Svi su vrapci pod sparinom utihnuli,
sve su moje ptice saznale za mene,
da zalazim u te Tvoje dvore.
Onu važnu svijeću ni sad nisu utrnuli
povjetarci predvečerja, noćne smjene
kojoj sada stihovi mi gore.
Prijatelju, Brate, najdraži mi Spase,
nevrijeme se čeka kao olakšanje,
ali ovdje već je stigla Tvoja moć
koju duhovi dobrote, jakosti svi krase
koji uvijek nude stalno opraštanje
što ga donosi mi hladovita noć.
Ako noćas zakasnim u Tvome redu,
uzmi moja pokajanja, svoju slavu
koju netom sam u Šatoru zadobila
gdje je okus odgovarao mi finom Medu
kad je srce spoznalo mi ljubav pravu
koja me je osvojila svu, zarobila.
Samo Ti si Bog moj i moj Bedem,
Kriste živi, vječni i dohvatljivi.
Vjerujem Ti Križu potpuno i sva.
Ljubim Kruh taj koji jedem,
Oče naš, mnogima neshvatljivi,
što mi dade slatko Tijelo Duha ta.
Zdravo, Tijelo koje kraljevstvo proširi
i na mene pa da budem uvijek tu
gdje me Djeva skromna časti kao cara;
gdje Tvoj tamjan i do moga srca miri,
gdje me primaš, obasipaš milošću
koja moju dušu čitavu raspara.
29.07.2021. 21:32