Duh života

 

Moj Gospodine, Kriste moj,

nado prolaznoga svijeta;

Isuse, Živote moj,

Ti si pelud moga cvijeta.

Ti si proljeće i ljeto

koje stiže nakon korizmena posta,

Ti si Biće sveto

i prvina što je nikad nije dosta

kad se Uskrsnuće grijehu javi.

O, da imam Tvoje snage,

da Te duša neprekidno slavi,

Tvoga Duha, riječi blage.

Riječi teške, tvrdi govor

kao što je tvrd mi ovaj vijek;

silne pokore i krepak lovor

kojega si obećao zauvijek.

Ti si Bog moj, a ja Tvoj sam stan,

Ti si duha moga svježi sok;

Ti preobražavaš mi blato u svoj lan,

Ti si rijeke neprolazne tok.

Ti ćeš dati meni preko mora,

preko gradova i klisova

jer bi život bio noćna mora

da ne silaziš s tih visova

samo da pokažeš: „Ovdje budi

gdje je crni gavran s bijelim prsima

da ne misliš da ti duša ludi

i da imaš znak na svojim putima”.

Ti ćeš stati ponad moga tijela

da me svu od najezde obraniš,

Ti ćeš namirisati sva moja djela,

i pomazati me da me čitavu nahraniš.

Ti si mene napojio

kao jedina u pustinji Stijena,

krepkošću me nadojio

da Ti budem blagotvorna sjena.

Ti si moje uslišanje, nevjerica

što je obuzela beskrajne divote zbroj;

ispunjena darima si golubica

iz svog maslinika, Bože i Živote moj!

21.04.2022. 09:10

Kad prelomiš kruh

 

Vjera se ne sastoji od praha,

u njoj ima dosta tuge,

malo Božjeg svetog daha,

sjećanja na duše druge.

Mada mir u duši daje,

nemirna je, uvijek čeka,

gleda život kako traje,

velika i važna rijeka.

Kad prelomiš kruh preda mnom,

znam da došao je čas

da se vratim onom trenu tamnom

što si ga odredio za nas.

Svjetlo si mi donosio,

a bilo je tako strašno

jer si rijeku odnosio

da Te mogu vidjet jasno.

Hvala, Kriste, za sav strah,

i za poniznost mi čednu

koja nasta kao zadnji dah

prije ulaska u zemlju lednu.

Tek sam poslije znala tko si,

da si Onaj što me ljubi

ognjem koji dušu rosi

i životom svojim što ga gubi.

Sanjat ću Te vjekovima,

ali jednom Ti ćeš stići,

znam već kakvim tijekovima.

Znam da ćeš me u vis dići.

19.04.2022. 21:39

Svjetlo spasenja

Povijest moga spasenja

seže duboko u sve davnine.

U taj sveti puk i narod rastenja,

na daleke poganske ravnine,

Stvoritelj me kao glinu spustio

da me kuša kao ljudsko biće.

Ocu vjere naše je dopustio

pravedničko, vjerno žiće.

S njim načini sveti univerzum

koji stasao je sve do sada

kao strašna oceana šum,

kao najjača na svijetu nada.

Ratoborni svijete vrli,

bezbroj zvijezda u visini sja,

svaka svaku rado grli,

to je Božja Crkva, sva povezana.

Ledeno je doba ostalo zemaljsko,

ratnici i zlodusi tu godinama pate,

pitaju se gdje je smisao i doba rajsko,

a mnogi još čeznu da se tamo vrate.

Za njih Otac Stvoritelj je dao Svjetla, Sina

da okupi sav taj živalj ledena i mračna puka.

Došao je kao Dijete, jedina i mlada Istina

čija sve nas je otkupila Mu vječna Muka

što Ga dovela je sve do smrti strašne,

ali potom uskrsnu za vječnost, kako reče.

Isusova ljubav, Duh Mu nosi ruke strasne

da nas blago spasi ili da nas sve opeče.

Nema travke, niti lasi za koju On ne bi znao,

nema duše koja Mu se ne bi poklonila.

Posred svoga puka kao Jaganjac je stao

da bi sva se zla od Crkve otklonila.

Svaki čovjek dobio je Svetog Duha

da u njemu Istinu pronađe i oslovi

usred srca, daleko od svakog uha,

da ga Isus odmah blagoslovi.

Smisao sveg svijeta i sve čovječnosti

upravo je blažen vječni život raja,

stanje koje vlada usred svečanosti

Istine i Duha kojem nema kraja,

koji puno jači su od svakog zlata,

ispunjeni snagom ljubavi božanske

što privlači Križem ljude sve od blata,

pa im daje duše čiste, djevičanske,

pa im daje tijela, nevina i razna

te svi žive sretno, svatko kao bog.

Zvijezdama će zemlja bila prazna

onog slavnog Dana kad odzvoni rog.

Dođite pred Svjetlo dok se može naći

jer i tako svi ste dušom pravednici.

Radujte se svojoj vječnoj plaći

jer ste Istine i Krista nasljednici.

16.04.2022. 07:08

 

Krajem ovih dana

Krajem ovih teških dana,

ova naraštaja što se hrva,

zasjat će mi rosa rana,

naći ću se podno Drva

kao skitnica tu, ispod hrasta,

da me nađu Tvoji blagoslovi,

Tvoje srce koje lako prašta

u toj sjeni gdje se život lovi.

Plodove ću ubirati medne,

mada dostojna ih nisam bila.

Isprat ćeš mi sve oprave čedne

u kojim sam grijehe krila.

Istjerat ćeš sve iz mene,

zloduhe i sumnje, laži,

a ja izići ću iz te sjene

kao djeveruša koja svoju dušu traži.

Vodit ćeš me putevima tajnim,

neću znati tko sam postala u biti;

klecat ću pred skutima Ti sjajnim

jer ću svoje greške sve zaboraviti.

Čekat će me mnogi ljudi

koje neću odmah prepoznati,

i privijati me svi na grudi

da pokažu da će Svjetlo sjati

od kojega neću vidjeti Ti lica.

Znat ću tko si, Isuse, tog Dana,

ispunjenog letom svih nebeskih ptica,

i spoznat ću sebe usred Tvojih Rana.

15.04.2022. 14:21

 

Dodir Muke

 

Probudi moju ljubav za se,

razbudi me Ti svojom Mukom

kojom uzeo si moju dušu na se,

koja dotiče me probodenom rukom.

Nemam odgovora, ravna trnju

ili krvavome Tvome potu;

nemam sliku još od ove crnju

gdje si ispunio Pisma svaku jotu.

Slabost moja dok teturaš

sve je veća i sve više tijelo dršće

dok Ti grijehe svijeta guraš,

dok zbog mene na Golgoti Ti posrćeš.

Razapni me preko svog božanstva

da Ti čujem Srce kako zove,

da se uspnem preko sveg poganstva

i da padnem nice zbog ljubavi nove.

Ne preostaju mi mnoga htijenja,

nema nagodbi, ni ustupaka.

Moja oholost i srdžba sada strašno jenja,

sad mi ne daj srca naopaka.

Ne popuštaj, molim, mojoj duhovnoj sljepoći

jer Te znam iz onog drugog Brijega

gdje si preobrazio se molitvenom moći,

jer ne poznajem ni jedan razlog bijega.

Priljubljena Tebi da me spasiš

već sam predaleko stigla, Kriste,

jer Te žeđam kad mi se oglasiš.

Uzmi sad iz vjere moje tragove od duše čiste.

15.04.2022. 07:23

Pustinjak

Uvijek sam tamo

gdje Te prate apostoli

nepoznatim plamom

što ih osokoli

kao što i dušu ovu

svu rasplamti

na nebeskom krovu

besjeda Ti što se pamti:

„Krv je moja piće

za živote ljudi;

uzmi moje biće

i zaljubljen budi.

Nosi moje Tijelo

i obuci te sandale

za poslanje cijelo

preko sve horizontale.

Evo Sluge Božjega,

evo, Janje u sredini,

pokraj pobjednička stijega

na sakralnoj ledini!”

Pri Tvom drvu, pri Oltaru

Tvojih riječi su junaci,

sastali se u tom daru,

makar već se mrači.

Ostani zauvijek, zbori,

slušaju Te učenici

što ih ljudskost mori.

Slabašni smo podanici,

al' su jake sile

uprle se protiv nas,

svih barjaka vile

silom nude spas.

Protiv Tebe, Kriste,

ovaj svijet se vrti,

protiv istine Ti čiste

nude slatke smrti.

S Tobom prići svakom danu,

s Tobom u vremenitosti biti,

Tebe nosit na svom dlanu,

Tebe, Kriste, puku podariti,

kakva muka, kakva čast!

Kupolo u zvjerinjaku,

svećeniku Ti si slast.

Vječno Srce kuca pustinjaku.

14.04.2022. 14:50

 

Poziv na doživotno strpljenje

 

Dostojanstvo u prvom redu mora biti ono osnovno ljudsko dostojanstvo, dostojanstvo čovjeka, jednako kao što postoji dostojanstvo snažne životinje, najljepšeg cvijeta u vrtu, najvišeg vrhunca na zemlji; jednako kao što postoji dostojanstvo prirode, flore i faune, tako bi moralo u društvu postojati osnovno ljudsko dostojanstvo. Ne dostojanstvo nekog uglednika, dostojanstvo državnika, dostojanstvo plemića, dostojanstvo neke dame koja je ponosna majka, dostojanstvo umrlih ili poginulih za druge, već ono dostojanstvo koje posjeduje, ima i nosi svaki, baš svaki čovjek samo zbog toga što je čovjek, što je ljudsko biće, za razliku od prirode ili društvene zajednice kao neke institucije.

Čovjek čovjeku morao bi uvijek priznati to osnovno ljudsko dostojanstvo i tko tako priznaje dostojanstvo svakog čovjeka, već je vrijedan dostojanstva jednog ljudskog bića koje ima razumno mišljenje, usklađene emocije, pa i harmoničan odnos prema sebi i okolini, to je ljudska osoba koja može sazrijevati u vrlinama i izbjegavati grijeh.

Društvo na zemlji jako je ugroženog osnovnog ljudskog dostojanstva.

Jedni su oni koje nitko ne priznaje i ne primjećuje, jadnici i siromasi, a drugi su oni koji u potrazi za svojim osnovnim ljudskim dostojanstvom čine različite napore da ga se dokopaju, ali ne tako da priznaju drugim ljudima njihovo dostojanstvo pa zbog toga nastaju veliki problemi. Čovjek postaje drugima nametljiv, želi se dokazati na bilo kojim poljima ljudskih djelatnosti, uzvisuje se i reklamira se kao da bi ga to moglo učiniti zadovoljnom i dostojanstvenom osobom. Tako čovjek često pada u grijeh oholosti.

Čovjek koji je propatio u životu ili čitav život pati od neke bolesti ili kakvoga zla, postaje svjesniji svoga ljudskog dostojanstva. Patnja donosi prokušanost koja rađa duhovnom, moralnom i općom zrelošću. Ako u takvom životu Bog pozove čovjeka da se ugleda na Križ Kristov, po kojemu patnja postaje životni poziv, čovjek će u svjetlu vjere i nasljedovanja Križa otkriti još puno veće dubine i visine svoga dostojanstva.

Najveći dostojanstvenik ikada jest Gospodin Isus koji propade, dragovoljno i s ljubavlju za ljude, do najdubljih ponora bezimenih jadnika i siromaha. I kada Isus kaže: „Slijedi me!”, to je poziv na patnju, ne planiranu patnju, izmišljene muke, već poziv na strpljenje do kraja zemaljskoga života čovjeka. To nije poziv na sažaljenje prema Isusu, to nije poziv na oslanjanje na Božju utjehu, to nije samo poziv na molitvu i razmatranje radi same molitve i razmatranja već to je poziv na križ na kojemu čovjek neće tražiti svoje dostojanstvo ili čak svoja prava, to je poziv na križ na kojemu će čovjek izgubiti sve, izgubiti sebe i svoju ljudskost.

Koliko je više dostojanstva u takvom životu, za razliku od života nekog očajnika koji postaje ohol u potrazi za svojim dostojanstvom!

Isto se događa s ljudima u zemaljskom društvu koji nastoje stvoriti svoje društvene zajednice jer čovjeku je tlaka biti ili ostati sam i usamljen u svom životu ili u svojim zanimanjima i u svojim uvjerenjima. Ako čovjek ne zna biti sam sa sobom, neće znati nikada oblikovati zajednice s drugim ljudima. Dok ne dobije Isusov poziv: „Slijedi me!”. To je poziv na Križ Kristov gdje se vjernik sjedinjuje u patnji s Gospodinom, postaje svjestan svoga dostojanstva djeteta Božjega, prijatelja i sina Njegovoga.

Koliko je uspješnija zajednica vjernika u Kristu od zajednice ljudi koji ne žele ostati sami na svijetu pa stvaraju različite neučinkovite zajednice gdje prevladava oholost, laž i manipulacija ljudskim osobama!

Isto se događa sa stvaralaštvom ljudi u zemaljskom društvu. Mnogi će reći da Gospodinu nije toliko bitno ljudsko stvaralaštvo, ali zato i dobivamo silne darove od Boga da bismo neprekidno, dostojanstveno i u zajedništvu, stvarali, da bismo poletno i radosno radili, da bismo slobodno odlučivali što ćemo svojim radom učiniti. I, kada nas sustigne Gospodin Isus i pozove nas da Ga slijedimo jer Bog je najveći, Bog je Stvoritelj svega i nenadmašni Umjetnik u stvaralaštvu, a ljudi su Njegova slika, Njegovi sinovi, tada će to opet biti poziv na Križ Kristov.

Koliko je plodniji život čovjeka koji u dostojanstvu, zajedništvu i ljubavi stvara i daje od sebe, tako da u društvu nema nitko kome bi nedostajalo punine života, od ovoga jadnoga ratobornoga svijeta, prepunog izgubljenih duša!

No, malo je onih koji se odazivaju na taj Isusov poziv na Križ Kristov, poziv Isusov na patnju i muku. A to je samo jedan poziv na strpljenje.

Jer naš Bog je zajedništvo ljubavi između Oca Stvoritelja i Sina Otkupitelja svih ljudi, zajedništvo ljubavi u Bogu Duhu Svetom, a ljudi su ovdje da bi postali dionici božanske naravi. Drugog cilja za čovjeka nema.

13.04.2022. 15:16