MO5AIC™ - The Lion Sleeps Tonight

Kradljivci nebeskih darova

Promatrači spoznaja i ptica,

gledatelji svih zemaljskih flota

čudom traže sebi slična;

postoji li groznica i drhtavica

uslijed božanskih divota

kojima je duša vična?

Da li ima čovjek dara,

a da sav se ne posveti

talentima što se nižu;

da li duša Boga vara

ako talente sve poremeti

da bi stigla Bogu blizu?

Zašto mora biti neznalica,

zakopati svoja blaga,

skriveno se odricati

spoznaja, nebeskih ptica

ili kamenja predraga,

svoju dušu poricati?

Zar ne traži duša sve zbog Boga,

radi ispunjenja svoje kobi,

odgovornosti i usmjerenja?

Zar to nije anđeoska sloga

da te lako ne zarobi

protivnik svih tvojih uvjerenja,

da te ne ponese licemjerje,

sve jedinstvo i jednakost

jer si sve u zemlju zakopao;

da ne cvate praznovjerje

nego da se ište jakost

za te dare što ih Bog je dao.

17.07.2019. 04:06

Na jedrima budućnosti

Snovi nisu ravni

raju što se nosi

kao svakodnevno ruho.

I tragovi davni

što ih sadašnjica rosi

kao da su bili doba gluho,

vrijeme slijepo i nespretno

bez kojega ovo sada ne bi bilo

što je kao slatka budućnost

za srce mi presretno;

ne bi ništa tako zrilo

kao ona, kao ćutnost.

I sada još blage muke stoje,

ne prolaze kušnje, niti boli,

ali sigurno je prošlo stanje

kad se grijesi načičkani broje,

a Boga se čuje, a Boga se moli

i Boga se čuva kao presveto imanje.

16.07.2019. 20:09

Plavetnilo tuge

Dobra cura,

djevojka od zlata,

sva do neba tužna

dok odzvanja ura

ljudima od blata

i budućnost je ružna,

najljepša je dama

iz tajanstva

jer je takvu ljube,

jer je sjeta sama

sred poznanstva

gdje svi gube,

ali ostaje ta uspomena

kao slika majstora i brata

koji našao se u blizini

da joj riše plavetnilo zjena

radi kojih dođe i do rata,

a koje se poginju visini.

Zauvijek je tu

kao da je znala

da je tuga ono što se pamti;

prožela je svu

dok je ljubav tkala

da u srcu svijeta plamti.

16.07.2019. 14:25

Slika: „Jeanne Hebuterne sa šeširom i ogrlicom”,

majstor: Amedeo Clemente Modigliani (1884-1920).

Zmije i golubovi

1. Znak za pojam (ideju, misao) jest riječ.

Znak Boga živoga, Uma nad svim umovima, jest Isus Krist, Riječ Božja.

Ako je Isus Riječ Boga, On je tada živi dokaz vječne umne djelatnosti i misaone aktivnosti Boga Stvoritelja svega svijeta i svih stvorenja.

Isus se od Oca rađa.

Riječ se od misli stvori.

Misli rađaju riječi. Tko čuje nečije riječi, taj zna što govornik misli.

Bog je Ljubav jer kad ne bi bio to, tada ne bi postojalo misaone aktivnosti, odnosno umne djelatnosti Boga Stvoritelja, ne bi postojao razlog za spoznavanje.

Jer misao ne rađa ljubav već ljubav rađa misao i spoznaju.

Ljubav je postojanje i prisutnost, ljubav je bit svega, a iz nje dolazi sposobnost promišljanja o sebi i drugome.

Samo u ljubavi može se promatrati racionalno i promišljati o onome što se promatra.

Jer da nema ljubavi, ne bi spoznaje bilo. Jer da nema ljubavi, to bi bila velika smetnja i bol koja bi onemogućavala koncentraciju što je temeljni preduvjet za spoznavanje i pamćenje.

Ljubim, dakle spoznajem, dakle jesam.

Ali nisam zato što ljubim nego ljubim zato što jesam i postojim, a to sve znam jer u ljubavi spoznajem.

Jer da nema spoznaje, ljubav ne bi koristila.

2. Um koji spoznaje zato što ljubi, a ljubi zato što postoji, nije puka inteligencija koja predstavlja samo malen dio spoznajne aktivnosti.

Intelekt je nešto što se razlikuje od afekta.

Um je Mudrost u kojoj i po kojoj sve postoji.

Mudrost je prije svega dar, a potom je iskustvo dobroga života, proživljenoga u najboljoj volji i mnogim dobrim nastojanjima koja rezultiraju uspjehom u djelima ljubavi.

Dok je intelekt zabilježena aktivnost manjeg dijela bića, mudrost uračunava u sebe sve pa tako i afektivni život.

Mudar čovjek ima iskustva u ljubavi, a ne mora biti osobito nadaren za promišljanje jer ljubav je ta koja daje biću spoznaju, a ne samo promišljanje što postoji uglavnom kao prazno namotavanje pretpostavki.

Intelekt gotovo uvijek samo pretpostavlja činjenice dok mudrost nosi iskustvo stvarnosti.

3. Biti mudar kao zmija i bezazlen kao golub ili nevin kao janje znači iskusiti život pa znati i spoznati nedostatke bića u koja se ne može imati povjerenja osim Vrhunskoga Bića, Boga Stvoritelja pred kojim se može svako biće prepustiti kao prema jedinome osloncu.

Čovjek će reći da nije nevin ako se ponaša lukavo i podmuklo poput zmije prema ljudima.

Čovjek će reći da ne može biti lukav i podmukao ako je nevin.

Mudar kao zmija ne uzda se ni u koje stvorenje, a nevin kao janje pouzdaje se u Ljubav koja je Mudrost i Bog, Istina i Spasenje.

Biti mudar kao zmija i nevin kao janje jeste jedno te isto, gledano s različitih stajališta:

- sa stajališta čovjeka prema čovjeku, ljudi su sumnjivi;

- sa stajališta čovjeka prema Bogu, Bog je jedini vjeran.

Kada se čovjek prepušta Bogu koji je Ljubav i Mudrost, Spoznaja i Riječ, on tada ne može ne ljubiti, ne biti mudar, ne spoznavati i ne čuti, ne razumjeti svoga Boga, a kada Ga razumije, postaje čist i svet jer Bog je Svetac i nevino Janje.

Isus Krist Janje je nevino kojega ljudi osudiše i odvedoše na križ radi kojega je Isus i došao na zemlju među sve te ljude. I znao je Isus da će Ga ljudi razapeti jer govorio im je istinu bez uvijanja. Riječ Isusa Krista je moćna jer je istinita i vječna, a za ljude je bila veliki neprijatelj što jasno ukazuje na to da ljudi nisu nevini ili vrijedni povjerenja.

Budući da je za većinu ljudi Božja ljubav teško dokučiva jer ljudi su opterećeni grijesima i ne mogu sagledavati jasno sve u božanskoj nevinosti, onaj čovjek koji se pouzdaje u Gospodina, dobiva na dar Boga samoga, a tako i božansku nevinost. Također dobiva Božja uslišanja kako ne bi, onako posvećen u Bogu, nastradao poput Isusa Krista. Isus svome vjerniku daje mudrost koja ljudima izgleda kao velika ljudska lukavost jer ljudi drugačije u svojim grijesima nisu sposobni sagledavati istinsku mudrost, ljubav i nevinost.

„Evo, šaljem vas kao ovce među vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi (Mt 10,16)!”. 16.07.2019. 03:37

Zemaljski spas

Sprema se opet onaj Tvoj plan,

svakome se siromahu daje žita,

svakome golaću zemlja krotka.

Oprašta se zločin, raspušta se klan

za kojega nitko već ne pita;

opet iz početka haljina se tka.

Nova su nebesa i novi početak

poput najfinija meda i mlijeka,

najtoplije želje srca majčinskoga

od kojih sve raste, plodi svetak,

izranjaju izvori najčistijih rijeka,

sve su muke vrijedne Boga.

Jedini je način ovaj čvrsti zakon

da se množi tlo prosperiteta,

da se napreduje prvo u divoti,

da se čovjeku izgradi zaklon

i da nitko nikome ne smeta

pa da oslobode se životi.

Moji svi nebeski krajolici

dočekuju kiše milosti i snage

jer predugo traje već to uze

što ga prekrivaju tuđi krici.

Vremena su starosti blage

što zatomila je mnoge suze.

15.07.2019. 19:31

Kaplja praha

Postadoh u Tebi kao more,

kao kaplja plodna, puna žala,

pijeska i zvijezdane zore,

kao modra krhotina mala,

odlomak od neba što se sjaji,

što se prelijeva i ljeska

uvijek kada sunce lahoru zataji

da zbog Tebe čitava se zemlja bljeska

kada odgovara na upite Tvoje

o toj ljubavi i odanosti časnoj.

Kako tada ne bi bljeskale se moje boje

što se kupaju u riječi Tvojoj jasnoj.

I na isti način postajem u Duhu Tvome

jer bez Tebe ne bih odrazom Ti bila,

makar prljava je duša za te trone,

čak i da je moja duša čista svila.

I samo Tebi ja priznati hoću

da sam nitko, da sam zrno praha,

dio prašine što upija Te noću

kao svoje nebo životnoga daha.

15.07.2019. 16:56