Da svi budemo jedno

Možda sam ostvarila sve svoje snove

još za ove gluhe noći kada jutra nema,

možda više nit ne želim sanjati nove

kada tek se noć na svoje pute sprema.

Možda samo neka radost postojanja

mene sad obuzima da mi slatka bude java

jer sam dovršila neka svoja nastojanja

dok još uvijek oko mene čitav narod spava.

More nema svojih obala, mjesec nema sjene,

a ja nemam svojih rezultata i svoju poeziju

već uživam puno mira koji vlada oko mene,

mira koji oduvijek je postojao tu.

Tamo gdje se Nebo zemljom dodiruje

nalaze se vjetrovi stari i novi;

kad se neki blagi povjetarac raspiruje,

tad i oganj plamti, ostvaruju se snovi.

Zahvaćanje povjetarca dobra je terapija,

iz toga još može nastati i dugotrajna sreća;

iz toga još može nastati simpatija

ili duša sebe nađe gdje je tajna veća.

Stvaranje je stara ljudska navika,

čovjek ispoljava dušu u svom nalaženju;

rezultati ponekad su samo blijeda slika

svega što je duša postigla u traženju.

Molila sam Boga, tražila Ga iz nevolja spas,

moje molitve su bile ulaganje truda;

dala sam od sebe svaki dah i svaki glas

poput mora koje seže na obale spruda.

Možeš sebe spasiti na bilo koji način,

možeš Boga naći daleko od zacrtane staze

kada pretvaraš si snove bar u neki čin,

kada tvoja djela dušu ti nalaze.

More nema svojih obala, mjesec nema sjene,

stvorena su djela Božje uslišanje;

rezultat je stvaranja ljudsko ispunjenje,

istinsko je stvaranje blaženo stanje.

10.10.2016. 01:21

Vječno krštenje

Otkada sam na toj rijeci, sve se mijenja,

nigdje nema mira, ništa stalno nije.

Svake rodne godine sve dolazi do zrenja,

svakog novog dana nešto bar proklije.

Gledam život, slušam vjetar, živim samo za to,

moje misli i osjetila bez toga ne mogu

jer je ovo nebo s oblacima neprocjenjivo zlato,

jer se tako nalazim u svome Bogu.

Miris jutarnjega vjetra, zvuci prirode, tišina,

sve to budi organizam, nadu i životnu moć.

Sve te sile mi dokazuju da postoji visina

koja veća je od onih zala koje nosi noć.

Bog me rodio da rađam i stvaram, dao mi je ljude,

stočare i zemljoradnike, pustinjake, lovce

da se svi povežemo i da nam dobro bude,

da svi načinimo život, a ne toljage i kolce,

oružja, ubojstva, jednom započeti rat.

Bog je neiscrpan makar mi se uništavamo,

makar svaki čovjek postao je jadan svat.

Bog nam daje novi život dok mi spavamo,

On je meni udahnuo još od ove prirode,

još me hrani, još me Kristom poji,

Sinom svojim čiji Križ mi daje vode,

one iste u koju je postavio ljude da ih goji.

Svakog jutra kad se nađem na toj rijeci,

slavim iz početka život svoj i Stvoritelja,

hvalim ljude, ljubav koja sve nas liječi,

umivam se istom vodom svoga Spasitelja

jer mi daje Majku svoju, Bogorodicu

da se mogne i u meni jutrima poroditi.

Svakog dana molim i Bezgrešnu Djevicu

bez koje se život ljudi ne bi dao ploditi.

Sve prolazi, sve se mijenja, ništa stalno nije,

samo voda rijeke, samo vječni na njoj ljudi.

Svake noći ova rijeka se od mene krije,

svakog jutra mene Bog na život budi.

09.10.2016. 09:28

Ljubav na žrtveniku

Ne mogu ti uvijek dodirnuti dlanove,

pa i kada imam tvoju pažnju;

čak i kad mi nudiš nebeske stanove,

ti me tražiš nemoćnu, a snažnu,

onakvu kakva mogu osjetiti tvoje čežnje,

ali istu onu koja sve raskoši daje

samo zato da bi također ostvarila težnje,

samo onu što u Bogu traje.

Želiš mene željeti još više

da bi veća bila slatka žrtva rastanka,

želiš predati mi misli svoje najtiše

pred kojima blijedi svaka struna tanka.

Želiš ljubiti me iz čista mira,

ali sanjaš nepoznate predjele,

želiš da me tvoja želja dira

jer bi moje ruke tebe taći htjele

i vodiš me dalje

u tom plesu opasnom i slatkom

jer te tvoje srce šalje

izdati se jednom trenu kratkom.

Predat ćemo Bogu svaki plod,

pod Njegove žrtvenike,

da od nas načini rod

i da daruje nam nove prilike

iskazati Mu tu silinu

čežnje zajedničke, ljubavi žar

i zadobit ćemo svu milinu

koju će tad izliti u svoj ljubavni par.

Samo zato da mi budu snažna djela

ja ti duhom svojim odgovaram

i da nesposobnost moga tijela

bar dotakne Duha kojim stvaram;

samo za tu ljubav Boga ja ću poginuti,

ljubiti te beznadno, a potpuno

jer ti ova moja duša neće minuti,

jer je moje srce istim tvojim Bogom puno.

07.10.2016. 22:43

Moj je život putovanje u slobodu

Moj je život kao zatvor s rešetkama,

kao nužno zlo kroz koje moram proći;

kroz njega mi dopire i svjetlo i tama

i kroz njega mi je na slobodu doći.

Moj je čitav život samo pregled jednog obraćenja,

ja mu nisam više ništa obavezna dati;

on se uvijek sastoji od samo jednog čina svetoga krštenja

radi kojega sam došla čovjekom se zvati.

Postala sam zato da da dostignem preko tijela

ono isto za što me je Bog odredio,

da me svu obujmi i zakrili odora mi bijela,

da bi mene svojim krstom kao neživu odledio.

Ništa drugo nije bitno za to moje postojanje,

sve što mi se događa samo put je prema gore,

prema tamo gdje me čeka ono stvarno stanje

za koje su predoređene mi kosti da izgore.

Sve je ovdje samo radi moga neophodna  spasa,

sve što živim i što činim samo krst je časni

da bih rodila se duhom i bez porođajna plača, i bez glasa;

taj mi čas rođenja nikada ne žuri i ne kasni.

Procesijska svijeća izgorjela noćas mjesto mene,

čuvala me Djeva Majka dok sam u nesvijesti spavala.

Niti jedna duša nije ovdje koja nema to rođenje,

svaka duša zato jest da bi vječnosti spoznavala.

Svak se drugim krstom rađa, ali svatko živi da se rodi

kao što je svaka krošnja postala od korijenja

što se je napojilo u zemlji, proklijalo je u vodi,

što se probilo na površinu čak i preko stijenja;

jedna klica je određena da bi drvo se razgranalo

što u nebo raste i što tamo ptice nebesnice hrani

koje gnijezda svijaju da bi sve stvorenje sanjalo

onaj vječni duh na beskonačnoj nevidljivoj grani.

Pa neka sam i nesvjesna, neka me i smrću zovu,

taj mi odlazak sa svijeta neminovno pruža onaj život pravi

koji mi započinje u tijelu, na zemljaljskom krovu

već i onog časa kad se duša svome Bogu javi.

Evo me, moj Isuse koji rodi me od mesa i od krvi

i od svjetovnoga daha što ga skidaš Ti sa svojim Križem;

već Te dugo slijedim dok se  moje tijelo mrvi

i svom dušom k Tebi u svoj stvarni život stižem.

05.10.2016. 09:30

Ledeni suton

O, Lurde, mali grade,

sretni spoju prirode i Božanstva,

utočište za stare i mlade,

centru najvećega prostranstva,

ovo je dan za oproštenje,

ovo je noć za naše veze

i vrijeme je za poštenje

u kojemu sva vremena leže.

O, Lurde, pjesmo srca moga,

upamti me sada i za uvijek

poradi našega Krista, Boga

koji od tebe načini lijek.

Mediteransko blago,

blago šire od kontinenta

i svetište svima drago,

izvore duboka sentimenta,

upiši me bezimenu na svoje tle

da kroz tebe udahnem od tvoga mira,

približi mi Gospu jer ne mogu bez nje,

jer me glazba njena u srce dira.

Ave, ave, Marija, ostani u mojoj duši,

nemoj me od sebe pustiti;

ave, ave Marija, tvoja pjesma me guši

i moram je, moram izustiti.

Ostavi mi dah u ovim prsima

i hvala ti, najljepša hvala,

još jednom te ćutim pod prstima

za sve što ćeš dati i sve što si dala.

I dok milujem ovu ledenu stijenu

i dok žedna s izvora bistra pijem,

sunce zapada i baca na trgove sjenu

što ih pohoditi više ne smijem.

Lourdes, 30.09.2016. 02:03

Božanski mostovi

I sada, dok me kao sovu prati noćni ćuk

i kad pjevanje je zamuklo na kratko,

spajam opet mostove i pod njima huk

kako nastalo bi novo doba slatko

jer žrtva nikad nije razlog žrtvovanja

već je ona pratnja božanstvene sreće,

ona nikad ne zna za teška stanja;

samo nadahnuće je pokreće.

Ugodno je željeti si sve najbolje,

biti moćan ovom svijetu i životu

poput nekog poslanika s puno dobre volje;

kao blagoslove čekam svoju pravu notu.

Molim Boga da ne skonča moje čekanje,

želim ovo istraživati do duga vijeka.

Sve bi drugo bilo grešno skretanje

na sve one pute kojim nema lijeka.

Odakle mi stigla promjena svih stavova,

odakle mi nestalo energije iz tla?

Nema više mi komadića, nema šavova,

postala sam cijela, čitava sam sva,

Nebo me je načinilo, Bog me za se stvori;

preporodio je moja htijenja i moj put

na kojemu svaku sumnju mi obori

kako pravi život sav je loš i krut.

Kupelji se iz početka nadam kao spasu,

hladnoj riječnoj vodi što ispire sve;

kad uronim, neće biti traga starom glasu,

opet bit ću sama, ali ću ostvariti sne.

Lourdes, 29.09.2016. 03:35

Oganj slobode

Znam, daleko je onaj put bez cilja.

Sve je umrlo, svaka uspomena.

Tresem se od zime i od milja,

ti me pitaš da li nova sam žena.

Zar nije potrebno ići na pute

za koje me jednom opremila vjera

u tvoju iskrenost i u tvoje skute,

na staze sigurnoga smjera?

Ostadosmo uvijek što smo bili,

to je život u ljubavi i slobodi.

Sjećaš se, nismo nikad ništa krili,

znajući što srž je koja nas porodi.

Zbog toga sve ima smisla, i rastanci

od kojih koža bridi i dah treperi.

Zbog toga su čvrste veze i lanci,

a još ljepša je sloboda u velikoj mjeri.

Postaje otrcano pjevati intimne balade,

samo Krista otmjeno je uvijek slaviti.

Molim za tebe i ljubim bez nade,

samo taj mi oganj ne da zaboraviti.

Lourdes, 29.09.2016.  01:27