Thursday, January 4, 2024

Šator grešnika



Mislim samo na tu Tvoju Muku,

mada radujem se ja u Tebi uvijek

tihom zahvalom da godi Tvome sluhu,

molbom jasnom da mi budeš lijek.



U ganuću, dok Te slaba slušam

ili dok Te duhom svojim gledam,

rastapa se moja grešna duša.

Rekla bih Ti, Kriste, nikome Te ne dam.



Kad je tako, dostojnom si me učinio.

I za nas i mene krv si prolio Ti mnogu.

Žrtvu slatku, ali tešku i za mene Ti si prinio,

a ja nisam sposobna za žrtvu Bogu.



Ipak si podario mi te teškoće,

uživam u ljubavi Ti i u njima.

Ti si jaki Kralj sve moje slaboće,

to bih uvijek reći svakome i svima.



Popravi me, Isuse, jer se jako kajem,

molim Te da riješiš ovaj kvar.

Ta teškoća kod mene već tako dugo traje

i ne ostavlja baš mjesta da raspirim žar.



Volim Te, moj Bože, Janje Oca naša,

Ti, Jedinac, napušten od mučitelja

i od promatrača što im bila dobra paša;

ne dirajte moga ranjenoga Učitelja.



Hvala, Kriste, što si sebe dao

i što tako razgovaraš sa mnom.

Lijepo je to jer moj duh je bio pao,

mnogi zlodusi još krenuli su za mnom.



Dok Ti spasavaš nas, u Tebe mi zurimo,

nema uvijek ljubavi u našem biću.

Kao ovce Tvoje prema pašnjacima jurimo

i ne divimo se nikad nikakvom otkriću.



Želim Ti se klanjati, samo Bogu svome,

i nikome neću priznati tu čast.

Nespretna sam, strah i stid me slome,

ali samo Ti nada mnom uvijek imaš vlast.

05.11.2023. 21:50





 

Plač lutnje



Ova mi tišina kao zavjet šutnje,

ova pjesma je balada beskrajna

iza koje sakriva se i plač lutnje,

i to moje srce koje sad je tajna.


Nisam sjajna pa si Boga štujem

da ga pitam savjet koji boli

jer je ono što odozgor čujem

kao krik što uzaludno moli.


Daj mi, Bože, da u zabludi sam,

da sam štetočina, da sam blud,

samo da sve to što vidjela sam

ne dam nikad, ni po svud.


Voljeti ljude i čuvati tajne,

mora biti plod preteška križa.

Sada pokraj Istine mi sjajne

sjela mi na ljubav jaka kriza.


Al' zbog tebe, prijatelju svijetli

koji meni pruži slobodu bez kraja,

neka stupe sad u snagu naši vjetri

da se brzo mogu nagledati raja;


da u vjernosti ti neviđenoj

povijem se poput čeda

k'o u Majci, Djevi snenoj;

poput mlijeka, poput meda


da odnjeguje mi snagu

kakvom i tebe je osokolila

pa da imam dušu blagu

koju sam ti noćas otvorila.

04.01.2024. 18:36 

gordanatomljanovic: Kristov Saziv

gordanatomljanovic: Kristov Saziv:   Sakramentalna stvarnost ono je što čini Sveti Savez Boga i čovjeka u današnjem svijetu. Ta stvarnost je duhovna i materijalna i u njoj ...

gordanatomljanovic: Egoistično sužanjstvo

gordanatomljanovic: Egoistično sužanjstvo: "Ja sam uskrsnuće i život - reče joj Isus. - Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće ...

gordanatomljanovic: Prirodno, moralno, sakramentalno

gordanatomljanovic: Prirodno, moralno, sakramentalno: Normalno je da je bilo koja ljudska sklonost sasvim prirodna pa tako i sklonost prema debljanju, sklonost prema opijanju, sklonost pr...

gordanatomljanovic: Drvo vjerske spoznaje

gordanatomljanovic: Drvo vjerske spoznaje:   UVOD U početku Adam i Eva bijahu savršen čovjek, savršeno ljudsko biće. Nije im ništa nedostajalo, nađoše se u Božjemu krilu, usred...

Wednesday, January 3, 2024

Rosa Duha Svetoga

 



Tko Ti ne bi ispjevao stih

i za svako doba jednu odu,

svakoj riječi, Gospodaru svemira;

Ljubavi za dušu kojoj glas je tih,

Sjemenko života za slobodu,

Kralju sveta i vremenitoga nemira?



Tko te ne bi, Crkvo Krista,

Savezu svih svetih ili siromaha,

ljubio u srži tvojoj i ljepoti,

u raznolikosti Duha čista

i u Pismu koje čita se bez daha,

i u mudrosti što klanja se divoti?



Tko Te ne bi zvao u pomoć i stalno

kao kakav utopljenik blizu spasa,

poput rose koja teži zablistati?

Tko se ne bi uzdigao nad jezero kalno

kad u vjeri konačno pokrene se i stasa

da Te mogne nemoguće zaiskati?



Da sam Tvoja, Gospodaru moj,

da sam Tvoja pa da se priklonim

skutima Ti, rumenim i krvavim,

i da sam uz Tebe kada krene boj,

da se samo Tvome križu tad poklonim,

da se preobrazim u ritama prljavim!



Postala bih to što jesam stvarno,

činila bih mala djela za Tvoj Grad,

a Ti zvao bi me kao sunce rosu.

Poput vjetra, koji hladi srce sparno,

častila bih svaki uspon, opraštala svaki pad;

slavila bih kao dašak koji mrsi kosu.

24.10.2020. 14:47





Popular posts