56


Thursday, October 8, 2015

Nebo ih ne pamti

"...napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!"

Mal 3,13-20a

Nebo ne pamti imena zlobnika, nisu upisana u Božju knjigu uspomena

„A evo što psalam veli o zlobnicima, o onima koje smatramo sretnima: 'Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su kao pljeva što je vjetar raznosi. Jer Gospodin zna put pravednih, a propast će put opakih'“, podsjetio je Papa, citirajući spomenuti psalam.
http://www.laudato.hr/Novosti/Vatikan/Nebo-ne-pamti-imena-zlobnika,-nisu-upisana-u-Bozju.aspx
Gospodine i Bože moj, opet bila sam u zemlji zvjerskoj gdje si mi pokazao podivljale vukove posvuda. Kako je naivno sjećanje na moje dvorište po kojemu sam trčkarala i bilo mi je prostrano, uvijek dovoljno prostrano, a osim mene nikoga nije bilo tamo, samo moji izmišljeni prijatelji, krpeni medvjedić, a kasnije i neke figurice. Za sve knjige bilo je uvijek još toliko mjesta. Kasnije stigoh među bolesnike, a evo me sada i sa siromasima. Moje oči bile su navikle ispitivački promatrati jer sam dugo i često šutjela, procjenjivale su izvanjsko, a u srca nisam znala gledati dok se nisam obratila pa spoznala da bi se moglo reći da sam prilično usamljena. A evo sada bježim iz one zemlje jer mi naiđe stari prijatelj kao vjeran pas koji dobro poznaje svoj rod, svoje porijeklo i svoju budućnost, naiđe da me podsjeti sve što mi je govorio, a moje oči nisu razumjele.
Sada vidim, biti sam znači biti s Tobom, čak i onda kada ti nitko ne pojasni tko si Ti koji mi pošalje davno one silne knjige i razgovore u tišini. Razgovore o pačićima, o bitku, o stripovima i o raznim “knjigama mrtvih” s istoka i s juga;
razgovore o ludama i o redanju rima, o sarkazmu i slikarstvu; razgovore o čudotvornom meskalitu i neizbježnoj starici koja proganja svojega ubojicu; razgovore o zapisima iz mrtvih domova i ratnih baraka; razgovori o škrtcima i potrazi za izgubljenim vremenom; razgovori o visokom društvu i udžbenici o savezima pionira i omladine; silne enciklopedije, rječnici i lektire, književnost, pjesništvo...
Sada se sjećam kako su me istjerivali pripovijedanjem o estetskome kada sam, sva umorna, bježala u svoje dvorište iz svijeta lutaka. One mi nisu spominjale vukove, tek nedavno Ti mi pokaza da su vjerni psi kao janjad među njima, odjeveni bez varke, bez janjećih koža kojih bi se domogli tko zna kako da bi prevarili sve oko sebe, da bi sakrili svoja divlja srca.
Sjetih se i jednoga davnog “nesretnog slučaja” kada me okriviše, a tek sada oči moje vide da su me okrivili jer ih bijaše strah, strah od tih divljih zvijeri.
Onaj moj vjerni stari prijatelj vidje da sam povezala sve što mi je govorio u jednu cjelinu, vidje konačno i opet ode za svojim poslom. A jedva sam ga slušala i nikako ga nisam razumjela sve do sada.
Samo Ti mi dade izvući živu glavu.
Kako se trudi zvijer izvršiti pomor, o, kako se trudi. Mrze vlastito, drže se u čoporu samo zato jer još nisu spoznali svoja divlja srca, nisu spoznali uopće Tebe, Gospodine. Zato psuju, ne znaju tko si.

"Najvjernija Odvjetnice Hrvatske"


Iz solinske Molitve Velikog Zavjeta

Presveta Bogorodice i Majko naša!
Bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kad smo se kao narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utočište u krvavim vremenima kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalan poticaj naših obnova. Majko naše prošlosti, budi majkom i naše sadašnjosti i budućnosti. Izručujemo Ti i posvećujemo Crkvu i narod u Hrvata u domovini i po svijetu raseljen. Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu Nasljedniku u zajedništvu Katoličke crkve. Primi u svoje srce naše vjerničko, ljudsko i narodno postojanje. “Najvjernija Odvjetnice Hrvatske”, Velika Zagovornice sinova ljudskih, to Te molimo.
Amen.


Popular posts