Opasnosti ateizma

 

Reći će ljudi teško je vjerovati u te bajkolike riječi navještaja Boga i dobrote njegove. Nalik su sanjarijama, naivno je to i pomišljati, a kako ne i vjerovati čvrsto.

Ali reći ću ti što je naivno i teško: misliti da čovjek može opstati na svoj način, u grešnosti i iskvarenosti, u materijalizmu, u ratovima; teško je riješiti se svoje zloće, egoizma, lažnoga humanizma koji uzdiže pojedinca iznad svih drugih umjesto da se osposobe grešnici, svi od reda, za suosjećanje prema ugroženima po bilo kojoj osnovi; teško je ne biti sebičan, ne biti pohlepan, ne uzoholiti se tako visoko da se smatraš objektivnim kritičarom samoga Boga Stvoritelja; teško je ne gledati požudom očiju i srca; teško je spoznati svoj grijeh, priznati istinu, sjetiti se iskrenosti ako je ikada i postojala u nečijem životu jer mnoge su odgojili lažima i prijetvornošću pa mnogi misle da tako mora biti; teško je prepustiti se čistoći, skromnosti, poniznosti u Gospodinu, prepustiti se u ruke Boga nevidljivoga; teško je shvatiti da postoji duhovnost iznad svake duhovnosti, a to je Sveto pismo, Tijelo Kristovo, Milost odozgo, crkvena učenja pa čak i dogme, naročito dogme jer teško je shvatiti da dogma i zapovijedi jesu osnova duhovnosti, prijedlozi za kontemplaciju, za ulazak u duhovni svijet, za susret sa samim Gospodinom Isusom Kristom, živim i dobrim.

Nakon toga, teško je čvrsto i snažno vjerovati, osloniti se, pouzdati se i zaboraviti što češće sve drugo, sve životne mehanizme osiguranja sebe i svoga života, svoje obitelji, svoje domovine, svojega poduzeća, svojega automobila ili računala, mobitela i tako redom. Vjerovati da te neće pogoditi teže nevolje nego da ti je spasenje na usluzi jer Isus je došao da ti pomaže, da služi.

Jer nisu Božje misli kao naše, niti su namjere njegove kao naše.

To znači klanjati se Bogu, služiti mu i vršiti njegovu volju, spasiti se.

„Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju (Gal 3,22).”

Psalam 105

Čudesna povijest Izraelova

Aleluja! Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
2 Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
3 Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

4 Tražite Jahvu i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
5 Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!

6 Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
7 On je Jahve, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

8 On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
9 Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.

10 Ustanovi je kao zakon Jakovu,
Izraelu vječni savez,
11 govoreći: »Tebi ću dati kanaansku zemlju
kao dio u baštinu vašu.«

12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo,
i kad bjehu pridošlice u njoj,
13 išli su od naroda do naroda,
iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,
14 ali ne dopusti nikom da ih tlači,
kažnjavaše zbog njih kraljeve:
15 »Ne dirajte u moje pomazanike,
ne nanosite zla mojim prorocima!«

16 I on pozva glad na zemlju,
sve zalihe uništi krušne.
17 Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.

18 Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Jahvina ga riječ potvrdi.

20 Kralj naredi da ga driješe,
nárôdâ poglavar oslobodi njega.
21 Za domaćina ga stavi kući svojoj,
za nadstojnika sveg imanja svoga,
22 da velikaše njegove po volji uči
i starce njegove mudrosti da vodi.

23 Tad Izrael u Egipat uđe,
Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
24 Narod svoj umnoži veoma,
učini ga jačim od dušmana.
25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov,
da slugama njegovim opaki budu.

26 Mojsija posla, slugu svoga,
Arona, kog odabra.
27 Činjahu među njima znake njegove
i čudesa u Kamovoj zemlji.

28 Posla tmine, i smrknu se,
al’ prkosiše oni riječima njegovim.
29 U krv im vode prometnu
i pobi ribe njihove.

30 Zemljom im žabe provrvješe,
prodriješe i u dvore kraljevske.
31 Reče, i muhâ roj doletje
i komarci u sve kraje njine.

32 Mjesto kiše grad im dade,
ognjene munje po njihovoj zemlji.
33 Udari im lozu i smokve,
polomi stabla u krajima njinim.

34 Reče, i skakavci dođoše
i bezbrojne gusjenice s njima.
35 U zemlji im proždriješe svu bilinu,
proždriješe rod njihovih njiva.

36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji,
sve prvine snage njihove.
37 Izvede ih sa srebrom i zlatom;
u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

38 Odlasku njihovu Egipat se obradova,
jer ga od njih strah spopade.
39 Rasprostro je oblak kao pokrov
i oganj da se obnoć sja.

40 Zamoliše, i dovede prepelice,
nebeskim ih kruhom tad nahrani.
41 Hrid rascijepi, i provri voda,
pustinjom poteče kao rijeka.

42 Tad se sjeti svete riječi svoje
što je zada sluzi svome Abrahamu.
43 Puk svoj s klicanjem izvede
i s veseljem izabrane svoje.

44 I dade im zemlje poganske,
trud narodâ baštiniše,
45 da čuvaju naredbe njegove
i zakone da mu paze. Aleluja!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Sveti čas

 

Kriste, nosim te na umu,

mada utjelovila se Ljubav živa,

otporna je udisaju, svakom šumu

i u venama mi tijelom pliva.

Rekoh da mi Riječ po meni putuje

i tad nisam znala da li duhom ili stihom,

je li mudrost ona koja ovdje tuguje

treptajem il' srećom pouzdanom, tihom.

U početku sam se toga prestrašila,

pomislila da je došao mi sveti čas,

al' je srce jače bilo otkucajem mira

koji spojio je mnoge duše pa i nas.

Molitva je bila kratka, misli jako važne;

ostadoh bez riječi, ali ne bez svijesti

kako su nam duše postojane, snažne,

kako možemo se uvijek lako sresti.

Volja je, Oče, tvoja zato da se zbude

kao milosrđe predivno nad glinom

od koje si načinio duhovne ljude,

postojani sjaj što caruje svom tminom.

Duše Sveti, branitelju hoda moga,

hranitelju čina mojih i svih djela,

još pokaži ljubav daha svoga

da te čuva duša moja cijela.

Sveta Djevo kojoj divim se u radu

i na postajama puteva i rijeka,

daj podijeli sa mnom tu baladu

sviju svetih što ih srce ovo čeka.

11.10.2024. 20:36

Nitko nas ne voli kao Isus

 

Isusovo raspeće vrhunac je i kruna svega što nam je on kao čovječanstvu pružio i darovao.

Najveći učitelj svih vremena, Sin Boga koji je stvorio nebo i zemlju, protumačio je Bibliju koju smo preveli na najviše jezika i koju častimo kao najmudriju knjigu jer je s ljudskoga gledišta neprotumačiva bez svećenika Crkve što ju je Isus utemeljio, sastavivši u tom svom Saboru (hebr. 'qahal') dvanaest vrlo različitih ljudi i još mnogo drugih sljedbenika te ih podučio o smislu ljudskoga života, postojanja svijeta, smrti i životu poslije smrti; pokazao je i govorio što je u životu najvažnije, a što nije uopće bitno za spasenje od smrti; naučio je proste ljude koji je smisao njegova utjelovljenja; prorekao je sve što će se zbiti, a sve zato da prestanemo drhtati pred smrću i besmislom te da se prihvatimo istinska života kao Bogu najdraža stvorenja, veća od svega što je stvorio, gospodara i upravitelja svega na zemlji i uz Božju pomoć da živimo, u izobilju života da živimo i uživamo život u istinskom i dubokom smislu, a ne površno i tako beznadežno depresivno.

Učinio je sve što bismo mi morali činiti, ali Božji Sin jedini među nama to sve nikada nije morao učiniti, ali je bio dosljedan svojoj nauci do kraja jer nas je ljubio i zato što nas ljubi do kraja, do smrti na križu.

Upozorio je sve ljude i zna da će se onaj tko ga slijedi spasiti, a tko ga ne posluša, da će poginuti, zna, ali nam na druge načine ne može pomoći. Dao nam je slobodu, pravo izbora, a mi bismo htjeli da nam bude dobro po našem izboru i uporno odbijamo vlastito spasenje, sve nam je to nevažno i apstraktno. Zato se među nas uspio umiješati Zavodnik koji je čovjeku zavidan i okuplja svoju bandu, svoje ljude zarobljava obećanjima, ispunjenjima, raznim prividima i čudima, čini zlo kako bi nas bacio u nevjericu i nevjerovanje, pod svoju vlast, u depresiju dok mi, kao poslušni pokusni kunići, odlazimo u dragovoljnu smrt i pogibao, uvjereni da to mi sami tako želimo. Tako zli Zavodnik želi oteti Bogu njegova stvorenja.

Uzmite, na primjer, žene koje imaju život u svom tijelu, neko drugo novo tijelo u svom tijelu, mlado ljudsko biće, i viču na sav glas da su vlasnice svoga tijela, a nisu svjesne da nisu vlasnice onog drugog tijela koje se našlo u njima pa ga ubijaju i slave svoju lažnu slobodu. To je tipičan primjer kako Zavodnik načini od ljudi lude i svoje budalaste marionete.

Zna Isus, sve on to zna, a ne može protiv slobodne volje koju nam je osigurao jer ljubav bez slobode nije ljubav. Dakle, da bismo primili božansku ljubav u sebe, ostajemo slobodni i pretvaramo se u lude, a dovoljno je zamoliti u vjeri Isusa za pomoć koji nam je rekao da ćemo sami činiti i veća djela od onih koja je Isus činio.

Dao nam je svoju djevičansku Majku da nam bude voditeljica i odvjetnica pred osudama naših vlastitih savjesti.

Poslao je s Ocem nebeskim Duha Svetoga u kojemu imamo otkupljenje, Životvorca da nam bude pri ruci do kraja vremena.

Uskrsnuo je i predao svoje Tijelo i Krv, Dušu i božanstvo da ga blagujemo, da ga prožvačemo temeljito kao lijek protiv Zavodnika i da dobijemo nebesku snagu za dobar i dug život u miru i slobodi.

Oprašta nam sve što pogriješimo, treba ga samo zamoliti i iskreno se pokajati kad nam nešto s dobrim namjerama ne uspije. Tako možemo u bilo kojem trenutku krenuti iznova stvarati sami svoj život i sudjelovati u životu Boga.

Stvorio je od kulture smrti i krvne osvete istinsku civilizaciju života i radosti, održao je svijet sve do sada da se ne preda samouništenju. Nitko nas ne može voljeti kao što nas voli i ljubi Bog.

Ulio je u nas mnoge darove i talente, sposobnosti i kreposti kao što su sposobnost za ljubav, vjeru i nadu, kako bismo stvorili od sebe dostojanstvena ljudska, savršena bića.

Isus je vrlo konkretan. Tko misli da je ovo sve filozofija ljudskoga uma koja je previše apstraktna, neka se riješi svoje umišljenosti i oholosti, neka bude bog ako želi i neka učini bolje i više nego što je Isus učinio.

11.10.2024. 13:51

„Tražite Boga dok se još može naći, zovite ga dok je blizu (Iz 55:6)!”

Aleje pahulja

 

Odsutnošću sebe izbacujem

i zloduhe moguće tjeram

gdje glas tvoj kao da čujem

kojim se odaziva vjera;

to je povjerenja zvuk i sjet

koji mi govori tiho i blago

da usmjerim oganj taj što bi vrijet

gdje srcu je posebno drago,

najdraže moje znanje i zakonu,

spoznajo meka i ljubavi silo

koja mi pružaš lahor u zaklonu,

pećino bez koje ne bi me bilo.

Ti zlodusi razni samo su tu

radi kušnji, radi duhovne mene

kako bih se othrvala zlu

i prošla kroz dosadne sjene.

Zapalit ću žižak te svijeće dahom

što ti ga nekako radosno ćutim,

Isuse koji me posipaš prahom

da bolje vidimo sve ono što slutim,

novu dušu, novo nebo i golubice

što izrastu neprimjetno, jasno

u kraljevstvu gdje gnijezde se ptice

za nas, za mene i za tvoje Ime časno.

Moje će aleje procvasti pahuljama

u pravi čas, u ono radosno vrijeme

kad Svetinja probija led i slama

zrelo bezgrešno i božansko sjeme.

10.10.2024. 23:22

Duša i jesen

 

Jesenas kiša rastopila

ono malo slada bablja ljeta,

duša sjeme zadobila

sveta znaka, suncokreta.

Sva je krhka u slaboći,

stalno dvoumi se i koleba

je li suho lišće noći

il' je zarumenilo do neba.

Nezgodne su dnevne oscilacije,

ali kao da baš to joj godi

kao pozadinske kompilacije

kad se iznenada nota rodi.

Sva je natmurena površini,

izgužvana cipelama beskućnika,

a u svijetlećoj dubini

grije zrnje, plodove od Pravednika,

iščekuje da već jednom se pokaže

sada, kad zakraljio ga Otac časni,

kad nastaniše se srcu kao straže

Riječ i Duh taj Sveti, istiniti, jasni.

10.10.2024. 00:37

Obitelj

Možda moralo je uvijek isto biti

kao što je zaista i bilo,

ali grijehe ne može se prikriti,

uzroci su onog što se nije zbilo

jer bez njih sve bi bilo bolje,

ljepše nego ono što se mora zbiti.

Izobilje dobre Božje volje

nitko nikad ne može izmjeriti.

A Grijeh je čovjek u svom padu,

protiv toga nema neistine.

Solidarni ljudi griješe svi u radu,

ranjavaju druge, knezovi su tmine

jer se grijesi njini lako spoje.

Što je više ljudi, to im grijeh je teži,

nema odgovornih koji dvoje,

svaki pojedinac na svoj način bježi.

Zato najmanja je stanica svog zbora

ta obitelj vrijedna sveg jedinstva svoga.

Svaki veći skup raspasti se mora

jer mu Zli ukrade tko je sam bez ljubavi za Boga.

Zamjena za dušu postala je jednom roba

s kojom trguje se k'o od šale.

To je novac ili prijevoz, ili sva od loze boba

što su pohlepne je ruke krale.

Tako svaka duša u sebi se stisne,

nema uzroka, ni razloga, ni zdrava cilja.

Svaka družba druga odjedanput vrisne

jer je izgubila robu, a i božanskoga milja.

Obitelji se uvijek mire i pomiruju,

jedno bez drugoga bez ljubavi ne znaju biti.

Grade kuću, iz temelja izviruju

kao duša koja Božjim krovom će se pokriti.

Možda moralo je uvijek tako biti

kao što je zaista i bilo,

ali blago onome tko Bogu će se povjeriti

čije zaštitničko u obitelji nadvija se krilo.

09.10.2024. 17:56