gordanatomljanovic

Monday, April 3, 2017

Fotopis II Carcassonne 1

Veleban zamak nam se ispriječi na putu do Lourdesa i postaje nezaobilazan spomenik kojega treba obići, ali to može i potrajati zahvaljujući živopisnom pravom pravcatom minijaturnom gradu koji moderno živi "usred" srednjega vijeka.
Naslovna fotografija nalazi se na stranici https://en.wikipedia.org/wiki/Carcassonne

Isus je jedini logičan

Evanđelje po Ivanu, glava 1, redak 1-2U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.²Ona bijaše u početku u Boga.

Previše sam neuka da bih otkrila neki znanstveni dokaz, ali nikakve nelogične tvrdnje, koje u meni uzrokuju bol, smetnju i patnju, ne mogu se službeno proturavati.‎ponedjeljak, ‎3. ‎travnja ‎2017. 06:55:50

1.Upravo čitam današnju riječ Evanđelja o grešnici koju žele kamenovati:Evanđelje po Ivanu, glava 8, redak 1-11

Preljubnica

A Isus se uputi na Maslinsku goru. ²U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. ³Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu ⁴i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. ⁵U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?«⁶To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. ⁷A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« ⁸I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. ⁹A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. ¹⁰Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« ¹¹Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

Zanimljivo, govorimo kako nam je Isus milosrdan, a ne logičan. A što je onda milosrđe ako nije minimum ljubavi iz koje nam logika i proizlazi? Jako zanimljivo kako ljudi milosrđe gledaju. Netko, na primjer, postavi tvrdnju koja glasi: "Grijeh mora biti kažnjen, ali Gospodin je milosrdan jer ne kažnjava grijehe te nije logičan." Kako to i odakle nam ta tvrdnja, kao prvo. Grijeh mora nestati, ispariti, ne smije ga biti, grijeh je samo nedostatak vrline, normale, a normale nema bez našega Jednoga Boga Stvoritelja. On je Ljubav:Prva poslanica svetoga Ivana apostola, glava 4, redak 8⁸Tko ne ljubi, ne upozna Bogajer Bog je ljubav.Prema tome, sve što je normalno, sve što je vrlina, sve što je čovjek u pozitivi, a čovjek je slika Boga,to je iz ljubavi nastalo i od ljubavi se sastoji:Knjiga Postanka, glava 1, redak 27²⁷Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,na sliku Božju on ga stvori,muško i žensko stvori ih.Pozitivna i afirmativna rečenica bi glasila:Čovjek je svetac Božji.Negativnost se te tvrdnje izražava ovako:Čovjek u grijehu je udaljen od Boga koji je Ljubav, grijeh je na čovjeku nedostatak ljubavi, veći ili manji. Grijeh mora nestati poslije smrti ljudske, mora umrijeti sve što je grijeh, treba ga ubiti da bi ostala sušta čovjekova sveta bit.

2. Pa ako i tvrdimo da grijeh mora biti kažnjen, odakle mi znamo tko je i kada i gdje zaista u smrtnom grijehu ako nam dotična osoba sama to ne kaže i obrazloži???!!!Obične ljudske greške se popravljaju.

3. Milosrđe Isusovo je čista i sušta logika. Logika je plod djelovanja i postojanja vječnoga Boga, Isusa Krista kojega zovemo ponekad i Logosom. Ako je Isus=Ljubav, a Isus nadopunjava našu ljudsku pozitivu i logiku, tada je i Ljubav=Logos.Neki, ili mnogi, misle kako je milosrđe nelogično: idi, sotono. Mnogi misle da se i grijehu tada moramo milosrdno sažaliti, ali nad grijehom se ne plače nego ga se označi i uništi, to jest oprašta. Grijeh se ne može kazniti, kazne su izmišljotina sotone koji je udaljen od Boga jer se protiv Boga, Ljubavi i Logosa, pobunio pa je samo znak nedostatka pozitive, afirmativnosti.03.04.2017. 07:12https://hr.wikipedia.org/wiki/Logos
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kristolo%C5%A1ki_naslovi_Isusa_iz_Nazareta

Fotopis Lourdes VII Padre Pio

KATAKOMBIČAN ULAZ U PODZEMNU CRKVU PADRE PIA, LOURDES

Jedan od braće pokucao je na gvardijanova vrata oko dva u noći i rekao mu: ‘Ustanite brzo! Padre Pio je vrlo bolestan.’
Gvardijan, Padre Carmelo, posvjedočio je: “Požurio sam u sobu Padre Pija i vidio Padre Pellegrina. Brat Bill i dr. Sala bili su uz njega, a on je sjedio u svojoj stolici. Teško je disao, a glava mu je bila blago pognuta. Nekoliko puta zazvao sam njegovo ime, ali nije odgovarao. Padre Paolo potom je došao u sobu i udijelio mu bolesnički sakrament, a mi smo kleknuli i zajedno molili. U međuvremenu, liječnik mu je stavio masku s kisikom. Više nije disao, bio je miran i spokojan. Izmolili smo molitvu za umirućeg, a potom je dr. Sala prestao opipavati puls Padre Pija. Pogledao nas je i žalosno rekao: ‘Otišao je…’
Bilo je to u 2:30 ujutro, u ponedjeljak 23. rujna 1968.” IZ http://www.padrepio.hr/

PIO IZ PIETRELCINE, KANONIZIRAN 16. LIPNJA 2002.

A UNUTRAŠNJOST ZAPANJUJUĆA

Već za vrijeme zemaljskoga života uživao je veliku popularnost svetosti zbog svojih kreposti i svoga duha molitve, zbog žrtava i jer se potpuno posvetio za dobro svih duša. U godinama poslije smrti uvijek se sve više širio glas o njegovoj svetosti i o čudesima koja su se događala po preporukama na njegov zagovor. Ta činjenica je postala nezaobilazni crkveni fenomen koji se proširio po cijelom svijetu i u svim slojevima ljudi. Tako Bog otkriva Crkvi želju, da ga proglasi i na zemlji njegovim vjernim Slugom. Nije prošlo mnogo vremena i kapucinski Red je pokrenuo korake prema propisima ckrvenog prava za početak procesa za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Nakon utvrđenih činjenica koje su se tražile, Crkva je o. Pija proglasila blaženim 2. svibnja 1999. g. na Trgu sv. Petra u Rimu. Obred proglašenja o. Pija blaženim predvodio je sam papa Ivan Pavao II., ali niti dva najveća trga u Rimu, Svetog Petra i Svetog Ivana Lateranskog, nisu mogli primiti sve hodočasnike koji su za tu prigodu došli u Rim. Liturgijski se slavi 23. rujna.

izvadak

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pio_iz_Pietrelcine

OLTAR U CENTRU OGROMNOG PODZEMNOG SVETOGA ZDANJA

I NAŠ BLAŽENIK ALOJZIJE STEPINAC

I LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ

Put križa je naš put

Možda sam te mogla još pohoditi
onih dana davnih, dana crnih,
ali izgleda da morala sam još poroditi
gluho doba, mnoštvo riječi krnjih

pa sam tad se jadu dosjetila:
nisam znala da te ovdje ima,
da postojiš tek sam osjetila
kad me k tebi vrati ona plima

po kojoj se smrzavam,
ali isto tako oduvijek ja znam
da pred tobom se rastrzavam,
da ti moj si, Djevo, vječni san.

Nikada ti nisam priznala
da su riječi ti božanstvene,
a i odakle bih ja to znala;
oči tvoje tako su tajanstvene

da bih najradije zaplakala,
ali ti mi to ne dopuštaš ni malo.
Ti si ono sve što sretna ja sam Bogu dala,
ti si ono sve što dobro je iz mene palo.

Ti si preslavna budućnost moja,
zbog tvog časa ja ne tugujem
nego vesela mi duša kao što je tvoja;
samo s anđelima, kao i ti, drugujem.

Nismo bili prvi, niti ostali smo zadnji
koji svoje sudbine ne krojimo;
kada s nama i Bog dragi badnji,
samo za Njeg' mi se bojimo.

Ja te volim, ti to znaš,
ti me ljubiš kao rosa cvijet
pa ma kako malo sad mi daš;
meni upravo je drago s tobom mrijet.
02.04.2017. 08:26