Kovčeg suza

Kovčeg suza

Željela bih ponijeti sve kovčege

popunjene suzama koje nikako ne prodiru

zbog pretrpljene teške stege;

popunjene padovima, greškicama na papiru

kojeg trgala sam samo povremeno

jer se nije smjelo trošiti ga previše

pa je sve mi ostajalo zabilježeno

kao da i papir sa mnom mučno diše.

Željela bih prtljagom se natovariti,

punom osmijeha i dobrih namjera

koje su se uvijek uspijevale sakriti

ispod tuđih neprekidnih zamjera

zbog toga što nikad nisam ništa znala;

punom grižnje prestroge mi savjesti

jer sam druge misli i stihove ukrala

koje više vladale su mojom svijesti

nego mnoge zadaće i udžbenici,

više nego društvo, za me jako strano

i svi njini miljenici;

sve što meni nikad nije bilo znano.

Žejela bih ponijeti sve svoje bolesti

koje nisam nigdje zapakirala

i tako željela bih Boga sresti

da bih Njega time dirala,

da bih postala bar nekome poznata

sa svim svojim dobrim stranama

jer sam nakupila sakrivena zlata

koje proglašavali su manama,

jer sam danas tako neuspjela svima,

sa životom koji nije ostavio traga,

a nosila sam puno osjećaja, kao plima,

i sve to morala sam poslati do vraga.

Tada Bog bi meni rekao:

“Idi, živi iz početka”,

ali znam da puno mi je poslije stekao

pa ostavljam sve do zadnjeg retka.

Kad bih mogla ponijeti u vječnost

nešto u svoj život drugi,

to bi bila moja vjera i umješnost

da sve ljubim i da gledam prema dugi.

23.02.2015.  08:43

Golet

 Golet

Nije savršeno sve što čovjek pruža,

ali je savršen njegov trud.

Još uvijek na crnom je mramoru ruža

jer ni moj vrt nije uzalud.

Najdraže mi je ipak moje kamenje tvrdo,

zaista ga radosno kraj zida uzgajam

jer ono je samo moje brdo

u koje i najmanje krhotine ubrajam.

Uzgajati kamenje na strmoj visoravni

značajno je zbog nezgodna uspona

kojemu se priznaje da je onaj punopravni

u redovima najvišega doma.

Čak je nedavno i mramor iznikao

pod ružom koja je bila nebeski dar

već tada kada je Bog to brdo izricao

i kada sam naišla kroz trnje i žar

što je nastao od  mnoštva spržena ljulja

koji jedini bijahu u obzoru mome.

To trnje još uvijek po brdu kulja,

ali se izdanci korova lome

dok se širom visoravni kamen prostire

i ponosno raste, u nebo strši;

i što god plazi i tamo prodire,

brzo istrune i pod kamom se skrši.

Ipak su pitome gredice ove

u koje se Bog moj zarekao.

Ovdje uzgajam kristale nove,

a nikoga nema tko bi zasmetao.

22.02.2015. 04:34

Gospodar križa

Isusa osuđuju na smrt

Ljudi prosuđuju ljude umjesto da prosuđuju djela.

Osnivanje sudova predstavlja puku osvetoljubivost.

Od zlih djela se branimo vjerom u Boga.

Čovjek ne može dokazati krivnju.

Kako sudimo drugima, tako sudimo i sebi.

Sudovi ne uništavaju zla djela.

Nitko nema pravo oduzeti život.

Isusa na smrt osuđuje đavao koji na Kalvariji pokazuje svoje lice.

Isus uzima na se križ

Križ označava susret. Isus svjesno i ponizno prihvaća susret s đavlom, daje mu priliku iako zna da je đavao Otac laži i lud od grijeha ne vidi da je Isus Sin Božji koji jedini može spasiti ljude od đavla.

Isus pada prvi put pod križem

Isusa ubija ravnodušnost ljudska, grešan je Isusov ljubljeni čovjek najveća bol za Boga.

Isus susreće svoju majku

U njezinom pogledu Isus vidi nadu i smisao borbe za svakog čovjeka.

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Muškarac koji vjeruje najveći je jamac Isusu i grešan puk najveći je bližnji Šimunu jer je potrebit njegove pomoći.

Veronika pruža Isusu rubac

Ženi ljudi gledaju lice, a Isusovo lice je njoj i svima najintimniji dar i pohvala njezine vjere i milosrđa.

Isus drugi put pada pod križem

Isus pada, ali uvijek nalazi saveznike koji Ga sokole u voji Boga Oca.

Isus tješi jeruzalemske žene

Isus ih upućuje da ne plaču toliko zbog Nega, koliko pred njima stoji teška zadaća utjecati na svoju djecu jer su saveznice Božje u stvaranju i rađanju.

Isus pada treći put pod križem

Tri puta pada Isus u susretu s đavlom. Tri puta mu daje priliku da odustane od nasrtanja i zlih djela: 1. u ime Oca, 2. u ime Sina, 3. u ime Duha Svetoga

Isusa svlače

Đavao sada udara najjače što može, želi da Isus doživi sramotu. Razgolititi Boga koji je Ljubav najniži je udarac đavla koji je Lažac, ali nema veće ljubavi od one koja predaje sebe, a ne samo imanje.

Isusa pribijaju na križ

To je pobjeda: srastao čvrsto s križem, Isus postaje Gospodar križa, Gospodar susreta Boga i đavlovih zlodjela. Uzdignućem svetoga Križa, Isus privlači sve k sebi,

Briše grijehe, a đavao bježi kad vidi Križ.

Isus umire na križu

Isuse, ponudio si sebe, svoju ljubav, svoje imanje, svoje hajine, svoj križ, svoju sliku, svoje tijelo i svoju smrt. Sve si to predao svom dušom svojom za mene. Dao si mi Majku od koje imam i Tvoj Duh koji po volji Oca našega na nebesima u ljubavi Tvojoj na mene silazi. To je Duh u životu i smrti, moj Duh Životvorac.

Isusa skidaju s križa

Uzimamo Tvoj križ i nosimo ga zajedno. U krilu Majke dostupan si svakome, ona nas upućuje u susret prema Tebi koji nas čekaš i zoveš.

Isusa polažu u grob

Lijepo Te je vdjeti, Tijelo Kristovo, dok iza Tebe gledam kako Te sahranjuju nekada davno, a Ti si uskrsnuo, živ i ja razgovaram s Tobm, molim i blagujem Te.

Dahom na dah

Dahom na dah

Lagani zvuci rominjaju na tipkama glasovira

onda kada već nemam daha za orgulje.

Virtuoza slušam i opuštam se od njegova dodira

jer mi pada na umornu kožu kao ljekovito ulje.

Tako me odnosi na polja vedrine

i potiče na laganu igru bez obaveza.

Zbog te tankoćutne iznjedrine

on sve više u meni rađa užad naveza

jer to je ono što se ljubi nadnaravno,

što se uzima i prenosi dahom na dah.

Nema nadahnuću ništa na zemlji ravno,

a ipak je neznatno u isti mah.

Kad osluhnem prve taktove Večernjice,

kao da me Bog izbacio katapultom;

budi me iz dnevne nesvjestice,

osvježava me od trovanja lažnim kultom.

Tada se prisjećam krštenja i prvih koraka

kada sam spontano prilazila značajnim veličinama,

kad mi je obilna molitva bila tako laka,

kad sam se divila porculanu u vitrinama

i kada sam na putu do svoga obdaništa

revno provirivala kroz ogradu samostana,

pratila crnu povorku na rubu velika dvorišta

na putu klanjanja početkom svakoga dana.

Ako se večerima sjetim otići na počinak,

to je najsigurnije mjesto za Chopina.

Anđeoski mi pozdrav ima trenutačan učinak

i tada ga nesvjesno napuštam daha opijena.

21.02.2015.  10:33

Čipka za podmetač

Čipka za podmetač

Ova čipka nova nemarom je opšivena,

izgleda tako krhka i nategnuta bez reda,

u njoj mala vrijednost je sakrivena.

Jedan primjer organizirana nereda.

Nisam sigurna da se želim ispovijedati.

Strastveno sam stihom opsjednuta,

sretna sam kad mogu pripovijedati

i još kad je rima zgodno posjednuta.

Ova je pjesma zbirka loših početaka

i mora stati cijela u neku formu.

Mora imati okvir da se ne pretaka,

da izgleda kao da poštuje normu.

Ovo jutro ima neki redoslijed,

odlomljeni komadić ukrasnog tanjurića,

pouzdan kronološki raspored,

cvrkutanje pospanoga papigića,

molitvu zahvalnosti i početka,

veliku šalicu čudesne crne kave,

suštinu okrnjena retka,

riječi što se izkašljavanjem dave,

jastučić od vunenih ficleka,

subotnju tišinu za vikend-sreću,

sjećanje na zimu iz daleka,

lijenost koju priznati neću

i već prazan novi list.

Tu ću sada stati

i pospremiti stari kist

da se diskusija skrati.

21.02.2015.07:50