Kad
je Sotona natjerao Isusa na križ, poginuo je u Istini jer Krist je
jedina Istina i jedini Pravednik koji, prepun milosrđa, oprašta
ljudima grijehe.
Kada
se susretnu Istina najveća i Otac laži, tada se Lažac sav spetlja
i otkriva svoja nedjela.
Križ
je mjesto susreta Dobra i Zla.
Križ
je nulti čas susreta Dobra i Zla.
Križ
je susret koji obuhvaća najvišu visinu i najdublju provaliju.
Križ
je prvi i posljednji sastanak onoga što se ne može susresti zajedno
i što se ne može sastaviti, to jest pojaviti u isto vrijeme na
istom mjestu.
Žrtva
Kristova na križu jedinstven je i neponovljiv događaj.
Neponovljiv
je zbog toga što je u Bogu, koji je sama Ljubav i Milosrđe, na
Križu, koji je patnja Sina Božjega, poginulo Zlo jednom zauvijek,
poginuo je Pali anđeo sa svim zlodusima svojim i sa svim nedjelima
svojim.
Vertikala
Križa jest pravac između pakla i raja, a horizontala je razmak
između dvije suprotnosti bez kojega svijeta ne bi bilo već samo Bog
i one osobe koje su u Bogu.
Križ
je Kristov nama svima dokaz Boga, razlog nade, djelotvorna vjera.
Križ
je dokaz Boga zato što do dana današnjega svijet bi već totalno
uništio sam sebe, a to uništavanje je počelo s postankom Prvoga
čovjeka čijim je grijehom smrt ušla u svijet. To uništavanje
svijeta doseglo je svoj nevidljivi vrhunac u Bogu koji je razapet na
križ, a nakon toga počinje se razvodnjavati i raspadati zlo u
svijetu koje sve brže i ubrzano nastoji uništiti vjernike. Napadi
zlih duhova sve su žešći, što im je bliže propast, odnosno što
je više Bog u vjernicima prisutan u svijetu.
13Krist
nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom –
jer pisano je: Proklet
je tko god visi na drvetu – 14da
u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje,
Duha, primimo po vjeri.
Gal
3,13
3Uistinu,
što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je
učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom
na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da
se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po
Duhu.
Rim
8,3-4
Milostivo
nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao
zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju
on ukloni pribivši je na križ.
Kol
2, 13b-14
19Jer
svidjelo se Bogu u
njemu (Kristu)
nastaniti
svu Puninu 20i
po njemu –
uspostavivši
mir krvlju križa njegova – izmiriti
sa sobom sve, bilo
na zemlji, bilo na nebesima. Kol
1, 19-20
14Doista,
on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu,
neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15Zakon
zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir,
od dvojice sazda jednoga novog čovjeka 16te
obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi
neprijateljstvo. 17I
dođe te navijesti
mirvama daleko
i mironima blizu,18jer
po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
Ef
2,14-18
Reklo
bi se da u Ivanovom izvještaju o muci Krist stupa prema križu s
dostojanstvom. Uspinje se na nj pobjedonosno, jer upravo na njemu
osniva svoju Crkvu, kad predaje Duh (Iv 19,30) i daje da Mu iz boka
poteče krv i voda (Iv 19,34).
Dufour,
str. 453
2Posredgradskoga
trga, s
obje strane rijeke, (nalazi
se) stablo
životašto
rodi dvanaest puta, svakog mjeseca
svoj rod. A lišćestabla za
zdravljeje
narodima.
14Blago
onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na
vrata će smjeti u grad!
I
tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti
udio na stablu života i na svetom gradu – na svemu što je
napisano u ovoj knjizi.
Otk
22,2.14.19
Nemoguće
je da se dobro i zlo stapaju u jedno.
U
čovjeku postoje, ali se sukobljavaju.
I,
kada Isus moli Oca u Getsemanskom vrtu da svi budemo jedno, to znači
da čovjek može postati jedno s Gospodinom samo u slučaju da nema
ni mrvice ljage grijeha u sebi.
Bog
Otac i Sin mogu se nastaniti u duhu čovjeka gdje čovjeka
oplemenjuju i izgone iz čovjeka zle duhove; to se događa kad
vjernik sluša Božju riječ, ispunjava Zakon i vrši ono što mu Bog
nalaže, odnosno kada živi po Duhu koji je Krist.
Upravo
zato što su se jednom u povijesti na istome mjestu na svijetu – u
Križu, susreli Krist i Sotona, jedan od njih morao je nestati, onaj
koji nije pravi nego je Lažac i Otac laži. Bog je taj susret
oplodio pobjedom Istine koja je On sam, Isus Krist.
A
ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina
našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.
Mi
kažemo da živimo u vremenu i prostoru, u dubinama i visinama, u
važnim trenutcima i u životnome vijeku; pripovijedamo priče o
vremeplovima u znanstvenoj i neznanstvenoj sferi, tražimo treću ili
petu dimenziju te se tako bavimo tricama i kučinama.
Zbog
svega toga nam je teško zamisliti i pojmiti vječnost.
To
je nešto što nije u vremenu, to je izlazak iz te vremenske
dimenzije u kojoj kažemo da živimo. Maknite računanje vremena i
nećete više ništa moći, niti znati. No, često i kažemo da
vrijeme naše ponekad kao da je stalo. Pogreška, vrijeme ne teče,
vrijeme ne stoji, vrijeme subjektivno može biti dugo i kratko.
Osobno
doživljavam vrijeme kao veliku pomoć u promatranju i promišljanju.
Budući da čovjek mora tek dostići svoju ljudskost, on neprekidno
uči. Da bi čovjek naučio nešto, mora to spoznati pa provesti u
djelo, a budući da je čovjek nesavršeno biće, on ne može sve
stvari spoznati odjednom. Tako je nalik djetetu u majčinoj utrobi
jer ljudski zemaljski i vremeniti život je zapravo utroba za čovjeka
iz koje jednom mora izaći jer čovjek je više od prostora i
vremena. Kad mu postane tijesno u ovoj utrobi, čovjek se probija
van. Izvan vremena, izvan prostora, izvan života u kojemu postoji da
bi spoznavao.
Spoznaja
se ne događa u hipu. Za spoznaju je potrebna snaga ljubavi koja je
isto što i mudrost, odnosno razum. Biti razuman i razborit znači
razumjeti vezu između uzroka i posljedice. Budući da čovjek često
nerazumno živi, može se reći da nije dovoljno samo spoznati uzrok
i posljedicu već čovjek mora sve to i na sebi iskusiti.
Iskustvo
je treća dimenzija, odnosno prva i najvažnija dimenzija ljudskoga
života. Čovjek koji doživi ljubav, nije nerazuman. Čovjek koji
osjeti, iskusi i doživi ravnodušnost i odbacivanje, već i u začeću
svoga života, doživljava smetnje u svome organizmu, u svome umu. Te
smetnje znaju biti ogromna prepreka da čovjek spozna i upamti bilo
što o sebi i životu pa ne može naučiti ništa razumno i
razborito.
Jedino
je Bog Stvoritelj taj koji ljubi čovjeka čak i tada kada ga
roditelji požele abortirati, pobaciti, ubiti ili ga rode kao
smetnju. Ipak čovjek nekako živi, a Bog je prema takvoj osobi
prepun milosrđa iako smo svjedoci da mnoga djeca odlaze u
kanalizaciju umjesto da se rode. Tko zna, možda i u tome nerođeno
dijete doživljava milosrđe Božje, ali roditelji takvog djeteta su
zločinci koji moraju spoznati, naučiti postati razumni ljudi, često
kroz potajnu i tihu grižnju savjesti, često kroz nevolje, često
kroz patnju i ispaštanje.
Nedostatak
ljubavi koji prouzroči smetnje jest bol.
Bol
je uzrok nedostatku sabranosti kod čovjeka.
Nedostatak
sabranosti je uzrok čovjekovoj nesposobnosti da bilo što shvati ili
spozna, to jest da nauči nešto.
Nesposobnost
spoznavanja i učenja uzrok je da čovjek nema ni sjećanje, memoriju
ne može stvoriti bez spoznaje, ispravne spoznaje u ljubavi i
mudrosti.
Vrijeme
služi čovjeku.
Služi
mu da iz iskustva poveže uzroke i posljedice svojih razmišljanja,
odluka i svojih djela.
Budući
da je čovjek u utrobi, potreban mu je taj tjelesni, fizički prostor
u kojemu živi.
Zahvaljujući
Isusu Kristu, Bogu koji siđe iz vječnosti u vremenitost ljudsku i
otkupi sve ljudske zločine te se uzdigne nazad u vječnost, čovjek
može izići također.
Ako
slijedi Isusa Krista, čovjek može ulaziti i izlaziti iz utrobe u
vječnost i obrnuto u svojim duhovnim događajima te u vremenitim i
zemaljskim djelima koja mu duhovnost čini dobrima i koja mu Bog Duh
Sveti posvećuje, čini ta djela razboritima i plodnima.
Isus
Krist je pobijedio muke i patnje ljudske zbog kojih čovjek nije
razuman.
Čovjek
se ne može sabrati bez Boga i Božje ljubavi.
Ljubav
Boga oprašta i zaboravlja čovjeku nerazumna i loša djela ako
čovjek zatraži oproštenje. No, djela koja su već nerazumno
počinjena mogu i dalje činiti štetu jer nisu plodna nego izjedaju
utrobu, u kojoj su i svi drugi ljudi na zemlji, izjeda je kao crv
propasti. To su vremenite posljedice kojima je uzrok grijeh. Iako je
Bog oprostio grijehe i zaboravio ih je, zločini ostaju zločini. Ali
tu nije kraj Božjemu milosrđu. Ukoliko je čovjek vjeran Bogu,
počet će razborito misliti i raditi, činiti bolja i sve bolja
djela pa čak i popraviti neke zle čine koji ostadoše kao
posljedica grijeha.
Smrt
je posljedica Istočnoga grijeha, Prvoga grijeha Adama i Eve koji se
širi puno lukavije nego neki običan zemaljski virus.
No,
ljubav Boga je jača od svega pa čak i od tih posljedica, ona
oslobađa čovjeka od smrtne agonije. Ukoliko je u čovjeku bar malo
porasla ljubav i mudrost od Boga, čovjek ostaje sve više
nepropadljiv i nepokvarljiv. Tako i smrt čovjeka ostavlja u utrobi
sve što je propadljivo kod njega bilo, a ono što je nepropadljivo
uskrsava na vječnost, vraća se Bogu koji jedini je Ljubav i
Mudrost, Opraštanje i Kristova Žrtva i koji jedini je Istina i
Vječnost.
Nije
imao lijekove, ali zvali su ga Iscjeliteljem.
Nije
imao vojsku, ali kraljevi su ga se bojali.
Nije
pobijedio u vojnim bitkama, ali je osvojio svijet.
Nije
počinio nikakav zločin, ali su ga razapeli.
Bio
je položen u grob, ali ipak živi i danas.
O'Toole
Obiđite
Sion i prođite njime,
prebrojite kule njegove! 14Pogledajte
dobro bedeme njegove,
promotrite mu potanko dvorove:
da
biste kazivali budućem koljenu: 15»Takav
je Bog,
Bog naš zasvagda i dovijeka!
On neka nas vodi!«
Ps 48, 13-15
Ljubav
je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne
hvasta, ne nadima se;
nije
nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
ne
raduje se nepravdi, a raduje se istini;
sve
pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Mnogi
pišu, izvještavaju i govore o Tvoj Muci, Isuse; snimaju se
različiti živopisni filmovi koji dočaravaju Tvoju okolinu za
vrijeme Tvojega života i smrti na zemlji.
Ništa
ne dočarava Tvoje boli i Tvoje srce, samo vjera i Pismo.
Prorok
Izaija Te je opisivao kao Slugu Patnika.
Evanđelisti
su vrlo šturi kod onoga časa kad su Te bičevali i zadirkivali,
kada su Ti stavili krunu od trnja da Te probada do kostiju.
Evanđelisti
su sve proživljavali u Tvojoj blizini, prostorno ili vremenski.
Možda
nisu to mogli opisivati da ne malakšu od svih tih detalja Tvoje
Muke; možda nisu mogli opisati kako si izgledao tada.
MATEJEV
IZVJEŠTAJ
24Kad
Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme
vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove!
Vi se pazite!« 25Sav
narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« 26Tada
im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
27
Trnova
kruna
(Mk
15, 16–20; Iv 19, 2–3) Onda
vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše
oko njega cijelu četu. 28Svukoše
ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 29Spletoše
zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u
desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo,
kralju židovski!« 30Onda
pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po
glavi. 31Pošto
ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga
odvedoše da ga razapnu.
Mt
27,24-31
MARKOV
IZVJEŠTAJ
14Reče
im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni
ga!« 15Hoteći
ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da
se razapne.
Vojnici
ga odvedoše u nutrinu palače, u takozvani pretorij, te sazvaše
cijelu četu. 17 Ogrnuše ga skrletnom kabanicom, pa opletoše trnovu
krunu i njom ga okruniše. 18 Tada ga počeše pozdravljati: 'Zdravo,
kralju židovski!'. 19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu ga,
pregibahu koljena i klanjahu mu se.
Mk
15,14-18
LUKIN
IZVJEŠTAJ
10A
stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga
žestoko. 11Herod
ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu
haljinu i posla natrag Pilatu. 12Onoga
se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji.
Lk
23,10-12
Evo,
on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit
(išibat)
ću
ga dakle i pustiti.«
Lk
23,15-16
IVANOV
IZVJEŠTAJ
1Tada
Pilat uze i izbičeva Isusa. 2A
vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i
zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 3I
prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali
su ga.
Iv
19,1-3
Luka
ističe u Isusovoj muci one crte koje će otada biti oznaka mučenika:
okrepa Božje milosti u trenutku tjeskobe, šutnja i strpljivost pred
optužbama i pogrdama, nedužnost koju priznaju i Pilat i Herod,
zaboravljanje vlastitih patnji, prihvat raskajanog razbojnika,
oproštenje Petru i samim progoniteljima (Dufour, str 601).
Božji
naum spasenja prolazi kroz patnju i smrt Njegova Svjedoka
Kad
se počnem prisjećati detalja o Tvojoj Muci koje sam čula ili
čitala ili kad hoću malo istražiti, ta tema o Tvojem srcu i Tvojim
ranama kao da se ne može ni dotaći, niti promatrati, niti
zaokružiti što i nije ništa neobično.
Uvijek
mislim tko sam onda ja da Te u Muci promatram, osim u liturgiji i
kroz molitvu. A opet, to se ne može zaobići jer Tvoja je Muka za
mene oslobođenje, Tvojom se modricom izliječilo čovječanstvo.
Svetoj Brigiti objavio si da si primio gotovo šest tisuća udaraca i
prolio više od trideset tisuća kapljica svoje Presvete Krvi. To je
lijepo i dobro znati za spas od grijeha, patnje i smrti. No, tuđe
kontemplacije mi mogu pomoći samo ako izmolim zagovore svih svetih i
Blažene Djevice Marije, ako promatram žalosti i muke njezine.
Naravno,
ne molim dovoljno, ne molim redovno, ne molim kvalitetno, a željela
bih Ti biti blizu, proživjeti neki detalj koji me gane jače kao što
me Cvjetnica gane. Dođe mi da zamolim anđela čuvara da me približi
Križu barem na jedan tren, da Te prigrlim i da se Krv Tvoja
prilijepi za moju odjeću, da Ti upijem i krv, i rane, i srce; i
jauk, i uzdah. Ili da Ti pokušam vidjeti pogled kroz krvavu koprenu
na Tvome licu.
Tada
se sjetim Tvojih riječi, Tvojih djela i Tvoga života prema
izvještajima Svetog Pisma.
Tvoje
su riječi zapravo Tvoje milosrdno srce, Tvoj spasilački um.
Tako
si žarko želio blagovati onu pashu sa svojim učenicima koje si
neizmjerno i nježno ljubio. Kako si ih samo lijepo pripremio da bi
Te mogli što bolje prihvatiti i doživjeti ustanovu Euharistije, ne
sluteći toliku snagu simbolike, ne sluteći da su i sami postali
simboli vjere Abrahamove, Mojsijeve, Ilijine, Esterine, Marijine i
vjere kršćanske, kristovske vjere ljubavi, istine, milosrđa,
slobode i ljepote nad ljepotama.
Proživjeti
Tvoju Muku znači proučiti Bibliju od korica do korica, čitati je
istraživalački ili znanstveno, vjerski i kao ljubavna pisma.
Od
početka bio si naglašeno osjećajan, žalostan, ali dosljedan i
pravedan. Bio si prepun opraštanja i, na molitve i zazive, ublažavao
svoju ljutnju.
A
poslije si zašutio kada su Te priveli po Tvojoj volji i po svojim
zločinačkim naumima. Nisu Te poznavali, o, kako Te nisu poznavali?!
Do
viđenja, kralju židovski.
Zdravo,
Isuse Kriste, Kralju prostora, vremena i svih vjernih, živih i
preminulih.