Mir u Kristu

"Tada pristupi k njemu Petar i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." Mt 18,21-22

Pobjegne li svijet odavde,
a da ne stignemo reći zbogom,
ostat ćemo svi bez pravde
koja vlada samo Božjim logom

jer pozdravi su kao oproštenje,
praštanje je preduvjet života,
ono pripada u vjeru i poštenje,
a donosi čitav naramak divota.

Ono promiče ti pravednost i olakšanje
kao teret koji padne ti sa srca;
ono otvara ti sluh i vid za znanje
koje svijetu gubi se i krca.

A kad spoznaš darove nutrine,
ne moraš se nikome uklanjati
nego napiti se božanske žustrine
i u Božju riječ uranjati.

Opraštanje je dio uskrsnuća
što ti vraća blagu dušu, mladost
dok u svijetu duša ti je umiruća.
Ono donosi ti samo mir i radost.
‎13. ‎prosinca ‎2018. 08:10:29

Kiše padaju

U partizanima širili smo vjeru pod krinkom narodnih običaja.
Sve je bilo u redu dok nije pao zid. 
Svi su naglo promijenili vjetar.
Nastade raspašoj:
udba je stvorila, udba je uništila, udba ovo, udba ono.
Tko je mogao, koja organizacija ili koji narodni heroj ( koji se, btw, na televiziji pred svima krstom prekrižio) je mogao predvidjeti ili naručiti ono frku iz devedesetih, koja li država?
I drugo, tko je mogao znati da će crni klinci u tenama ovjesiti krunice?
Bit će tome ljeta trideseta.
Ostade mladež, kiše padaju...
Ostarjeli jeneaovci, ne pomažu im ni administrativne zabrane. Htjeli bi biti pokajnici, ali im udba ne da. Udba, to su oni, a starost klizi.
Udba ostala duhovita, postala zaopadobarduh.

"Potom Gospodin zapita Kajina: »Gdje ti je brat Abel?« »Ne znam«, odgovori. »Zar sam ja čuvar brata svoga?« Gospodin nastavi: »Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče." Post 4,9-10

Lančić

Želim Te čuti,
biti Ti blizu
dok zemlja šuti.
Jedna večer u nizu

poput ogrlice,
sive i bijele;
kao ljudsko lice
godine cijele.

Red bisera,
red mraka;
vruća vjera,
ustrajnost mlaka.

Red umiranja,
red uskrsnuća;
lica sve manja,
nebesa uzdižuća.

U Adventu
jedan Dan,
u momentu 
nespretan;

u lancu zlatnom
dan vjenčanja,
u klancu blatnom
Drvo vješanja.

O, kako Te ljubi
duša sveta!
I kako Te gubi
grijeh svijeta.

‎12. ‎12. ‎2018.
22:44

Život u nadi

"Al’ onima što se u Gospodina uzdaju
snaga se obnavlja,
krila im rastu kao orlovima,
trče i ne sustaju, hode i ne more se."
Iz 40,31

Svakoj duši Božje šalje Proviđenje
neodoljiv poziv nebeskih pašnjaka,
svatko posao svoj ima, zaduženje;
Bogu različito služi duša svaka.

Nekome je važnije sabirati žitnice,
nekome je hitna pomoć siromahu,
a mnogi se brine samo za sitnice;
mnogi služe Bogu u svakome dahu.

Siromasi služe ispruženim dlanovima
i do Boga svoga nemaju snage,
ne podliježu namjerama, planovima,
nikada ne vide sakramente blage.

Nekome se besplatno na ruke daje 
što je drugom skupo, vrijedno;
duša drugu dušu ne prepoznaje,
a da ipak obje žive čedno.

Prepoznati volju Boga i svoj put
svaki dan je mudrost, obraćenje.
Često poziv Božji zov je krut,
ali Bog nam uvijek daje osnaženje.
‎12. ‎prosinca ‎2018. 05:30:54

Božja riječ u ljudima

"Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti." Izl 4,12


Našim, ljudskim riječima izražavamo ili pokušavamo izraziti ono što nam prolazi kroz misli, ono što osjećamo, ono što proživljavamo.
Budući da vjernik u svojoj nutarnjosti nosi svoje veliko povjerenje u Boga i Božju riječ, on pokušava svojim nesavršenim ljudskim rječnikom to izraziti, mada se lakše služi emotivnim znakovima i često se sporazumijeva s drugima bez riječi. To sporazumijevanje putuje Božjim kanalima; Bog je sve u svemu, u srcu je čovjekovu barem klica božanskoga i vječnoga života, a ako je svemoguća volja Božja da se ljudi razumiju, tada među ljudima i nastane razumijevanje.

"»Oprosti, Gospodine!« – nastavi Mojsije Bogu. »Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.« 11»Tko je dao čovjeku usta?« – reče mu Gospodin. »Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Gospodin Bog! 12Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti." Izl 4,10-12

*

Bog može i otvrdnuti srca ljudi, može poremetiti govor i jezik ljudski, može sputati čovjeka u izražavanju ako se čovjek odlučuje neprekidno za zlo, negativu i neposluh, to jest ako neprekidno smrtno griješi i okreće leđa Bogu koji daje ljubav, mir i razumijevanje. Normalna posljedica neposluha, mržnje, razdora i oportunizma je još veća mržnja i nedostatak razumijevanja.

"Babilonska kula
Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 2Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3Jedan drugome reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!« Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4Onda rekoše: »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!«
5Bog se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 6Gospodin reče: »Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 7Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.« 8Tako ih Bog rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Gospodin raspršio po svoj zemlji."
Post 11,1-9

*

Tko je poslušao Isusa, Gospodina, dobio je i taj dar govora i razumijevanja. Posebno tada kad je uskrsli Isus rekao apostolima da Ga čekaju u gradu da im pošalje Duha svoga kada uziđe k Ocu.

"I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo »koje čuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim...
Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."
Dj 1,4-5; 1,8

Nakon Isusova uzašašća, apostoli Ga pričekaše i kada siđe Duh Sveti na njih i na sav narod koji bijaše prisutan, Bog im dade govoriti svakome svojim riječima i jezikom, ali svi su se razumijeli.

"Pedesetnica – prvi Duhovi
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti...
7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? " Dj 2,1-5; 7-8

Tada je apostol Petar započeo hrabro naviještanje radosne vijesti o Isusu Kristu.
"I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša." Dj 2,41

*
Budući da ljudski način izražavanja, i jezik, i govor nisu savršeni već po njima djeluje Bog u ljudima, nezgodno je slušati ljude razmišljajući o tome kako nevješto govore i zbog njihovoga nespretnoga govora misliti da ne znaju što govore i što im želi sam Bog poručiti. Mnogi se sablažnjavaju nad kršćanima jer gledaju u ljude, a očekuju da će u tim ljudima vidjeti i prepoznati nešto posebno, samoga svetoga Boga. Kršćane treba saslušati i promatrati u dobroj vjeri da će im kroz njih progovoriti Bog, ljudi u posluhu Bogu moraju očekivati i razmatrati što im to Gospodin govori kroz druge ljude.

"Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima." 1 Sol 2,13

*

Ipak, svatko se mora potruditi biti što razumljiviji:

"13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći »Amen« na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom.
20Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama." 1 Kor 14,13-25

Zakon slobode

"On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem." Mt 3,11b

Znaš li da se perem krstom
svakog dana, svakog Božjeg jutra,
svake noći sastajem se s vrstom
koja čeka da joj stignem sutra?

Znaš li da iz vode boka Isusova
neprekidno teče gorka rijeka,
to su mnoge duše grada ova,
i da moja slabost na nju čeka

da me krvlju Kristovom polijeva,
Duhom vatre ognja neugasivoga
što po meni zakon ljubavi prolijeva
i slobodu duha neutaživoga?

Što će reći ta vremenita kultura smrti,
njezine se pravednosti klonim,
kada mi dodijeli paragrafe što bi strti
samog Duha Svetoga u kojem ronim?

Žudi mi zabraniti kaplju svete vode
od koje je život dobila na dar,
ali pada, prži se na zakonu slobode
po kojemu nama sudi samo Svevladar.
‎10. ‎prosinca ‎2018. 04:46:28

Krilati puti

"Evo, činim nešto novo;
već nastaje. Zar ne opažate?" Iz 43,19a

Tajne staze 
i krilati puti
nit' ne paze
gdje im pruti,

gdje im ravno.
Neravni tereni
spušteni odavno,
planine u sjeni.

Pripravljena duha
očekivanja,
odjevena ruha
i dozivanja

spasiteljske slave,
sve to viče:
dođi, ćudi prave!
Duša kliče,

već je ispunjena,
blažena do vrhka
i u plodu vrenja,
ali još je krhka

na vrleti
gdje nema kraja.
Daj, poleti
iz nebeska raja,

gore me ponesi.
Već su dani gusti,
Ime si pronesi;
u jasle me nove spusti.
‎08.‎12.‎18. 23:41