Uvod
Isus
nije govorio da je Bog, nije se uspeo na konja i nije se okrunio za
kralja. Došao je na svijet kao čovjek, govorio je ljudima da se
obrate i vjeruju Njegovoj riječi. Ljudi Ga okruniše trnjem i
razapeše na križ. Tako postade za nas jedini Kralj.
Glava
Prva
JEDAN
SE VRATIO OD MRTVIH
Najveći
dokaz koji postoji u čovječanstvu, među ljudima, kojim se
„dokazuje” da je Bog nedokučiv i da On nikako ne može biti Isus
Krist, koji je zapravo „mitološki lik” u povijesti jest onaj
dokaz kojim se služi većina ljudi. Oni kažu jednostavno: „Ja ne
vjerujem” kao da je to najsigurnije i najjednostavnije obrazloženje
za takav način zaključivanja koji opovrgava razloge kršćanske
vjere.
Mnogi
ljudi, žene i muškarci, djeca i starci govore: „Ne znamo što nas
čeka, što će biti i što nam je Bog priredio” ili kažu „Da
ima Boga, ne bi bilo zla u svijetu”, a najčešće svi tvrde ovo:
„Ne znamo što je poslije smrti jer nitko nam se još nije vratio
od umrlih da nam to pojasni”.
Kada
napomenete tim ljudima da postoji JEDAN KOJI SE VRATIO IZ SMRTI –
ISUS KRIST, oni mlitavo odgovaraju: „Da, ali ja to ne vjerujem” i
beznadežno jadikuju nad sudbinom svijeta.
Kao
da je nevjera dokaz za nepostojanje Božjega Sina!
Kada
bi tome bilo tako, tada je postojanje kršćanske vjere, koja traje
već jako dugi niz godina kod bezbrojnog mnoštva ljudi, lijep i
velik dokaz da Boga ima, da je Isus prisutan u svijetu sada i da je
Bog.
No,
taj argument odjednom više nije relevantan jer „vjera je privatna
stvar” i nije shvatljiva svakome, i nije prihvatljiva u svijetu.
Odlučite
se, ljudi!
Da
li je kršćanska vjera dokaz Božje opstojnosti?
Je
li ne vjerovanje dokaz da Boga nema?
Ljudi
i na to imaju odgovor. Vjeruju svi u Boga, ali tu prestaje svaka
vjernička i božanska stvarnost jer kažu: ”... ali ne idem u
crkvu, ne vjerujem u poštenje svećeničkih staleža...” ili misle
da čovjek sam po sebi najbolje zna o toj temi najbolje, bolje od
kršćana.
Nevjerica
je normalna pojava u kršćanskoj vjeri.
Bog
je taj koji jedini može iznenaditi čovjeka, i vjernika i
nevjernika.
Glava
Druga
RADOSNA
VIJEST
Mnogi
prosperiraju u svijetu samo ako sami sebe jako hvale, ako se lukavo
promoviraju, ako učine neki potez koji će se dugo pamtiti ili ako
obećavaju iracionalne uspjehe.
Stvarnost
je uvijek siva. U sivilu svakidašnjice čovjek je polumrtav, kao da
samo vegetira i zbog toga mu blještava obećanja odgovaraju kao što
malom djetetu odgovaraju šarolike igračke za pobuđivanje refleksa,
upoznavanje svijeta i slično.
I
tako oni koji se najjače ističu u sivilu, ljudima postaju božanstva
i bogovi. Radosna vijest da je jednom davno Isus uskrsnuo ne znači
ljudima dovoljno veliku senzaciju.
No,
Isus Krist, budući da je Božji Sin, uskrsava uvijek pa tako i sada,
i danas. Jer neprekidno Ga razapinjemo, ubijamo, vrijeđamo i
omalovažavamo Njegovo božanstvo pa tako On, usprkos svemu, UVIJEK
USKRSAVA jer On je vječnost u kojoj nema vremena ili je vječnost
koja se nalazi u svakom vremenu.
Glava
Treća
ISUS
JE SAVRŠEN
Mnogi
će na to reći: „Dok ne vidim, ne vjerujem”.
No,
čemu služi vjera ako ne tome da se nešto zna kada se i ne vidi?
Osim
toga, Isusa se može vidjeti na svakom koraku.
Osim
toga, mnogi vide, ali ipak ne vjeruju onome što vide njihova
osjetila jer ne žele takvoga Boga kakvim Ga zamišljaju. No, Bog
nije stvoren na sliku ljudske mašte jer je Bog i veći je od svega
što čovjek može zamisliti jer je drugačiji od čovjeka, jer u
Njemu nema GRIJEHA.
U
Isusu Kristu, koji je Bogočovjek, koji je sav svet, nema laži, nema
opačina dok su ljudi grešni, nesavršeni i praznovjerni.
Glava
Četvrta
ISUS
USLIŠAVA
I
sve takve, i sve druge ljude Isus poziva u svoje KRALJEVSTVO NEBESKO.
I
one praznovjerne i nevjerne, i one koji Mu se klanjaju.
To
kraljevstvo nebesko blaženo je stanje, iako je stanje čovjeka
grešno stanje. Isus je toliko nevjerojatan da čak i od čovjeka
koji je u grijesima čuje vapaje i USLIŠAVA IH. Svaki čovjek to
može doživjeti i spoznati u sebi, a kada to i doživi, ne može ne
naviještati ostalim jadnicima takvu senzacionalnu vijest, radosnu
vijest o Bogu koji je prisutan tu radi čovjeka i koji milostivo
kraljuje svim ljudima.
Glava
Peta
EUHARISTIJA
Ako
netko želi da mu prstom pokažemo Boga, neka se pojavi na misnom
slavlju, neka prati što se događa za Oltarom. Kada svećenik
podigne Hostiju, to jest ISTINSKOGA I ŽIVOGA KRISTA, i kada kaže:
„Evo Jaganjca Božjega, evo Onoga koji oduzima grijehe svijeta”,
neka se zagleda u Boga i neka Mu kaže da ne vjeruje dok ne vidi. Ako
ništa drugo, spoznat će da Boga ne može ničime dokazati, niti
vjerom, niti nevjerom, niti naukom, niti maštom koju Isus uvelike
nadilazi.
Glava
Šesta
KRIŽ
Ako
čovjeka nije stid i ako se usudi doći na euharistijsko slavlje,
primijetit će posvuda znak KRIŽA KRISTOVOG, znak kršćanske vjere;
primijetit će da se iza ili pokraj Oltara nalazi Raspelo na kojem
se prikazuje Isus raspet i proboden, s trnovom krunom na glavi.
To
je križ Jaganjca Božjega, to je križ kršćana, ali to je i križ
svijeta, križ onih koji ne vjeruju. Krist, Jaganjac Božji i Sin
Boga živoga dao se je razapeti preko čitavog svijeta i vremena da
bi spasio sve ljude od smrti. Kršćani nose svoje križeve i
nasljeduju Isusa i Njegov život, kršteni su u Isusovu smrt na križu
da bi s Njime sigurno uskrsnuli. Nevjernici također nose svoje teške
križeve praznovjerja i nevjere, grijeha i smrti, sivila i učmalosti.
Glava
Sedma
KRALJ
SVIJU STVORENJA I SVEGA STVORENOG
Kršćanski
Bog, Otac i Sin, i Duh Sveti stvorio je sve i nalazi se tu kao sve u
svemu. Bog je sav za čovjeka kojega je jedinoga stvorio da bude
nalik Njemu i da jednom uspije postati svet, da uspije postati dionik
božanske naravi. No, čitav je svemir i nebo, i zemlja nalik Bogu,
dio je Njegova božanskoga života.
Bog
nije stvorenje, Bog je oduvijek i zauvijek, Bog je bez vremena i u
svakom vremenu. Novost je Božjega Sina u tome što je u Isusu Bog
pružio svoje ruke prema čovjeku da ga spasi od svakoga jada.
Stvorio je i Crkvu da u njoj, u Duhu Svetom, ljudi upoznaju svoga
Stvoritelja i Spasitelja.
Zaključak
Naučili
smo već od naših teologa da Bog nije nešto bezlično o čemu se ne
može ništa konkretno govoriti jer tada se ne može govoriti niti to
da vjerujemo u Boga, niti da ne vjerujemo u Boga. Bog je definitivno
tema naših razgovora.
No,
Isus nije želio nikada samo biti tema u raspravama bez kraja. Isus
nam dolazi da nam kaže da za Njega nije problem biti Bog ili biti
Kralj svega stvorenoga. On govori ljudskom srcu, govori čovjeku na
njemu pristupačan način kao što i određuje prirodu i životinjski
svijet, i čitav svemir, i nebo i zemlju.
Sin
Božji, Jaganjac našega nebeskoga Oca i naš, govori nam sa svoga
križa da je žedan, da je potrebit ljudi i njihovih duša, da je
nesretan zbog naših jada i da nam želi pokazati sav smisao naših
života i smrti.
To
može reći, pokazati i dokazati samo Bog i Čovjek koji ljubi
drugoga bezgranično. 06.11.2020. 22:14
„Uistinu,
Bog je tako ljubio svijet
te
je dao svoga Sina Jedinorođenca
da
nijedan koji u njega vjeruje
ne
propadne,
nego
da ima život vječni.”
Iv
3,16
